Svi bismo trebali imati mogućnost odlučiti gdje ćemo, kako i s kime živjeti. No mnoge osobe s invaliditetom nemaju taj izbor, često zbog nepostojanja usluga u zajednici, nedovoljne podrške obiteljima i pružateljima skrbi te nepristupačnih okruženja i usluga. Pandemija bolesti COVID-19 skrenula je pozornost na izazove s kojima se susreću osobe s invaliditetom, neovisno o o tome žive li u zajednici ili u institucijama. Komisijina desetogodišnja Strategija za prava osoba s invaliditetom bavi se pitanjem neravnopravnosti i u njoj se utvrđuju mjere koje će osobama s invaliditetom dati veću kontrolu nad temeljnim životnim aspektom.

Ovdje je dostupna lako čitljiva inačica ovog teksta

Prava podrška za neovisan život i bivanje dijelom zajednice

U institucijama u EU-u živi više od milijun osoba s invaliditetom mlađih od 65 godina. Taj broj raste na dva milijuna kad je riječ o osobama starijima od 65 godina. Neke od njih razdvojene su od svojih zajednica i nemaju pravo glasa kad je riječ o njihovim vlastitim životima. Da bi im se vratila veća kontrola i da bi im se dopustilo da neovisno žive, potrebno je unaprijediti usluge. Osobama s invaliditetom potrebne su pristupačne, cjenovno dostupne i prilagođene lokalne usluge kako bi živjele u vlastitom domu ili sa svojom obitelji. To može uključivati usluge redovite skrbi, medicinsku pomoć kod kuće, pomoć pri putovanju ili obavljanju svakodnevnih aktivnosti (budžetiranje, kupnja itd.). Ta pomoć mora biti dostupna i u ruralnim, udaljenijim zajednicama, a ne samo u gradovima.

U Strategiji se iznose brojne mjere kako bi se osobama s invaliditetom pomoglo da biraju način života i da u svojoj zajednici zauzmu mjesto koje im pripada. Neke od tih mjera navedene su u nastavku.

• Komisija će do 2023. izraditi smjernice o tome kako poboljšati neovisno življenje.
• Zemlje EU-a trebaju promicati i financirati pristupačne socijalne stanove za osobe s invaliditetom i trebaju riješiti problem beskućništva među osobama s invaliditetom.
• Komisija će do 2024. izraditi i okvir izvrsnih socijalnih usluga za osobe s invaliditetom kako bi unaprijedila dostupnu pomoć. S obzirom na njegovu važnost, također će razmotriti kako da ovaj sektor učini privlačnijim mjestom za rad.
• Zemlje EU-a trebaju primjenjivati utvrđene dobre prakse kako bi osigurale uspješan prijelaz iz institucije u neovisniji život.

Društvo ima odgovornost osigurati da osobe s invaliditetom mogu donositi stvarne odluke o tome gdje će i s kime će živjeti.