napisala dr. sc. Anna Marzec-Bogusławska, dr. med., ravnateljica Nacionalnog centra za AIDS, Poljska
Ono što je 1980-ih bila smrtna presuda danas je – u mnogim slučajevima – kronična bolest koju se može držati pod kontrolom. Situacija u pogledu HIV-a/AIDS-a dramatično se promijenila zahvaljujući političkoj predanosti te aktivnostima i mjerama temeljenima na dokazima, uključujući kampanje za podizanje javne svijesti, programe za zamjenu igala, nastavak istraživanja i poboljšanu sveobuhvatnu skrb.
Želim naglasiti da se velik dio napretka ostvarenog u posljednjih deset godina može pripisati strategijama navedenima u Deklaraciji iz Dublina i predanosti zemalja koje su je potpisale. Nakon deklaracija iz Dublina i Vilniusa iz 2004. Europska komisija razvila je politički okvir za suočavanje s HIV-om/AIDS-om u EU-u i susjednim zemljama te je objavila dvije komunikacije i tri operativna akcijska plana (2006. – 2009. i 2009. – 2013.).
Unatoč tom značajnom napretku, bolest ljudima u Europi i diljem svijeta i dalje predstavlja izvor patnje. Iako je pomoć dostupna, lijek ne postoji i HIV/AIDS ostaje ozbiljna zdravstvena i društvena prijetnja.
Za razliku od svjetskih kretanja, broj novih prijavljenih slučajeva HIV-a u široj europskoj regiji i dalje raste, posebno među muškarcima koji imaju spolne odnose s muškarcima, a koji čine 42 % novih slučajeva dijagnosticiranih u 2013. Nadalje, u Europskoj uniji (EU) i Europskom gospodarskom prostoru (EGP) 47 % ljudi koji žive s HIV-om/AIDS-om dobije prekasnu dijagnozu. To znači da mnogi ljudi nisu svjesni zaraze, u čemu se odražavaju niske stope testiranja često uzrokovane strahom od stigmatiziranja i diskriminacije.
Ne smijemo se pretjerano opustiti. Možda smo dobili nekoliko bitaka, ali nismo rat – borba protiv AIDS-a nije ni blizu kraja.
Stoga je Komisija produžila Akcijski plan u pogledu HIV-a/AIDS-a do 2016. radi kontinuiranog djelovanja EU-a, no svatko od nas ima svoju ulogu. Moramo doći do osoba do kojih je najteže doći, a najizloženije su riziku – muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, migranti, ljudi koji intravenozno uzimaju droge. Moramo i drugima dati do znanja da nisu imuni: primjerice, do 30 % zaraza HIV-om/AIDS-om dolazi među heteroseksualnim stanovništvom.
Ako želimo da naša djeca i mladi odrastaju u okruženju bez AIDS-a, moramo zasukati rukave i nastaviti s radom. Krajnji cilj, iskorjenjivanje te razorne bolesti, može se postići jedino ako HIV/AIDS ostane važan prioritet za političke programe, a nadzor se učini važnim pitanjem diljem Europe.
