Reports
Datum: 16 dec 2016
Tema: Business support, Energy, Environment, EU Strategy for the Baltic Sea Region, EU Strategy for the Danube Region, Tourism, Transport, Research & Development, EU Strategy for the Adriatic and Ionian Region, Social inclusion, Jobs, Education and Training, Structural Funds management and Governance
Jezici: bg | cs | da | de | el | en | es | et | fi | fr | hr | hu | it | lt | lv | mt | nl | pl | pt | ro | sk | sl | sv
Zbog globalizacije su zemlje postale ovisnije jedne o drugima te se sad problemi moraju rješavati preko granica. Zbog toga treba razmisliti o tome kako makroregije kao nova funkcionalna područja mogu pridonijeti poboljšanju provedbe politika i programa EU-a te postizanju teritorijalne kohezije, kako je utvrđeno člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Nastanak makroregionalnih strategija potaknulo je nekoliko zemalja i regija EU-a kao dopunu tradicionalnim nacionalnim politikama za prostorno upravljanje. Osmišljene su za suočavanje sa zajedničkim izazovima, npr. s rastom utemeljenim na inovacijama, s promjenama u okolišu ili klimatskim promjenama, upotrebom pristupa odozdo prema gore u koji su uključeni nacionalni, regionalni i lokalni sudionici.
Otkad je Europsko vijeće 2009. poduprlo Strategiju EU-a za regiju Baltičkog mora (EUSBSR), razvijene su tri dodatne makroregionalne strategije: Strategija EU-a za podunavsku regiju (EUSDR) 2011., Strategija EU-a za jadransku i jonsku regiju (EUSAIR) 2014. i Strategija EU-a za alpsku regiju (EUSALP) 2016.
Makroregionalne strategije obuhvaćaju 19 zemalja EU-a i osam trećih zemalja te su postale sastavni dio okvira politike EU-a. Njihovi su ciljevi potpuno usklađeni s političkim prioritetima EU-a; jačaju sinergije među različitim politikama i instrumentima EU-a te su uklopljene u okvir kohezijske politike.
Makroregionalne strategije dodaju vrijednost dimenziji suradnje kohezijske politike. Nude platformu za upravljanje u više sektora, više država i na više razina te su otvorene i trećim zemljama. Mogu imati važnu ulogu u pomaganju tim zemljama da ojačaju veze s EU-om i ublaže moguće negativne učinke na vanjske granice EU-a.