Autor: Andrzej Rys, direktor Uprave za zdravstvene sustave i proizvode, GU Sante
U Komunikaciji Komisije o globalnom zdravlju iz 2010. navedeno je da je bit globalnog zdravlja poboljšanje zdravlja u cijelom svijetu, smanjenje nejednakosti i zaštita od globalnih prijetnji zdravlju; taj je koncept razmotren s nekoliko gledišta, uključujući razvoj, trgovinu, sigurnost, ljudska prava i upravljanje. Koja je uloga politika i instrumenata EU-a u tome?
EU podupire upravljanje globalnim zdravljem i multilateralizam, a WHO smatra predvodnikom u globalnom zdravlju. Komisija i WHO surađuju na velikom broju pitanja: EU je treći po količini davatelj sredstava WHO-u i ima ključnu ulogu u njegovim upravljačkim tijelima.
EU upravljanju globalnim zdravljem doprinosi i s pomoću drugih međunarodnih politika koje imaju učinke na zdravlje, primjerice politika u područjima trgovine, istraživanja i razvoja. U okviru Europske komisije Glavna uprava za zdravlje i sigurnost hrane vodi dijaloge s drugim službama Komisije o zdravstvenim pitanjima koja imaju globalni utjecaj ili razmjere.
Globalna zdravstvena zajednica pomno prati trenutne pregovore za međunarodne trgovinske sporazume i zabrinuta je zbog mogućeg negativnog utjecaja zajedničkih standarda i mogućnosti država da reguliraju tržišta radi zaštite javnog zdravlja. Kako bi se spriječile negativne posljedice potrebno je neprestano gledati širu sliku i pronalaziti dodirne točke, čak i kad nije odmah očito da veze postoje, što se katkad događa kad se promatraju posebna trgovinska pitanja i javno zdravstvo.
EU pokušava ostvariti upravljanje globalnim zdravljem i s pomoću globalnih zdravstvenih strategija koje izrađuju Komisija i mnoge države članice EU-a kako bi se uskladile unutarnje i vanjske politike.
Za zaštitu i poboljšanje globalnog zdravlja potreban je globalni pristup: suradnja s WHO-om i međunarodnim organizacijama, suradnja s drugim službama Komisije, suradnja s državama članicama, nevladinim organizacijama, kreatorima politika, industrijom i drugima. Kao što čovjek nije otok, ni jedna država, ni jedna regija i ni jedan kontinent nije imun na neke prijetnje zdravlju, primjerice ebolu, antimikrobnu otpornost i HIV/AIDS. Za borbu protiv tih i drugih opasnosti potrebna je suradnja i dobra volja svih sudionika.
