Archive:Statistički podatci o obnovljivoj energiji
Podatci dobiveni u siječnju 2019.
Planirano ažuriranje članka: svibanj 2020.
Highlights
(u % bruto konačne potrošnje energije)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)
U ovom se članku navode najnoviji statistički podatci o obnovljivim izvorima energije u Europskoj uniji (EU). Obnovljivi izvori energije obuhvaćaju energiju vjetra, solarnu energiju (termalnu, fotonaponsku i koncentriranu), hidroenergiju, energiju plime i oseke, geotermalnu energiju, okolnu toplinu sakupljenu toplinskim crpkama, biogoriva i obnovljivi dio otpada.
Uporaba obnovljive energije ima brojne potencijalne koristi, uključujući smanjenje emisija stakleničkih plinova, diversifikaciju opskrbe energijom te smanjenje ovisnost o tržištima fosilnih goriva (osobito nafte i plina). Rast obnovljivih izvora energije ujedno može potaknuti zapošljavanje u EU-u otvaranjem radnih mjesta u novim „zelenim” tehnologijama.
Full article
Količina obnovljive energije proizvedene u EU-u povećala se za dvije trećine u razdoblju od 2007. do 2017.
Primarna proizvodnja obnovljive energije u EU-28 2017. iznosila je 226,5 milijuna tona ekvivalenta nafte (toe). U razdoblju od 2007. do 2017. količina obnovljive energije proizvedene u EU-28 ukupno se povećala za 64,0 %, a prosječno godišnje povećanje iznosi 5,1 %.
Među obnovljivim izvorima energije najvažniji izvor u EU-28 bili su drvo i druga kruta biogoriva, koji su činili 42,0 % primarne proizvodnje iz obnovljivih izvora u 2017. (vidjeti grafikon 1.). Drugi najzastupljeniji izvor u kombinaciji obnovljivih izvora energije po prvi je put bila energija vjetra (13,8 % ukupne proizvodnje), nakon koje je slijedila hidroenergija (11,4 %). Iako su razine njihove proizvodnje i dalje bile relativno male, došlo je do iznimno brzog povećanja proizvodnje bioplina, tekućih biogoriva i solarne energije, koji su činili 7,4 %, 6,7 % odnosno 6,4 % obnovljive energije proizvedene 2017. u EU-28. Okolna toplina (sakupljena toplinskim crpkama) i geotermalna energija činile su 5,0 % odnosno 3,0 % ukupne proizvodnje, a obnovljivi otpad zabilježio je povećanje i dosegao 4,4 %. Količina energije proizvedene iz energije plime i oseke, valova i oceana trenutačno je vrlo niska, a te se tehnologije uglavnom nalaze u Francuskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.
(Mtoe)
Izvor: Eurostat (nrg_bal_c)
Udio raspoložive energije iz obnovljivih izvora najveći je u Latviji i Švedskoj
Obnovljivi izvori energije 2017. činili su 13,9 % udjela u bruto domaćoj potrošnji energije u EU-28. Drvo i druge vrste krutih biogoriva i dalje su najzastupljeniji izvor u kombinaciji obnovljivih izvora energije. Hidroenergija i drvo imali su 1990. udio od 91,3 %. Međutim, otad je njihova zajednička relativna stopa povećanja bila znatno manja nego za druge izvore. Stoga je njihov zajednički udio pao na 53,4 % u 2017. Na grafikonu 2. grafički je prikazan razvoj bruto domaće potrošnje energije iz obnovljivih izvora (proizvodnja električne energije nije normalizirana).
(Mtoe)
Izvor: Eurostat (nrg_bal_c)
Udio obnovljivih izvora u bruto domaćoj potrošnji (vidjeti tablicu 1.) bio je relativno velik u Danskoj (32,8 %) i Austriji (28,9 %), a jednu trećinu domaće potrošnje premašio je u Latviji (42,5 %), Švedskoj (41,2 %) i Finskoj (34,7 %), kao i u Norveškoj (45,7 %).
.png)
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_bal_s) i (nrg_bal_c)
Udio obnovljivih izvora energije u bruto domaćoj potrošnji ne bi se smio miješati s udjelom obnovljivih izvora energije u bruto konačnoj potrošnji energije (potonja vrijednost službeni je pokazatelj za praćenje cilja za 2020. utvrđenog u Direktivi 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora). Točne definicije bruto domaće potrošnje i bruto konačne potrošnje energije mogu se pronaći u odjeljku Izvori i dostupnost podataka.
Potrošnja obnovljive energije više se nego udvostručila u razdoblju od 2004. do 2017.
EU nastoji do 2020. ostvariti 20 % svoje bruto domaće potrošnje energije iz obnovljivih izvora. Taj je cilj raspodijeljen među državama članicama EU-a u nacionalnim akcijskim planovima (na engleskom), koji su osmišljeni kako bi utrli put za izradu smjernica za razvoj obnovljive energije u svakoj državi članici. Na grafikonu 3. prikazani su najnoviji dostupni podatci o udjelu obnovljive energije u bruto konačnoj potrošnji energije te ciljevi postavljeni za 2020. Udio obnovljivih izvora energije u bruto konačnoj potrošnji energije u EU-28 u 2017. iznosio je 17,5 % u odnosu na 8,5 % u 2004.
Taj su pozitivan rast potaknuli pravno obvezujući ciljevi za povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora propisani Direktivom 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Na razini EU-a ostvarit će se ciljevi za 2020., no neke države članice trebat će uložiti dodatni napor kako bi ispunile svoje obveze u pogledu dvaju glavnih ciljeva: ukupni udio energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije (vidjeti grafikon 3.) i specifični udio energije iz obnovljivih izvora u prometu (vidjeti grafikon 4.).
(u % bruto konačne potrošnje energije)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)
(u % bruto konačne potrošnje energije)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)
S više od polovine (54,5 %) energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije Švedska je 2017. imala daleko najveći udio među državama članicama EU-a, ispred Finske (41,0 %), Latvije (39,0 %), Danske (35,8 %) i Austrije (32,6 %). Na drugom kraju ljestvice najmanji udjeli energije iz obnovljivih izvora zabilježeni su u Luksemburgu (6,4 %), Nizozemskoj (6,6 %), Malti (7,2 %), Belgiji (9,1 %), Cipru (9,9 %) i Ujedinjenoj Kraljevini (10,2 %). U usporedbi s najnovijim podatcima dostupnima za 2017., Francuska, Nizozemska i Irska svoj udio obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije moraju povećati za najmanje 5,0 postotnih bodova kako bi ostvarile utvrđene ciljeve. S druge strane, jedanaest država članica već je ostvarilo svoj cilj za 2020., a Hrvatska, Švedska, Danska i Estonija premašile su svoje ciljeve u izrazito velikoj mjeri.
U tablici 2. nalaze se podatci za sve zemlje izvjestiteljice i vrijednosti iz okvirnih smjernica.
.png)
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)
Udio energije iz obnovljivih izvora dijeli se na tri različite sastavnice: udio u električnoj energiji, udio u grijanju i hlađenju te udio u prometu. Ostatak statističkih nalaza iz ovog članka odnosi se na kretanja u okviru svake od tih sastavnica u razdoblju od 1990. do 2017.
Energija vjetra postala je najvažniji obnovljivi izvor električne energije
Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora 2017. činila je više od četvrtine (30,7 %) ukupne bruto potrošnje električne energije u EU-28. Najvažniji je izvor po prvi put postala energija vjetra, a malo manji udio ima hidroenergija (vidjeti grafikon 5.).
(TWh)
Izvor: Eurostat (nrg_bal_c)
Pravilima za izračunavanje iz Direktive 2009/28/EZ propisuje se da se električna energija proizvedena iz hidroenergije i energije vjetra treba normalizirati kako bi se uzele u obzir klimatske razlike na godišnjoj razini (hidroenergija se normalizira u zadnjih 15 godina, a energija vjetra u zadnjih pet). Porast udjela električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u razdoblju od 2007. do 2017. velikim dijelom odražava širenje triju obnovljivih izvora energije u cijelom EU-u, ponajprije energije vjetra, ali i solarne energije te krutih biogoriva (uključujući obnovljivi otpad). Energija vjetra 2017. po prvi je put zamijenila hidroenergiju kao najveći obnovljivi izvor za proizvodnju električne energije u EU-28. Naime, količina električne energije proizvedene iz hidroenergije bila je relativno slična razini zabilježenoj desetljeće ranije. S druge strane, količina električne energije proizvedene u EU-28 iz solarne energije te u vjetroturbinama 2017. bila je za 31,6 odnosno 3,5 puta veća od razine zabilježene 2007. Zbog toga je 2017. udio energije vjetra i solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije porastao na 37,2 %, odnosno 12,3 %. Količina električne energije proizvedene iz solarne energije dramatično se povećala – 2007. proizvedeno je samo 3,8 TWh, 2008. prestigla je geotermalnu energiju, a 2017. dosegnula je razinu od 119,5 TWh. Tijekom tog desetogodišnjeg razdoblja udio solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene u EU-28 iz obnovljivih izvora energije porastao je s 0,7 % na 12,3 %.
Zabilježene su znatne razlike između država članica EU-a. U Austriji (72,2 %), Švedskoj (65,9 %) i Danskoj (60,4 %) najmanje su tri petine ukupne potrošene električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije (uglavnom je riječ o hidroenergiji i krutim biogorivima), dok je u Portugalu (54,2 %) i Latviji (54,4 %) više od polovine upotrijebljene električne energije bilo iz obnovljivih izvora energije. S druge strane, u Cipru, Mađarskoj, Luksemburgu i Malti udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora bio je manji od 10 % (vidjeti tablicu 3.).
.png)
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)
Gotovo petina energije upotrijebljene za grijanje i hlađenje iz obnovljivih je izvora
Obnovljiva energija 2017. činila je 19,5 % ukupne potrošnje energije za grijanje i hlađenje u EU-28. To je znatno povećanje u odnosu na udio od 10,4 % koji je zabilježen 2004. Tom su porastu pridonijela povećanja u industrijskim sektorima, u sektoru usluga te u kućanstvima (građevinski sektor). Uzeta je u obzir aerotermalna, geotermalna i hidrotermalna toplinska energija sakupljena toplinskim crpkama ako su države izvijestile o njoj. Udio energije iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju naveden je u tablici 4.
.png)
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)
U 2016. 7.6 % obnovljive energije upotrijebljeno je u prometu
EU se usuglasio da će postaviti zajednički cilj od 10 % za udio obnovljive energije (uključujući tekuća biogoriva, vodik, biometan, „zelenu” električnu energiju itd.) u sektoru prometa do 2020.
Prosječni udio energije iz obnovljivih izvora u prometu povećao se sa 1,4 %u 2004. na 7,6 % u 2017. Među državama članicama EU-a relativni udio obnovljive energije u potrošnji goriva u prometu bio je u rasponu od najvećih vrijednosti 38,6 % u Švedskoj, 18,8 % u Finskoj i 9,7 % u Austriji do manje od 2,0 % u Hrvatskoj, Grčkoj, i Estoniji (vidjeti grafikon 2.).
U nekim državama članicama EU-a brzo je prihvaćena uporaba obnovljive energije kao transportnog goriva. To se posebno odnosi na Irsku, Luksemburg, Maltu, Finsku i Švedsku.
Više detalja o udjelu energije iz obnovljivih izvora u prometu nalazi se u tablici 5.
.png)
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)
Kad je riječ o uporabi obnovljive energije u prometu, kao izvor energije najviše se koriste tekuća biogoriva, koja se obično miješaju s fosilnim gorivima. Na grafikonu 6. prikazan je razvoj proizvodnje tekućih biogoriva u Europskoj uniji posljednjih godina.
(Mtoe)
Izvor: Eurostat (nrg_bal_c)
Zbog obvezujućeg cilja za 2020. proizvodnja tekućih biogoriva u EU-a znatno je povećana, a biodizel je tekuće biogorivo koje se najviše proizvodi. Nakon njega slijede biobenzin i ostala tekuća biogoriva.
Izvorni podatci za tablice i grafikone
Izvori podataka
Statistički podatci u ovom članku temelje se na podatcima prikupljenima u skladu s pravilima za izračunavanje navedenima u Direktivi 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te izračunatima na temelju energetske statistike obuhvaćene Uredbom 1099/2008 o energetskoj statistici, koja je posljednji put izmijenjena u studenome 2017. Uredbom 2017/2010.
Najnoviji dostupni podatci o udjelu energije iz obnovljivih izvora odnose se na referentnu godinu 2017. Podatci su dostupni za sve države članice EU-a te za Albaniju, Crnu Goru, Srbiju, Tursku, Kosovo [1] i Sjevernoj Makedoniji. Općenito, podatci su potpuni, aktualni i pouzdano usporedivi po zemljama.
U okviru strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast (na engleskom) udio obnovljive energije u bruto konačnoj potrošnji energije utvrđen je kao ključan pokazatelj za mjerenje napretka. Taj se pokazatelj može smatrati procjenom za potrebe praćenja Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Međutim, u određenim zemljama statistički sustav za neke tehnologije za energiju iz obnovljivih izvora još nije dovoljno razvijen da bi ispunio zahtjeve te direktive. Na primjer, malo zemalja izvješćuje o energiji okolne topline za toplinske crpke.
U svim izračunima uzimaju u obzir posebne odredbe kako su navedene u Direktivi 2009/28/EZ nakon njezine izmjene Direktivom (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora.
Važan aspekt koji je potrebno uzeti u obzir prilikom tumačenja podataka jesu statističke revizije. Najnoviji podatci za 2005. prikazuju manje varijacije u odnosu na podatke dostupne tijekom pripreme i donošenja te direktive u razdoblju 2007. – 2008. Promjene su nastale zbog revizija skupova podataka koje su zemlje izvjestiteljice poslale u svojim odgovorima na godišnje upitnike o energiji. Zbog revizije podataka o potrošnji biomase u kućanstvima ažurirani podatci za Hrvatsku pokazuju da je njezina potrošnja energije iz obnovljivih izvora još od 2004. (prva godina za koju su dostupne vrijednosti) iznad njezina cilja za 2020. No Hrvatska nije jedini takav slučaj. Zbog Direktive o energiji iz obnovljivih izvora zemlje mnogo podrobnije prate tijekove proizvoda obnovljive energije u svojim gospodarstvima. Izrazito je značajan slučaj potrošnja biomase, gdje zemlje provode nove, detaljnije upitnike, zahvaljujući kojima mogu prikupiti više podataka o konačnoj potrošnji biomase za energije. Zbog toga nekoliko zemalja revidira svoje podatke, što će dovesti do povećanja njihova udjela energije iz obnovljivih izvora (npr. Hrvatska, Francuska, Litva i Mađarska).
Bruto domaća potrošnja energije znači ukupna količina izvora energije korištenih u sve svrhe.
Energija dostupna za konačnu potrošnju znači ukupna količina izvora energije dostupna potrošačima (privatnim, komercijalnim i industrijskim). Ne obuhvaća energiju korištenu u transformacijskim postupcima (na primjer elektrane, rafinerije nafte, visoke peći). Obuhvaća i energetske proizvode koji bi se mogli upotrijebiti u neenergetske svrhe (na primjer, u kemijskim procesima).
Konačna bruto potrošnja energije definirana je u Direktivi 2009/28/EZ o energiji iz obnovljivih izvora kao energetski proizvod isporučen za energetske potrebe industriji, prometu, kućanstvima, sektoru usluga uključujući i javne usluge, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, uključujući potrošnju električne energije i topline koju upotrebljava energetski sektor za proizvodnju električne energije i topline te uključujući gubitke električne energije i topline u distribuciji i prijenosu.
Proizvodnja energije iz neobnovljivog komunalnog otpada izuzeta je iz udjela biomase u grijanju i proizvodnji električne energije. Potrošnja za prijevoz cjevovodima uključena je u bruto konačnu potrošnju energije u skladu sa sektorskom klasifikacijom iz Uredbe o energetskoj statistici. Da bi se poboljšala točnost nacionalne statistike i njezina dosljednost u izračunu udjela obnovljive energije, umjesto standardnih kaloričnih vrijednosti za pretvaranje količina svih energetskih proizvoda u energetske jedinice upotrijebljene su nacionalne kalorične vrijednosti, ako su dostupne.
Komisija je tek nedavno utvrdila konačne smjernice za izračunavanje energije iz toplinskih crpki. Neke zemlje još nisu poboljšale svoj nacionalni statistički sustav kako bi obuhvatile sve izvore obnovljive energije (na primjer, za obnovljivu energiju povezanu s toplinskim crpkama). Unatoč nepostojanju odobrene statističke metodologije u vrijeme prikupljanja podataka te radi cjelovitosti, udio obnovljive energije iz toplinskih crpki uzet je u obzir u slučajevima u kojima su zemlje izvjestiteljice poslale dostatne informacije. Zbog toga postoje male razlike između podataka upotrijebljenih u ovom članku i onih objavljenih u energetskoj bilanci.
U energetskoj statistici i energetskim bilancama koje objavljuje Eurostat ne pravi se razlika između održivih i neodrživih obnovljivih izvora energije. Ta je podjela moguća u alatu za izračunavanje (alat SHARES[2]) koji je razvio Eurostat, gdje zemlje izvjestiteljice trebaju dostaviti dodatne informacije povezane s time. Stoga valja imati na umu da, osim ako je eksplicitno navedeno drukčije, obnovljivi izvori obuhvaćaju sve obnovljive izvore energije – i one koji zadovoljavaju kriterije održivosti i one koji nisu u skladu s tim kriterijima.
Podatci za razdoblje 2004. – 2010.: Direktiva 2009/28/EZ nije još postojala ili je tek nedavno bila donesena. U većini europskih zemalja još nije bila prenesena u nacionalno zakonodavstvo. Vrijednosti u tim godinama ne upotrebljavaju se za mjerenje usklađenosti zakonodavstva s okvirnim smjernicama utvrđenima u dijelu B Priloga I. Direktivi. Direktivom 2009/28/EZ o energiji iz obnovljivih izvora propisuje se da za te ciljeve u obzir treba uzimati samo biogoriva i tekuća biogoriva koje ispunjavaju kriterije održivosti. Odlučeno je da će se za razdoblje 2004. – 2010. sva biogoriva i tekuća biogoriva uračunati u brojnik udjela energije iz obnovljivih izvora.
Podatci za razdoblje od 2011. nadalje: Sukladnost s člankom 17. (Kriteriji održivosti za pogonska biogoriva i druga tekuća biogoriva) potrebno je ocijeniti u odnosu na članak 18. (Provjera ispunjavanja kriterija održivosti za pogonska biogoriva i druga tekuća biogoriva). Od referentne godine 2011. zemlje kao sukladna trebaju prijaviti samo ona biogoriva i tekuća biogoriva za koja se može u potpunosti dokazati sukladnost i s člankom 17. i s člankom 18. Samo se biogoriva i tekuća biogoriva koja su prijavljena kao sukladna mogu uračunati u odgovarajuće udjele obnovljivih izvora energije. U nekim zemljama potrošnja biogoriva i tekućih biogoriva u razdoblju 2011. – 2015. nije bila prijavljena kao sukladna (održiva) zbog kasne provedbe Direktive 2009/28/EZ. Dok se udio obnovljivih izvora energije u cjelini neprestano povećava od 2004., između 2010. i 2011. njihov se udio u prometu smanjio. To se dijelom može pripisati činjenici da je nekoliko država članica EU-a prijavilo da uopće nema sukladnih biogoriva (zemlje su izvijestile da se upotrebljava određena količina biogoriva, ali 2011. ništa od toga nije bilo sukladno ili je sukladan bio vrlo malen dio). Kako neke zemlje još nisu u potpunosti provele sve odredbe Direktive o energiji iz obnovljivih izvora, neka se biogoriva i tekuća biogoriva u razdoblju 2011. – 2015. ne računaju kao sukladna (održiva).
Udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije definira se kao omjer između električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i bruto domaće potrošnje električne energije. Kako je propisano Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora 2009/28/EZ, bruto konačna potrošnja električne energije iz obnovljivih izvora znači električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije. To uključuje hidroelektrane (ali ne električnu energiju iz hidroenergije koja se proizvodi u crpnim hidroelektranama od vode koja je prethodno crpljena uzbrdo), kao i električnu energiju proizvedenu iz krutih biogoriva / krutog otpada, vjetra, sunca te geotermalnih instalacija. Osim toga, u skladu s Direktivom obvezna je normalizacija proizvodnje električne energije iz hidroenergije i energije vjetra. S obzirom na zahtjev za normalizaciju za proizvodnju hidroenergije u razdoblju od 15 godina i dostupnost energetske statistike (za EU-28, počevši od 1990.), za taj pokazatelj nisu dostupni duži vremenski nizovi.
U svrhu izračuna udjela obnovljive energije u grijanju i hlađenju, konačna potrošnja energije iz obnovljivih izvora definira se kao konačna potrošnja obnovljive energije u industriji, kućanstvima, sektoru usluga, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu za grijanje i hlađenje, uz centralizirano grijanje proizvedeno iz obnovljivih izvora. Ukupna konačna potrošnja za grijanje i hlađenje konačna je potrošnja svih energetskih proizvoda, osim električne energije, u svrhe osim prometa, uz potrošnju topline za vlastitu uporabu na električnim postrojenjima i toplanama i gubitke topline u mrežama. Za detaljniju definiciju vidjeti priručnik za alat SHARES.
Udio obnovljive energije u potrošnji goriva u sektoru prometa izračunava se na temelju energetske statistike, u skladu s metodologijom opisanom u Direktivi 2009/28/EZ. U izračun za taj pokazatelj do 2010. uključen je udio svih tekućih biogoriva. Od 2011. podatci za tekuća biogoriva u prometu ograničeni su samo na tekuća biogoriva koja su u skladu s Direktivom 2009/28/EZ (drugim riječima, zadovoljavaju kriterije održivosti).
Kontekst
Europska komisija donijela je nekoliko energetskih strategija za sigurnije i održivije niskougljično gospodarstvo. Osim suzbijanja klimatskih promjena smanjenjem emisija stakleničkih plinova, uporaba obnovljivih izvora energije trebala bi omogućiti i sigurniju opskrbu energijom, veću diversifikaciju opskrbe energijom, manje onečišćenje zraka te mogućnost otvaranja radnih mjesta u sektoru okoliša i obnovljive energije.
U okviru energetsko-klimatskog paketa za 2020. (na engleskom), donesenog u prosincu 2008., pružen je daljnji poticaj za povećanje uporabe obnovljivih izvora energije na 20 % ukupne potrošnje energije do 2020., uz poziv na smanjenje potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova za po 20 %. Direktivom 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora postavljen je opći cilj kojim se planira da će do 2020. na razini EU-a 20 % potrošnje energije biti iz obnovljivih izvora, a do istog bi roka obnovljivi izvori trebali činiti i 10 % udjela potrošnje goriva u sektoru prometa. Tom direktivom mijenja se pravni okvir za promicanje obnovljive električne energije, zahtijevaju se nacionalni akcijski planovi (na engleskom) kako bi se pokazalo na koji će se način obnovljiva energija razvijati u svakoj državi članici EU-a, stvaraju se mehanizmi za suradnju te se utvrđuju kriteriji održivosti za tekuća biogoriva (zbog zabrinutosti na temelju njihovih mogućih štetnih učinaka na cijene usjeva, opskrbu hranom, zaštitu šuma, bioraznolikost te resurse u vodi i tlu). U srpnju 2014. doneseno je izvješće o održivosti krutih i plinovitih biogoriva koja se upotrebljavaju za električnu energiju, grijanje i hlađenje (na engleskom, SWD(2014) 259).
Europska komisija predstavila je 6. lipnja 2012. komunikaciju pod naslovom „Obnovljiva energija: važan čimbenik na europskom energetskom tržištu” (COM(2012) 271 final), u kojoj se navode mogućnosti za politiku obnovljive energije za razdoblje nakon 2020. Osim toga, u komunikaciji je navedeno da bi trebalo utvrditi koordiniraniji europski pristup uspostavi i reformi programa potpore te pojačati trgovanje obnovljivom energijom među državama članicama EU-a. U siječnju 2014. Europska komisija predložila je skup energetskih i klimatskih ciljeva za 2030. (na engleskom), kojima se nastoji potaknuti privatna ulaganja u infrastrukturu i niskougljične tehnologije. Jedan je od ključnih predloženih ciljeva ostvarenje udjela obnovljive energije od najmanje 27 % do 2030. Ti se ciljevi smatraju korakom prema ostvarenju ciljeva za emisije stakleničkih plinova za 2050. predloženih u programu „Plan za prijelaz na konkurentno niskougljično gospodarstvo do 2050.” (na engleskom, COM (2011) 112 final).
Jedan od 10 prioriteta Europske komisije (na engleskom) predloženih 2014. jest energetska unija. Europska energetska unija trebala bi osigurati sigurnu, održivu, konkurentnu i povoljnu energiju. U veljači 2015. Europska komisija objavila je u komunikaciju (COM(2015) 80 final) u kojoj je iznijela svoje planove za okvirnu strategiju za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom. U toj komunikaciji predlaže se pet dimenzija za strategiju, a jedna od njih je dekarbonizacija gospodarstva.
EU je 11. prosinca 2018 donio Direktivu 2018/2001/EU o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Novi regulatorni okvir uključuje obvezujući cilj EU-a u pogledu obnovljive energije za 2030. od 32 % s klauzulom o reviziji u svrhu povećanja do 2023. Time će se uvelike pridonijeti političkom prioritetu Komisije koji je 2014. izrazio predsjednik Juncker, a to je da Europska unija postane svjetski broj jedan u području obnovljivih izvora energije. Time će se Europi omogućiti da zadrži svoju ulogu predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena, prelasku na čistu energiju i ispunjavanju ciljeva postavljenih u Pariškom sporazumu.
Direct access to
- Calculation methodologies for the share of renewables in energy consumption (na engleskom)
- Energy statistics introduced (na engleskom)
- Energy statistics - an overview (na engleskom)
- Electricity production, consumption and market overview (na engleskom)
- Proizvodnja i uvoz energije
- The EU in the world - energy (na engleskom)
- Shedding light on energy in the EU — A guided tour of energy statistics (digital publication) — izdanje iz 2018. (na engleskom)
- Energy balance sheets — 2017 data — izdanje iz 2018. (na engleskom)
- Energy, transport and environment indicators — izdanje iz 2018. (na engleskom)
- Energy (t_nrg), vidjeti:
- Energy statistics - main indicators (t_nrg_ind)
- Energy statistics - quantities (t_nrg_quant)
- Energy Statistics Manual
- Energy statistics — quantities (ESMS metadata file — nrg_quant_esms)
- Share of energy from renewable sources (nrg_ind_ren) (ESMS metadata file — nrg_ind_ren_esms)
- EURObserv'ER (na engleskom)
- European Commission — Directorate-General for Energy — Renewable energy (na engleskom)
- Europe's Energy Portal (na engleskom)
- International Renewable Energy Agency (na engleskom)
- International Energy Agency (IEA) — Renewable energy (na engleskom)
- Concerted Action on Renewable Energy Sources Directive (na engleskom)
Napomene
- ↑ Ovim nazivom ne dovode se u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244/1999 i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova
- ↑ SHARES tool