Statistics Explained

Archive:Statistički podatci o tercijarnom obrazovanju

Revision as of 18:30, 16 March 2018 by Islamma (talk | contribs)
Podatci dobiveni u lipnju 2017. Najnoviji podatci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: rujan 2018.
Tablica 1.: Broj studenata u tercijarnom obrazovanju prema razini i spolu, 2015.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_enrt01)
Grafikon 1.: Raspodjela studenata u tercijarnom obrazovanju prema području studiranja i spolu, EU-28, 2015.
(%)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_enrt03)
Tablica 2.: Broj osoba s diplomom u tercijarnom obrazovanju prema području studiranja, 2015.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_grad02)
Tablica 3.: Broj osoba s diplomom u tercijarnom obrazovanju prema području studiranja, 2015.
(%)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_grad02)
Grafikon 2.: Raspodjela osoba s diplomom u tercijarnom obrazovanju prema području studiranja i spolu, EU-28, 2015.
(%)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_grad02)
Grafikon 3.: Broj studenata koji su stekli diplomu u tercijarnom obrazovanju u području znanosti, matematike, računarstva, inženjerstva, prerađivačke industrije i građevinarstva, 2015.
(broj na 1 000 stanovnika u dobi od 20 do 29 godina)
Izvor: Eurostat (educ_grad04)
Tablica 4.: Nastavno osoblje u tercijarnom obrazovanju prema razini i spolu, 2015.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_perp01)
Tablica 5.: Omjer studenata i akademskog osoblja u tercijarnom obrazovanju, 2015.
(broj studenata po članu akademskog osoblja)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_perp04)
Grafikon 4.: Javni rashodi za tercijarno obrazovanje u odnosu na BDP, 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_fine06)

U ovom članku predstavljeni su statistički podatci o tercijarnom obrazovanju (razine ISCED-a 5 – 8) u Europskoj uniji (EU), a on čini dio internetske publikacije o obrazovanju i osposobljavanju u EU-u. Tercijarno obrazovanje, koje pružaju sveučilišta i druge ustanove visokog obrazovanja, razina je obrazovanja koja slijedi nakon sekundarnog obrazovanja. Smatra se da visoko obrazovanje ima ključnu ulogu u društvu jer potiče inovacije, povećava gospodarski razvoj i rast te općenito poboljšava dobrobit građana. Pojedina europska sveučilišta svrstana su među najprestižnija sveučilišta na svijetu.

Brojni komentatori predviđaju da će u nadolazećim godinama rasti potražnja za visokokvalificiranim osobama – u pojedinim državama članicama EU-a već postoji neusklađenost vještina i potreba na tržištu rada. Zbog digitalne tehnologije poslovi postaju fleksibilniji i složeniji, što je dovelo do toga da sve više poslodavaca traži zaposlenike koji imaju sposobnosti potrebne za upravljanje složenim informacijama, samostalno razmišljanje, kreativnost u radu, upotrebu resursa na pametan i učinkovit način te učinkovitu komunikaciju. Uistinu, buduće blagostanje Europe barem djelomično ovisi o obrazovanju dinamičnijih vrhunskih stručnjaka koji mogu razviti inovativne proizvode i procese.

Za razliku od učenika u školama, relativno mnogo studenata u tercijarnom obrazovanju mobilno je i studira u inozemstvu – analiza te pojave dostupna je u zasebnom članku.

Glavni statistički nalazi

Sudjelovanje

U tablici 1. predstavljeni su podatci o broju studenata na svakoj od četiriju razina tercijarnog obrazovanja. Preddiplomska, diplomska i doktorska razina tercijarnog obrazovanja postoje u svim državama članicama EU-a, dok kratki stručni studiji, kojima je obično cilj razvoj praktičnih vještina i osposobljavanje za određeno zanimanje kako bi se studente pripremilo za tržište rada, nisu dio obrazovnog sustava u Bugarskoj, Estoniji, Grčkoj, Litvi, Rumunjskoj i Finskoj te u Lihtenštajnu, bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji i Srbiji. Osim toga, ta je vrsta obrazovanja neuobičajena u nekolicini drugih zemalja, kao što su Češka , Njemačka, Hrvatska, Poljska i Portugal.

Sudjelovanje prema razini obrazovanja

U EU-28 2015. bilo je 19,5 milijuna studenata u tercijarnom obrazovanju (vidjeti tablicu 1.), od čega je 7,2 % pohađalo kratke stručne studije, 61,4 % studiralo je na preddiplomskim studijima, 27,8 % studiralo je na diplomskim studijima, a 3,7 % studiralo je na doktorskim studijima.

U 2015. u Njemačkoj, najnaseljenijoj državi članici EU-a, bilo je tri milijuna studenata u tercijarnom obrazovanju, što je najveći broj u EU-u te iznosi 15,2 % ukupnog broja u EU-28. Nakon nje najveći broj studenata imale su Francuska (12,4 % ukupnog broja), Ujedinjena Kraljevina (11,9 %), Španjolska (10,1 %), Italija (9,4 %) i Poljska (8,5 %) te zatim Nizozemska, čiji su studenti činili 4,3 % ukupnog broja studenata u tercijarnom obrazovanju u EU-28.

Kratki stručni studiji bili su najčešći u Francuskoj, gdje su činili malo više od jedne petine (20,4 %) svih studenata u tercijarnom obrazovanju. Relativno su česti bili i u Malti, Španjolskoj, Latviji i Austriji, gdje su činili između 18 % i 20 % ukupnog broja studenata. U Turskoj su kratki stručni studiji bili još uobičajeniji i gotovo je jedna trećina (33,2 %) svih studenata u tercijarnom obrazovanju pohađala takve programe.

U 2015. u svim državama članicama EU-a više je studenata studiralo na preddiplomskim studijima nego na bilo kojoj drugoj razini tercijarnog obrazovanja. Francuska, Austrija i Luksemburg bili su jedine države članice u kojima je manje od 50 % svih studenata u tercijarnom obrazovanju studiralo na preddiplomskim studijima. S druge strane, u Irskoj (75,2 %), Nizozemskoj (76,8 %) i Litvi (76,9 %) više od tri četvrtine studenata u tercijarnom obrazovanju studirale su na preddiplomskim studijima, dok je u Grčkoj taj udio iznosio gotovo devet desetina (88,4 %). Visoki udjeli zabilježeni su i u Srbiji (80,8 %) te bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji (93,4 %).

U 2015. u Latviji, Belgiji, Nizozemskoj, Španjolskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj (te u Srbiji) manje od jedne petine svih studenata u tercijarnom obrazovanju studiralo je na diplomskim studijima, dok je u Grčkoj taj udio čak iznosio manje od jedne desetine (kao i u Turskoj i bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji). S druge strane, u Češkoj, Portugalu, Cipru, Hrvatskoj, Francuskoj, Luksemburgu, Slovačkoj i Italiji više od jedne trećine studenata u tercijarnom obrazovanju studiralo je na diplomskim studijima.

U 2015. najveći udio studenata u tercijarnom obrazovanju na doktorskim studijima u državama članicama EU-a zabilježen je u Luksemburgu (8,3 %), dok je u Lihtenštajnu zabilježen još veći udio (15,2 %) – vidjeti tablicu 1. Osim u tim relativno malim zemljama, sljedeći najveći udjeli među državama članicama EU-a zabilježeni su u Njemačkoj i Finskoj (u objema zemljama 6,6 %), dok je među zemljama koje nisu članice EU-a, a navedene su u tablici 1., zabilježen udio od 8,0 % u Švicarskoj. U EU-u najniži udio studenata na doktorskim studijima u ukupnom broju studenata u tercijarnom obrazovanju zabilježen je u Malti (0,9 %), gdje su ustanove tercijarnog obrazovanja osnovane tek nedavno te su u procesu proširivanja. Još je niži udio zabilježen u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji (0,5 %).

Raspodjela sudjelovanja prema spolu

U 2015. procijenjeno je da žene čine 54,1 % svih studenata u tercijarnom obrazovanju u EU-28. Udio žena među studentima u tercijarnom obrazovanju bio je malo viši na diplomskoj razini (57,1 %) te nešto niži na preddiplomskoj razini (53,2 %) i na kratkim stručnim studijima (52,1 %). Međutim, na doktorskim studijima većina studenata (52,2 %) bili su muškarci.

U 2015. gotovo tri petine svih studenata u tercijarnom obrazovanju u Slovačkoj, baltičkim državama članicama, Švedskoj, Poljskoj i Sloveniji činile su žene. Osim toga, žene su činile većinu studenata u tercijarnom obrazovanju u svim drugim državama članicama, osim u Grčkoj (gdje su činile 48,7 % studenata u tercijarnom obrazovanju) i Njemačkoj (47,9 %). Isto su tako bile u manjini među studentima u tercijarnom obrazovanju u Švicarskoj, Turskoj i Lihtenštajnu.

Kada je riječ o studentima na preddiplomskim studijima, Grčka (47,9 %) i Njemačka (45,2 %) bile su jedine države članice EU-a u kojima je u 2015. na toj razini studiralo više muških nego ženskih studenata. Ista je situacija zabilježena u Švicarskoj, Turskoj i Lihtenštajnu. Najviši udio žena među studentima na preddiplomskim studijima zabilježen je u Švedskoj (63,0 %). Među studentima na diplomskim studijima, žene su bile u većini u svim državama članicama EU-a, dok su u Turskoj i Lihtenštajnu bile u manjini. Najviši udio žena na toj razini zabilježen je u baltičkim državama članicama, Poljskoj, Cipru, Sloveniji, Slovačkoj i Hrvatskoj, gdje su one činile više od 60 % ukupnog broja studenata na diplomskim studijima.

Na preostalim dvjema razinama tercijarnog obrazovanja, koje imaju manji broj studenata, situacija je bila raznolikija. Podatci o kratkim stručnim studijima dostupni su za 22 države članice, a u njih sedam bilo je više muških studenata, dok su među studentima na doktorskim studijima muškarci su činili većinu u polovini država članica (14 od 28) .

Područja studiranja

U cijelom EU-28 u 2015. gotovo jedna trećina (32,2 %) svih studenata u tercijarnom obrazovanju studirala je društvene znanosti, novinarstvo, informacije, poslovanje, administraciju ili pravo (napominje se da su podatci za Irsku, Grčku i Italiju ponovno iz 2014.). Društvene znanosti, novinarstvo, informacije, poslovanje, administraciju ili pravo studiralo je znatno više žena, koje su činile 57,6 % svih studenata u tom obrazovnom području (na engleskom) – vidjeti grafikon 1. Drugo najzastupljenije obrazovno područje, sa 15,8 % svih studenata u tercijarnom obrazovanju, bili su inženjerstvo, prerađivačka industrija i studiji povezani s građevinarstvom. U tom području gotovo dvije trećine (74,0 %) studenata bili su muškarci. Treće najzastupljenije područje studiranja bilo je zdravstvo i socijalna skrb, uz udio od 13,1 % svih studenata u tercijarnom obrazovanju. U tom području žene su činile gotovo tri četvrtine (71,9 %) ukupnog broja studenata u tercijarnom obrazovanju. U preostalim obrazovanim područjima koja su prikazana u grafikonu 1. najveći udio ženskih studenata zabilježen je među studentima obrazovanja (77,8 % žena), a žene su činile i gotovo dvije trećine (64,6 %) svih studenata umjetnosti i humanističkih znanosti. S druge strane, u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija udio muškaraca u ukupnom broju studenata u tercijarnom obrazovanju iznosio je 61,3 %.

Osobe s diplomom

U 2015. u EU-28 otprilike 4,7 milijuna studenata steklo je diplomu u ustanovama tercijarnog obrazovanja. Napominje se da je to procjena na temelju najnovijih dostupnih informacija za svaku državu članicu EU-a, uključujući podatke za 2014. za Grčku i Italiju te ukupni broj osoba s diplomom u Nizozemskoj (iako raščlamba informacija o broju osoba s diplomom u Nizozemskoj prema orijentaciji programa nije dostupna). Francuska (752 000) je imala najveći broj osoba s diplomom u tercijarnom obrazovanju u 2015. Slijedi je Ujedinjena Kraljevina (740 000), a zatim s malo većom razlikom Njemačka (545 000) i Poljska (517 000). Napominje se da bi razlog za relativno velik broj osoba s diplomom u Ujedinjenoj Kraljevini i Francuskoj barem u određenoj mjeri moglo biti kraće prosječno trajanje programa – na primjer, Francuska je među državama članicama EU-a imala najveći udio studenata u tercijarnom obrazovanju koji polaze kratke stručne studije.

Na temelju analize broja osoba s diplomom u EU-28 prema obrazovnom području (podatci za 2014. za Grčku i Italiju, isključujući Nizozemsku) vidljivo je da je u 2015. više od jedne trećine (33,8 %) svih studenata u tercijarnom obrazovanju steklo diplomu u području društvenih znanosti, novinarstva, informacija, poslovanja, administracije ili prava. Taj udio bio je veći od ekvivalentnog udjela (32,2 %) studenata u tercijarnom obrazovanju koji su u 2015. još uvijek studirali u tom području, što ukazuje na to da je u proteklih nekoliko godina manje studenata započelo tu vrstu studija ili da su stope napuštanja školovanja ili prosječno trajanje programa bili veći u drugim područjima. Slična situacija primijećena je i u području zdravstva i socijalne skrbi – u tom području bilo je 13,7 % osoba s diplomom, dok je udio studenata u tercijarnom obrazovanju u tom području iznosio 13,1 % – te u području studija obrazovanja, koje je nešto manje (9,3 % osoba s diplomom, a 7,5 % studenata). U nekim drugim obrazovnim područjima primijećena je obrnuta situacija – posebno u inženjerstvu, prerađivačkoj industriji i studijima povezanima s građevinarstvom (13,9 % osoba s diplomom, a 15,8 % studenata), prirodnim znanostima, matematici, statistici te informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (10,3 % osoba s diplomom, a 12,0 % studenata) te umjetnosti i humanističkim znanostima (11,0 % osoba s diplomom, a 12,3 % studenata). U području usluga te u području poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i veterine nije bilo razlika između udjela osoba s diplomom i udjela studenata.

Među državama članicama EU-a moguće je utvrditi nekoliko područja u kojima je, u usporedbi s prosjekom na razini EU-a, u 2015. studij završio osobito velik ili malen udio studenata u tercijarnom obrazovanju. Udio osoba s diplomom u području društvenih znanosti, novinarstva, informacija, poslovanja, administracije ili prava bio je relativno nizak u Finskoj i Španjolskoj, gdje su u 2015. navedena područja činila samo nešto više od jedne četvrtine svih osoba s diplomom, dok su u Luksemburgu (45,8 % svih osoba s diplomom) i Bugarskoj (49,8 %) zabilježeni mnogo veći udjeli. Slična analiza za studije inženjerstva, prerađivačke industrije i građevinarstva pokazuje da su u tom području relativno niske udjele osoba s diplomom imali Luksemburg, Malta, Ujedinjena Kraljevina i Irska, dok su relativno visoki udjeli zabilježeni u Austriji (19,7 %) i Portugalu (20,5 %) te osobito u Njemačkoj (22,3 %). Udio osoba s diplomom u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija bio je relativno nizak u Italiji (podatci za 2014.), Belgiji, Latviji i Cipru, dok je u Njemačkoj (14,4 %), Irskoj (14,7 %), Malti (17,2 %) i Ujedinjenoj Kraljevini (17,0 %) bio osobito visok. Udio osoba s diplomom u području zdravstva i socijalne skrbi bio je relativno nizak u Bugarskoj, Austriji i Njemačkoj, dok je u Danskoj (21,6 %) i Švedskoj (21,8 %) te osobito u Belgiji (26,6 %) bio relativno visok. Naposljetku, udio osoba s diplomom u području studija obrazovanja bio je relativno nizak u Francuskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj, dok je u Luksemburgu (16,1 %), Mađarskoj, Španjolskoj (u objema zemljama 16,2 %) i Cipru (17,6 %) bio osobito visok.

U EU-28 (podatci za 2014. za Grčku i Italiju) gotovo tri petine (57,6 %) svih osoba s diplomom u 2015. bile su žene. Analiza prema orijentaciji programa u EU-28 (za Grčku i Italiju upotrijebljeni su podatci za 2014., a Nizozemska je isključena jer nije dostupna potpuna raščlamba prema spolu) pokazala je sljedeće: u području društvenih znanosti, novinarstva, informacija, poslovanja, administracije i prava udio žena bio je malo viši (61,0 %), u području umjetnosti i humanističkih znanosti iznosio je više od dvije trećine(67,4 %), u području zdravstva i socijalne skrbi iznosio je gotovo tri četvrtine(74,4 %), a u području obrazovanja dosegnuo je najvišu vrijednost, više od četiri petine (80,5 %) (vidjeti grafikon 2.). Muškarci s diplomom činili su gotovo tri petine ukupnog broja osoba s diplomom u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija te gotovo tri četvrtine ukupnog broja u području inženjerstva, prerađivačke industrije i područja povezanih s građevinarstvom. U dvama manjim područjima, točnije u području poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i veterine te u području usluga, broj muškaraca i žena s diplomom bio je gotovo jednak.

Broj osoba s diplomom u tercijarnom obrazovanju u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija posljednjih se godina povećao u odnosu na veličinu populacije u dobi od 20 do 29. U grafikonu 3. prikazana je razlika između broja muškaraca i žena s diplomom u tim područjima obrazovanja za 2015., a na razini EU-28 bilo je gotovo dvostruko više muškaraca s diplomom nego žena. Razlika s obzirom na spol osoba s diplomom u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija (u odnosu na veličinu populacije) bila je najveća u Nizozemskoj (podatci za 2014.) i Austriji, gdje je broj muškaraca s diplomom bio gotovo trostruko viši od broja žena s diplomom. Relativno velike razlike postojale su i u Belgiji, Njemačkoj, Luksemburgu, Irskoj i Finskoj. S druge strane, u Rumunjskoj, Poljskoj i Estoniji broj muškaraca s diplomom u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija (u odnosu na veličinu populacije) bio je otprilike za jednu četvrtinu viši od broja žena s diplomom.

Omjer nastavnog i akademskog osoblja te studenata

U 2015. u području tercijarnog obrazovanja u EU-28 bilo je 1,4 milijuna nastavnika – vidjeti tablicu 4. – od kojih je 93,7 tisuća radilo na kratkim stručnim studijima u 2014. Više od jedne četvrtine (27,4 %) nastavnog osoblja u području tercijarnog obrazovanja u EU-28 nalazilo se u Njemačkoj, dok se nešto više od jedne desetine nalazilo u Španjolskoj (10,8 %) i u Ujedinjenoj Kraljevini (10,3 %).

Za razliku od nastavnog osoblja u primarnom i sekundarnom obrazovanju, u kojem su većinu činile žene, u tercijarnom obrazovanju većinu nastavnog osoblja činili su muškarci. Gotovo tri petine (58,3 %) nastavnog osoblja u tercijarnom obrazovanju u EU-28 u 2015. činili su muškarci – u Grčkoj je taj udio bio veći od dvije trećine (67,3 %, podatci za 2014.), a u Malti, Italiji, Francuskoj, Luksemburgu i Njemačkoj bio je veći od 60 %. S druge strane, žene su činile većinu nastavnog osoblja u tercijarnom obrazovanju u Finskoj (51,1 %), Latviji (55,7 %) i Litvi (56,1 %).

U 2015. omjer studenata i nastavnog osoblja u tercijarnom obrazovanju u EU-28 prosječno je iznosio 15,6. Među državama članicama EU-a najviši omjeri studenata i nastavnog osoblja zabilježeni su u Hrvatskoj (74,5) i Grčkoj (44,5, podatci za 2014.), a omjeri veći od 20 studenata po članu nastavnog osoblja zabilježeni su i u Češkoj , Belgiji i Italiji. S druge strane, omjer studenata i nastavnog osoblja u Malti je bio jednoznamenkast (9,8 studenata po članu nastavnog osoblja), a u Danskoj je bio relativno nizak.

Financiranje

Podatci koji se odnose na udio javnih rashoda za tercijarno obrazovanje u bruto domaćem proizvodu (BDP) dostupni su za 26 država članica EU-a – vidjeti grafikon 4. U 2014. taj udio iznosio je od 0,5 % u Luksemburgu i 0,7 % u Bugarskoj i Rumunjskoj do 2,0 % u Finskoj i 2,3 % u Danskoj (podatci za 2013.), gdje je bio najveći. Prosjek za EU-28 iznosio je 1,3 %.

Izvori i dostupnost podataka

Izvor

Standarde koji se odnose na međunarodne statističke podatke o obrazovanju utvrđuju tri međunarodne organizacije:

Podatci koji su upotrijebljeni u ovom članku preuzeti su iz zajedničke kolekcije podataka UNESCO-a/OECD-a/Eurostat-a (UOE) sa statističkim podatcima o obrazovanju, a to je temelj za glavne sastavnice baze podataka Eurostata sa statističkim podatcima o obrazovanju. Uz podatke za zajedničku kolekciju podataka Eurostat prikuplja i podatke o upisima na regionalnoj razini te o učenju stranih jezika.

Uredba br. 452/2008 od 23. travnja 2008. pravna je osnova za izradu i razvoj statistike EU-a o obrazovanju i cjeloživotnom učenju. Donesene su dvije uredbe Europske komisije povezane s provedbom prikupljanja podataka o obrazovanju i osposobljavanju. Prva, Uredba Komisije (EU) br. 88/2011 od 2. veljače 2011., odnosila se na podatke za školske godine 2010./2011. i 2011./2012., a druga, Uredba Komisije (EU) br. 912/2013 od 23. rujna 2013., odnosi se na podatke za školsku godinu 2012./2013. i naredne godine.

Više informacija o zajedničkoj kolekciji podataka dostupno je u članku o metodologiji UOE-a.

Klasifikacija

Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja (ISCED) temelj je za međunarodne statističke podatke o obrazovanju, a sadržava opise različitih razina obrazovanja. Izradio ju je UNESCO 1976., a revidirana je 1997. te 2011. U ISCED-u 2011. postoji devet razina obrazovanja: rani odgoj i obrazovanje (razina 0); primarno obrazovanje (razina 1); niže sekundarno obrazovanje (razina 2); više sekundarno obrazovanje (razina 3); obrazovanje poslije sekundarnog koje nije tercijarno obrazovanje (razina 4); kratki stručni studiji (razina 5); preddiplomska ili jednakovrijedna razina (razina 6); magistarska ili jednakovrijedna razina (razina 7); doktorska ili jednakovrijedna razina (razina 8). Prvi rezultati koji se temelje na sustavu ISCED 2011. objavljeni su 2015., i to na temelju podataka za referentno razdoblje 2013. (podatci o studentima i nastavnom osoblju) te za referentno razdoblje 2012. (podatci o rashodima). Ta klasifikacija osnova je za sve statističke informacije iznesene u ovom članku.

Tercijarno obrazovanje nastavlja se na sekundarno obrazovanje te omogućuje aktivnosti učenja u specijaliziranim obrazovnim područjima. Tercijarno obrazovanje ne obuhvaća samo ono što se obično naziva „akademsko” obrazovanje, već i napredno strukovno ili stručno obrazovanje. Sadržaj programa na razini tercijarnog obrazovanja složeniji je i napredniji u odnosu na niže ISCED razine. Jedan preduvjet za tercijarno obrazovanje uspješan je završetak programa ISCED razine 3 na temelju kojih se omogućuje izravan pristup prvim programima tercijarnog obrazovanja (pristup može biti moguć i na temelju programa ISCED razine 4). Osim zahtjeva povezanih s kvalifikacijama, upis u obrazovne programe na tim razinama može ovisiti i o odabiru predmeta i/ili postignutim ocjenama. Nadalje, možda je potrebno i uspješno položiti prijemne ispite.

Obično postoji jasna hijerarhija kvalifikacija postignutih u programima tercijarnog obrazovanja. Međutim, prijelaz između različitih programa na razini tercijarnog obrazovanja nije uvijek posve jasan te može biti moguće kombinirati programe i prenositi bodove iz jednog programa u drugi. U određenim slučajevima bodove ostvarene u prethodno završenim obrazovnim programima moguće je ubrojiti u bodove potrebne za uspješan završetak programa na nekoj višoj ISCED razini. Neovisno o tome, za upis na ISCED razinu 8 obično je potreban uspješan završetak ISCED razine 7.

U ISCED-u 1997. i ISCED-u 2011. opisana su i područja obrazovanja i osposobljavanja, ali naknadno su zamijenjena klasifikacijom ISCED-F 2013 (na engleskom). Podatci Eurostata prema obrazovnim područjima klasificirani su u skladu s ISCED-om 1997. (koji je jednak kao ISCED 2011. kad je riječ o područjima obrazovanja) zaključno s godinom 2015. Podatci za 2016. i naredne godine klasificirat će se u skladu sa sustavom ISCED-F 2013. Opširne skupine obrazovnih područja u klasifikaciji ISCED 1997. jesu: opći programi; obrazovanje; umjetnost i humanističke znanosti; društvene znanosti, poslovanje i pravo; znanost, matematika i računarstvo; inženjerstvo, prerađivačka industrija i građevinarstvo; poljoprivreda i veterina; zdravstvo i socijalna skrb; te usluge.

Ključni pojmovi

Omjer studenata i akademskog osoblja u području tercijarnog obrazovanja izračunava se dijeljenjem broja studenata u ekvivalentu punog opterećenja s brojem članova akademskog osoblja u ekvivalentu punog radnog vremena. Taj omjer nije isto što i prosječna veličina razrednog odjela, koja se odnosi na broj studenata na određenom kolegiju ili u predavaonici.

Tablice koje su upotrijebljene u ovom članku sadržavaju sljedeće oznake:
Vrijednost navedena kosim slovima     vrijednost podataka je predviđena ili je riječ o privremenim ili procijenjenim podatcima, stoga postoji vjerojatnost da će se promijeniti;
: podatci nisu dostupni, povjerljivi su ili su nepouzdani;
nije primjenjivo.

Kontekst

Bolonjski proces

Uvođenje Bolonjskog procesa (vidjeti članak o statistici o obrazovanju i osposobljavanju) dovelo je do velika proširenja sustavâ visokog obrazovanja koje je bilo popraćeno znatnim reformama strukture stupnjeva i sustava za osiguranje kvalitete. Međutim, financijska i gospodarska kriza na različite je načine pogodila tercijarno obrazovanje – neke su države članice EU-a u njega ulagale više, dok su druge napravile velike rezove u rashodima za tercijarno obrazovanje. Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (na engleskom) objavila je 2015. pregled provedbe Bolonjskog procesa pod naslovom Europski prostor visokog obrazovanja u 2015.: izvješće o provedbi Bolonjskog procesa (na engleskom).

Uvođenjem Bolonjskog procesa pokrenut je niz reformi koje su provedene kako bi visoko obrazovanje u Europi bilo kompatibilnije, usporedivije, konkurentnije i privlačnije za studente, no to je samo jedan dio opširnijeg napora uloženog u visoko obrazovanje. Kako bi se uspostavile sinergije između Bolonjskog procesa i Kopenhaškog procesa (za poboljšanu europsku suradnju u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja), Europska komisija i države članice EU-a uspostavile su Europski kvalifikacijski okvir za cjeloživotno učenje (EQF) (na engleskom).

Referentne vrijednosti strategije Europa 2020. i okvira ET 2020

Ustanove za visoko obrazovanje ključni su partneri ostvarivanja strategije EU-a za poticanje i održavanje rasta. U okviru strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast postavljen je cilj da bi u EU-u do 2020. 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine trebalo imati visokoškolsku kvalifikaciju. Osim toga, poboljšanje rezultata sustavâ za obrazovanje i osposobljavanje na svim razinama te povećano sudjelovanje u tercijarnom obrazovanju nalaze se među integriranim smjernicama za gospodarstvo i zapošljavanje koje su revidirane u okviru strategije Europa 2020.

Vijeće je u svibnju 2009. donijelo ažurirani strateški okvir za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (poznat pod nazivom ET 2020.). U tom okviru zadana su četiri strateška cilja za obrazovanje i osposobljavanje u EU-u:

  • realizacija ideje cjeloživotnog učenja i mobilnosti
  • povećanje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja i osposobljavanja
  • promicanje jednakosti, socijalne kohezije i aktivnog građanstva te
  • poticanje kreativnosti i inovacija, uključujući poduzetništvo, na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja.

U strategiji je utvrđen niz referentnih vrijednosti koje bi trebalo postići do 2020., uključujući već navedeni cilj da udio osoba u dobi od 30 do 34 godine s visokoškolskom kvalifikacijom iznosi najmanje 40 %. U studenome 2011. Vijeće je utvrdilo dvije dodatne referentne vrijednosti za mobilnost učenja. Prva vrijednost obuhvaća cilj da do 2020. u prosjeku 20 % osoba s diplomom u visokom obrazovanju u EU-28 u okviru visokog obrazovanja ili osposobljavanja (uključujući stručne prakse) provede određeno razdoblje u inozemstvu, a to razdoblje trebalo bi donijeti najmanje 15 bodova u skladu s Europskim sustavom prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS) ili trajati najmanje tri mjeseca. Druga referentna vrijednost odnosi se na mogućnost zapošljavanja, a dodana je u svibnju 2012. – do 2020. u EU-28 udio zaposlenih osoba s diplomom u dobi od 20 do 34 godine koje su završile obrazovanje i osposobljavanje najviše tri godine prije referentne godine trebao bi iznositi najmanje 82 %.

Erasmus+

Program Erasmus bio je jedan od najpoznatijih europskih programa, a postojao je nešto više od četvrtine stoljeća – 2014. naslijedio ga je program EU-a za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport pod nazivom Erasmus+. U području visokog obrazovanja Erasmus+ studentima i akademskom osoblju pruža mogućnost razvoja vještina i povećanja izgleda za zapošljavanje. Studenti mogu studirati u inozemstvu do 12 mjeseci (tijekom svakog ciklusa tercijarnog obrazovanja). Očekuje se da će u programu Erasmus+ u razdoblju 2014. – 2020. sudjelovati više od dva milijuna studenata u visokom obrazovanju, a procjenjuje se da će od toga 25 000 studenata sudjelovati u združenim diplomskim programima.

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Publikacije

(na engleskom) 

Glavne tablice

Baza podataka

Sudjelovanje u obrazovanju i osposobljavanju (educ_part) (na engleskom)
Obrazovno osoblje (educ_uoe_per) (na engleskom)
Financiranje obrazovanja (educ_uoe_fin) (na engleskom)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Metapodatci

Priručnici i druge informacije o metodologiji

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Ostale informacije

Vanjske poveznice