Statistics Explained

Archive:Statistički podaci o otpadu

Revision as of 12:57, 26 September 2019 by Piirtju (talk | contribs)
Podatci dobiveni u svibnju 2017. Najnoviji podatci: Dodatni podatci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: ožujak 2020. Engleska inačica članka sadržava novije podatke.
Tablica 1.: Stvaranje otpada u gospodarskim djelatnostima i u kućanstvima, 2014.
Izvor: Eurostat (env_wasgen)
Grafikon 1.: Stvaranje otpada u gospodarskim djelatnostima i u kućanstvima, EU-28, 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)
Grafikon 2.: Stvaranje otpada, 2014.
(u kg po stanovniku)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)
Grafikon 3.: Stvaranje otpada koji nije veći mineralni otpad, 2004. i 2014.
(u kg po stanovniku)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)
Tablica 2.: Stvaranje otpada koji nije veći mineralni otpad, EU-28, 2004. – 2014.
Izvor: Eurostat (env_wasgen)
Grafikon 4.: Količina stvorenog opasnog otpada, 2010. i 2014.
(% udjela u ukupnom otpadu)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)
Tablica 3.: Obrada otpada, 2014.
Izvor: Eurostat (env_wastrt)
Grafikon 5.: Kretanje obrade otpada, EU-28, 2004. – 2014.
(2004. = 100)
Izvor: Eurostat (env_wastrt)
Grafikon 6.: Obrada opasnog otpada, 2014.
(u tisućama tona)
Izvor: Eurostat (env_wastrt)
Grafikon 7.: Obrada opasnog otpada, 2014.
(u kg po stanovniku)
Izvor: Eurostat (env_wastrt)

U ovom članku iznosi se pregled stvaranja otpada i njegove obrade u Europskoj uniji (EU) i nekoliko trećih zemalja. Članak se temelji isključivo na podatcima prikupljenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o statističkim podacima o otpadu.

Otpad, definiran u članku 3. stavku 1. Direktive 2008/98/EZ kao „svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti”, predstavlja potencijalno golem gubitak resursa u obliku materijala i energije. Osim toga, gospodarenje otpadom i njegovo zbrinjavanje mogu imati ozbiljne utjecaje na okoliš. Primjerice, odlagališta zauzimaju zemljišta i mogu uzrokovati onečišćenje zraka, vode i tla, dok spaljivanje može dovesti do ispuštanja onečišćujućih tvari u zrak.

Stoga je cilj politika gospodarenja otpadom u EU-u smanjiti utjecaj otpada na okoliš i zdravlje te poboljšati učinkovitost korištenja resursima. Dugoročni je cilj tih politika smanjiti količinu nastalog otpada, a kada je stvaranje otpada neizbježno, promicati ga kao resurs te postići veći udio recikliranja i sigurnog zbrinjavanja otpada.

Glavni statistički nalazi

Ukupne količine stvorenog otpada

Ukupna količina otpada u EU-28 stvorenog u svim gospodarskim djelatnostima i u kućanstvima 2014. iznosila je 2 503 milijuna tona. Bio je to najveći iznos zabilježen za EU-28 tijekom razdoblja od 2004. do 2014. (vremenski niz postoji samo za parne godine).

Kao što se može očekivati, ukupna količina stvorenog otpada u određenoj je mjeri povezana sa stanovništvom i gospodarskom veličinom zemlje. U tablici 1. može se vidjeti da su najmanje države članice EU-a općenito imale najniže razine stvorenog otpada, a najveće države članice imale su najviše razine. Ipak, u Bugarskoj i Rumunjskoj stvorene su relativno velike količine otpada, a u Italiji je stvorena relativno mala količina otpada.

Udio različitih gospodarskih djelatnosti i kućanstava u ukupnoj količini stvorenog otpada u 2014. prikazan je u grafikonu 1. U ukupnoj količini otpada u EU-28 u 2014. građevinarstvo je imalo udio od 34,7 %, a nakon njega slijedili su rudarstvo i vađenje (28,2 %), proizvodnja (10,2 %), vodoopskrba i zbrinjavanje otpada (9,1 %) te kućanstva (8,3 %). Preostalih 9,5 % odnosilo se na otpad stvoren u okviru drugih gospodarskih djelatnosti, uglavnom uslužnih djelatnosti (3,9 %) i energetike (3,7 %).

Na grafikonu 2. prikazana je analiza količine stvorenog otpada u standardiziranom obliku, u odnosu na broj stanovnika. Mogu se jasno uočiti velike razine otpada stvorenog u nekim manjim državama članicama EU-a, a izrazito velika vrijednost zabilježena je u Bugarskoj, u kojoj je 2014. u prosjeku stvoreno 24,9 tona otpada po stanovniku, što je pet puta više od prosjeka u EU-28, koji iznosi 4,9 tona po stanovniku. Nekoliko je država članica s izrazito visokim razinama stvorenog otpada po stanovniku prijavilo vrlo visoke udjele otpada iz djelatnosti rudarstva i vađenja, dok su u drugim državama visokim udjelima često pridonosile djelatnosti građevinarstva i rušenja. Velika količina otpada iz djelatnosti rudarstva i vađenja te građevinarstva i rušenja razvrstana je u veći mineralni otpad – u analizi prikazanoj u grafikonu 2. veći mineralni otpad razlikuje se od svih ostalih vrsta otpada. Veći mineralni otpad činio je gotovo dvije trećine (64 % ili 3,2 tone po stanovniku) ukupne količine otpada stvorenog u EU-28 u 2014. Relativni udio većeg mineralnog otpada u ukupnoj količini stvorenog otpada znatno se razlikovao među državama članicama EU-a, za što bi, barem u određenoj mjeri, razlog mogle biti različite gospodarske strukture. Općenito, države članice EU-a s većim udjelima većeg mineralnog otpada bile su one u kojima ima više aktivnosti rudarstva i vađenja, kao što su Bugarska, Švedska, Rumunjska i Finska, i/ili aktivnosti građevinarstva i rušenja, kao što je Luksemburg. U tim državama članicama veći mineralni otpad činio je 85 % ukupne količine stvorenog otpada ili više, a tako je bilo i u Lihtenštajnu i Srbiji. Veći mineralni otpad činio je manje od jedne petine ukupne količine otpada stvorenog u Hrvatskoj, Portugalu i Belgiji, a tako je bilo i u Norveškoj, Turskoj, Bosni i Hercegovini (podatci iz 2012.), bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji i Islandu (podatci iz 2012.).

Stvaranje otpada koji nije veći mineralni otpad

U 2014. u EU-28 stvoren je 891 milijun tona otpada koji nije veći mineralni otpad, što iznosi 36 % ukupne količine stvorenog otpada (tablica 2.). Prikazano u odnosu na broj stanovnika u EU-28 u 2014. stvoreno je u prosjeku 1,8 tona otpada koji nije veći mineralni otpad po stanovniku (grafikon 3.). U razdoblju od 2004. do 2014. cjelokupna razina otpada koji nije veći mineralni otpad smanjena je za 5,3 %, a količina po stanovniku smanjena je za 8,0 % (jer se u tom razdoblju povećao i broj stanovnika u EU-u).

U 2014. u državama članicama EU-a stvaranje otpada koji nije veći mineralni otpad kretalo se od prosječno 723 kg po stanovniku u Hrvatskoj do 9.5 tona po stanovniku u Estoniji. Velika količina otpada stvorenog u Estoniji povezana je s proizvodnjom energije od naftnog škriljevca.

U tablici 2. prikazano je kretanje stvaranja otpada koji nije veći mineralni otpad u EU-28, raščlanjeno po gospodarskim djelatnostima. U 2014. najveće razine stvorenog otpada zabilježene su za usluge vodoopskrbe i zbrinjavanja otpada (208 milijuna tona), za kućanstva (204 milijuna tona ) te za proizvodne djelatnosti (184 milijuna tona). Njihovo kretanje tijekom vremena nije bilo jednako. Od 2004. do 2014. stvaranje otpada koji nije veći mineralni otpad u uslugama vodoopskrbe i zbrinjavanja otpada povećalo se za 87,7 %. Količina otpada koji nije veći mineralni otpad stvorenog u građevinarstva također je rasla velikom brzinom (s porastom od ukupno 57.2 % tijekom razmatranog razdoblja). Istovremeno je količina otpada koji nije veći mineralni otpad stvorenog u kućanstvima i energetskim aktivnostima ostala relativno stabilna. Količina otpada koji nije veći mineralni otpad stvorenog u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu smanjila se za 68,7 %, a u proizvodnim djelatnostima za 32,2 %. Isto tako, količina otpada koji nije veći mineralni otpad stvorenog u rudarstvu i vađenju te u drugim sektorima znatno se smanjila, s padom od gotovo jedne četvrtine (24,1 %, odnosno 22,7 %).

Stvaranje opasnog otpada

Opasni otpad, ako se njime ne gospodari i ne zbrinjava ga se na siguran način, može predstavljati opasnost za zdravlje ljudi i za okoliš. Od ukupne količine otpada stvorenog u EU-28 u 2014., otprilike 95,0 milijuna tona (3,8 % ukupne količine) razvrstano je kao opasni otpad.

U usporedbi s 2010., u 2014. je u EU-28 stvoreno 2,2 % više neopasnog otpada te 2,8 % manje opasnog otpada – količina opasnog otpada smanjila se s 97,8 na 95,0 milijuna tona. U 2014. udio opasnog otpada u ukupnoj količini stvorenog otpada bio je manji od 9.0 % u svim državama članicama EU-a osim u Estoniji, gdje je činio 47,7 % ukupnog otpada (vidjeti grafikon 7.). Izrazito visok udio u Estoniji prvenstveno je rezultat proizvodnje energije od naftnog škriljevca. Kad je riječ o trećim zemljama prikazanima na grafikonu 4., u Srbiji je zabilježen najveći udio opasnog otpada u ukupnoj količini stvorenog otpada (2,.4 %) zbog intenzivnih aktivnosti rudarstva i vađenja, a slijede je Crna Gora (24,4 %), Bosna i Hercegovina (21,2 %, podatci iz 2012.) te Norveška (11,7 %).

Obrada otpada

U 2014. u EU-28 obrađeno je otprilike 2320 milijuna tona otpada (vidjeti tablicu 3.). Ta količina obuhvaća i otpad uvezen u EU te se stoga zabilježene količine ne mogu izravno usporediti s količinama stvorenog otpada.

Gotovo polovina (47,4 %) otpada obrađenog u EU-28 u 2014. nije zbrinuta spaljivanjem (odlaganje), nego na neki drugi način. Osim toga, 36,2 % otpada obrađenog u EU-28 u 2014. poslano je na oporabu koja nije energetska oporaba i nasipavanje (radi pojednostavnjenja: recikliranje). Tek nešto više od jedne desetine (10,2 %) otpada obrađenog u EU-28 bilo je obrađeno nasipavanjem, dok je preostali dio poslan na spaljivanje uz energetsku oporabu (4,7 %) ili bez nje (1,5 %). Mogu se primijetiti znatne razlike među državama članicama EU-a u pogledu uporabe različitih načina obrade. Primjerice, u nekim su državama članicama zabilježene vrlo visoke stope recikliranja (Italija i Belgija), dok je u drugima prevladavalo odlaganje (Bugarska, Rumunjska, Grčka, Švedska i Finska).

Na grafikonu 5. prikazana su kretanja obrade otpada u EU-28 za glavne kategorije obrade tijekom razdoblja od 2004. do 2014. Količina otpada koji je odložen 2014. bila je za 1,7 % manja nego 2004. – njezin se udio u ukupnoj količini obrađenog otpada smanjio sa 54,6 % na 48,9 %. Količina oporabljenog otpada, drugim riječima spaljenog uz energetsku oporabu, recikliranog ili upotrijebljenog za nasipavanje (uporaba otpada na iskopanim područjima kako bi se poravnalo ili osiguralo padine, ili za građevinske svrhe u krajobraznom uređenju), porasla je za 23,4 %, sa 960 milijuna tona u 2004. na 1185 milijuna tona u 2014. Zbog toga je udio takve oporabe u ukupnoj količini obrađenog otpada porastao s 45,4 % u 2004. na 51,1 % u 2014.

U 2014. u EU-28 ukupno je obrađeno 75,6 milijuna tona opasnog otpada, od čega je više od polovine obrađeno u samo trima državama članicama EU-a – Njemačkoj (27,2 %), Bugarskoj (16,1 %) i Estoniji (13,6 %) (grafikon 6.).

Gotovo je polovina (49,0 %) opasnog otpada obrađenog u EU-28 bila odložena, drugim riječima odložena u ili na tlo odnosno obrađena na ili u tlu i ispuštena u kopnene vode, a to iznosi 73 kg po stanovniku (grafikon 7.). Otprilike 6,0 % ukupne količine opasnog otpada spaljeno je bez energetske oporabe (9 kg po stanovniku), a dodatnih 7,4 % uz energetsku oporabu (11 kg po stanovniku). Više od jedne trećine (37,5 %) opasnog otpada u EU-28 u 2014. oporabljeno je (reciklirano ili upotrijebljeno za nasipavanje), što iznosi 56 kg po stanovniku.

Izvori i dostupnost podataka

Kako bi se mogla pratiti provedba politike o otpadu, posebice poštovanje načela oporabe i sigurnog odlaganja, nužno je voditi pouzdanu statistiku o stvaranju otpada u poduzećima i kućanstvima te o gospodarenju njime. Godine 2002. donesena je Uredba (EZ) br. 2150/2002 o statističkim podacima o otpadu, kojom je stvoren okvir za usklađene statistike Zajednice u tom području.

Tom uredbom zahtijeva se da države članice EU-a dostavljaju podatke o stvaranju, oporabi i zbrinjavanju otpada svake druge godine počevši od referentne godine 2004. Podatci o stvaranju i zbrinjavanju otpada trenutačno su raspoloživi za parne referentne godine od 2004. do 2014.

Kontekst

Politikama gospodarenja otpadom u EU-u nastoji se smanjiti utjecaj otpada na okoliš i zdravlje te poboljšati učinkovitost uporabe resursa u Europi. Dugoročni je cilj pretvoriti Europu u društvo koje svoj otpad reciklira i stvara ga što manje, a neizbježni otpad, kad god je to moguće, upotrebljava kao resurs. Cilj je postići puno veću razinu recikliranja, a eksploataciju dodatnih prirodnih resursa svesti na najmanju moguću mjeru. Pravilno gospodarenje otpadom jedan je od ključnih elemenata u osiguranju učinkovitosti uporabe resursa i održivog rasta europskih gospodarstava. Za više informacija vidjeti strategiju Europa 2020. (na engleskom).

U skladu s time, revidiranom Okvirnom direktivom o otpadu iz 2008. uvedena je hijerarhija otpada u pet koraka, u kojoj je najbolja opcija sprečavanje nastanka otpada, nakon čega slijede ponovna uporaba, recikliranje i drugi oblici oporabe, dok je zbrinjavanje, primjerice odlaganje, posljednje rješenje. U skladu s tom hijerarhijom, u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš (na engleskom) utvrđeni su sljedeći prioritetni ciljevi za politiku o otpadu u EU-u:

  • smanjiti količinu stvorenog otpada
  • recikliranje i ponovnu uporabu povećati na najveću moguću razinu
  • spaljivanje ograničiti na materijale koji se ne mogu reciklirati
  • postupno ograničiti odlaganje otpada na otpad koji se ne može reciklirati i oporabiti
  • osigurati potpunu provedbu ciljeva politike o otpadu u svim državama članicama EU-a.

Štoviše, područje gospodarenja otpadom drugo je po redu po doprinosu rastu zapošljavanja u gospodarstvu okoliša, kako je prikazano računima proizvoda i usluga u području zaštite okoliša (EGSS). Za više informacija vidjeti članak Environmental economy - statistics on employment and growth.

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Publikacije

Glavne tablice

  • Waste (t_env_was) (na engleskom), vidjeti:
Waste generation and treatment (t_env_wasgt) (na engleskom)

Baza podataka

  • Waste (env_was) (na engleskom), vidjeti:
Waste generation and treatment (env_wasgt) (na engleskom)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Ostale informacije

Vanjske poveznice


Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Statistički_podaci_o_otpadu&oldid=452374"