Statistics Explained

Statistika zaposlenosti

Revision as of 19:04, 6 November 2017 by EXT-G-Albertone (talk | contribs)


Podaci dobiveni u lipnja 2017. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: rujan 2018.

U ovom se članku predstavljaju najnoviji statistički podaci o zaposlenosti u Europskoj uniji (EU), uključujući analizu utemeljenu na važnim socioekonomskim dimenzijama. Iz statističkih se podataka o zaposlenosti vide znatne razlike s obzirom na spol, dob i razinu stečenog obrazovanja. Postoje i znatne razlike među tržištima rada država članica EU-a.

Statistički podaci o tržištu rada u središtu su brojnih politika EU-a nakon što je 1997. u Amsterdamski ugovor uključeno poglavlje o zapošljavanju. Stopa zaposlenosti, odnosno udio zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu, smatra se ključnim socijalnim pokazateljem za analizu kretanja na tržištima rada.


Karta 1.: Stopa zaposlenosti, dobna skupina od 20 do 64 godine, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Grafikon 1.: Stopa zaposlenosti prema spolu, dobna skupina od 20 do 64 godine, 1993. – 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Grafikon 2.: Stopa zaposlenosti prema dobnoj skupini, 1993. – 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Grafikon 3.: Stopa zaposlenosti prema razini obrazovanja, dobna skupina od 25 do 64 godine, 1993. – 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (lfsa_ergaed)
Grafikon 4.: Udio rada u nepunom radnom vremenu u ukupnoj zaposlenosti, prema spolu, dobna skupina od 20 do 64 godine, 1993. – 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (lfsa_eppga)
Grafikon 5.: Zaposlene osobe s dodatnim zaposlenjem, prema razini obrazovanja, dobna skupina od 15 do 74 godine, 1993. – 2016.
(% ukupne zaposlenosti)
Izvor: Eurostat (lfsa_e2ged) i (lfsa_egaed)
Grafikon 6.: Zaposlene osobe prema zanimanju, dobna skupina od 15 do 74 godine, EU-28, 2016.
(% ukupne zaposlenosti)
Izvor: Eurostat (lfsa_esegp)
Grafikon 7.: Udio osoba s ugovorom o radu na određeno vrijeme, prema kategoriji zanimanja, dobna skupina od 15 do 74 godine, 2016.
(% skupine zanimanja)
Izvor: Eurostat (lfsa_esegt)

Glavni statistički nalazi

Stope zaposlenosti prema spolu, dobi i razini obrazovanja

Stopa zaposlenosti osoba u dobnoj skupini od 20 do 64 godine u EU-28, izmjerena Istraživanjem o radnoj snazi EU-a (EU LFS), 2016. iznosila je 71,1 %, što je najviši godišnji prosjek zabilježen u EU-u. Međutim, unutar tog prosjeka mogu se pronaći velike razlike među zemljama – vidjeti kartu 1. Švedska je jedina država članica koja ima stopu iznad 80 % (81,2 %). To je slučaj i u državama članicama EFTA-e: Islandu (87,8 %) i Švicarskoj (83,3 %).

Skupina zemalja sa stopama iznad 70 % uključuje Ujedinjenu Kraljevinu, Francusku i Njemačku. Riječ je o zoni koja se proteže od Irske na zapadu do Mađarske na istoku, a uključuje i tri baltičke države te Finsku i Portugal. Zemlje sa stopama iznad 60 % čine dvije skupine: prva se nalazi na zapadnom Sredozemlju / Jadranu (Španjolska, Italija i Hrvatska), a druga na istočnoj granici EU-a, od južnog dijela Baltičkog mora do jugozapadnog dijela Crnog mora (Poljska, Slovačka, Rumunjska i Bugarska). U tu je skupinu zemalja uključena i Belgija. Naposljetku, na južnom Balkanu / Kavkazu nalazimo skupinu sa stopama ispod 60 % (bivša jugoslavenska republika Makedonija, Grčka i Turska).

U grafikonu 1. prikazane su promjene u stopi zaposlenosti muškaraca i žena od 1993. Jasno je vidljivo smanjenje razlike u stopi zaposlenosti muškaraca i žena. To je uglavnom rezultat povećanja stopa zaposlenosti žena (primjerice u Španjolskoj i Nizozemskoj), no smanjenje razlike u nekim je slučajevima posljedica smanjenja stopa zaposlenosti muškaraca (Grčka i Cipar). Uz to, u jednoj skupini zemalja zabilježene su slične promjene stope zaposlenosti muškaraca i žena te je time stvorena stabilna razlika između stopa zaposlenosti prema spolu. Tako je primjerice u Češkoj (razlika od 19,1 postotnih bodova u 1998. i 16,0 postotnih bodova u 2016.) i Švedskoj (2,9 postotnih bodova u 1996. i 3,8 postotnih bodova u 2016.). Stope zaposlenosti žena niže su od stopa zaposlenosti muškaraca u svim godinama i u svim zemljama, uz dvije iznimke, Latviju i Litvu, gdje je 2010. zabilježen nagli pad stope zaposlenosti muškaraca i mnogo manji pad stope zaposlenosti žena.

U grafikonu 1. prikazano je i da je stanje na tržištu rada u zemljama bilo vrlo različito u razdoblju za koje Eurostat ima podatke. U najvećoj skupini zemalja zabilježen je blagi, stabilni rast stope zaposlenosti (Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Turska). U ostalim zemljama nisu zabilježene veće promjene, odnosno stopa je ostala stabilna (Danska, Italija, Portugal, Slovenija, Slovačka, Norveška i Švicarska). U drugoj povećoj skupini zabilježeni su značajni usponi i padovi, ali je u 2016. zabilježena veća stopa u odnosu na početno stanje (Bugarska, Estonija, Irska, Španjolska, Latvija, Litva i Poljska).

U grafikonu 2. jasno je prikazano da je stopa zaposlenosti osoba u dobi od 25 do 54 godine u EU-28 ostala gotovo nepromijenjena od 2001., dok se izrazito povećala stopa zaposlenosti starijih osoba (od 55 do 64 godine) i smanjila stopa zaposlenosti mlađih osoba (od 15 do 24 godine).

Stope zaposlenosti znatno se razlikuju i s obzirom na razinu stečenog obrazovanja – vidjeti grafikon 3. Stope koje su analizirane prema razini obrazovanja odnose se na dobnu skupinu od 25 do 64 godine jer je moguće da se mlađe osobe još uvijek školuju, osobito u tercijarnom obrazovanju, što se može odraziti na stope zaposlenosti. Stopa zaposlenosti osoba u dobi od 25 do 64 godine koje su završile tercijarno (kratko tercijarno obrazovanje, preddiplomski studij ili jednakovrijedno obrazovanje, diplomski studij ili jednakovrijedno obrazovanje odnosno doktorat ili jednakovrijedno obrazovanje) iznosila je u 2016. 84,8 % u EU-28 i mnogo je viša od stope (54,3 %) zaposlenosti osoba koje su završile samo primarno ili niže sekundarno obrazovanje. U EU-28 stopa zaposlenosti osoba s najviše višim sekundarnim ili postsekundarnim obrazovanjem koje nije tercijarno iznosila je 74,8 %. Uz to što su već imale najmanje izglede za pronalaženje zaposlenja (među skupinama s tom razinom obrazovanja), osobe s najviše nižim sekundarnim obrazovanjem najteže je pogodila kriza: stopa zaposlenosti u toj je skupini između 2007. i 2013. pala za 5,1 postotni bod, dok je stopa zaposlenosti osoba sa srednjom razinom obrazovanja pala za 1,7 postotnih bodova, a za one s visokim obrazovanjem za 1,8 postotnih bodova. Grafikon 3. pokazuje da je za pronalaženja zaposlenja u Belgiji, Bugarskoj, Češkoj, Litvi, Poljskoj i Slovačkoj veoma važno steći barem srednju razinu obrazovanja, dok je to u Danskoj, Estoniji, Grčkoj, Cipru i Luksemburgu nešto manje važno.

Nepuno radno vrijeme

Udio radne snage u EU-28 u dobnoj skupini od 20 do 64 godine čije je glavno zaposlenje u nepunom radnom vremenu polako se, ali kontinuirano povećavao sa 14,9 % u 2002. na 19,0 % u 2015., a potom je u 2016. neznatno pao na 18,9 %. Daleko najveći udio radnika koji rade u nepunom radnom vremenu tijekom 2016. zabilježen je u Nizozemskoj (46,6 %), a slijede Austrija, Njemačka, Belgija, Ujedinjena Kraljevina, Švedska, Danska i Irska, u kojima je više od petine svih zaposlenih bilo zaposleno u nepunom radnom vremenu. S druge strane, rad u nepunom radnom vremenu bio je relativno rijedak u Bugarskoj (1,9 % zaposlenih) te u Mađarskoj, Hrvatskoj, Češkoj i Slovačkoj (između 4,8 % i 5,7 %) – vidjeti grafikon 4.

Učestalost rada u nepunom radnom vremenu (vidjeti definiciju u odjeljku Izvori i dostupnost podataka) znatno se razlikuje između muškaraca i žena. Nešto manje od jedne trećine (31,4 %) zaposlenih žena u dobi od 20 do 64 godine u EU-28 radilo je 2016. u nepunom radnom vremenu, što je mnogo veći udio od udjela muškaraca (8,2 %). Približno tri četvrtine (74,8 %) zaposlenih žena u Nizozemskoj radilo je 2016. u nepunom radnom vremenu, što je daleko najviša stopa među državama članicama EU-a. Rad u nepunom radnom vremenu između 1993. i 2016. izrazito se povećao u Njemačkoj, Irskoj, Italiji i Austriji, a značajno se smanjio na Islandu.

Osobe koja imaju više od jednog zaposlenja

U grafikonu 5. prikazano je da je udio osoba koje imaju više od jednog zaposlenja malen te da je izvjesnije da će osobe s višim obrazovanjem imati drugo zaposlenje nego osobe sa srednjom ili niskom razinom obrazovanja. Takvo je stanje u EU-28 bilo vrlo stabilno u svim godinama za koje imamo podatke (2002. – 2016.), pri čemu je oko 5 % visokoobrazovanih i 3 % osoba iz drugih dviju skupina obrazovanja imalo drugo zaposlenje. Najviša zabilježena razina među državama članicama bila je 16,3 % (visokoobrazovane osobe u Poljskoj 2000.), a najniža 0,3 % (srednja razina obrazovanja, Bugarska, 2010. – 2016.). Dodatno je zaposlenje prilično uobičajeno u Danskoj, Estoniji, Latviji, Nizozemskoj, Portugalu, Švedskoj, na Islandu i u Norveškoj.

Zanimanja

U 2016. u EU-28 najzastupljenija su bila zanimanja u području osobnih usluga i prodaje, točnije tim se zanimanjima bavilo 9,5 % radne snage ili 21,4 milijuna osoba – vidjeti grafikon 6. Brojnija su od zanimanja u osam najmanjih skupina zanimanja zajedno, u kojima su među ostalim svi zaposleni u poljoprivredi, preradi hrane i pripadnici oružanih snaga. Nakon skupine uslužnih i prodajnih zanimanja slijedi skupina službeničkih, poduzetničkih i administrativnih zanimanja.

Ugovori o radu na određeno vrijeme

Udio zaposlenih osoba u EU-28 u dobi između 15 i 74 godine koje su 2016. imale ugovor ograničenog trajanja (rad na određeno vrijeme) iznosio je 14,2 %. Više od petine zaposlenih u Poljskoj (27,5 %), Španjolskoj (26,3 %), Hrvatskoj, Portugalu (obje po 22,3 %) i Nizozemskoj (20,8 %) imalo je ugovor o radu na određeno vrijeme – vidjeti grafikon 7. U ostalim državama članicama EU-28 udio zaposlenih s ugovorom o radu na određeno vrijeme kretao se od 71,0 % u Sloveniji do 1,4 % u Rumunjskoj. Osim razlika među zemljama, prisutne su i razlike među zanimanjima. U većini zemalja rukovoditelji najrjeđe imaju ugovore o radu na određeno vrijeme, a najčešće zaposlene osobe nižeg položaja. No te se razine znatno razlikuju. U Poljskoj 44,1 % zaposlenika nižeg položaja ima ugovor o radu na određeno vrijeme, a u Rumunjskoj samo njih 3,2 %. Moguće je da su znatne razlike među državama članicama EU-a u pogledu primjene ugovora o radu na određeno vrijeme donekle odraz nacionalnih praksi, ponude i potražnje na tržištu radne snage, procjene poslodavaca o potencijalnom rastu ili smanjenju poslovanja te lakoće zapošljavanja i otpuštanja radnika.

Izvori i dostupnost podataka

Pokrivenost

Ekonomski aktivno stanovništvo (radna snaga) uključuje zaposlene i nezaposlene osobe. U Istraživanju o radnoj snazi (EU LFS) zaposlene osobe definiraju se kao osobe starije od navršenih 15 godina koje su u referentnom tjednu radile barem jedan sat bilo kakav posao za naknadu, novac ili obiteljsku korist. Radna snaga uključuje i osobe koje nisu radile, ali su imale posao ili poslovnu djelatnost i bile su privremeno odsutne s posla, primjerice zbog bolesti, godišnjeg odmora, radnog spora, školovanja ili osposobljavanja.

Zaposlenost se može mjeriti brojem osoba ili radnih mjesta, u ekvivalentima punog radnog vremena ili brojem radnih sati. Sve procjene u ovom članku izražene su brojem osoba. Podaci o stopama zaposlenosti temelje se i na procijenjenom broju osoba. Statistički podaci o zaposlenosti često se iskazuju kao stope zaposlenosti kako bi se umanjio utjecaj promjene broja stanovnika u zemljama i olakšala usporedba zemalja različite veličine. Te se stope obično objavljuju za radno sposobno stanovništvo, u pravilu za osobe u dobi od 15 do 64 godine, odnosno od 16 do 64 godine u Španjolskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i na Islandu. Dobna skupina od 15 do 64 godine ujedno je i standard i u drugim međunarodnim statističkim organizacijama (iako neki kreatori politika pridaju sve veću važnost dobnoj skupini od 20 do 64 godine zbog povećanja udjela stanovništva EU-a u tercijarnom obrazovanju).

Glavni pojmovi

Neka od glavnih obilježja zaposlenosti utvrđenih Istraživanjem o radnoj snazi uključuju sljedeće:

  • zaposlenici su osobe koje rade za poslodavca u javnom ili privatnom sektoru i za svoj rad primaju naknadu u obliku nadnica, plaća, naknadu prema učinku ili plaćanje u naravi, uključujući i profesionalne pripadnike oružanih snaga,
  • samozaposlene osobe rade u vlastitom poduzeću, vode vlastito gospodarstvo ili obavljaju profesionalnu djelatnost. Smatra se da je samozaposlena osoba radila u referentnom tjednu ako ispunjava jedan od sljedećih kriterija: radi ostvarivanja dobiti, vodi poslovanje poduzeća ili trenutačno osniva poduzeće,
  • razlika između rada u punom i nepunom radnom vremenu temelji se na spontanom odgovoru ispitanika. Glavne su iznimke Nizozemska i Island, gdje se primjenjuje prag od 35 sati, Švedska u kojoj se prag primjenjuje na samozaposlene osobe i Norveška u kojoj je osobama koje rade između 32 i 36 sati tjedno postavljeno pitanje jesu li zaposlene u punom ili nepunom radnom vremenu,
  • pokazatelji za zaposlene osobe s dodatnim zaposlenjem odnose se samo na osobe koje istodobno imaju više od jednog zaposlenja. Osobe koje su tijekom referentnog tjedna promijenile zaposlenje ne smatraju se osobama s dvama zaposlenjima,
  • smatra se da zaposlenik radi na određeno vrijeme ako su poslodavac i zaposlenik suglasni da zaposlenje završava objektivnim okolnostima kao što je određeni datum, završetak posla ili povratak zaposlenika koji je bio privremeno zamijenjen. Tipični su slučajevi sljedeći: sezonski zaposlene osobe, osobe zaposlene preko agencije ili burze rada koje obavljaju određeni posao za treću stranu (osim ako postoji pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme), osobe s posebnim ugovorima za osposobljavanje.

Skupovi podataka

Većina pokazatelja koji su predstavljeni u ovom članku potječe iz skupova podataka koji čine dio glavnih pokazatelja istraživanja o radnoj snazi (skupovi podataka koji započinju slovima lfsi). Ti glavni pokazatelji razlikuju se od skupova podataka s detaljnim rezultatima godišnjeg ili tromjesečnog istraživanja (skupovi podataka koji počinju slovima lfsa i lfsq) po tome što se detaljni rezultati istraživanja temelje isključivo na mikropodacima iz istraživanja o radnoj snazi, dok su glavni podaci dodatno obrađeni. Najčešće su dodatne prilagodbe ispravci glavnih prekida u nizovima i procjene vrijednosti koje nedostaju. Te prilagodbe već nekoliko godina stvaraju značajne razlike između dva skupa podataka.

Skupovi podataka glavnih pokazatelja istraživanja o radnoj snazi najpotpunija su i najpouzdanija zbirka dostupnih podataka o zaposlenosti i nezaposlenosti iz istraživanja o radnoj snazi. Međutim, s obzirom na to da ne pružaju uvijek sve pomoćne varijable, u nekim je slučajevima potrebno upotrijebiti i detaljne rezultate istraživanja, kao što je to u ovom članku učinjeno za podatke u tablici 3. i dijelu tablice 4.

Kontekst

Statistički podaci o zaposlenosti mogu se upotrebljavati za nekoliko različitih analiza, uključujući makroekonomska istraživanja (rad kao čimbenik proizvodnje) te istraživanja produktivnosti ili konkurentnosti. Mogu se upotrebljavati i za proučavanje niza socijalnih i bihevioralnih aspekata povezanih s radnim statusom pojedinca, kao što je socijalna integracija manjina ili radni odnos kao izvor prihoda kućanstava.

Zaposlenost je i strukturni i kratkoročni pokazatelj. Zaposlenost kao strukturni pokazatelj može pojasniti strukturu tržišta rada i ekonomskih sustava koja se mjeri ravnotežom između ponude i potražnje na tržištu rada ili kvalitetom zaposlenja. Ako se upotrebljava kao kratkoročni pokazatelj, slijedi poslovni ciklus. Međutim, u tom pogledu ima ograničenja jer se zaposlenost često naziva zaostajućim pokazateljem.

Statistika zaposlenosti u središtu je mnogih politika EU-a. U studenome 1997. na sastanku na vrhu o zapošljavanju održanom u Luksemburgu predstavljena je Europska strategija zapošljavanja (ESZ) koja je revidirana 2005. radi boljeg usklađenja strategije zapošljavanja EU-a s nizom revidiranih lisabonskih ciljeva, dok su u srpnju 2008. ažurirane smjernice politike zapošljavanja za razdoblje 2008. – 2010. U ožujku 2010. Europska komisija pokrenula je strategiju Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast koju je Europsko vijeće službeno donijelo u lipnju 2010. Europsko vijeće utvrdilo je pet glavnih ciljeva, od kojih je prvi povećanje stope zaposlenosti žena i muškaraca u dobi od 20 do 64 godine na 75 % do 2020. Države članice EU-a mogu utvrditi vlastite nacionalne ciljeve uzimajući u obzir te glavne ciljeve i pripremiti nacionalne programe reformi kojima su obuhvaćene mjere koje namjeravaju poduzeti radi provedbe strategije. Provedbu strategije moguće je barem djelomično postići poticanjem fleksibilnih uvjeta rada, na primjer rada u nepunom radnom vremenu ili rada od kuće, za koje se smatra da potiču sudjelovanje radne snage. Inicijative kojima se može potaknuti ulazak više radnika na tržište rada uključuju, među ostalim, poboljšanja dostupnosti ustanova za skrb o djeci, osiguravanje više mogućnosti za cjeloživotno učenjeili povećanje mobilnosti radne snage. U središtu je te teme pitanje „fleksigurnosti”, odnosno politike koje se istovremeno odnose na fleksibilnost tržišta rada, organizaciju rada i radne odnose, uzimajući u obzir usklađivanje poslovnog i privatnog života, sigurnost zaposlenja i socijalnu zaštitu. U skladu sa strategijom Europa 2020., Europskom strategijom zapošljavanja potiču se mjere kojima se olakšava postizanje triju glavnih ciljeva do 2020., a to su:

  • 75 % zaposlenih osoba u dobi od 20 do 64 godine,
  • stope prijevremenog napuštanja školovanja niže od 10 % te najmanje 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine sa završenim tercijarnim obrazovanjem,
  • najmanje 20 milijuna manje osoba izloženih siromaštvu ili u opasnosti da budu izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti.

Zbog sporog oporavka od financijske i gospodarske krize i sve više dokaza o rastućoj nezaposlenosti, Europska komisija donijela je 18. travnja 2012. nekoliko prijedloga mjera za poticanje zapošljavanja posebnim paketom mjera za zapošljavanje. Ti su prijedlozi, među ostalim, usmjereni na potražnju i njezin utjecaj na otvaranje radnih mjesta i utvrđuju načine na koje države članice EU-a mogu poticati zapošljavanje smanjivanjem poreznog opterećenja rada ili podupiranjem osnivanja novih poduzeća. Cilj je prijedloga utvrditi i gospodarska područja, kao što su zeleno gospodarstvo, zdravstvene usluge te informacijske i komunikacijske tehnologije, s velikim potencijalom za otvaranje radnih mjesta.

U prosincu 2012., suočena s visokom i još uvijek rastućom nezaposlenošću mladih u nekoliko država članica EU-a, Europska komisija predložila je Paket za zapošljavanje mladih (COM(2012) 727 final) (na engleskom). Taj paket dopunjuje mjere za mlade utvrđene u širem paketu za zapošljavanje i sastoji se od niza prijedloga, uključujući sljedeće:

  • sve mlade osobe u dobi do 25 godina trebale bi dobiti kvalitetnu ponudu za zaposlenje, daljnje obrazovanje, naukovanje ili praktičnu izobrazbu u razdoblju od četiri mjeseca od završetka formalnog obrazovanja ili prestanka radnog odnosa (jamstvo za mlade),
  • savjetovanje europskih socijalnih partnera o okviru kvalitete za praktičnu izobrazbu kojim bi se mladima omogućilo stjecanje visokokvalitetnog radnog iskustva u sigurnim uvjetima,
  • Europski savez za naukovanje u svrhu poboljšanja kvalitete i ponude dostupnih naukovanja te utvrđivanje načina za smanjenje prepreka mobilnosti mladih.

Tijekom 2013. nastavilo se raditi na smanjivanju nezaposlenosti mladih jer je Europska komisija predstavila inicijativu za zapošljavanje mladih – Youth employment initiative (COM(2013) 144 final) (na engleskom) namijenjenu jačanju i ubrzavanju mjera koje su navedene u Paketu za zapošljavanje mladih. Njome se posebno nastoji pružiti potpora mladima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ni osposobljavaju u regijama sa stopom nezaposlenosti mladih višom od 25 %. Nakon toga uslijedila je još jedna Komunikacija pod nazivom „Zajednički rad za mlade u Europi: poziv na rješavanje problema nezaposlenosti mladih” – „Working together for Europe's young people – A call to action on youth unemployment” (COM(2013) 447 final) (na engleskom) koja je bila namijenjena ubrzavanju provedbe jamstva za mlade i pružanju pomoći državama članicama EU-a i poduzećima u svrhu zapošljavanja većeg broja mladih ljudi.

Jedan je od glavnih prioriteta Kolegija povjerenika koji su preuzeli dužnost 2014. jest poticanje zapošljavanja, rasta i ulaganja u cilju smanjenja broja propisa, pametnijeg iskorištavanja postojećih financijskih resursa i javnih sredstava. U veljači 2015. Europska komisija objavila je nekoliko izvješća o državama članicama u kojima je analizirala gospodarske politike država članica EU-a i navela informacije o pitanjima kojima bi države članice EU-a trebale dati prednost radi poticanja rasta i otvaranja radnih mjesta u sljedećoj godini. Europska komisija predložila je u istom mjesecu da se u 2015. stavi na raspolaganje 1 milijarda EUR iz Inicijative za zapošljavanje mladih kako bi se i do 30 puta povećalo pretfinanciranje koje bi države članice EU-a mogle dobiti za poticanje rasta stopa zapošljavanja mladih u cilju zapošljavanja do 650 000 mladih.

Europska komisija donijela je u lipnju 2016. Novi program vještina za Europu (COM(2016) 381/2) pod naslovom „Suradnja na jačanju ljudskog kapitala, zapošljivosti i konkurentnosti”. Njime se radnicima želi osigurati razvoj potrebnih vještina za sadašnjost i budućnost radi poticanja zapošljivosti, konkurentnost i rasta u cijelom EU-u.

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Publikacije

Glavne tablice

Glavni pokazatelji LFS-a (t_lfsi)
Stanovništvo, aktivnost i neaktivnost – prilagođeni niz LFS-a (t_lfsi_act)
Zaposlenost – prilagođeni niz LFS-a (t_lfsi_emp)
Nezaposlenost – prilagođeni niz LFS-a (t_une)
Niz LFS-a – detaljni rezultati godišnje ankete (t_lfsa)
Niz LFS-a – posebne teme (t_lfst)

Baza podataka

Glavni pokazatelji LFS-a (lfsi)
Zaposlenost – prilagođeni niz LFS-a (lfsi_emp)
Nezaposlenost – prilagođeni niz LFS-a (une)
Prijelazi na tržištu rada – longitudinalni podaci LFS-a (lfsi_long)
Niz LFS-a – detaljni rezultati tromjesečne ankete (od 1998. nadalje) (lfsq)
Niz LFS-a – detaljni rezultati godišnje ankete (lfsa)
Niz LFS-a – posebne teme (lfst)
Ad hoc moduli LFS-a (lfso)
2014. Migracije i tržište rada (lfso_14)
2013. Nesreće na radu i ostali zdravstveni problemi povezani s poslom (lfso_13)
2012. Prijelaz s posla u mirovinu (lfso_12)
2011. Pristup tržištima rada za osobe s invaliditetom (lfso_12)
2010. Usklađivanje poslovnog i obiteljskog života (lfso_10)
2009. Ulazak mladih na tržište rada (lfso_09)
2008. Položaj migranata na tržištu rada (lfso_08)
2007. Nesreće, zdravstveni problemi i izlaganje opasnim tvarima na radnom mjestu (lfs_07)
2006. Prijelaz s posla u mirovinu (lfso_06)
2005. Usklađivanje poslovnog i obiteljskog života (lfso_05)
2004. Organizacija rada i radnog vremena (lfso_04)
2003. Cjeloživotno učenje (lfso_03)
2002. Zaposlenost osoba s invaliditetom (lfso_02)
2000. Prijelaz iz škole na posao (lfso_00)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Publikacije

Datoteke s metapodacima ESMS i metodologija EU-LFS-a

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Vanjske poveznice


Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Employment_statistics/hr&oldid=359053"