Statistics Explained

Statistika zaposlenosti

Revision as of 18:18, 19 December 2016 by Piirtju (talk | contribs)
Podaci dobiveni u kolovozu 2015. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: studeni 2017.
Tablica 1.: Stopa zaposlenosti, dobna skupina 15 – 64, 2004. – 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Grafikon 1.: Stopa zaposlenosti, dobna skupina 15 – 64, 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Tablica 2.: Stope zaposlenosti za odabrane skupine stanovništva, 2004. – 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Grafikon 2.: Stope zaposlenosti prema spolu, dobna skupina 15 – 64, 2014. (1)
(%)
Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Grafikon 3.: Stope zaposlenosti prema dobnoj skupini, 2014. (1)
(%)
Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Tablica 3.: Stopa zaposlenosti prema najvišoj razini obrazovanja, dobna skupina 25 – 64, 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (lfsa_ergaed)
Tablica 4.: Osobe koje rade u nepunom radnom vremenu ili imaju dodatno zaposlenje, 2004. – 2014.
(% ukupne zaposlenosti)
Izvor: Eurostat (lfsa_eppga), (lfsa_e2gis) i (lfsa_egan)
Grafikon 4.: Osobe koje rade u nepunom radnom vremenu, dobna skupina 15 – 64, 2014. (1)
(% ukupne zaposlenosti)
Izvor: Eurostat (lfsa_eppga)
Grafikon 5.: Udio osoba s ugovorom o radu na određeno vrijeme, dobna skupina 15 – 64, 2014.
(% ukupne zaposlenosti)
Izvor: Eurostat (lfsa_etpga)

U ovom se članku predstavljaju najnoviji statistički podaci o zaposlenosti u Europskoj uniji (EU), uključujući analizu utemeljenu na važnim socioekonomskim dimenzijama. Iz statističkih se podataka o zaposlenosti vide znatne razlike s obzirom na spol, dob i razinu stečenog obrazovanja. Postoje i znatne razlike među tržištima rada država članica EU-a.

Statistički podaci o tržištu rada u središtu su brojnih politika EU-a nakon što je 1997. u Amsterdamski ugovor uključeno poglavlje o zapošljavanju. Stopa zaposlenosti, odnosno udio zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu, smatra se ključnim socijalnim pokazateljem za analizu kretanja na tržištima rada.

Glavni statistički nalazi

Stope zaposlenosti prema spolu, dobi i razini obrazovanja

Stopa zaposlenosti osoba u dobnoj skupini od 15 do 64 godine u EU-28, izmjerena Istraživanjem o radnoj snazi EU-a (EU LFS), iznosila je 2014. ukupno 64,9 %. Stopa zaposlenosti u EU-28 bila je najviša 2008. kada je iznosila 65,7 %, a sljedećih se godina smanjivala te je 2010. iznosila 64,1 %. Nakon tog smanjenja tijekom svjetske financijske i gospodarske krize (ukupni pad od 1,6 postotnih bodova) slijedilo je razdoblje stabilnosti između 2010. i 2013. kada je stopa zaposlenosti u EU-28 iznosila 64,1 % ili 64,2 %. Tijekom 2014. stopa zaposlenosti ponovno je počela rasti kao u razdoblju prije krize te se u odnosu na 2013. povećala za 0,8 postotnih bodova, na 64,9 % – vidjeti tablicu 1.

Među državama članicama EU-a stope zaposlenosti dosegle su 2014. rekordne vrijednosti u rasponu od 71 % do 74 % u Austriji, Ujedinjenoj Kraljevini, Danskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj, a najviša stopa od 74,9 % zabilježena je u Švedskoj. Na suprotnom kraju ljestvice stope zaposlenosti bile su niže od 60 % u četiri države članice EU-28, pri čemu je najniža stopa zabilježena u Grčkoj (49,4 %) – vidjeti grafikon 1.

U razdoblju između početka financijske i gospodarske krize i 2014. (najnoviji dostupni podaci) postojale su znatne razlike u učinkovitosti pojedinačnih tržišta rada. Iako je 2014. ukupna stopa zaposlenosti za EU-28 bila 0,8 postotnih bodova ispod razine iz 2009., jedanaest država članica EU-a prijavilo je povećanje stope zaposlenosti. Najveći rast zabilježen je u Malti (6,8 postotnih bodova) i Mađarskoj (5,4 postotna boda), dok su Njemačka i Luksemburg izvijestili o porastu od više od 3,0 postotna boda. S druge strane, stopa zaposlenosti u Grčkoj smanjila se sa 61,4 %, koliko je iznosila 2008., na nešto ispod 50 % 2013. i 2014. U razdoblju između 2009. i 2014. znatno su se smanjile (za najmanje pet postotnih bodova) stope zaposlenosti u Cipru, Španjolskoj, Irskoj, Hrvatskoj, Portugalu i Danskoj.

Stope zaposlenosti općenito su niže među ženama i starijim radnicima. Stopa zaposlenosti muškaraca u EU-28 iznosila je 2014. ukupno 70,1 %, dok je stopa zaposlenosti žena iznosila 59,6 %. Iz dugoročne usporedbe razvidno je da dok je stopa zaposlenosti muškaraca 2014. bila ispod razine od 10 godina ranije (70,3 % 2004.), udio zaposlenih žena znatno se povećao – 4,1 postotni bod s 55,5 % koliko je iznosio 2004. – vidjeti tablicu 2.

Stope zaposlenosti muškaraca bile su 2014. dosljedno veće od stopa zaposlenosti žena u svim državama članicama EU-a, iako su postojale znatne razlike. Razlika među stopama zaposlenosti prema spolu bila je najveća u Malti gdje je iznosila 25,6 postotnih bodova i gdje je zabilježena treća najniža stopa zaposlenosti žena (49,3 %). U Italiji, Grčkoj i Češkoj zabilježene su razlike u zaposlenosti među spolovima od 16 do 18 postotnih bodova. U Grčkoj i Italiji to je bio odraz činjenice da su u tim državama zabilježene najniža i druga najniža stopa zaposlenosti žena. Velika razlika u zaposlenosti među spolovima u Češkoj bila je posljedica posebno visoke stope zaposlenosti muškaraca (77,0 %, treća najviša stopa među državama članicama EU-a), a ne niske stope zaposlenosti žena. U Finskoj i Litvi zabilježene su male razlike u stopama zaposlenosti dvaju spolova jer su stope zaposlenosti žena bile manje od 2,0 postotna boda niže od stopa zaposlenosti muškaraca. Razlike u zaposlenosti između spolova bile su relativno male i u Švedskoj i Latviji.

Među državama nečlanicama koje su prikazane u tablici  2., daleko najveća razlika u stopama zaposlenosti među spolovima zabilježena je u Turskoj gdje je stopa zaposlenosti žena od 29,5 % bila 40,0 postotnih bodova ispod stope zaposlenosti muškaraca. Bivša jugoslavenska republika Makedonija i Japan također su zabilježili relativno velike razlike između spolova. U Norveškoj i Islandu razlike među stopama zaposlenosti žena i muškaraca bile su relativno male (manje od 5,0 postotnih bodova) – vidjeti grafikon 2.

Kao i u slučaju stope zaposlenosti žena, postojali su dokazi da je stopa zaposlenosti starijih radnika (u dobi između 55 i 64 godine) brzo rasla unatoč financijskoj i gospodarskoj krizi. Stopa zaposlenosti starijih radnika u EU-28 iznosila je 2014. ukupno 51,8 %. Ta je stopa rasla svake godine od 2002. (početak vremenskog niza za EU-28) do kraja 2014. (najnoviji dostupni podaci). U 11 država članica EU-a zabilježena je 2014. stopa zaposlenosti starijih radnika između 50 % i 66 %, a daleko najviša stopa zabilježena je u Švedskoj (74,0 %) – vidjeti tablicu  2. Tri države članice EFTA-e za koje su dostupni podaci također su zabilježile visoke stope zaposlenosti starijih radnika, iznad 70 %, a najviša stopa od 83,6 % zabilježena je u Islandu. Japan, i u manjoj mjeri Sjedinjene Države, zabilježili su relativno visoke stope zaposlenosti starijih radnika. Detaljnija analiza stopa zaposlenosti prema dobnim skupinama prikazana je u grafikonu  3. – u kojem se potvrđuje da su u pravilu najviše stope zaposlenosti zabilježene među osobama u dobnoj skupini od 25 do 54 godine.

Stope zaposlenosti znatno se razlikuju i s obzirom na razinu stečenog obrazovanja: za te se statističke podatke stope zaposlenosti temelje na dobnoj skupini od 25 do 64 godine umjesto na skupini od 15 do 64 godine. Stopa zaposlenosti osoba koje su završile tercijarno (kratko tercijarno obrazovanje, preddiplomski studij ili jednakovrijedno obrazovanje, diplomski studij ili jednakovrijedno obrazovanje odnosno doktorat ili jednakovrijedno obrazovanje) iznosila je 2014. ukupno 83,7 % u EU-28 (vidjeti tablicu 3.), što je puno više od stope (52,6 %) osoba koje su završile samo primarno ili niže sekundarno obrazovanje. U EU-28 stopa zaposlenosti osoba s najviše višim sekundarnim ili postsekundarnim obrazovanjem koje nije tercijarno iznosila je 73,4 %. Najveći pad stopa zaposlenosti od početka financijske i gospodarske krize (usporedba 2008. i 2014.) zabilježen je u skupinama osoba s najviše primarnim ili nižim sekundarnim obrazovanjem (smanjenje od 3,9 postotnih bodova), dok je znatno manji pad zabilježen kad je riječ o osobama s tercijarnim obrazovanjem (pad od 1,4 postotna boda) i osobama s najviše višim sekundarnim ili postsekundarnim obrazovanjem koje nije tercijarno (smanjenje od 1,3 postotna boda).

Ugovori o radu za nepuno radno vrijeme i na određeno vrijeme

Udio radne snage u EU-28 u dobnoj skupini od 15 do 64 godine čije je glavno zaposlenje u nepunom radnom vremenu postupno se povećao sa 16,7 %, koliko je iznosio 2004., na 19,6 % 2014. Daleko najveći udio radnika u nepunom radnom vremenu tijekom 2014. zabilježen je u Nizozemskoj (49,6 %), a nakon nje u Austriji, Njemačkoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Danskoj, Švedskoj, Belgiji i Irskoj, u kojima je otprilike četvrtina svih zaposlenih radila u nepunom radnom vremenu. S druge strane, rad u nepunom radnom vremenu bio je relativno rijedak u Bugarskoj (2,5 % zaposlenih osoba) te u Slovačkoj, Hrvatskoj, Češkoj i Mađarskoj (između 5,1 % i 5,5 %) – vidjeti tablicu 4.

Učestalost rada u nepunom radnom vremenu znatno se razlikuje između muškaraca i žena. Malo manje od jedne trećine (32,2 %) zaposlenih žena u dobi od 15 do 64 godine u EU-28 radilo je 2014. u nepunom radnom vremenu, što je znatno veći udio od odgovarajućeg udjela za muškarce (8,8 %). Više od tri četvrtine (76,7 %) svih zaposlenih žena u Nizozemskoj radile su 2014. u nepunom radnom vremenu, što je daleko najviša stopa među državama članicama EU-a. [1]

Udio zaposlenih osoba u EU-28 koje su 2014. imale ugovor ograničenog trajanja (rad na određeno vrijeme) iznosio je 14,0 %. U Poljskoj je više od četvrtine (28,3 %) zaposlenih imalo ugovor na određeno vrijeme, a u Španjolskoj (24,0 %), Portugalu (21,4 %) i Nizozemskoj (21,1 %) taj je udio bio više od jedne petine – vidjeti grafikon  5. U ostalim državama članicama EU-28 udio zaposlenih s ugovorom na određeno vrijeme kretao se od 19,0 % u Cipru do 2,8 % u Litvi i 1,5 % u Rumunjskoj. Znatne razlike u sklonosti upotrebe ugovora na određeno vrijeme među državama članicama EU-a mogu, barem u određenoj mjeri, biti odraz nacionalne prakse, ponude i potražnje na tržištu radne snage, procjene poslodavaca o potencijalnom rastu/zastoju i lakoće zapošljavanja odnosno otpuštanja zaposlenika.

Izvori i dostupnost podataka

Izvori statističkih podataka

Gospodarski aktivno stanovništvo (radna snaga) uključuje zaposlene i nezaposlene osobe. U Istraživanju o radnoj snazi (EU LFS) zaposlene osobe definiraju se kao osobe dobi od 15 i više godina starosti koje su u referentnom tjednu obavljale, pa makar i samo jedan sat tjedno, određeni rad za plaću, dobit ili obiteljsku korist. U radnu snagu uključene su i osobe koje nisu radile, ali su bile zaposlene ili su imale samostalnu djelatnost s kojih su bile privremeno odsutne, primjerice zbog bolesti, godišnjeg odmora, sporova između poslodavaca i zaposlenih, obrazovanja ili osposobljavanja.

Zaposlenost se može mjeriti brojem osoba ili radnih mjesta, u ekvivalentima punog radnog vremena ili u broju radnih sati. Sve navedene procjene izražavaju se u broju osoba. Podaci prikazani za stope zaposlenosti također se temelje na procjenama o broju osoba. Statistički podaci o zaposlenosti često se prikazuju kao stope zaposlenosti kako bi se zanemarile promjene u broju stanovnika država te olakšale usporedbe među državama različitih veličina. Te se stope obično objavljuju za radno sposobno stanovništvo, u pravilu osobe u dobi od 15 do 64 godine osim u Španjolskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Islandu u kojima su to osobe u dobi od 16 do 64 godine. Navedena dobna skupina od 15 do 64 godine ujedno je i standard koji upotrebljavaju druge međunarodne statističke organizacije.

Neka od glavnih obilježja zaposlenosti utvrđenih Istraživanjem o radnoj snazi uključuju sljedeće:

  • zaposlenici se definiraju kao osobe koje rade za poslodavca u javnom ili privatnom sektoru i primaju naknadu u obliku nadnica, plaće, isplate prema učinku ili u naravi, čime su obuhvaćeni i profesionalni pripadnici oružanih snaga,
  • samozaposlene osobe koje rade u vlastitom poduzeću, gospodarstvu ili profesionalnoj praksi. Smatra se da je samozaposlena osoba radila u referentnom tjednu ako ispunjuje jedan od sljedećih kriterija: radi u svrhu ostvarivanja dobiti, bavi se vođenjem poduzeća ili je u fazi osnivanja poduzeća,
  • razlika između rada u punom ili nepunom radnom vremenu temelji se na spontanom odgovoru ispitanika. Glavne su iznimke Nizozemska i Island u kojima se primjenjuje prag od 35 sati, Švedska u kojoj se prag primjenjuje na samozaposlene osobe i Norveška u kojoj se osobama koje rade između 32 i 36 sati tjedno postavlja pitanje jesu li zaposlene u punom ili nepunom radnom vremenu,
  • pokazatelji za zaposlene osobe s dodatnim zaposlenjem odnose se samo na osobe koje istodobno imaju više od jednog zaposlenja. Osobe koje su tijekom referentnog tjedna promijenile zaposlenje ne smatraju se osobama s dvama zaposlenjima,
  • smatra se da zaposlenik radi na određeno vrijeme ako su poslodavac i zaposlenik suglasni da zaposlenje završava objektivnim okolnostima kao što je utvrđeni datum, okončanje zadatka ili povratak zaposlenika koji je bio privremeno zamijenjen. Tipični su slučajevi sljedeći: sezonski zaposlene osobe, osobe zaposlene preko agencije ili burze rada koje obavljaju specifičan zadatak za treću stranu (osim ako postoji pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme), osobe s posebnim ugovorima za osposobljavanje.

Kontekst

Statistički podaci o zaposlenosti mogu se upotrebljavati za niz različitih analiza, uključujući makroekonomska istraživanja (rad kao čimbenik proizvodnje) te istraživanja produktivnosti ili konkurentnosti. Mogu se upotrebljavati i za proučavanje niza socijalnih i bihevioralnih aspekata povezanih s radnim statusom pojedinca, poput socijalne integracije manjina ili zaposlenosti kao izvora prihoda kućanstava.

Zaposlenost je i strukturni i kratkoročni pokazatelj. Njome se, kao strukturnim pokazateljem, može pojasniti struktura tržišta rada i gospodarskih sustava koja se mjeri ravnotežom između ponude i potražnje na tržištu rada ili kvalitetom zaposlenja. Ako se upotrebljava kao kratkoročni pokazatelj, slijedi poslovni ciklus. Međutim, u tom pogledu ima ograničenja jer se zaposlenost često naziva zaostajućim pokazateljem.

Statistika zaposlenosti u središtu je brojnih politika EU-a. U studenome 1997. na sastanku na vrhu o zapošljavanju održanom u Luksemburgu predstavljena je Europska strategija zapošljavanja (ESZ) koja je revidirana 2005. kako bi se strategija zapošljavanja EU-a bolje uskladila s nizom revidiranih lisabonskih ciljeva, dok su u srpnju 2008. ažurirane smjernice politike zapošljavanja za razdoblje 2008. – 2010. U ožujku 2010. Europska komisija pokrenula je strategiju Europa 2020 za pametan, održiv i uključiv rast koju je Europsko vijeće službeno usvojilo u lipnju 2010. Europsko vijeće utvrdilo je pet glavnih ciljeva, od kojih je prvi povećanje stope zaposlenosti žena i muškaraca u dobi od 20 do 64 godine na 75 % do 2020. Države članice EU-a mogu utvrditi vlastite nacionalne ciljeve uzimajući u obzir te glavne ciljeve i pripremiti nacionalne programe reformi kojima su obuhvaćene mjere koje namjeravaju poduzeti radi provedbe strategije. Provedbu strategije moguće je barem djelomično postići poticanjem fleksibilnih uvjeta rada, na primjer rada u nepunom radnom vremenu ili rada od kuće, za koje se smatra da potiču sudjelovanje radne snage. Inicijative kojima se može potaknuti više osoba da uđu na tržište rada uključuju, među ostalim, poboljšanja dostupnosti ustanova za skrb o djeci, osiguravanje više mogućnosti za cjeloživotno učenje ili povećanje mobilnosti radne snage. U središtu je te teme pitanje „fleksigurnosti”, odnosno politika koje se istovremeno odnose na fleksibilnost tržišta rada, organizaciju rada i radne odnose, uzimajući u obzir usklađivanje poslovnog i privatnog života, sigurnost zaposlenja i socijalnu zaštitu. U skladu sa strategijom Europa 2020., Europskom strategijom zapošljavanja potiču se mjere kojima se olakšava postizanje triju glavnih ciljeva do 2020., odnosno sljedećeg:

  • 75 % zaposlenih osoba u dobi od 20 do 64 godine,
  • stope prijevremenog napuštanja školovanja niže od 10 % te najmanje 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine sa završenim tercijarnim obrazovanjem,
  • najmanje 20 milijuna manje osoba izloženih siromaštvu ili u opasnosti da budu izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti.

Zbog sporog oporavka od financijske i gospodarske krize i sve više dokaza o rastućoj nezaposlenosti, Europska komisija donijela je 18. travnja 2012. skup prijedloga za mjere za poticanje zapošljavanja posebnim paketom mjera za zapošljavanje. Ti su prijedlozi, među ostalima, usmjereni na potražnju i njezin utjecaj na stvaranje radnih mjesta te su u njima utvrđeni načini na koje države članice EU-a mogu poticati zapošljavanje smanjivanjem poreznog opterećenja rada ili podupiranjem osnivanja novih poduzeća. Cilj je prijedloga utvrditi i gospodarska područja, poput zelenoga gospodarstva, zdravstvenih usluga te informacijske i komunikacijske tehnologije, s velikim potencijalom za stvaranje radnih mjesta.

U prosincu 2012., suočena s visokom i još uvijek rastućom nezaposlenošću mladih u nekoliko država članica EU-a, Europska komisija predložila je Paket za zapošljavanje mladih (COM(2012) 727 završna verzija) (na engleskom). Taj se paket nastavlja na mjere za mlade utvrđene u širem paketu za zapošljavanje i sastoji se od niza prijedloga, uključujući sljedeće:

  • sve bi mlade osobe u dobi do 25 godina trebale dobiti kvalitetnu ponudu za zaposlenje, daljnje obrazovanje, naukovanje ili praktičnu izobrazbu u razdoblju od četiri mjeseca od završetka formalnog obrazovanja ili prestanka radnog odnosa (jamstvo za mlade),
  • savjetovanje europskih socijalnih partnera o okviru kvalitete za praktičnu izobrazbu kojim bi se mladima omogućilo stjecanje visokokvalitetnog radnog iskustva u sigurnim uvjetima,
  • Europski savez za naukovanje u svrhu poboljšanja kvalitete i ponude dostupnih naukovanja te utvrđivanje načina za smanjenje prepreka mobilnosti mladih.

Tijekom 2013. nastavilo se raditi na smanjivanju nezaposlenosti mladih jer je Europska komisija predstavila Youth employment initiative (COM(2013) 144 završna verzija) (na engleskom) namijenjenu ojačavanju i ubrzavanju mjera koje su navedene u Paketu za zapošljavanje mladih. Njome se posebno nastoji pružiti potpora mladima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ni osposobljavaju u regijama sa stopom nezaposlenosti mladih višom od 25 %. Nakon toga slijedila je još jedna Komunikacija pod nazivom Working together for Europe's young people – A call to action on youth unemployment' (COM(2013) 447 završna verzija) (na engleskom) koja je bila namijenjena ubrzavanju provedbe jamstva za mlade i pružanju pomoći državama članicama EU-a i poduzećima kako bi mogli zaposliti više mladih ljudi.

Jedan je od glavnih prioriteta Kolegija povjerenika koji su preuzeli dužnost 2014. usmjeriti se na poticanje zapošljavanja, rasta i ulaganja u cilju smanjenja broja propisa, pametnijeg iskorištavanja postojećih financijskih resursa i javnih sredstava. U veljači 2015. Europska komisija objavila je niz izvješća za pojedine države članice u kojima je analizirala gospodarske politike država članica EU-a i dala informacije o pitanjima kojima bi države članice EU-a trebale dati prednost kako bi se potakao rast i stvarala radna mjesta u sljedećoj godini. Europska komisija predložila je u istom mjesecu da se 2015. stavi na raspolaganje 1 milijarda EUR iz Inicijative za zapošljavanje mladih kako bi se i do 30 puta povećalo pretfinanciranje koje bi države članice EU-a mogle primiti za poticanje rasta stopa zapošljavanja mladih u cilju zapošljavanja do 650 000 mladih.

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Publikacije

Glavne tablice

Glavni pokazatelji LFS-a (t_lfsi)
Stanovništvo, aktivnost i neaktivnost – prilagođeni niz LFS-a (t_lfsi_act)
Zaposlenost – prilagođeni niz LFS-a (t_lfsi_emp)
Nezaposlenost – prilagođeni niz LFS-a (t_une)
Niz LFS-a – detaljni rezultati godišnje ankete (t_lfsa)
Niz LFS-a – posebne teme (t_lfst)

Baza podataka

Glavni pokazatelji LFS-a (lfsi)
Stanovništvo, aktivnost i neaktivnost – prilagođeni niz LFS-a (lfsi_act)
Zaposlenost – prilagođeni niz LFS-a (lfsi_emp)
Nezaposlenost – prilagođeni niz LFS-a (une)
Niz LFS-a – detaljni rezultati tromjesečne ankete (iz 1998.) (lfsq)
Niz LFS-a – detaljni rezultati godišnje ankete (lfsa)
Niz LFS-a – posebne teme (lfst)
Ad hoc moduli LFS-a (lfso)
2013. Nesreće na radu i ostali zdravstveni problemi povezani s poslom (lfso_13)
2012. Prijelaz s posla u mirovinu (lfso_12)
2011. Zaposlenost osoba s invaliditetom (lfso_12)
2010. Usklađivanje poslovnog i obiteljskog života (lfso_10)
2009. Ulazak mladih na tržište rada (lfso_09)
2008. Položaj migranata na tržištu rada (lfso_08)
2007. Nesreće, zdravstveni problemi i izlaganje opasnim tvarima na radnom mjestu (lfs_07)
2006. Prijelaz s posla u mirovinu (lfso_06)
2005. Usklađivanje poslovnog i obiteljskog života (lfso_05)
2004. Organizacija rada i radnog vremena (lfso_04)
2003. Cjeloživotno učenje (lfso_03)
2002. Zaposlenost osoba s invaliditetom (lfso_02)
2000. Prijelaz iz škole na posao (lfso_00)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Publikacije

Datoteke s metapodacima ESMS i metodologija EU-LFS-a

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Vanjske poveznice

Napomene

  1. ↑ Za definiciju punog/nepunog radnog vremena vidjeti „Izvorne statističke podatke.”


Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Employment_statistics/hr&oldid=320179"