Statistics Explained

Archive:Statistički podaci o cijenama prirodnog plina


Podaci iz svibnja 2020.

Planirano ažuriranje članka: kolovoz 2021.


This Statistics Explained article has been archived on 11 December 2020.


Highlights


U drugoj polovini 2019. cijene prirodnog plina za kućanstva u EU-u najviše su bile u Švedskoj (0,12 EUR po kWh), a najniže u Rumunjskoj (0,03 EUR po kWh).

U drugoj polovini 2019. cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva u EU-u najviše su bile u Finskoj (0,06 EUR po kWh), a najniže u Belgiji (0,02 EUR po kWh).

[[File:Natural_gas_price_statistics interactive_FP2020-HR.XLSX]]

Cijene prirodnog plina (uključujući porez) za potrošače iz kategorije kućanstava, druga polovina 2019.

  • U Cipru, Malti i Finskoj prirodni plin ne upotrebljava se u kućanstvima.
  • Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: nrg_pc_202)

U ovom se članku prikazuje kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava i potrošače koji nisu kućanstva u Europskoj uniji (EU). Uključuje i podatke o cijenama iz Ujedinjene Kraljevine; Srbije, Turske; Bosne i Hercegovine; Moldove i Gruzije

Cijena energije u EU-u ovisi o nizu različitih uvjeta povezanih s ponudom i potražnjom, uključujući geopolitičku situaciju, nacionalnu kombinaciju izvora energije, diversifikaciju uvoza, troškove mreže, troškove zaštite okoliša, nepovoljne vremenske uvjete te razine trošarina i oporezivanja. Treba napomenuti da cijene navedene u ovom članku obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV, a cijene za potrošače koji nisu kućanstva ne obuhvaćaju poreze i doprinose na koje se može ostvariti povrat poreza, kao ni PDV-a.


Full article


Cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava

Cijene plina najviše su u Švedskoj, Španjolskoj i Nizozemskoj

U drugoj polovici 2019. cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava (za potrebe ovog članka definirani su kao srednje veliki potrošači s godišnjom potrošnjom između 20 gigadžula (GJ) i 200 GJ) u državama članicama EU-a najviše su bile u Švedskoj, Španjolskoj i Nizozemskoj (vidjeti grafikon 1), a najniže u Rumunjskoj, Mađarskoj i Latviji. Cijena prirodnog plina za kućanstva u Švedskoj (0,1167 EUR po kWh) bila je više od tri i pol puta veća od cijene u Rumunjskoj (0,0332 EUR po kWh).

Grafikon 1.: Cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstva, druga polovina 2019.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Prosječna cijena u EU-27 – ponderirani prosjek na temelju najnovijih podataka (iz 2018.) o potrošnji kućanstava – iznosila je 0,0720 EUR po kWh.

Na grafikonu 2. prikazano je kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava u EU-27 od prve polovine 2008. Cijene plina općenito su više u drugoj polovini svake godine. Do toga dolazi zbog sezonskog učinka. Ukupno gledajući, u državama EU-27 zabilježen je trend rasta ukupne cijene prirodnog plina, od najniže cijene od 0,0558 EUR po kWh u drugoj polovini 2009. do najviše cijene od 0,0746 EUR po kWh u drugoj polovini 2013. Cijena je padala od 2013. do 2017., no od 2018. do danas ponovno se povećavala. Cijena bez poreza za drugu polovinu 2019. niža je od cijene u prvoj polovini 2008., s uračunatom inflacijom, bez obzira na činjenicu da su cijene općenito niže u prvoj polovini godine. Međutim, s uključenim porezom, pad cijene slabije je izražen s obzirom na to da se udio poreza povećao s 25 % u 2008. na 31 % u 2019.

Grafikon 2.: Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava za EU-27, 2008. – 2019.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Udio poreza i doprinosa uvelike se razlikuje među državama članicama

Na grafikonu 3. prikazan je udio poreza i doprinosa u ukupnoj maloprodajnoj cijeni prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava. Relativni iznos poreznog doprinosa u drugoj polovini 2019. najmanji je bio u Grčkoj (7,8 %), gdje se na osnovnu cijenu primjenjuje relativno niska stopa PDV-a. Najveći porez naplaćivao se u Danskoj, gdje su 60,2 % konačne cijene činili porezi i doprinosi. Udio veći od 50,0 % zabilježen je i u Nizozemskoj (54,0 %). PDV u državama EU-27 predstavlja 16,4 % ukupne cijene. Kreće se od 5,5 % u Grčkoj do 21,3 % u Mađarskoj

Grafikon 3.: Udio poreza i doprinosa za prirodni plin koje plaćaju potrošači iz kategorije kućanstava, druga polovina 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Najveća povećanja cijena plina za potrošače iz kategorije kućanstava zabilježena su u Bugarskoj, Latviji i Estoniji

Na grafikonu 4. prikazana je promjena cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava između druge polovine 2018. i druge polovine 2019. u nacionalnoj valuti, uključujući sve poreze, doprinose i PDV. Tijekom navedenog razdoblja te su cijene pale u 13 od 24 države članice Unije za koje su podaci dostupni – u Cipru, Malti i Finskoj prirodni plin ne upotrebljava se u kućanstvima. Najveće smanjenje zabilježeno je u Latviji (od -22,0 %), Danskoj (od -15,5 %) i Grčkoj (od -10,2 %). Između druge polovine 2018. i druge polovine 2019. cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava povećale su se u 11 država članica Unije, a najviše u Španjolskoj (16,7 %), Hrvatskoj (12,9 %) i Nizozemskoj (12,1 %).

Grafikon 4.: Promjene u cijeni prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava u drugoj polovini 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva

Cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva najviše su u Finskoj i Švedskoj

U drugoj polovini 2019. cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom između 10 000 GJ i 100 000 GJ) u državama članicama EU-a najviše su bile u Finskoj (0,0555 EUR po kWh), Francuskoj (0,0368 EUR po kWh) i Švedskoj (0,0357 EUR po kWh), a najniže u Belgiji (0,0228 EUR po kWh) (vidjeti grafikon 5.). Finska je bila 51 % skuplja od Francuske, koja ima drugu najvišu cijenu prirodnog plina.

Prosječna cijena u EU-27 – ponderirani prosjek na temelju najnovijih nacionalnih podataka (iz 2018.) o potrošnji potrošača koji nisu kućanstva – iznosila je 0,0308 EUR po kWh.

Grafikon 5.: Cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva, druga polovina 2019.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Na grafikonu 6. prikazano je kretanje cijena prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva u EU-27 od prve polovine 2008. Kretanje cijena pokazuje isti trend kao i cijene za kategoriju kućanstva ali bez sezonskog utjecaja (vidjeti grafikon 2.). Nakon pada na 0,031 EUR po kWh u drugoj polovini 2009., cijena plina za potrošače koji nisu kućanstva u svakom je sljedećem polugodišnjem razdoblju porasla, a u prvoj polovini 2013. dosegnula je najviši iznos od 0,042 EUR po kWh. Nakon toga u svakom je polugodišnjem razdoblju padala te u drugoj polovini 2017. iznosila 0,029 EUR po kWh. Prema najnovijim podacima, od prve polovine 2018. zabilježeno je znatno povećanje, osim za posljednje razdoblje za koje postoji izvješće. Udio poreza povećao se s otprilike 7 % u 2008. na otprilike 13 % u 2019. Kada se uračuna inflacija, cijena za drugu polovinu 2019. dosta je niža od cijene u prvoj polovini 2008. (26 % niža)

Grafikon 6.: Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva, EU-27, 2008. -– 2019.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Udio poreza i doprinosa za koje potrošači koji nisu kućanstva ne mogu ostvariti povrat u ukupnoj cijeni prirodnog plina prikazan je na grafikonu 7. Za potrošače koji nisu kućanstva relativni iznos poreznog doprinosa u prvoj polovini 2019. najmanji je bio u Luksemburgu (0,7 %), Rumunjskoj i Portugalu (u oba slučaja 2,2 %). Najviši udio poreza zabilježen je u Finskoj (33,5 %), Danskoj (31,5 %) i Nizozemskoj (25,0 %).

Grafikon 7.: Udio poreza i doprinosa za prirodni plin koje plaćaju potrošači koji nisu kućanstva, druga polovina 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Kretanje cijena plina za potrošače koji nisu kućanstva

Na grafikonu 8. prikazana je promjena cijena prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva između druge polovine 2018. i druge polovine 2019. u nacionalnoj valuti, uključujući sve poreze, doprinose i PDV. Cijene su pale u 15 od 25 država članica EU-a koje su prijavile svoje podatke – Cipar i Malta ne troše prirodni plin u sektorima koji nisu kućanstva. Najviše su pale za 28,9 % u Litvi, zatim u Švedskoj (23,6 %) i Danskoj (21,3 %). S druge strane, cijene prirodnog plina za sektor potrošača koji nisu kućanstva znatno su se povećale u Slovačkoj (15,9 %), Rumunjskoj (14,3 %) i Poljskoj (7,8 %).

Grafikon 8.: Promjene u cijeni prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine, za drugu polovinu 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Izvori podataka

Definiranje potrošača iz kategorije kućanstava

U ovom se članku upućivanja na potrošače iz kategorije kućanstava odnose na srednju skupinu potrošača iz kategorije kućanstava, s godišnjom potrošnjom prirodnog plina (uzima se u obzir samo plin iz plinovoda) u rasponu od 5 555 kWh i 55 555 kWh (20 gigadžula (GJ) i 200 GJ). Svi se podaci odnose na maloprodajne cijene za potrošače i obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV. Cipar, Malta i Finska ne upotrebljavaju prirodni plin u sektoru kućanstva.

Definiranje potrošača koji nisu kućanstva

U ovom se članku upućivanja na potrošače koji nisu kućanstva odnose na srednju skupinu potrošača koji nisu kućanstva, s godišnjom potrošnjom prirodnog plina u rasponu od 2 778 GWh do 27 778 GWh (od 10 000 GJ do 100 000 GJ). Prikazane cijene odgovaraju osnovnoj cijeni prirodnog plina, uključujući sve poreze i doprinose za koje se ne može ostvariti povrat. Cipar i Malta ne upotrebljavaju prirodni plin u sektoru koji nisu kućanstva. Iz ovih su podataka isključene količine prirodnog plina koje se upotrebljavaju za kemijske procese ili proizvodnju električne energije i/ili kombiniranu proizvodnju topline i električne energije.

Metodologija

Usporedba cijena između 2018. i 2019. izrađena je u nacionalnim valutama kako bi se isključio utjecaj promjene tečaja između nacionalnih valuta i eura.

Cijene u nacionalnim valutama pretvorene su u euro koristeći srednji tečaj za period za koji su cijene prijavljene.

Cijene se uvijek uspoređuju s cijenama istih vremenskih razdoblja (tj. iz godine u godinu) kako bi se izbjegao sezonski učinak.

Uredba (EU) 2016/1952 stupila je na snagu 2016. U njoj se definira obveza prikupljanja i dijeljenja informacija o cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava i potrošače koji nisu kućanstva. Do 2016. segment potrošača koji nisu kućanstva obuhvaćao je potrošače iz kategorije industrije, no tijela za izvješćivanje smjela su uključiti i druge potrošače koji nisu kućanstva. Uredbom (EU) 2016/1952 definicija skupine potrošača iz kategorije industrije zamijenjena je skupinom potrošača koji nisu kućanstva kako bi se osigurala jedinstvena metodologija za sve zemlje izvjestiteljice. Tijela za izvješćivanje dobrovoljno su dostavljala podatke o cijenama za potrošače iz kategorije kućanstava do siječnja 2017.

Tarife za prirodni plin ili sustavi cijena razlikuju se ovisno o dobavljaču. Mogu biti rezultat sklopljenih ugovora, osobito za velike potrošače koji nisu kućanstva. Za manje potrošače cijene su određene prema brojnim karakteristikama koje uključuju količinu potrošenog prirodnog plina. Većina tarifa sadržava i određeni oblik fiksne naknade. Stoga ne postoji jedinstvena cijena prirodnog plina. Radi usporedbe cijena tijekom vremena te među državama članicama EU-a, u ovom se članku informacije prikazuju za određene skupine potrošača iz kategorije kućanstava i potrošača koji nisu kućanstva. Cijene prirodnog plina za potrošače kategorije kućanstava podijeljene su unutar tri skupine potrošnje na godišnjoj razini, a za potrošače koji nisu kućanstva podijeljene su unutar šest skupina potrošnje.

Prikupljene cijene obuhvaćaju prosječne cijene u razdoblju od šest mjeseci (polugodišnje razdoblje ili semestar) od siječnja do lipnja (prvi semestar) te od srpnja do prosinca (drugi semestar) svake godine. Cijene obuhvaćaju osnovnu cijenu prirodnog plina, naknade za prijenos i distribuciju, najam brojila te ostale usluge. Prikazane cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava obuhvaćaju i poreze, doprinose, neoporezive doprinose, naknade i porez na dodanu vrijednost (PDV) jer su one općenito pokazatelj krajnje cijene koju plaćaju potrošači iz kategorije kućanstava. Budući da potrošači koji nisu kućanstva obično mogu ostvariti povrat PDV-a i određenih drugih poreza, cijene za poduzeća prikazane su bez PDV-a i drugih poreza/doprinosa/naknada za koje se može ostvariti povrat. Cijena prirodnog plina izražava se u eurima po kilovatsatu (EUR po kWh).

Kontekst

Cijena i pouzdanost opskrbe energijom ključne su sastavnice strategije određene zemlje za opskrbu energijom. Cijene plina osobito su važne za međunarodnu konkurentnost jer plin može predstavljati znatan udio ukupnih troškova energije za industrijska i uslužna poduzeća. Za razliku od cijene fosilnih goriva, kojima se na svjetskom tržištu obično trguje po relativno jedinstvenim cijenama, za prirodni plin u državama članicama EU-a postoji veći raspon cijena.

EU od druge polovine 1990-ih radi na liberalizaciji tržišta električne energije i plina. Direktivama donesenima 2003. utvrđena su zajednička pravila za unutarnja tržišta električne energije i prirodnog plina. Postavljeni su rokovi za otvaranje tržišta te za omogućavanje korisnicima da sami odaberu dobavljača: od 1. srpnja 2004. za poslovne potrošače i 1 srpnja 2007. za sve potrošače (uključujući kućanstva). Neke su države članice EU-a s time započele i prije početka postupka liberalizacije, dok su druge bile znatno sporije u donošenju potrebnih mjera. Na mnogim tržištima električne energije i prirodnog plina i dalje postoje znatne prepreke pristupu, što se vidi na temelju broja tržišta na kojima i dalje prevladaju (gotovo) monopolni dobavljači.

Europska komisija Suočavanje s višim cijenama nafte (COM(2008) 384) pozvala je EU 2008. godine da učinkovitije upotrebljava energiju te postane manje ovisna o fosilnim gorivima – osobito slijedeći pristup utvrđen u paketu o klimatskim promjenama i energiji iz obnovljivih izvora.

Europski parlament i Vijeće donijeli su u srpnju 2009. treći energetski paket (zakonodavni paket koji se sastoji od dviju direktiva i triju uredbi), čiji je cilj osigurati stvaran izbor dobavljača s vidljivim posljedicama te koristi za potrošače. Jedna od uredbi odnosila se i na osnivanje Agencije za suradnju energetskih regulatora do 2011. godine.

Europsko vijeće pozvalo je Komisiju u svibnju 2013. da provede detaljnu analizu cijena i troškova u Europi.

Na zahtjev Europskog parlamenta Europska komisija pripremila je 2014. detaljnu analizu cijena i troškova energije u Europi kako bi zakonodavna tijela razumjela pozadinski kontekst, utjecaj nedavnog rasta cijena na potrošače i politička zbivanja. Iz prvog izvješća o cijenama i troškovima energije vidljive suvisoke cijene energije koje se znatno razlikuju među državama članicama EU-a i koje su znatno veće za Europu nego za njezine međunarodne trgovinske partnere, posebice Sjedinjene Američke Države. Maloprodajne cijene rasle su više od veleprodajnih cijena zbog rasta mrežne komponente cijene te poreza i pristojbi. Zbog nedostataka u podacima preporučeno je podrobnije, transparentnije i dosljednije prikupljanje podataka o cijenama energije, što je dovelo i do prijedloga Komisije i donošenja Uredbe (EU) 2016/1952. Ujedno je odlučeno da će se takva izvješća o kretanju cijene energije pripremati svake dvije godine. Slijedom navedenog, Europska komisija objavila je izvješća za 2016. i 2018. godinu.

Smatra se da bi povećana transparentnost cijena plina i električne energije trebala pomoći u promicanju pravednog tržišnog natjecanja jer bi potaknula korisnike da biraju između različitih izvora energije (nafta, ugljen, prirodni plin i obnovljivi izvori energije) i različitih dobavljača. Transparentnost cijena energije može postati učinkovitija tako da se cijene i sustavi njihova formiranja u najvećoj mogućoj mjeri objavljuju i oglašavaju.

Direct access to

Other articles
Tables
Database
Dedicated section
Publications
Methodology
Visualisations




Glavne tablice

Energy Statistics - prices (t_nrg_price)
Gas prices by type of user (ten00118)

Baza podataka

Energy Statistics - prices of natural gas and electricity (nrg_price)
Energy Statistics - natural gas and electricity prices (from 2007 onwards) (nrg_pc)
Energy Statistics - natural gas and electricity prices (until 2007) (nrg_pc_h)

Poseban odjeljak

Metodologija

Vizualni prikaz

Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Statistički_podaci_o_cijenama_prirodnog_plina&oldid=508648"