Archive:Statistički podaci o cijenama prirodnog plina

Podatci dobiveni u lipnju 2017. Najnoviji podatci: Dodatni podatci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje: rujan 2018.

Tablica 1.: Cijene prirodnog plina, druga polovina godine, 2014. – 2016.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202) i (nrg_pc_203)

Grafikon 1.: Cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava, druga polovina 2016.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Grafikon 2.: Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava, EU-28, 2008. – 2016.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Grafikon 3.: Promjene u cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava u odnosu na 12 mjeseci prije, druga polovina 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Grafikon 4.: Prirodni plin – udio poreza i doprinosa koje plaćaju potrošači iz kategorije kućanstava, druga polovina 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Grafikon 5.: Cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije industrije, druga polovina 2016.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Grafikon 6.: Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije industrije, EU-28, 2008. – 2016.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Grafikon 7.: Promjene u cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije industrije u odnosu na 12 mjeseci prije, druga polovina 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Grafikon 8.: Prirodni plin – udio poreza i doprinosa koje plaćaju potrošači iz kategorije industrije i za koje se ne može ostvariti povrat, druga polovina 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

U ovom se članku prikazuje kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije industrije i kućanstava u Europskoj uniji (EU). Članak obuhvaća i podatke o cijenama u Lihtenštajnu, bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji, Srbiji, Turskoj, Bosni i Hercegovini, Moldovi te, po prvi put, Ukrajini.

Cijena energije u EU-u ovisi o nizu različitih uvjeta povezanih s ponudom i potražnjom, uključujući geopolitičku situaciju, nacionalnu kombinaciju izvora energije, diversifikaciju uvoza, troškove mreže, troškove zaštite okoliša, nepovoljne vremenske uvjete te razine trošarina i oporezivanja. Treba napomenuti da cijene navedene u ovom članku za potrošače iz kategorije kućanstava obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV, a za potrošače iz kategorije industrije / poduzeća ne obuhvaćaju poreze i doprinose na koje se može ostvariti povrat ni PDV .

Glavni statistički nalazi

U tablici 1. prikazan je pregled prosječnih cijena prirodnog plina u prethodne tri godine (druga polovina pojedine godine) izraženih u euru po kilovatsatu (EUR po kWh).

Cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava

U drugoj polovini 2016. cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom većom od 20 gigadžula (GJ) i manjom od 200 GJ) u državama članicama EU-a najviše su bile su u Švedskoj, Španjolskoj, Italiji, Portugalu i Nizozemskoj (vidjeti grafikon 1.). Najniže cijene prirodnog plina zabilježene su u Bugarskoj, Rumunjskoj i Estoniji. Cijena prirodnog plina za kućanstva u Švedskoj (0,114 EUR po kWh) bila je više nego trostruko veća od cijene u Bugarskoj (0,031 EUR po kWh).

Prosječna cijena u EU-28 — ponderirani prosjek na temelju najnovijih podataka (iz 2015.) za količinu potrošnje po kućanstvu — iznosila je 0,064 EUR po kWh.

Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava u EU-28 od prve polovine 2008. prikazano je na grafikonu 2. Te su se cijene općenito povećale između prve i druge polovine svake godine, a zatim se ponovno smanjile između druge polovine jedne godine i prve polovine sljedeće godine. Jedina je iznimka pad cijene zabilježen između prve i druge polovine 2009. Ukupno gledajući, u EU-28 zabilježen je trend rasta cijena prirodnog plina, od najniže cijene od 0,052 EUR po kWh u prvoj polovini 2010. do najviše cijene od 0.072 EUR po kWh u drugoj polovini 2014. Noviji podatci pokazuju da je smanjenje između druge polovine 2015. i prve polovine 2016. bilo izraženije nego u svim drugim prikazanim godinama, dok je povećanje koje je uslijedilo između prve i druge polovine 2016. bilo osobito malo.

Na grafikonu 3. prikazana je promjena u cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava, uključujući sve poreze, doprinose i PDV te izraženo u nacionalnoj valuti, između druge polovine 2015. i druge polovine 2016. – tijekom razmatranog razdoblja te su se cijene smanjile u 22 države članice EU-a od 25 država članica za koje su podatci dostupni – Cipar, Malta i Finska ne izvješćuju o tim cijenama. U Hrvatskoj i Bugarskoj cijena plina smanjila se za čak 20,4 %, a relativno velik pad zabilježen je i u Portugalu (–17,0 %) i Latviji (16,3 %). Između druge polovine 2015. i druge polovine 2016. cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava porasle su u samo trima državama članicama EU-a i to su sve bila skromna povećanja – Švedska (0,2 %), Nizozemska (0,6 %) i Mađarska (1,5 %).

Udio poreza i doprinosa u ukupnoj maloprodajnoj cijeni prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava prikazan je na grafikonu 4. Relativni iznos poreznog doprinosa u drugoj polovini 2016. bio je najmanji u Ujedinjenoj Kraljevini (7,0 %), gdje je na osnovnu cijenu primijenjena relativno niska stopa PDV-a. Najviši porezi naplaćivali su se u Danskoj, gdje su 58,3 % konačne cijene činili porezi i doprinosi, a taj je udio bio veći od 50,0 % i u Nizozemskoj (50,7 %).

Cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije industrije

U drugoj polovini 2016. cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije industrije (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom većom od 10 000 GJ i manjom od 100 000 GJ) u državama članicama EU-a najviše su bile u Finskoj (0,044 EUR po kWh), Švedskoj i Francuskoj (u svakoj 0,038 EUR po kWh). Najniža cijena zabilježena je u Bugarskoj (0,019 EUR po kWh) – vidjeti grafikon 5. Prosječna cijena u EU-28 – ponderirani prosjek na temelju najnovijih nacionalnih podataka (iz 2015.) za količinu potrošnje po potrošačima iz kategorije industrije – iznosila je 0,030 EUR po kWh.

Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije industrije u EU-28 od prve polovine 2008. prikazano je na grafikonu 6. Za te cijene nisu zabilježena jednaka kretanja unutar godine kao što su zabilježena za potrošače iz kategorije kućanstava (vidjeti grafikon 2.). Nakon pada na najnižu cijenu od 0,030 EUR po kWh u drugoj polovini 2009., cijene plina za potrošače iz kategorije industrije povećavale su se u svakom polugodišnjem razdoblju te su u prvoj polovini 2013. dosegnule najviši iznos od 0,041 EUR po kWh, a zatim su se u sedam uzastopnih polugodišnjih razdoblja smanjivale i u drugoj polovini 2016. ponovno su dosegnule istu najnižu cijenu (0,030 EUR po kWh).

Na grafikonu 7. prikazana je promjena u cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije industrije između druge polovine 2015. i druge polovine 2016., uključujući poreze i doprinose za koje se ne može ostvariti povrat te izraženo u nacionalnoj valuti; Tijekom tog razdoblja te su se cijene smanjile u 23 države članice EU-a od 26 država članica za koje su podatci dostupni – Cipar i Malta ne izvješćuju o tim cijenama. Najveća smanjenja cijena zabilježena su u Bugarskoj (28,7 %) i Portugalu (27,2 %), a za više od 20,0 % smanjile su se i u Poljskoj, Grčkoj i Hrvatskoj. S druge strane, u samo tri države članice EU-a došlo je do povećanja cijena prirodnog plina između druge polovine 2015. i druge polovine 2016., a to su Litva (12.4 %), Finska (4,3 %) i Francuska (3,0 %).

Udio poreza i doprinosa za koje potrošači iz kategorije industrije ne mogu ostvariti povrat u ukupnoj cijeni prirodnog plina prikazan je na grafikonu 8. Kad je riječ o potrošačima iz kategorije industrije, relativni iznos poreznog doprinosa u drugoj polovini 2016. bio je najniži u Litvi, gdje se nije primjenjivao porez na energiju te nijedan drugi porez. Najveći udjeli poreza zabilježeni su u Finskoj (35,7 %), Rumunjskoj (31,7 %) i Danskoj (30,6 %).

Izvori i dostupnost podataka

Definiranje potrošača iz kategorije kućanstava

U ovom se članku upućivanja na potrošače iz kategorije kućanstava odnose na srednju skupinu potrošača iz kategorije kućanstava, s godišnjom potrošnjom prirodnog plina (uzima se u obzir samo plin iz plinovoda) u rasponu od 5600 kWh do 56 000 kWh (od 20 gigadžula (GJ) do 200 GJ). Svi se podatci odnose na maloprodajne cijene za potrošače i obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV. Finska, Cipar i Malta ne izvješćuju o cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava.

Treba napomenuti da je usporedba cijena iz 2015. i 2016. provedena na temelju cijena izraženih u nacionalnim valutama kako bi se isključio utjecaj promjene tečaja između nacionalnih valuta i eura za one države članice EU-a i treće zemlje u kojima se ne upotrebljava euro.

Definiranje potrošača iz kategorije industrije

U ovom se članku upućivanja na potrošače iz kategorije industrije odnose na srednju skupinu potrošača iz kategorije industrije, s godišnjom potrošnjom prirodnog plina u rasponu od 2778 do 27 778 GWh (od 10 000 do 100 000 GJ). Prikazane cijene odgovaraju osnovnoj cijeni prirodnog plina, uključujući sve poreze i doprinose za koje se ne može ostvariti povrat.

Cipar i Malta ne izvješćuju o cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije industrije. Iz ovih su podataka isključene količine prirodnog plina koje se upotrebljavaju za kemijske procese ili električnu energiju i/ili kombiniranu proizvodnju topline i električne energije.

Metodologija

Zbog promjene u metodologiji uvedene 2007. došlo je do prekida te su stoga dostupni podatci samo za kratak vremenski niz. Ipak, čak su i u tom relativno kratkom vremenskom okviru cijene plina znatno oscilirale.

Transparentnost cijena energije zajamčena je u EU-u jer su države članice EU-a obvezne Eurostatu dostavljati informacije o cijenama za različite kategorije industrijskih potrošača, kao i podatke koji se odnose na tržišne udjele, uvjete prodaje i sustave formiranja cijena. Cijene za potrošače iz kategorije kućanstava dostavljaju se dobrovoljno.

Tarife za plin ili sustavi cijena razlikuju se ovisno o dobavljaču, a mogu biti rezultat sklopljenih ugovora, osobito za velike potrošače iz kategorije industrije. Kad je riječ o manjim potrošačima, tarife se uglavnom određuju u skladu s količinom potrošenog plina te nizom drugih značajki. Većina tarifa sadržava i određeni oblik fiksne naknade. Stoga ne postoji jedinstvena cijena prirodnog plina. Radi usporedbe cijena tijekom vremena te među državama članicama EU-a, u ovom se članku informacije prikazuju za određene skupine potrošača iz kategorije kućanstava i iz kategorije industrije. Postoje ukupno tri različite vrste kućanstava za koje se prikupljaju cijene prirodnog plina praćenjem različitih godišnjih skupina potrošača. Među potrošačima iz kategorije industrije cijene prirodnog plina prikupljaju se za ukupno šest različitih vrsta korisnika.

Statistički podatci o cijenama prirodnog plina koje se naplaćuju potrošačima iz kategorije industrije prikupljaju se u skladu s pravnom osnovom koju čini Odluka (2007/394/EZ) Europske komisije od 7. lipnja 2007. o izmjeni Direktive (90/377/EEZ) Vijeća o metodologiji koju treba primijeniti za prikupljanje cijena plina i električne energije. Direktiva 2008/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. odnosi se na postupke za poboljšanje transparentnosti cijena plina i električne energije koje se zaračunavaju industrijskim krajnjim korisnicima. Kao što je prethodno navedeno, cijene plina za kućanstva prikupljaju se na dobrovoljnoj osnovi.

Prikupljene cijene obuhvaćaju prosječne cijene u razdoblju od šest mjeseci (polugodišnje razdoblje ili semestar), od siječnja do lipnja (prva polovina ili semestar 1.) te od srpnja do prosinca (druga polovina ili semestar 2.) svake godine. Cijene obuhvaćaju osnovnu cijenu plina, naknade za prijenos i distribuciju, najam brojila te ostale usluge. Jedinica za cijenu plina jest euro po kilovatsatu (EUR po kWh).

Kontekst

Cijena i pouzdanost opskrbe energijom ključne su sastavnice strategije određene zemlje za opskrbu energijom. Cijene plina osobito su važne za međunarodnu konkurentnost jer plin može predstavljati znatan udio ukupnih troškova energije za industrijska i uslužna poduzeća. Za razliku od cijene drugih fosilnih goriva, kojima se na svjetskom tržištu obično trguje po relativno jedinstvenim cijenama, za plin u državama članicama EU-a postoji veći raspon cijena.

Ta su pitanja dotaknuta u Komunikaciji Europske komisije pod naslovom „Suočavanje s višim cijenama nafte” (COM(2008) 384), u kojoj je navedeno da EU mora postati učinkovitiji u svojoj uporabi energije te manje ovisan o fosilnim gorivima – osobito slijedeći pristup utvrđen u paketu o klimatskim promjenama i energiji iz obnovljivih izvora.

EU od druge polovine 1990-ih radi na liberalizaciji tržišta električne energije i plina. Direktivama donesenima 2003. utvrđena su zajednička pravila za unutarnja tržišta električne energije i prirodnog plina. Postavljeni su rokovi za otvaranje tržišta te za omogućavanje korisnicima sami da odaberu dobavljača – 1. srpnja 2004. za poslovne potrošače te 1. srpnja 2007. za sve potrošače (uključujući kućanstva). Neke su države članice EU-a predvidjele postupak liberalizacije, dok su druge bile znatno sporije u donošenju potrebnih mjera. I dalje postoje znatne prepreke za ulazak na brojnim tržištima električne energije i prirodnog plina, što se vidi na temelju broja tržišta na kojima i dalje prevladaju (gotovo) monopolni dobavljači. U srpnju 2009. Europski parlament i Vijeće donijeli su treći paket zakonodavnih prijedloga (na engleskom), čiji je cilj osigurati stvaran i učinkovit izbor dobavljača te koristi za korisnike. Smatra se da bi povećana transparentnost cijena plina i električne energije trebala pomoći u promicanju pravednog tržišnog natjecanja jer bi potaknula korisnike da biraju između različitih izvora energije (nafta, ugljen, prirodni plin i obnovljivi izvori energije) i različitih dobavljača. Transparentnost cijena energije može postati učinkovitija tako da se cijene i sustavi njihova formiranja u najvećoj mogućoj mjeri objavljuju i razglašavaju.