Archive:Statistički podaci o otpadu

Podaci dobiveni u travnju 2015. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: prosinac 2017. Engleska inačica članka sadržava novije podatke.

Tablica 1.: Stvaranje otpada u gospodarskim aktivnostima i u kućanstvima, 2012.
(u tisućama tona)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Grafikon 1.: Stvaranje otpada u gospodarskim aktivnostima i u kućanstvima, EU-28, 2012.
(%)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Grafikon 2.: Stvaranje otpada, 2012.
(u kg po stanovniku)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Grafikon 3.: Stvaranje otpada, ne uključujući veći mineralni otpad, 2004. i 2012.
(u kg po stanovniku)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Grafikon 4.: Stvaranje otpada ne uključujući veći mineralni otpad, 2004. – 2012.
(u milijunima tona)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Tablica 2.: Ukupna količina stvorenog otpada, 2010. i 2012.
(u tisućama tona)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Grafikon 5.: Stvaranje opasnog otpada, 2004. i 2012. (¹)
(u kg po stanovniku)
Izvor: Eurostat (env_wasgen)

Tablica 3.: Obrada otpada, 2012.
(u tisućama tona)
Izvor: Eurostat (env_wastrt)

Tablica 4.: Obrada opasnog otpada, 2012.
(u tisućama tona)
Izvor: Eurostat (env_wastrt)

Grafikon 6.: Kretanja obrade otpada u EU-28, 2004. – 2012.
(u milijunima tona)
Izvor: Eurostat (env_wastrt)

U ovom članku iznosi se pregled kretanja stvaranja otpada i njegove obrade u Europskoj uniji (EU) i nekoliko zemalja nečlanica; članak se temelji isključivo na podacima prikupljenima u okviru Uredbe br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o statističkim podacima o otpadu.

Otpad, definiran člankom 3. stavkom 1. Direktive 2008/98/EZ kao „svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti”, može predstavljati golem gubitak resursa u obliku materijala i energije; osim toga, gospodarenje otpadom i njegovo zbrinjavanje mogu imati ozbiljne utjecaje na okoliš. Odlagališta, primjerice, zauzimaju zemljište i mogu uzrokovati onečišćenje zraka, vode i tla, dok spaljivanje, ako nije dobro uređeno, može uzrokovati ispuštanje opasnih onečišćujućih tvari u zrak.

Stoga je cilj politika gospodarenja otpadom u EU-u smanjiti utjecaj otpada na okoliš i zdravlje i poboljšati učinkovitost korištenja resursima. Dugoročni je cilj tih politika smanjiti količinu stvorenog otpada, a kada je stvaranje otpada neizbježno, promicati ga kao resurs i postići veći udio recikliranja otpada i njegovo sigurno zbrinjavanje.

Glavni statistički nalazi

Ukupne količine stvorenog otpada

Ukupna količina otpada u EU-28 stvorena u gospodarskim aktivnostima i u kućanstvima 2012. iznosila je 515 milijuna tona, što je nešto više nego 2008. i 2010. (2 427 milijuna tona odnosno 2 460 milijuna tona) ali manje nego 2004. Relativno male količine 2008. i 2010. možda, barem djelomično, odražavaju smanjenje gospodarske aktivnosti zbog financijske i gospodarske krize. Kao što je prikazano u tablici 1., među državama članicama EU-a bilo je značajnih razlika 2012. i u količinama stvorenog otpada i u aktivnostima kojima je stvoreno najviše otpada.

Na slici 1. prikazan je udio svake gospodarske aktivnosti i udio kućanstava u stvaranju otpada u EU-28 2012. Udio gradnje i rušenja iznosi 33 % ukupne količine (što iznosi 821 milijun tona) a slijede ih rudarstvo i vađenje (29 % ili 734 milijuna tona), proizvodnja (11 % ili 270 milijuna tona), kućanstva (8 % ili 213 milijuna tona) i energetika (4 % ili 96 milijuna tona); preostalih 15 % otpada stvoreno je drugim gospodarskim aktivnostima.

Ukupna količina otpada koja je stvorena gospodarskim aktivnostima i u kućanstvima može se prikazati i u odnosu na broj stanovnika (vidjeti sliku 2.). Prosječna količina otpada stvorenog u EU-28 2012. iznosila je gotovo 5 tona (4 984 kg) po stanovniku. Međutim, taj prosjek za EU-28 ne odražava znatne razlike među državama članicama EU-a. Kao primjer mogu poslužiti najviša i najniža prosječna vrijednost: u Bugarskoj je stvoreno 22,1 tona otpada po stanovniku, a u Hrvatskoj 791 kg po stanovniku.

Mineralni otpad činio je većinu (63 %) ukupne količine otpada stvorenog u EU-28. Relativni udio mineralnog otpada u ukupnoj količini stvorenog otpada znatno se razlikovao među državama članicama EU-a, što bi barem u određenoj mjeri moglo odražavati njihove različite gospodarske strukture. Općenito, države članice koje su stvarale veće količine mineralnog otpada bile su one u kojima se odvijaju znatnije aktivnosti rudarstva i vađenja (kao što su Bugarska, Finska, Estonija, Švedska i Rumunjska) i / ili aktivnosti gradnje i rušenja (kao što je Luksemburg). U okviru te dvije aktivnosti stvorene su 3,0 tone od ukupno 3,2 tone mineralnog otpada po stanovniku , što odgovara 93,5 % ukupne količine mineralnog otpada diljem EU-28 2012.

Stvaranje otpada ne uključujući veći mineralni otpad

Godine 2012. u EU-28 stvoreno je 922 milijuna tona otpada ne uključujući veći mineralni otpad, što iznosi 37 % ukupne količine stvorenog otpada. Prikazano u odnosu na broj stanovnika, svaki stanovnik EU-28 stvorio je 2012. u prosjeku 1,8 tona otpada ne uključujući veći mineralni otpad (vidjeti sliku 3.). Dok se ukupna količina stvorenog otpada ne uključujući veći mineralni otpad smanjila za 3,7 % između 2004. i 2012., količina stvorenog otpada po stanovniku smanjila se za 5,8 % (budući da se stanovništvo EU-a povećalo tijekom ovog razdoblja).

Diljem država članica EU-a stvaranje otpada, ne uključujući veći mineralni otpad, kretalo se 2012. od prosječno 620 kg po stanovniku u Hrvatskoj do 8,6 tona po stanovniku u Estoniji; u potonjoj većina otpada sastojala se od opasnog otpada nastalog izgaranjem, opasnog kemijskog otpada i ostataka od rafiniranja i spaljivanja naftnog škriljavca.

Na slici 4. prikazani su izvori i kretanja stvaranja otpada u EU-28 ne uključujući veći mineralni otpad, raščlanjeni po gospodarskim aktivnostima. Godine 2012. zabilježene su najveće razine stvaranja otpada u kućanstvima i proizvodnim djelatnostima (208,1 milijuna tona i 200,8 milijuna tona). Zabilježeni su različiti obrasci njegova stvaranja tijekom vremena: stvaranje otpada u kućanstvima 2012. bilo je na sličnoj razini kao i 2004., dok se količina otpada iz proizvodnje smanjila za 26 % tijekom tog razdoblja. Količina otpada stvorena u rudarstvu i vađenju (-25 %) te poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu (-49 %) znatno se smanjila u razmatranom razdoblju, dok se količina otpada stvorena gospodarenjem vodom i otpadom (61 %) i gradnjom (45 %) ubrzano povećavala.

Stvaranje opasnog otpada

Opasan otpad, ako se njime ne gospodari i ne zbrinjava ga se sigurno, može predstavljati opasnost za zdravlje ljudi i za okoliš. Od ukupnog otpada stvorenog u EU-28 2012., oko 100,7 milijuna tona (4,0 % ukupne količine) razvrstano je u opasan otpad (vidjeti tablicu 2.). To prosječno iznosi 200 kg opasnog otpada po stanovniku EU-28 (od ukupne količine od prosječno 5,0 tona otpada po stanovniku).

U usporedbi s 2010., u EU-28 2012. stvoreno je 2,2 % više neopasnog otpada i 3,3 % više opasnog otpada, što znači da se količina potonjeg povećala s 97,5 na 100,7 milijuna tona. U 2012. udio opasnog otpada u ukupnoj količini stvorenog otpada bio je manji od 10,0 % u svim državama članicama osim Estonije, gdje je činio 41,6 % ukupnog otpada, i Irske, gdje je udio bio 10,3 %. Vrlo visok udio opasnog otpada u Estoniji stvoren je prvenstveno zbog proizvodnje energije iz naftnog škriljavca. Među zemljama nečlanicama prikazanima u tablici 2., u Srbiji je zabilježen najveći udio opasnog otpada u ukupnoj količini stvorenog otpada (26,3 %) zbog intenzivnih aktivnosti rudarstva i vađenja, a slijede Bosna i Hercegovina (21,2 %) i Norveška (12,7 %).

Na slici 5. prikazane su količine opasnog otpada po stanovniku stvorene 2004. i 2012. (treba napomenuti da te brojke uključuju sve kategorije opasnog otpada, uključujući i mineralni). Posebno visoke brojke za Estoniju, Bugarsku i Srbiju mogu se uglavnom pripisati rudarenju specifičnih prirodnih resursa u tim zemljama. Osim tih posebnih slučajeva, stvorene količine opasnog otpada diljem država članica EU-a 2012. bile su u rasponu od najnižih 27 kg po stanovniku u Grčkoj do najviših 593 kg po stanovniku u Luksemburgu.

Između 2004. i 2012. količina stvorenog opasnog otpada po stanovniku u EU 28 povećala se za 11,1 %. Veliko povećanje u nekim državama članicama EU-a (naprimjer Latviji i Danskoj) u određenoj je mjeri kompenzirano smanjenjima u 11 država članica (naprimjer Cipru, Portugalu i Rumunjskoj).

Obrada otpada

Tijekom 2012. u EU-28 obrađeno je približno 2 303 milijuna tona otpada; u tu količinu uključena je i obrada otpada uvezenog u EU. U tablici 3. prikazano je više informacija o korištenim načinima obrade otpada. Gotovo polovina (48,3 %) otpada obrađenog u EU-28 2012. bilo je podvrgnuto načinima zbrinjavanja otpada koji nisu spaljivanje, što je uglavnom obuhvaćalo odlaganje na ili u tlo (primjerice odlagališta), ali su u to također uključeni obrada zemljišta i ispuštanje otpada u vodna tijela. Daljnjih 45,7 % otpada obrađenog u EU-28 2012. bilo je poslano na oporabu (izuzevši energetsku oporabu), koja obuhvaća postupke recikliranja (36,4 %) i nasipavanja (9,3 %): nasipavanje je oporaba otpada na iskapanim područjima kako bi se poravnalo ili osiguralo padine, ili za građevinske svrhe u krajobraznom uređenju. Preostalih 6,0 % otpada obrađenog u EU-28 poslano je na spaljivanje: od toga 4,4 % uz oporabu energije i 1,6 % bez nje. Mogu se primijetiti znatne razlike među državama članicama EU-a u pogledu korištenja različitim načinima obrade. Naprimjer, u nekim državama članicama zabilježene su (izuzevši energetsku oporabu) vrlo visoke stope oporabe, (primjerice u Sloveniji, Italiji, Belgiji, Poljskoj i Njemačkoj), dok je kod drugih prevladavalo odlaganje otpada (primjerice u Bugarskoj, Rumunjskoj, Grčkoj i Malti).

Zbrinjavanje otpada činilo je gotovo polovinu (47,8 %) obrade opasnog otpada u EU-28 2012. (vidjeti tablicu 4.). Oko 10,5 milijuna tona (ili 13,9 %) od ukupne količine opasnog otpada spaljeno je ili upotrijebljeno za energetsku oporabu, dok je 28,8 miljuna tona (ili 38,3 %) oporabljeno.

Na slici 6. prikazana su kretanja obrade otpada u EU-28 za svaku od glavnih kategorija obrade u razdoblju od 2004. do 2012. Količina zbrinutog otpada 2012. bila je nešto (0,4 %) niža nego u 2004. Količina oporabljenog otpada (isključujući energetsku oporabu) povećala se s 890 milijuna tona 2004. na 1 053 milijuna tona 2012., što je povećanje od 18,3 %. Kao posljedica toga, udio oporabe među načinima obrade otpada narastao je s 42,1 % 2004. na 45,7 % 2012. Upotreba spaljivanja otpada (uključujući energetsku oporabu) od 2004 do 2012. ukupno se povećala za 27,4 %.

Izvori i dostupnost podataka

Kako bi se mogla pratiti provedba politike o otpadu, posebice poštivanje načela oporabe i sigurnog zbrinjavanja, nužno je voditi pouzdanu statistiku o stvaranju otpada u poduzećima i kućanstvima i o gospodarenju njime. Uredba br. 2150/2002 o statističkim podacima o otpadu kojom je stvoren okvir za usklađene statistike Zajednice u tom području donesena je 2002.

Uredbom se zahtijeva da države članice dostavljaju podatke o stvaranju, oporabi i zbrinjavanju otpada svake druge godine počevši od referentne godine 2004. Podaci o stvaranju i zbrinjavanju otpada trenutačno su raspoloživi za pet referentnih godina, odnosno za 2004., 2006., 2008., 2010. i 2012. Podaci za EU-28 za 2006. trenutačno se ne distribuiraju, ali se očekuje da će biti raspoloživi u budućnosti.

Kontekst

Pristup EU-a gospodarenju otpadom temelji se na tri načela: sprečavanje stvaranja otpada, recikliranje i ponovna uporaba te poboljšavanje konačnog zbrinjavanja i praćenja. Sprečavanje stvaranja otpada može se postići uporabom čišćih tehnologija, ekološkim dizajnom te ekološki učinkovitijim obrascima proizvodnje i potrošnje. Sprečavanjem stvaranja otpada i recikliranjem s naglaskom na tehnologiju materijala može se smanjiti i utjecaj iskorištavanja resursa na okoliš ograničavanjem vađenja i prerade sirovina tijekom proizvodnih postupaka. Kad je god moguće, otpad koji se ne može reciklirati ili ponovno uporabiti treba biti sigurno spaljen, dok se odlagališta trebaju upotrebljavati samo kao krajnje rješenje. Oba načina moraju biti pomno praćena zbog njihova potencijala za uzrokovanje znatne štete u okolišu.

U EU-ovoj strategiji održivog razvoja i pripadajućem Sedmom akcijskom planu za okoliš, u kojima se sprječavanje stvaranja otpada i njegovo zbrinjavanje prepoznaju kao jedna od sedam tematskih strategija, naslovljena „Taking sustainable use of resources forward – A thematic strategy on the prevention and recycling of waste” (COM(2005) 666 final) (na engleskom jeziku), naglašava se međuodnos učinkovite uporabe resursa te stvaranja otpada i gospodarenja njime. Cilj je politike Zajednice u tom području odvajanje korištenja resursima i stvaranja otpada od gospodarskog rasta, istodobno osiguravajući da održiva potrošnja ne prelazi ekološke kapacitete. Radi preispitivanja napretka u pogledu politike EU-a o otpadu 2010. provedena je evaluacija tematske strategije (COM(2011) 13 final) (na engleskom jeziku). U tom izvješću navodi se da je napredak postignut na brojnim područjima, uključujući izmjene zakonodavstva , veće stope recikliranja, manje količine otpada na odlagalištima i smanjenje udjela opasnih tvari u nekim tokovima otpada. Međutim, u zaključcima je istaknut i niz područja u kojima bi se mogao postići napredak, uključujući negativan utjecaj na okoliš uzrokovan očekivanim povećanjem količina stvorenog otpada, neiskorištenost različitih mogućnosti za smanjenje emisija stakleničkih plinova i nedostatak napretka u stvaranju radnih mjesta u ekološkim uslugama. U izvješću su izneseni i pozivi na utvrđivanje novih i ambicioznijih ciljeva za sprečavanje stvaranja otpada i recikliranje otpada i na napredak u dostizanju ciljeva za specifične materijale kako bi se postigao cilj strategije rasta Europa 2020 — promicanje učinkovitog gospodarenja resursima (na engleskom jeziku).