Statistics Explained

Archive:Statistički podaci o cijenama prirodnog plina

Revision as of 15:29, 26 September 2019 by Piirtju (talk | contribs)


Podaci iz svibnja 2018.

Planirano ažuriranje članka: ožujak 2020.

Engleska inačica članka sadržava novije podatke.

Highlights


U drugoj polovini 2017. najviše cijene plina za kućanstva u EU-u zabilježene su u Švedskoj, Danskoj i Italiji.

U drugoj polovini 2017. najviše cijene plina za potrošače koji nisu kućanstva u EU-u zabilježene su u Finskoj, Švedskoj i Francuskoj.

[[File:Gas price statistics.xlsx]]

Gas prices for household consumers (taxes included), second half 2017

  • Source: Eurostat (online data codes: nrg_pc_202)


U ovom se članku prikazuje kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava i potrošače koji nisu kućanstva u Europskoj uniji (EU). Članak obuhvaća i podatke o cijenama u Lihtenštajnu, bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji, Srbiji, Turskoj, Bosni i Hercegovini, Moldovi te Ukrajini.

Cijena energije u EU-u ovisi o nizu različitih uvjeta povezanih s ponudom i potražnjom, uključujući geopolitičku situaciju, nacionalnu kombinaciju izvora energije, diversifikaciju uvoza, troškove mreže, troškove zaštite okoliša, nepovoljne vremenske uvjete te razine trošarina i oporezivanja. Treba napomenuti da cijene navedene u ovom članku za potrošače iz kategorije kućanstava obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV, a za potrošače koji nisu kućanstva ne obuhvaćaju poreze i doprinose na koje se može ostvariti povrat ni PDV.


Full article


Cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava

Najviše cijene plina u Švedskoj, Danskoj i Italiji

U tablici 1. prikazan je pregled prosječnih cijena prirodnog plina u prethodne tri godine (druga polovina pojedine godine) izraženih u euru po kilovatsatu (EUR po kWh).

Tablica 1.: Cijene prirodnog plina, druga polovina godine, 2015. – 2017.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202) i (nrg_pc_203)

U drugoj polovini 2017. cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom većom od 20 gigadžula (GJ) i manjom od 200 GJ) u državama članicama EU-a najviše su bile su u Švedskoj,Danskoj i Italiji (vidjeti grafikon 1.). Najniže cijene prirodnog plina zabilježene su u Rumunjskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj.Cijena prirodnog plina za kućanstva u Švedskoj (0,113 EUR po kWh) bila je više nego četverostruko veća od cijene u Rumunjskoj (0,031 EUR po kWh).

Grafikon 1.: Cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava, druga polovina 2017.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Prosječna cijena u EU-28 — ponderirani prosjek na temelju najnovijih podataka (iz 2016.) za količinu potrošnje po kućanstvu — iznosila je 0,063 EUR po kWh.

Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava u EU-28 od prve polovine 2008. prikazano je na grafikonu 2. Te su se cijene općenito povećale između prve i druge polovine svake godine, a zatim se ponovno smanjile između druge polovine jedne godine i prve polovine sljedeće godine. Jedina je iznimka pad cijene zabilježen između prve i druge polovine 2009. Ukupno gledajući, u EU-28 zabilježen je trend rasta cijene prirodnog plina, od najniže cijene od 0,052 EUR po kWh u prvoj polovini 2010. do najviše cijene od 0,072 EUR po kWh u drugoj polovini 2014. Otad se cijena smanjuje.

Grafikon 2.: Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava, EU-28 i europodručje, 2008. – 2017.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Iznos poreza i doprinosa uvelike se razlikuje među državama članicama

Udio poreza i doprinosa u ukupnoj maloprodajnoj cijeni prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava prikazan je na grafikonu 3. Relativni iznos poreznog doprinosa u drugoj polovini 2017. bio je najmanji u Ujedinjenoj Kraljevini (8,6 %), gdje je na osnovnu cijenu primijenjena relativno niska stopa PDV-a. Najviši porezi naplaćivali su se u Danskoj, gdje su 55,8 % konačne cijene činili porezi i doprinosi, a udio veći od 50,0 % zabilježen je i u Nizozemskoj (51,0 %).

Grafikon 3.: Udio poreza i doprinosa za prirodni plin koje plaćaju potrošači iz kategorije kućanstava, druga polovina 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Najveća povećanja cijena plina za potrošače iz kategorije kućanstava zabilježena u Estoniji, Bugarskoj i Danskoj

Na grafikonu 4. prikazana je promjena u cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava između druge polovine 2016. i druge polovine 2017., uključujući sve poreze, doprinose i PDV te izraženo u nacionalnoj valuti – tijekom razmatranog razdoblja te su se cijene smanjile u 12 država članica EU-a od 24 države članice za koje su podaci dostupni – Cipar, Malta i Finska ne izvješćuju o tim cijenama, a Grčka svoju cijenu smatra povjerljivom. U Sloveniji i Njemačkoj cijena plina smanjila se za čak 5,5 %, odnosno 5,1 %. Između druge polovine 2016. i druge polovine 2017. cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava porasle su u 11 država članica EU-a, a najviše u Estoniji (26 %), Bugarskoj (21 %) i Danskoj (18 %).

Grafikon 4.: Promjene u cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava u odnosu na prethodnu godinu, isto polugodišnje razdoblje, druga polovina 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva

Cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva najviše u Finskoj i Švedskoj

U drugoj polovini 2017. cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom većom od 10 000 GJ i manjom od 100 000 GJ) u državama članicama EU-a najviše su bile u Finskoj (0,053 EUR po kWh), Švedskoj (0,047 EUR po kWh) i Francuskoj (0,035 EUR po kWh). Najniža cijena zabilježena je u Ujedinjenoj Kraljevini (0,022 EUR po kWh) – vidjeti grafikon 5.

Prosječna cijena u EU-28 – ponderirani prosjek na temelju najnovijih nacionalnih podataka (iz 2016.) za količinu potrošnje po potrošačima koji nisu kućanstva – iznosila je 0,028 EUR po kWh.

Grafikon 5.: Cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva, druga polovina 2017.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva u EU-28 od prve polovine 2008. prikazano je na grafikonu 6. Za te cijene nisu zabilježena jednaka kretanja unutar godine kao što su zabilježena za potrošače iz kategorije kućanstava (vidjeti grafikon 2.). Nakon pada na 0,030 EUR po kWh u drugoj polovini 2009., cijena plina za potrošače koji nisu kućanstva u svakom je sljedećem polugodišnjem razdoblju porasla i u prvoj polovini 2013. dosegnula je najviši iznos od 0,041 EUR po kWh. Otad se u svakom polugodišnjem razdoblju smanjuje i u drugoj polovini 2017. iznosila je 0,028 EUR.

Grafikon 6.: Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz koji nisu kućanstva, EU-28 i europodručje, 2008. – 2017.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Udio poreza i doprinosa za koje potrošači koji nisu kućanstva ne mogu ostvariti povrat u ukupnoj cijeni prirodnog plina prikazan je na grafikonu 7. Kad je riječ o potrošačima koji nisu kućanstva, relativni iznos poreznog doprinosa u drugoj polovini 2017. najniži je bio u Luksemburgu (1,3 %). Najveći udjeli poreza zabilježeni su u Rumunjskoj (33 %), Finskoj (31 %) i Danskoj (28 %).

Grafikon 7.: Udio poreza i doprinosa za prirodni plin za koje se ne može ostvariti povrat i koje plaćaju potrošači koji nisu kućanstva, druga polovina 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Kretanje cijena plina za potrošače koji nisu kućanstva

Na grafikonu 8. prikazana je promjena u cijenama prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva između druge polovine 2016. i druge polovine 2017., uključujući poreze i doprinose za koje se ne može ostvariti povrat te izraženo u nacionalnoj valuti. Tijekom tog razdoblja te su se cijene smanjile u 15 država članica EU-a od 25 država članica za koje su podaci dostupni – Cipar i Malta ne izvješćuju o cijenama prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva, a Grčka svoje podatke smatra povjerljivima. Najveća smanjenja cijena zabilježena su u Belgiji i Mađarskoj (11 %). S druge strane, cijene prirodnog plina za sektor potrošača koji nisu kućanstva znatno su se povećale u Litvi (35 %), Bugarskoj (31 %), Švedskoj (22 %) i Finskoj (21 %).

Grafikon 8.: Promjene u cijenama prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva u odnosu na prethodnu godinu, isto polugodišnje razdoblje, druga polovina 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Izvori podataka

Definiranje potrošača iz kategorije kućanstava

U ovom se članku upućivanja na potrošače iz kategorije kućanstava odnose na srednju skupinu potrošača iz kategorije kućanstava, s godišnjom potrošnjom prirodnog plina (uzima se u obzir samo plin iz plinovoda) u rasponu od 5 555 kWh do 55 555 kWh (od 20 gigadžula (GJ) do 200 GJ). Svi se podaci odnose na maloprodajne cijene za potrošače i obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV. Cipar i Malta ne izvješćuju o cijenama prirodnog plina, a Finska ne izvješćuje o cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava. Grčka svoje podatke smatra povjerljivima.

Treba napomenuti da je usporedba cijena iz 2016. i 2017. provedena na temelju cijena izraženih u nacionalnim valutama kako bi se isključio utjecaj promjene tečaja između nacionalnih valuta i eura za države članice EU-a i treće zemlje u kojima se ne upotrebljava euro.

Definiranje potrošača koji nisu kućanstva

U ovom se članku upućivanja na potrošače koji nisu kućanstva odnose na srednju skupinu potrošača koji nisu kućanstva, s godišnjom potrošnjom prirodnog plina u rasponu od 2 778 do 27 778 GWh (od 10 000 do 100 000 GJ). Prikazane cijene odgovaraju osnovnoj cijeni prirodnog plina, uključujući sve poreze i doprinose za koje se ne može ostvariti povrat.

Cipar i Malta ne izvješćuju o cijenama prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva. Iz ovih su podataka isključene količine prirodnog plina koje se upotrebljavaju za kemijske procese ili električnu energiju i/ili kombiniranu proizvodnju topline i električne energije.

Kontekst

Cijena i pouzdanost opskrbe energijom ključne su sastavnice strategije određene zemlje za opskrbu energijom. Cijene plina osobito su važne za međunarodnu konkurentnost jer plin može predstavljati znatan udio ukupnih troškova energije za industrijska i uslužna poduzeća. Za razliku od cijene drugih fosilnih goriva, kojima se na svjetskom tržištu obično trguje po relativno jedinstvenim cijenama, za prirodni plin u državama članicama EU-a postoji veći raspon cijena.

Ta su pitanja dotaknuta u Komunikaciji Europske komisije pod naslovom „Suočavanje s višim cijenama nafte” (COM(2008) 384), u kojoj je navedeno da EU mora postati učinkovitiji u svojoj uporabi energije te manje ovisan o fosilnim gorivima – osobito slijedeći pristup utvrđen u paketu o klimatskim promjenama i energiji iz obnovljivih izvora.

EU od druge polovine 1990-ih radi na liberalizaciji tržišta električne energije i plina. Direktivama donesenima 2003. utvrđena su zajednička pravila za unutarnja tržišta električne energije i prirodnog plina. Postavljeni su rokovi za otvaranje tržišta te za omogućavanje korisnicima sami da odaberu dobavljača – 1. srpnja 2004. za poslovne potrošače te 1. srpnja 2007. za sve potrošače (uključujući kućanstva). Neke su države članice EU-a predvidjele postupak liberalizacije, dok su druge bile znatno sporije u donošenju potrebnih mjera. I dalje postoje znatne prepreke za ulazak na brojnim tržištima električne energije i prirodnog plina, što se vidi na temelju broja tržišta na kojima i dalje prevladaju (gotovo) monopolni dobavljači. U srpnju 2009. Europski parlament i Vijeće donijeli su treći paket zakonodavnih prijedloga (na engleskom), čiji je cilj osigurati stvaran i učinkovit izbor dobavljača te koristi za korisnike. Smatra se da bi povećana transparentnost cijena plina i električne energije trebala pomoći u promicanju pravednog tržišnog natjecanja jer bi potaknula korisnike da biraju između različitih izvora energije (nafta, ugljen, prirodni plin i obnovljivi izvori energije) i različitih dobavljača. Transparentnost cijena energije može postati učinkovitija tako da se cijene i sustavi njihova formiranja u najvećoj mogućoj mjeri objavljuju i razglašavaju.

Direct access to

Other articles
Tables
Database
Dedicated section
Publications
Methodology
Visualisations




Glavne tablice

Energy Statistics - prices (t_nrg_price)
Gas prices by type of user (ten00118)

Baza podataka

Energy Statistics - prices of natural gas and electricity (nrg_price)
Energy Statistics - natural gas and electricity prices (from 2007 onwards) (nrg_pc)
Energy Statistics - natural gas and electricity prices (until 2007) (nrg_pc_h)

Posebni odjeljak

Metodologija

Zbog promjene u metodologiji uvedene 2007. došlo je do prekida te su stoga dostupni podaci samo za kratak vremenski niz. Ipak, čak su i u tom relativno kratkom vremenskom okviru cijene plina znatno oscilirale.

U 2016. na snagu je stupila Uredba (EU) 2016/1952, u kojoj je definirana obveza prikupljanja i dijeljenja informacija o cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava i potrošače koji nisu kućanstva. Do siječnja 2017. tijela za izvješćivanje podatke o cijenama za potrošače iz kategorije kućanstava dostavljala su dobrovoljno. Do 2016. segment potrošača koji nisu kućanstva obuhvaćao je potrošače iz kategorije industrije, no tijela za izvješćivanje smjela su uključiti i druge potrošače koji nisu kućanstva. Uredbom (EU) 2016/1952 skupina potrošača iz kategorije industrije zamijenjena je skupinom potrošača koji nisu kućanstva kako bi se osigurala jedinstvena metodologija za sve zemlje izvjestiteljice.

Tarife za plin ili sustavi cijena razlikuju se ovisno o dobavljaču, a mogu biti rezultat sklopljenih ugovora, osobito za velike potrošače koji nisu kućanstva. Kad je riječ o manjim potrošačima, tarife se uglavnom određuju u skladu s količinom potrošenog plina te nizom drugih značajki. Većina tarifa sadržava i određeni oblik fiksne naknade. Stoga ne postoji jedinstvena cijena prirodnog plina. Radi usporedbe cijena tijekom vremena te među državama članicama EU-a, u ovom se članku informacije prikazuju za određene skupine potrošača iz kategorije kućanstava i potrošača koji nisu kućanstva. Postoje ukupno tri različite vrste kućanstava za koje se prikupljaju cijene prirodnog plina praćenjem različitih godišnjih skupina potrošača. Među potrošačima koji nisu kućanstva cijene prirodnog plina prikupljaju se za ukupno šest različitih vrsta korisnika.

Prikupljene cijene obuhvaćaju prosječne cijene u razdoblju od šest mjeseci (polugodišnje razdoblje ili semestar), od siječnja do lipnja (prva polovina ili semestar 1.) te od srpnja do prosinca (druga polovina ili semestar 2.) svake godine. Cijene obuhvaćaju osnovnu cijenu prirodnog plina, naknade za prijenos i distribuciju, najam brojila te ostale usluge. Prikazane cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava obuhvaćaju i poreze, doprinose, neoporezive doprinose, naknade i porez na dodanu vrijednost (PDV) jer su oni općenito pokazatelj krajnje cijene koju plaćaju potrošači iz kategorije kućanstava. Budući da potrošači koji nisu kućanstva obično mogu ostvariti povrat PDV-a i određenih drugih poreza, cijene za poduzeća prikazane su bez PDV-a i drugih poreza/doprinosa/naknada za koje se može ostvariti povrat. Cijena prirodnog plina izražava se u eurima po kilovatsatu (EUR po kWh).

Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Statistički_podaci_o_cijenama_prirodnog_plina&oldid=452470"