Archive:Struktura i starenje stanovništva

Podaci dobiveni u srpnju 2019.

Planirano ažuriranje članka: siječanj 2021.

Engleska inačica članka sadržava novije podatke.

Highlights

U 2018. gotovo je petina (19 %) stanovnika EU-a imala 65 ili više godina.

Očekuje se da će se udio osoba od 80 ili više godina do 2100. više nego udvostručiti i iznositi 14,6 % ukupnog stanovništva.

Povećanje udjela stanovništva u dobi od 65 ili više godina od 2008. do 2018.

U ovom članku analizira se učinak demografskog starenja u Europskoj uniji (EU) jer se očekuje da će u narednim desetljećima to pitanje biti iznimno važno. Neprestano niske stope nataliteta i dulji očekivani životni vijek mijenjaju oblik dobne piramide u EU-28. Vjerojatno najvažnija promjena bit će znatan pomak prema mnogo starijoj strukturi stanovništva, što je već vidljivo u nekoliko država članica EU-a.

Kao rezultat toga smanjuje se udio radno sposobnih osoba u EU-28, dok se relativni broj umirovljenika povećava. Udio starijih osoba u ukupnom stanovništvu znatno će porasti u narednim desetljećima jer će više osoba iz poslijeratnog naraštaja „baby booma” ostvariti uvjete za mirovinu. To će pak dovesti do većeg opterećenja za radno sposobno stanovništvo kako bi se zajamčila sredstva za socijalne izdatke starijeg stanovništva za niz povezanih usluga.

Full article

Udio starijih osoba i dalje se povećava

Ukupni broj stanovnika u EU-28 na dan 1. siječnja 2018. procijenjen je na 512,4 milijuna. Mladi (od 0 do 14 godina) čine 15,6 % stanovništva u EU-28 (vidjeti tablicu 1.), a radno sposobno stanovništvo (od 15 do 64 godine) čini 64,7 % ukupnog stanovništva. Starije osobe (65 ili više godina) čine 19,7 % stanovništva (za 0,3 postotna boda više nego prethodne godine te za 2,6 postotnih bodova više nego prije 10 godina).

U državama članicama EU-a najveći udio mladih osoba u ukupnom stanovništvu u 2018. zabilježen je u Irskoj (20,8 %), dok su najniži udjeli zabilježeni u Italiji (13,4 %) i Njemačkoj (13,5 %). Kad je riječ o udjelu osoba u dobi od 65 ili više godina u ukupnom stanovništvu, Italija (22,6 %) i Grčka (21,8 %) imale su najveći udio, dok je Irska imala najniži udio (13,8 %).

Tablica 1.: Dobna struktura stanovništva prema glavnim dobnim skupinama, 2008. i 2018.
(% ukupnog stanovništva)
Izvor: Eurostat (demo_pjanind)

Struktura stanovništva u zemljama EFTA-e i zemljama kandidatkinjama bila je slična strukturi zabilježenoj na razini EU-a, a glavne su iznimke bili Island i Turska, gdje je struktura stanovništva bila slična strukturi u Irskoj. U tim dvjema zemljama udio najmlađe dobne skupine bio je visok (19,3 %, odnosno 23,6 %), a osobe u dobi od 65 ili više godina činile su relativno malen udio ukupnog stanovništva (14,1 %, odnosno 8,5 %). I u Albaniji i Sjevernoj Makedoniji udio osoba u dobi od 65 ili više godina bio je relativno malen (13,6 %, odnosno 13,7 %). Ipak, i u tim zemljama vidljiv je trend starenja stanovništva (vidjeti grafikon 1.).

Grafikon 1.: Povećanje udjela stanovništva u dobi od 65 ili više godina od 2008. do 2018.
(postotni bodovi)
Izvor: Eurostat (demo_pjanind)

Medijan dobi najviši je u Italiji

Medijan dobi stanovništva EU-28 raste i 1. siječnja 2018. iznosio je 43,1 godinu (vidjeti grafikon 2.). To znači da je jedna polovina stanovništva u EU-28 bila starija od 43,1 godine, dok je druga polovina bila mlađa. U državama članicama EU-a zabilježen je medijan dobi u rasponu od 37,3 godine u Irskoj do 46,3 godine u Italiji, što potvrđuje da Irska ima relativno mladu, a Italija relativno staru strukturu stanovništva. Medijan dobi zabilježen u zemljama EFTA-e i zemljama kandidatkinjama 2018. bio je niži nego u EU-28, osim u Lihtenštajnu (44,0 godina) i Srbiji (43,5 godina).

Grafikon 2.: Medijan dobi stanovništva, 2008. – 2018.
(godine)
Izvor: Eurostat (demo_pjanind)

U razdoblju od 2008. do 2018. medijan dobi u EU-28 porastao je za 2,7 godina (prosječno 0,3 godine godišnje), sa 40,4 godine na 43,1 godinu. Porastao je u svim državama članicama EU-a – u Portugalu, Španjolskoj, Grčkoj i Litvi za 4,0 godina ili više – osim u Švedskoj, gdje je ostao jednak (40,6 godina). U Albaniji je zabilježeno najveće povećanje medijana dobi u posljednjih 10 godina – porastao je za 18,8 %, to jest za 5,7 godina – s 30,4 godine u 2008. na 36,1 godinu u 2018. (vidjeti grafikon 2.).

Malo više od tri radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 ili više godina

Za proučavanje razine potpore koju radno sposobno stanovništvo osigurava mlađim i/ili starijim osobama mogu se upotrijebiti stope dobne ovisnosti. Te se stope izražavaju kao relativni broj mlađeg i/ili starijeg stanovništva u odnosu na radno sposobno stanovništvo. Stopa ovisnosti starijih osoba u EU-28 1. siječnja 2018. iznosila je 30,5 % (vidjeti tablicu 2.) – tako su na svaku osobu u dobi od 65 ili više godina bile malo više od tri radno sposobne osobe. Stopa ovisnosti starijih osoba u državama članicama EU-a kretala se od najnižih zabilježenih razina od 20,6 % u Luksemburgu i 21,2 % u Irskoj, gdje je bilo gotovo pet radno sposobnih osoba na svaku osobu u dobi od 65 ili više godina, do najviših zabilježenih razina od 35,2 % u Italiji, 34,2 % u Finskoj i 34,1 % u Grčkoj, gdje je stoga bilo manje od tri radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 ili više godina.

Tablica 2.: Pokazatelji dobne strukture stanovništva, 1. siječnja 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (demo_pjanind)

Kombiniranjem stopa dobne ovisnosti mladih i starijih osoba dobiva se ukupna stopa dobne ovisnosti (izračunana kao stopa ovisnih osoba, mladih i starijih, u odnosu na broj stanovnika koji se smatraju radno sposobnima, to jest koji imaju od 15 godina do 64 godine). Ona je u 2018. u EU-28 iznosila 54,6 %, što znači da su na svaku ovisnu osobu dolazile približno dvije radno sposobne osobe. Najniža ukupna stopa dobne ovisnosti među državama članicama EU-a u 2018. zabilježena je u Luksemburgu (43,8 %), a najviša u Francuskoj (60,7 %).

Stopa ovisnosti starijih osoba i ukupna stopa dobne ovisnosti u EU-28 općenito bilježe trend rasta. Stopa dobne ovisnosti starijih osoba u proteklih deset godina povećala se za 5,0 postotnih bodova (to jest za 19,6 % stare vrijednosti) – s 25,5 % u 2008. na 30,5 % u 2018. – dok se ukupna stopa dobne ovisnosti u istom razdoblju povećala za 5,6 postotnih bodova (to jest za 11,4 % stare vrijednosti) – s 49,0 % u 2008. na 54,6 % u 2018.

Prošli i budući trendovi starenja stanovništva u EU-u

Starenje stanovništva dugoročan je trend koji je u Europi započeo prije nekoliko desetljeća. Taj je trend vidljiv u promjenama dobne strukture stanovništva i odražava se sve većim udjelom starijih osoba te sve manjim udjelom radno sposobnih osoba u ukupnom stanovništvu.

Piramide stanovništva (vidjeti grafikone 3. i 4.) prikazuju raspodjelu stanovništva prema spolu i prema dobnim skupinama u rasponima od pet godina. Svaka traka piramide odgovara udjelu određenog spola i dobne skupine u ukupnom stanovništvu (muškarci i žene zajedno). Piramida stanovništva u EU-28 na dan 1. siječnja 2018. sužena je na dnu i sve je sličnija rombu zbog dobnih skupina iz naraštaja „baby booma”, koje su posljedica visoke stope plodnosti u nekoliko europskih zemalja sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća. Osobe iz naraštaja „baby booma” i dalje čine velik dio radno sposobnog stanovništva. Prve osobe iz tih velikih dobnih skupina, koje su rođene tijekom razdoblja od 20 do 30 godina, sada navršavaju dob za umirovljenje, što se može vidjeti iz usporedbe s piramidom stanovništva iz 2003. Proširenje piramide stanovništva nastalo zbog naraštaja „baby booma” pomiče se prema vrhu piramide, pri čemu se donji dio s radno sposobnim stanovništvom i baza piramide sužavaju, što se može vidjeti u grafikonu 3.

Grafikon 3.: Piramide stanovništva, EU-28, 2003. i 2018.
(% ukupnog stanovništva)
Izvor: Eurostat (demo_pjangroup)

Udio stanovništva u dobi od 65 ili više godina raste u svim državama članicama EU-a, zemljama EFTA-e i zemljama kandidatkinjama. Taj se porast u proteklih deset godina kreće u rasponu od 4,9 postotnih bodova u Malti i Finskoj i 4,6 postotnih bodova u Češkoj do 1,3 postotna boda u Njemačkoj te 0,3 postotna boda u Luksemburgu. U proteklih deset godina (2008. – 2018.) na razini EU-28 zabilježen je porast za 2,6 postotnih bodova (vidjeti grafikon 1.). S druge strane, udio osoba u dobi do 15 godina u stanovništvu EU-28 smanjio se za 0,2 postotna boda (vidjeti tablicu 1).

Rast relativnog udjela starijih osoba može se objasniti sve duljim životnim vijekom i zbog toga se može uočiti već nekoliko desetljeća (vidjeti statističke podatke o smrtnosti i očekivanom životnom vijeku). Takvo kretanje često se naziva „starenje na vrhu” piramide stanovništva.

S druge strane, neprekidno niske razine plodnosti tijekom mnogo godina pridonijele su starenju stanovništva jer je manji broj rođenih doveo do smanjenja udjela mladih osoba u ukupnom stanovništvu (vidjeti statističke podatke o plodnosti). Taj je proces poznat pod nazivom „starenje na dnu” piramide stanovništva te je vidljiv iz sužavanja baze piramide stanovništva u EU-28 do kojeg je došlo od 2003. do 2018.

Kako bi se pokušali sagledati budući trendovi starenja stanovništva, izrađen je Eurostatov najnoviji skup projekcija stanovništva, koji obuhvaća razdoblje od 2018. do 2100. Predviđa se da će broj stanovnika u EU-28 oko 2040. dosegnuti vrhunac od 525,0 milijuna, nakon čega će se postupno smanjivati te će 2100. iznositi 492,9 milijuna.

Ako se usporede dobne piramide za 2018. i 2100. (vidjeti grafikon 4.), jasno je da se predviđa da će stanovništvo u EU-28 i dalje starjeti. U narednim desetljećima povećat će se broj starijih osoba zbog velikog broja osoba iz naraštaja „baby booma”. Međutim, piramida će do 2100. sve više poprimati oblik kvadrata te će se znatno suziti u sredini (dob od približno 45 godina – 54 godine).

Grafikon 4.: Piramide stanovništva, EU-28, 2018. i 2100.
(% ukupnog stanovništva)
Izvor: Eurostat (demo_pjangroup) i (proj_18np)

Još jedan aspekt starenja stanovništva jest progresivno starenje samog starijeg stanovništva, s obzirom na to da relativna važnost vrlo starog stanovništva raste brže od bilo kojeg drugog dobnog segmenta stanovništva EU-a. Predviđa se da će se udio osoba u dobi od 80 ili više godina u EU-28 povećati za dva i pol puta u razdoblju od 2018. do 2100., s 5,6 % na 14,6 % (vidjeti grafikon 5.).

Grafikon 5.: Struktura stanovništva po glavnim dobnim skupinama, EU-28, 2018. – 2100.
(% ukupnog stanovništva)
Izvor: Eurostat (demo_pjanind) i (proj_18ndbi)

Očekuje se da će u razdoblju od 2018. do 2100. udio radno sposobnog stanovništva opadati sve do 2100., dok će starije osobe vjerojatno činiti sve veći udio ukupnog stanovništva – osobe u dobi od 65 ili više godina u 2100. činit će 31,3 % stanovništva u EU-28, u odnosu na 19,8 % u 2018. Kao posljedica kretanja stanovništva između dobnih skupina predviđa se da će se stopa ovisnosti starijih osoba u EU-28 gotovo udvostručiti, s 30,5 % u 2018. na 57,3 % u 2100., i da će ukupna stopa dobne ovisnosti porasti s 54,6 % u 2018. na 82,9 % u 2100. (vidjeti grafikon 6.). Očekuje se da će medijan dobi porasti za 5,4 godine, sa 43,3 godine u 2018. na 48,7 godina u 2100.

Grafikon 6.: Predviđena ukupna stopa dobne ovisnosti i stopa ovisnosti starijih osoba, EU-28, 2018. – 2100.
(%)
Izvor: Eurostat (demo_pjanind) i (proj_18ndbi)

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Struktura i starenje stanovništva: tablice i grafikoni (angļu val.)

Izvori podataka

Eurostat od 1. siječnja svake godine prikuplja podatke od država članica EU-a i drugih zemalja koje sudjeluju u postupku prikupljanja demografskih podataka u vezi sa stanovništvom. Preporučena je definicija „stanovništvo s uobičajenim boravištem”, koja predstavlja broj stanovnika određenog područja na dan 1. siječnja predmetne godine (ili, u nekim slučajevima, na dan 31. prosinca prethodne godine). U skladu s međunarodnim preporukama Ujedinjenih naroda, definicija „uobičajenog boravišta” temelji se na referentnom razdoblju od 12 mjeseci, to jest osobe obuhvaćene u prikupljanju podataka trebale su živjeti u mjestu uobičajenog boravišta u neprekinutom razdoblju od najmanje 12 mjeseci prije referentnog datuma ili doći u mjesto uobičajenog boravišta tijekom razdoblja od 12 mjeseci prije referentnog datuma s namjerom da tamo ostanu najmanje godinu dana. Međutim, zemlje Eurostat o podacima o broju stanovnika mogu izvijestiti na temelju podataka iz najnovijeg popisa stanovništva, prilagođenih prema sastavnim dijelovima promjene broja stanovnika do koje je došlo od posljednjeg popisa stanovništva, ili o podacima o broju stanovnika koji se temelje na stanovništvu sa zakonitim boravištem / registriranom stanovništvu.

Popis stanovništva i kućanstava proveden je 2011. u svim državama članicama EU-a, zemljama EFTA-e i zemljama kandidatkinjama za pristupanje EU-u. Uobičajena je praksa da zemlje revidiraju svoje godišnje procjene stanovništva nakon što rezultati popisa stanovništva i kućanstava postanu dostupni. Procjene u pogledu stanovništva na temelju rezultata popisa stanovništva mogu dovesti do prekida u nizu podataka za veličinu i strukturu stanovništva.

Eurostat pruža informacije za širok niz demografskih podataka. Podaci o stanovništvu obuhvaćaju raščlambe na temelju nekoliko čimbenika, kao što su dob, spol, bračni status i stečeno obrazovanje.

Eurostat svake tri godine izrađuje projekcije stanovništva na nacionalnoj razini. Te su projekcije uvjetni scenariji kojima se nastoje pružiti informacije o vjerojatnoj budućoj veličini i dobnoj strukturi stanovništva na temelju pretpostavljenih budućih trendova u pogledu plodnosti, očekivanog životnog vijeka i migracija.

Kontekst

Europska komisija upotrebljava Eurostatove projekcije stanovništva kako bi analizirala očekivani utjecaj starenja stanovništva na javnu potrošnju. Povećani socijalni rashodi povezani sa starenjem stanovništva, u obliku mirovina, zdravstvene skrbi te institucijske ili privatne (zdravstvene) skrbi, vjerojatno će dovesti do većeg opterećenja za radno sposobno stanovništvo.

Za brojne važne politike, osobito u području socijalne i gospodarske politike, upotrebljavaju se demografski podaci za planiranje aktivnosti te praćenje i ocjenjivanje programa – primjerice, starenje stanovništva i njegovi vjerojatni učinci na održivost javnih financija i pružanje socijalne skrbi, ili gospodarski i socijalni učinak demografskih promjena.