Archive:Statistički podaci o stanovništvu na regionalnoj razini

Podaci iz ožujka 2014. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: lipanj 2015.

Karte je moguće pregledavati interaktivno pomoću Eurostat Statistical Atlas (vidi User's manual (na engleskom)).

Ovaj je članak dio niza statističkih članaka (na engleskom) temeljenih na Eurostat publikaciji Regionalni godišnjak. U njemu su opisani regionalni demografski uzorci diljem EU-a. Statistički podaci o regionalnoj demografiji jedna su od rijetkih područja u kojima se prikupljaju detaljni NUTS 3 podaci i objavljuju za svaku državu članicu EU-a. U trenutku pisanja, dostupni su najnoviji podaci za ključna demografska događanja (rođenja i smrti) i niz demografskih pokazatelja u načelu do kraja 2012., iako su za neke države korištena prethodna referentna razdoblja (u prvom redu Irska, Rumunjska i Ujedinjena Kraljevina – za više informacija vidjeti bilješke pod svakom kartom ili slikom).

Demografske promjene u Europskoj uniji (EU) vjerojatno će biti od velike važnosti u nadolazećim desetljećima jer se iz većine modela o budućim demografskim trendovima može zaključiti da će stanovništvo EU-a nastaviti stariti zbog stalno niske stope plodnosti i produžene dugovječnosti. Iako migracija igra važnu ulogu u dinamici stanovništva Europske unije, sama migracija sigurno neće poništiti postojeći trend starenja stanovništva koji se javlja u mnogim dijelovima EU-a. Društvene i gospodarske posljedice starenja stanovništva vjerojatno će imati velike posljedice u cijeloj Europi, na nacionalnoj i regionalnoj razini. Na primjer, zbog niskih stopa plodnosti smanjit će se broj učenika, bit će manje radno sposobnog stanovništva koje uzdržava ostatak stanovništva i veći postotak starijih osoba (od kojih će nekima biti potrebna dodatna infrastruktura, zdravstvene usluge i prilagođeno stanovanje). Te bi strukturne demografske promjene mogle imati utjecaj na sposobnost vlada da povećavaju prihod od poreza, uspostave ravnotežu vlastitih financija ili pružaju primjerene mirovine i usluge zdravstvene skrbi.

Glavni statistički nalazi

Ukupno 505,7 milijuna stanovnika živjelo je u EU-28 na početku 2013. To je gotovo 100 milijuna stanovnika više u usporedbi s ukupnim podacima o stanovništvu iz 1960. za države članice EU-28. Od početka 2012. do početka 2013. broj stanovnika EU-28 povećao se za 1,1 milijun (ili 0,2 %).

Gustoća naseljenosti

Karta 1. Gustoća naseljenosti, prema regijama NUTS 3 razine, 2012. (1)
(broj stanovnika po km²) - Izvor: Eurostat (demo_r_d3dens), (demo_pjan) i (cpc_agmain)

Procjenjuje se da je u 2012. gustoća naseljenosti u EU-28 iznosila 116,3 stanovnika po četvornom kilometru (km²). Na Karti 1. prikazana je raznolikost regija NUTS 3 razine u cijelom EU- : od najgušće naseljenih područja, kao što su glavni gradovi Pariz (21 516 stanovnika po km² u 2012.) i London (10 374 i 9 311 u 2010. za Inner London – West i Inner London - East), do udaljenih, rijetko naseljenih područja, kao što su ona na sjeveru Skandinavije. Na primjer, švedska regija Norrbottens län imala je najveću ukupnu površinu od svih regija NUTS 3 razine (105 205 km²) i drugu najveću gustoću naseljenosti (2,6 stanovnika po km²). Kao usporedba, ukupna površina regije Norrbottens län bila je gotovo 1 000 puta veća od površine Pariza (105,4 km²).

U 10 regija EU-a u gustoća naseljenosti bila je veća od 5 000 stanovnika po kvadratnom kilometru

Uz Pariz i dvije regije užeg Londona, najgušće naseljene regije u EU-28 — s više od 5 000 stanovnika po km² — bile su sljedeće regije: prigradske regije oko Pariza (Hauts-de Seine, Seine-Saint-Denis and Val-de-Marne); Bukurešt, glavni grad Rumunjske (podaci su za 2011.) ; the Arrondissement de Bruxelles-Capitale/Arrondissement van Brussel-Hoofdstad, glavni grad Belgije; španjolski neovisni grad Melilla; i Portsmouth na južnoj obali Ujedinjene Kraljevine (podaci su za 2010.).

U svakoj je državi članici EU-a najveću gustoću naseljenosti imala je regija glavnog grada

Najveću gustoću naseljenosti u 2012. u svakoj od država članica EU-a u načelu je imala regija glavnog grada. U višeregionalnim državama članicama bilo je pet iznimaka od tog pravila: München, Kreisfreie Stadt imao je veću gustoću naseljenosti od Berlina; Melilla i Ceuta imale su veću gustoću naseljenosti od Madrida; Napoli, Monza e della Brianza, Milano i Trst bili su gušće naseljeni od Rima; Agglomeratie 's-Gravenhage imao je veću gustoću naseljenosti od Groot-Amsterdama; i Grande Porto imao je veću gustoću naseljenosti od Grande Lisboa.

Među državama EFTA-e, najveća je gustoća naseljenosti u Švicarskoj zabilježena u Basel-Stadtu (5 049,7 stanovnika pod km²), što je puno više od omjera koji je zabilježen za glavni grad Bern (169,3). U državama kandidatkinjama, gustoća naseljenosti u İstanbulu (2 644,2 stanovnika po km²) bila je također puno veća od gustoće naseljenosti u turskom glavnom gradu, Ankari (201,0).

Na svakom četvornom kilometru površine Pariza živjelo je 11 000 puta više osoba nego u Lappiju (na sjeveru Finske)

Regije s najmanjom gustoćom naseljenosti u EU-u uglavnom su se nalazile na periferiji u udaljenim sredinama. Lappi (najsjevernija regija Finske) imala je najmanju regionalnu gustoću naseljenosti među regijama NUTS 3 razine u EU-u sa 2,0 stanovnika po km² u 2012. Gotovo 11 000 više ljudi živjelo je na svakom četvornom kilometru površine Pariza nego u Lappiju. Ukupno 13 ostalih regija NUTS 3 prijavilo je gustoću naseljenosti ispod 10,0 stanovnika po km²: četiri takve regije nalaze se u srednjoj i sjevernoj Švedskoj (Norrbottens län; Jämtlands län; Västerbottens län i Dalarnas län); tri se nalaze u sjeverozapadnoj Škotskoj (Lochaber, Skye i Lochalsh, Arran i Cumbrae i Argyll i Bute; Caithness i Sutherland, i Ross i Cromarty; Eilean Siar (Zapadni otoci) — podaci su za 2010.); još dvije su u Finskoj (Kainuu i Pohjois-Karjala); dvije u središnjoj Španjolskoj (Soria i Teruel); te po jedna regija u Francuskoj (prekomorska regija Guyane) i Hrvatskoj (ruralna, planinska regija Ličko-senjske županije sjeverno od Zadra).

Regije u središtu pozornosti:

Lappi (FI1D7), Finska

Jezero Inari, sjeverna Finska
Najsjevernija regija Finske, Lappi, bila je regija s najmanjom gustoćom naseljenosti u EU-28 u 2012. sa samo 2,0 stanovnika po četvornom kilometru (km²).
Taj se podatak može usporediti s prosjekom cijele Finske, koja ima 17,8 stanovnika po km² — najniža gustoća naseljenosti od svih država članica EU-a — ili s prosjekom EU-28 od 116,3 stanovnika po km².
© Photo: Karlis Strazdins

U Norveškoj je bilo sedam regija razine 3 koje su prijavile gustoću naseljenosti manju od 10,0 stanovnika po km² u 2012. Međutim, najniža je gustoća naseljenosti među regijama EFTA-e zabilježena u Landsbyggðu (regiji koja obuhvaća islandski krajolik izvan šireg Reykjavíka), koja je, u prosjeku, u 2011. imala 1,2 stanovnika po km². Zbog toga je ta regija bila među najrjeđe naseljenim regijama što je prikazano na Karti 1. Niti jedna od država kandidatkinja nije imala niti jednu regiju razine 3 s manje od 10,0 stanovnika po km².

Struktura i starenje stanovništva

U cijelom EU-28, mlađe osobe (0–14) činile su 15,6 % ukupnog stanovništva na dan 1. siječnja 2013., dok su radno sposobne osobe (15–64) činile gotovo dvije trećine (66,2 %) ukupnog broja stanovništva, a ostatak od 18,2 % stanovništva čine starije osobe (65 ili više godina).

Struktura stanovništva unutar pojedinih država članica često je nejednaka i to često može utjecati na regionalnu konkurentnost i koheziju. Ponekad su te razlike očite, kao što je slučaj u Njemačkoj (gdje često postoji kontrast između regija na istoku i zapadu), Francuskoj (sjeveroistok i jugozapad), Italija (sjever i jug) i Turska (istok i zapad). Te se razlike mogu pripisati različitim čimbenicima, uključujući klimatske promjene, promjene krajolika, povijesne, političke, društvene i gospodarske promjene.

U urbanim regijama često je živjelo mlađe stanovništvo …

Na Slici 1. prikazani su podaci o 10 regija NUTS 3 razine u EU-u s najvećim udjelom mladih ljudi (mlađi od 15 godina) i 10 regija NUTS 3 razine u EU-u s najvećim udjelom starijih osoba (65 godina ili više) među stanovništvom na početku 2013. Regije NUTS 3 razine u EU-u s najvećim udjelom mladih osoba obično se nalaze u onim državama članicama u kojima su zabilježene najveće stope nataliteta i plodnosti (vidjeti Kartu 5 i sliku 4.), čime se povećala relativna važnost mlađih osoba u ukupnom stanovništvu. To je posebno bio slučaj u nekoliko irskih i francuskih regija, na primjer, u prekomorskim regijama Guyane i Réunion ili u prigradskim regijama oko Pariza. U sastavu stanovništva prema dobi u većini urbanih područja može postojati veći udio mladih osoba i radno sposobnog stanovništva kao rezultat „učinka privlačenja” koji je povezan s većim mogućnostima za zapošljavanje koje privlače unutarnje migrante (iz različitih regija iste zemlje) i međunarodne migrante (iz drugih država članica i država koje nisu članice).

Slika 1. Struktura stanovništva, po širokim dobnim skupinama, prema regijama NUTS 3 razine, 1. siječnja 2013. (1)
(% ukupnog stanovništva) – Izvor: Eurostat (demo_r_pjanaggr3) i (demo_pjangroup)

… dok se relativna važnost starijih osoba povećala u većini regija EU-a

S druge strane, većina regija u EU-u svjedočila je relativnom povećanju udjela starijeg stanovništva – kao rezultat znatnog i trajnog povećanja životnog vijeka i umirovljenja generacije „baby booma” nakon Drugog svjetskog rata. Regije s najvećim udjelom starijih osoba često su ruralne, relativno udaljene i rijetko naseljene regije u kojima mali udio radno sposobnog stanovništva može, barem djelomično, biti povezan s manje prilika za zapošljavanje i obrazovanje, zbog čega mlada generacija odlazi u potrazi za poslom ili radi nastavka studija.

Starije osobe činile su posebno veliki udio ukupnog stanovništva u ruralnim i udaljenim regijama Grčke, Španjolske, Francuske i Portugala, te u nekim regijama istočne Njemačke. Starije osobe činile su gotovo trećinu (32,4 %) ukupnog stanovništva u središnjoj, kontinentalnoj portugalskoj regiji Pinhal Interior Sul na dan 1. siječnja 2013. — najveći udio u EU-u. Središnja grčka regija Evrytania bila je jedina druga regija NUTS 3 razine u EU-u u kojoj su starije osobe činile 30 % ukupnog stanovništva i bila je jedna od četiri grčke regije među deset regija EU-a s najvećim udjelom (preko 28 %) starijih osoba u stanovništvu.

Starosna ovisnost: sve veće opterećenje za radno sposobno stanovništvo

Strukturne promjene u stanovništvu EU-28 mogu se dalje analizirati na temelju omjera starosne ovisnosti koji se izračunavaju usporedbom broja ovisnih osoba (mladi i/ili djeca) s brojem radno sposobnog stanovništva, bez obzira na to je li to stanovništvo zaposleno ili ne. Cilj je tih omjera osigurati podatke o opterećenju radno sposobnog stanovništva, na primjer, u smislu podržavanja obrazovanja djece, rashoda na zdravstvenu skrb ili odredbi o mirovini. Rast omjera ovisnosti može zabrinjavati vlade zbog njihovih planove javnih rashoda i državnih financija.

Omjerom starosne ovisnosti mjeri se odnos između broja starijih osoba i radno sposobnog stanovništva; on je iznosio 27,5 % za cijeli EU-28 od 1. siječnja 2012. Najveći omjer starosne ovisnosti u regijama NUTS 3 razine zabilježen je u dvije regije s najvećim udjelom starijih osoba u ukupnom stanovništvu, grčkoj regiji Evrytania (57,2 %) i portugalskoj regiji Pinhal Interior Sul (56.4 %); to su bile jedine regije koje su prijavile omjer starosne ovisnosti veći od 50 % (drugim riječima u obje regije bilo je manje od dvije radno sposobne osobe koje uzdržavaju osobu od 65 godina ili više).

Omjeri starosne ovisnosti posebno je visok u ruralnim i udaljenim regijama

Ako pogledamo preciznije, na Karti 2. prikazano je da je bilo 274 regije NUTS 3 razine u kojima je omjer starosne ovisnosti iznosio 35,6 % ili više (najtamnije regije); mnoge od njih imaju najniže stope nataliteta u EU-u. Te se regije obično nalaze u ruralnim, udaljenim i planinskim regijama (posebno na sjeverozapadu Španjolske, unutrašnjosti Portugala i srednjoj i južnoj Francuskoj). Njih često obilježava smanjenje broja stanovnika, dijelom zato što su mladi ljudi „prisiljeni” napustiti regiju u potrazi za poslom, što utječe na povećanje relativne važnosti stanovništva starije dobi. S druge strane, neke regije s visokim stopama starosne ovisnosti prijavile su rast broja starijih osoba jer su im neka odredišta „privlačna” za odlazak u mirovinu zbog svoje klime ili usluga koje nude starijim ljudima. Na primjer, tri regije s najvećim omjerom starosne ovisnosti u Ujedinjenoj Kraljevini sve su bile popularna odredišta za umirovljenje na južnoj obali Engleske (Dorset CC, the Isle of Wright i Torbay), dok je jedan od najvećih slučajeva najvećih omjera starosne ovisnosti zabilježen u gradu Baden-Baden, Standkreis.

Karta 2. Omjer starosne ovisnosti prema regijama NUTS 3 razine 1 siječnja 2013. (1)
(%) – Izvor: Eurostat (demo_r_pjanaggr3) i (demo_pjangroup)

Promjene broja stanovnika

Na temelju usporedbe za države članice EU-28 može se zaključiti da se svake godine između 1. siječnja 1960. i 1. siječnja 2013. broj stanovnika povećavao i ukupni porast iznosio je 98,9 milijuna stanovnika, što je jednako godišnjoj stopi rasta od 0,4 %. Povijesno je povećanje broja stanovnika u EU-u znatno utjecalo na promjene u prirodnim promjenama broja stanovnika (ukupan broj rođenih minus ukupan broj umrlih), za razliku od migracijskih uzoraka. Na temelju detaljnijeg preispitivanja može se zaključiti da je prirodan prirast broja stanovnika u svim državama članicama EU-28 dosegao vrhunac u 1964. kada je zabilježeno 3,6 milijuna više rođenih nego umrlih. Stope nataliteta progresivno su se smanjivale, a životni vijek postupno se produživao i uslijed toga usporena je prirodna stopa prirasta stanovništva. Do 2003. godine prirodni prirast stanovništva u državama članicama EU-28 gotovo je postigao ravnotežu jer je broj rođenih bio veći od broja umrlih za manje od 100 000. Uslijed toga, stopa nataliteta i prirodni prirast stanovništva ponovno su se povećali u nekoliko država članica iako je taj uzorak rasta prekinut nakon početka financijske i gospodarske krize.

Od 1985. stalno je postojao neto priljev useljenika u države članice EU-28

Ukupna promjena u broju stanovnika rezultat je interakcije dviju komponenata: prirodnog prirasta i neto migracija uključujući statističke prilagodbe (koje se dalje u tekstu jednostavno nazivaju neto migracijama). Te komponente mogu zajedno utjecati na povećanje broja stanovnika (pozitivne stope neto migracije i prirodni prirast) ili smanjenje broja stanovnika (negativna neto migracija i prirodni pad) ili se u određenoj mjeri mogu uzajamno poništavati kada se kreću u suprotnim smjerovima. Povijesno su migracijski uzorci bili relativno uravnoteženi tijekom 1960.-ih. U 1970. zabilježen je neto odljev od 707 028 osoba iz država članica EU-28 na druga svjetska odredišta. To je bio najveći broj neto iseljenika u cijelom razdoblju od 1961. do 2012. Sljedeći neto odljev migranta koji su napuštali EU zabilježen je između 1982. i 1984. (razdoblje recesije). Nakon toga, u državama članicama EU-28 broj useljenika redovito je bio veći od broja iseljenika. Najveći porast broja stanovnika uslijed migracija zabilježen je tijekom 1990.-ih i početkom 2000.-ih kada je neto migracija u državama članicama EU-28 dosegla vrhunac od 1,8 milijuna osoba u 2003. te je nakon toga rast malo usporio. Broj stanovnika EU-28 povećao se za gotovo 900 000 osoba u 2012. kao rezultat neto migracija.

Najveći prirast stanovništva u razdoblju između 2008. i 2011. zabilježen je u Ilfovu u Rumunjskoj

Na Karti 3. prikazana je gruba stopa promjene ukupnog broja stanovnika u razdoblju 2008. – 2012. (drugim riječima, promjene koje su rezultat kombiniranih učinaka prirodne promjene i neto migracija između 1. siječnja 2008. i 1. siječnja 2013.). U tom se razdoblju broj stanovnika u EU-28 svake godine povećavao u prosjeku za 2,6 na tisuću stanovnika. Među 1 277 regija NUTS 3 razine za koje su podaci prikazani na Karti 3. postojala je relativno jednaka podjela između onih regija koje su prijavile povećanje broja stanovnika (699 regija) i onih u kojima je broj stanovnika bio u padu (572 regije). U šest regija broj stanovnika nije se mijenjao, a za 38 regija podaci nisu bili dostupni.

Karta 3. Prosječna gruba stopa promjene broja stanovnika, prema regijama NUTS 3 razine, 2008. – 2012. (1)
(na 1 000 stanovnika) – Izvor: Eurostat (demo_r_gind3) i (demo_gind)

Najtamnijom nijansom na karti označeno je 157 regija NUTS 3 razine u kojima se broj stanovnika u razdoblju 2008.– 2012. povećavao, u prosjeku, za barem 0,8 na tisuću stanovnika svake godine. Od toga se u 18 regija broj stanovnika povećavao za više od 15,0 po tisuću stanovnika s tim da je najveći porast zabilježen za Ilfov (33,4 na tisuću stanovnika za razdoblje 2008.–2011.), regiju koja okružuje rumunjski glavni grad Bukurešt. Četiri od tih 18 regija s najvećim prirastom stanovništva bili su glavni gradovi, odnosno Arr. de Bruxelles-Capitale / Arr. van Brussel-Hoofdstad (Belgija), Byen København (Danska), Stockholms län (Švedska) i Luksemburg (koji na ovoj razini analize predstavlja jednu regiju). Preostalih 13 regija uključivalo je šest urbanih regija u Engleskoj (podaci se odnose na razdoblje 2008. – 2010.), tri regije u Španjolskoj, dvije urbane poljske regije i po jednu regiju iz Njemačke i Francuske.

Pad broja stanovnika u regijama u luku od Hrvatske, preko Mađarske, Rumunjske, Bugarske do Grčke

U EU-u bilo je 117 regija NUTS 3 razine u kojima se broj stanovnika smanjio, u prosjeku, za više od 8,0 na tisuću stanovnika u razdoblju 2008. – 2012. (najsvjetlija nijansa na Karti 3.). Imajte na umu da su u slučaju kraćih vremenskih serija podaci prikazani samo za one regije za koje postoje barem tri referentna razdoblja. Tih 117 regija većinom se nalazilo u: baltičkim državama članicama Litvi i Latviji, luku u jugoistočnoj Europi počevši od Hrvatske preko Mađarske, Rumunjske (2008. – 2011.), Bugarske do Grčke na jugu, nekoliko unutarnjih regija Portugala i Španjolske i mnogo regija u istočnoj Njemačkoj. Najveći pad broja stanovnika (20,8 na tisuću stanovnika godišnje) zabilježen je i u litavskoj regiji Šiauliu apskritis, dok je Utenos apskritis (također u Litvi) bila jedina druga regija koja je prijavila godišnji pad stanovništva za barem 20,0 na tisuću stanovnika.

U apsolutnim okvirima najveći je opći porast stanovništva u razdoblju 2008. – 2012. zabilježen u Madridu, Stockholms län, Barceloni, Berlinu, Arr. de Bruxelles-Capitale / Arr. van Brussel-Hoofdstad i u Sevilli. To su bile jedine regije u kojima se broj stanovnika povećao za više od 100 000 stanovnika (podložno dostupnosti podataka; podaci za ovu analizu nisu dostupni za Rumunjsku i Ujedinjenu Kraljevinu niti za ograničeni broj njemačkih regija). Najveći je pad broja stanovnika u apsolutnim okvirima zabilježen u regiji grčkog glavnog grada Attiki (u kojoj se broj stanovnika smanjio za više od 100 000 stanovnika između 2008. i početka 2013.). U dvije regije NUTS 3 razine u EU-28 broj stanovnika smanjio se za oko 50 000, u litavskoj regiji Kauno apskritis i latvijskom glavnom gradu Rīgi.

Među regijama EFTA-e i država kandidatkinja najveće su razlike u prirastu stanovništva zabilježene u turskim regijama

Rast stanovništva u razdoblju 2008. – 2012. općenito je bio češći u regijama država EFTA-e i država kandidatkinja, kao što je prikazao na Karti 3., s tim da su pozitivne promjene zabilježene u 117 regija, a samo 22 regije zabilježile su pad broja stanovnika. Među državama EFTA-e, broj stanovnika povećao se u svim regijama Norveške i Švicarske te u Lihtenštajnu (jedina regija na toj razini analize) i islandskoj regiji glavnog grada Höfudborgarsvædi (2008.– 2011). Najbrži prirast stanovništva (u relativnim okvirima) zabilježen je u Oslu (glavni grad Norveške) i u Freiburgu (zapadna Švicarska). Broj stanovnika smanjio se samo u jednoj regiji EFTA-e, u Landsbyggðu (koji obuhvaća većinu Islanda izvan šireg Reykjavíka: podaci se odnose na razdoblje 2008. – 2011.)

Situacija u državama kandidatkinjama bila je miješana, broj stanovnika smanjivao se u Srbiji (dostupni su samo nacionalni podaci), polovici od osam regija iz bivše jugoslavenske republike Makedonije (podaci su za 2008. – 2011.) i 16 regija središnje i sjeveroistočne Turske. Smanjenje broja stanovnika u središnjoj i sjeveroistočnoj Turskoj može se usporediti s visokom stopom prirasta stanovništva u drugim dijelovima zemlje. U Turskoj su zabilježene najveće razlike u promjenama broja stanovnika među regijama razine 3 s grubom stopom prirasta od niskih -16,5 na tisuću stanovnika u Yozgatu (u središtu države) do visokih 31,4 po tisuću stanovnika u Tekirdagu (na najudaljenijem sjeverozapadu). Velike se razlike u promjenama broja stanovnika među turskim regijama često mogu pripisati unutarnjim migracijskim uzorcima s općim tokom migranata iz istočnih u zapadne regije.

Najveći prirast stanovništva zabilježen je u regijama glavnih gradova

U regijama svake države članice EU-a zabilježene su relativno velike razlike u grubim stopama promjena broja stanovnika, što je prikazano na Slici 2.. Imajte na umu da se podatak temelji na regijama NUTS 2 razine. Posebno velike razlike između regija Španjolske i Francuske djelomično su rezultat udaljenih teritorija Ciudad Autónoma de Melilla (Španjolska) i Guyane (Francuska) koje se nalaze na vrhu njihovih podjela. Najveća stopa promjene u broju stanovnika u svakoj državi članici EU-a često je zabilježena u regiji glavnog grada, a kada to i nije bilo slučaj, regija glavnog grada općenito je bila među onima koje imaju najveće stope promjena. U razdoblju između 2008. – 2012. broj stanovnika kretao se u negativnom smjeru u većini njemačkih, mađarskih, poljskih, portugalskih i rumunjskih regija (podaci za potonju odnose se na razdoblje 2008. – 2011.), dok se broj stanovnika u svakoj regiji Bugarske i Hrvatske smanjio (potonja ima samo dvije regije na NUTS 2 razini).

Slika 2. Prosječna grupa stopa promjene broja stanovnika, prema regijama NUTS 2 razine, 2008. – 2012. (1)
(na 1 000 stanovnika) – Izvor: Eurostat (demo_r_gind3) i (demo_gind)

Neto migracije posebno su bile koncentrirane u regijama južne Francuske, sjeverne Italije, zemalja Beneluksa i većini Ujedinjene Kraljevine

Na Karti 4. prikazana je gruba stopa neto migracija na tisuću stanovnika za razdoblje 2008. – 2012., koja je u prosjeku u EU-28 iznosila 1,8 na tisuću stanovnika u predmetnom razdoblju. Imajte na umu da su u slučaju kraćih vremenskih serija prikazani samo podaci za regije s najmanje tri referentna razdoblja. Karte 3. i 4. vrlo su slične i na njima se ističe uska povezanost između migracijskih uzoraka i opće promjene broja stanovnika na koju pozitivno utječe stopa prirodnog prirasta koja je gotovo uravnotežena u mnogim regijama. Neto pritok migranata (iz drugih regija iste države članice, iz drugih regija EU-a ili iz država koje nisu članice) posebno je gust u južnoj Francuskoj, sjevernoj Italiji, zemljama Beneluksa i većini Ujedinjene Kraljevine, a u nizu urbanih regija postojala su područja s relativno visokom stopom migracija.

Karta 4. Prosječna gruba stopa neto migracija
(uključujući statističku prilagodbu), prema regijama NUTS 3 razine, 2008. – 2012. (1)
(po 1 000 stanovnika) – Izvor: Eurostat (demo_r_gind3) i (demo_gind)

Urbane regije diljem EU-a (osim u Francuskoj) bilježile su najveći prirast stanovništva zbog neto migracija

Ukupno 784 regija NUTS 3 razine zabilježilo je pozitivnu neto migraciju (više useljenika nego iseljenika) u razdoblju 2008.– 2012. Među tim regijama najveći pritok migranata zabilježen je u dvije regije u kojima je zabilježen najveći ukupni rast stanovništva, u regiji Ilfov koja okružuje rumunjski glavni grad i španjolskim balearskim otocima Eivissa i Formentera u kojima je gruba stopa neto migracija u prosjeku iznosila 32,7 i 22,6 na tisuću stanovnika. Sljedeća najviša neto stopa migracija zabilježena je u Luksemburgu (jedina regija na toj razini analize), u kojoj se broj stanovnika povećao za 16,9 na tisuću stanovnika. Jedine druge regije u kojima je gruba stopa neto migracija bila iznad 15,0 na tisuću stanovnika bile su središnja grčka kopnena regija Fokida i York na sjeveru Engleske. U još 100 regija NUTS 3 razine u EU-u neto promjena broja stanovnika kao rezultat migracija sastojala se, u prosjeku, od povećanja za najmanje 8,0 na tisuću stanovnika u razdoblju 2008. – 2012., što je prikazano najtamnijom nijansom na Karti 4. Te su regije bile uglavnom urbane, uključujući regije glavnih gradova Belgije (Arr. de Bruxelles-Capitale/Arr. van Brussel-Hoofdstad), Danske (Byen København), Italije (Roma), Mađarske (Budapest) i Švedske (Stockholms län), i niz gradova u Njemačkoj (na primjer, Leipzig, Frankfurt am Main, München, Dresden i Wolfsburg), Italiji (na primjer, Parma, Bologna, Firenze, Pisa i Perugia) i Ujedinjenoj Kraljevini (na primjer, Portsmouth, Edinburgh, Luton, Nottingham, Sheffield, Tyneside, Bristol i Greater Manchester South. Svi podaci odnose se na razdoblje 2008. – 2010.. Međutim, taj je uzorak u Francuskoj bio obrnut jer su regije s najvećim grubim stopama neto migracija bile uglavnom ruralne i često su se nalazile na jugu zemlje (na primjer, Tarn-et-Garonne, Dordogne, the Landes, Hérault, Gers, Gard i Hautes-Alpes).

Litavske regije obilježene su neto iseljavanjem

U 481 regija NUTS 3 razine u EU-28 neto migracija u razdoblju 2008. – 2012. bila je negativna (drugim riječima, više je ljudi otišlo iz regije nego došlo). Te su regije bile raširene po istočnoj Europi (posebno u Bugarskoj, Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj), te u Latviji, Litvi, istočnoj Njemačkoj, sjeveroistočnoj Francuskoj, dijelovima Španjolske i južnim i zapadnim regijama Irske. Od 14 regija NUTS 3 razine s najvećim negativnim grubim stopama neto migracija (svaka više od -10,0 na tisuću stanovnika) 9 od 10 regija nalazilo se u Litvi (osim regije glavnog grada Vilniaus apskritis). Jedine ostale regije u kojima je zabilježen dvoznamenkasti neto izljev migranata (u odnosu na ukupan broj stanovnika) bile su tri njemačke regije Suhla, Kreisfreie Stadt, Mecklenburg-Strelitz i Demmin (podaci za posljednje dvije regije obuhvaćaju razdoblje 2008. –2010.) i Dublin, regija glavnog grada Irske (podaci za 2008. – 2011.). Imajte na umu da na te podatke, u određenoj mjeri, mogu utjecati kraće vremenske serije dostupne za neke regije, na primjer, broj migranata koji napuštaju Dublin bit će najveći u razdoblju vrhunca financijske i gospodarske krize kada je gospodarstvo posebno teško pogođeno.

Na Slici 3. prikazane su regije NUTS 3 razine u EU-u koje imaju najveće i najniže grube stope promjene broja stanovnika. Isprekidanom ružičastom i tamno zelenom linijom prikazane su, u svakom dijagramu, regije s najvećim/najnižim prosječnim rastom u razdoblju 2008. – 2012., a punom ružičastom i tamno zelenom linijom prikazane su regije s najvećim/najmanjim prirastom u posljednjem razdoblju (uglavnom 2012.). Iz dijagrama se može zaključiti da među regijama postoje velike razlike, za razliku od prosjeka EU-28 koji je ostao relativno nepromijenjen. Možda je najuočljiviji element na Slici 3. relativno stalna priroda promjene broja stanovnika u odnosu na promjenjivi uzorak promjena grube stope neto migracija potvrđujući da su migracijski uzorci glavni uzročnik/pokretač promjena u broju stanovnika u razdobljima kada je prirodna promjena bliska nuli. To je posebno bio slučaj u regijama Ilfov i Siauliu apskritis, dvije regije NUTS 3 razine s najvišim i najnižim stopama promjena broja stanovnika.

Slika 3. Promjena broja stanovnika, odabrane regije NUTS 3 razine, 2008.–2012. (1)
(na 1 000 stanovnika) – Izvor: Eurostat (demo_r_gind3) i (demo_gind)

Iako ukupan broj stanovnika u državama EU-28 nastavlja relativno sporo rasti, postoje znatne razlike u promjenama u broju stanovnika na regionalnoj razini (između regija iste države članice i u EU-u u cjelini). Broj stanovnika nekih regija povećava se kao rezultat kombinacije prirodnog prirasta i neto migracija. To se uglavnom događa u većini (urbanih) regija u sjevernoj i zapadnoj Europi. S druge strane, broj stanovnika u većini njemačkih, talijanskih i austrijskih regija održava se samo migracijama jer je prirodni prirast uglavnom negativan. Broj stanovnika također je u padu u većem dijelu Bugarske, Grčke, Španjolske, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Portugala, Rumunjske i baltičkih država članica kao rezultat prirodnog pada broja stanovnika – međutim, te promjene većinom su potaknute neto iseljavanjem koje je bilo posebno očito u nekim regijama nakon financijske i gospodarske krize.

Stopa nataliteta i stopa plodnosti

Žene u EU-u rađaju manje djece čime pridonose usporavanju prirodnog prirasta ili čak njegovoj negativnoj stopi. U ovom su odjeljku prikazani podaci o regionalnim grubim stopama nataliteta (omjer broja rođenih i ukupnog broja stanovnika izražen na tisuću stanovnika) i stopama plodnosti (prosječan broj rođene djece po ženi). Gruba stopa nataliteta u EU-28 iznosila je 10,4 rođenih na tisuću stanovnika u 2012. U državama članicama EU-a najveća je gruba stopa nataliteta iznosila 15,7 rođenih na tisuću stanovnika u Irskoj, a bila je relativno visoka i u Ujedinjenoj Kraljevini (12,8) i Francuskoj (12,6). Na drugom kraju ljestvice, gruba stopa nataliteta iznosila je 10,0 rođenih na tisuću stanovnika ili niže u većini istočne Europe (Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Poljska i Rumunjska), južnoj Europi (Grčka, Španjolska, Italija, Malta i Portugal) te u Njemačkoj, Latviji i Austriji.

Grube stope nataliteta smanjile su se u većini država članica EU-a između 2009. i 2012. – što ukazuje na to da su financijska i gospodarska kriza utjecale na odluku o rađanju djece. Njemačka, Austrija i Ujedinjena Kraljevina jedine su države članice koje su prijavile povećanje grubih stopa nataliteta između 2009. i 2012. (u slučaju Njemačke i Austrije s vrlo niskih početnih stopa), dok su stope nataliteta ostale nepromijenjene u Luksemburgu, Malti i Sloveniji. Stručnjaci za demografske promjene i obiteljsku politiku imali su različita mišljenja o razlozima te očite nesklonosti rađanju djece. Međutim, prema najnovijim predviđanjima Eurostata o stanovništvu, vjerojatno će doći do smanjenja broja stanovnika u nadolazećim desetljećima, a te će promjene najviše pogoditi Njemačku, Španjolsku i baltičke države članice.

Neke su od najviših grubih stopa nataliteta u EU-u zabilježene u regijama glavnih gradova Belgije, Irske, Francuske i Ujedinjene Kraljevine

Na Karti 5. prikazane su grube stope nataliteta na razini NUTS 2 za 2012. Uz rubne, prekomorske regije Guyane, Réunion (obje francuske regije) i Ciudad Autónoma de Melilla (Španjolska), najveće grube stope nataliteta u EU-u zabilježene su u regijama glavnih gradova Inner i Outer London (Ujedinjena Kraljevina), Southern and Eastern (Irska), Région de Bruxelles-Capitale / Brussels Hoofdstedelijk Gewest (Belgija) i Île de France (Francuska). U svakoj od tih regija, zajedno s drugom irskom regijom ((Border, Midland i Western), Sjevernom Irskom (Ujedinjena Kraljevina), i tri većinom urbane regije Ujedinjene Kraljevine (West Midlands, Greater Manchester i West Yorkshire) zabilježena je gruba stopa nataliteta od najmanje 14,0 rođenih na tisuću stanovnika u 2012. (što je prikazano najtamnijom nijansom na Karti 5.). Imajte na umu da se podaci za Ujedinjenu Kraljevinu odnose na 2010., a za Irsku na 2011.

Karta 5. Gruba stopa nataliteta, prema regijama NUTS 2 razine, 2012. (1)
(broj živorođenih na 1 000 stanovnika) – Izvor: Eurostat (demo_r_gind3) i (demo_gind)

Najniža gruba stopa nataliteta (manje od 8,0 rođenih na tisuću stanovnika u 2012.) prikazana je na istoj karti u najsvjetlijoj nijansi. Najviše pogođenih regija nalazilo se u Njemačkoj (19 regija), a ostatak u Italiji i Portugalu (četiri regije u svakoj), Španjolskoj (tri regije), i istočnoj austrijskoj regiji Burgenland. Najniža je gruba stopa nataliteta zabilježena u zapadnoj njemačkoj regiji Saarland (6,8 rođenih na tisuću stanovnika).

Stopa plodnosti smanjila se nakon financijske i gospodarske krize

Ukupna stopa plodnosti u EU-28 postigla je povijesno nisku razinu od 1,45 živorođene djece po ženi u 2002. Nakon toga slijedio je blagi oporavak i stopa se povećala na 1,61 u 2008. te se opet smanjila nakon početka financijske i gospodarske krize na 1,58 do 2012. U razvijenim dijelovima svijeta, prirodnom zamjenskom stopom smatra se stopa od oko 2,1 živorođene djece po ženi – drugim riječima, razina na kojoj će veličina stanovništva dugoročno ostati stabilna, ako ne bude iseljavanja ili useljavanja.

Najveće stope plodnosti u državama članicama EU-a u 2012. zabilježene su u Irskoj i Francuskoj (u obje 2,01 živorođene djece po ženi), te u Ujedinjenoj Kraljevini (1,92) i Švedskoj (1,91). Stope plodnosti često su bile veće u onim državama članicama u kojima je obitelj kao jedinca bila relativno slaba (nizak udio ljudi u braku i visok udio djece rođene izvan braka), u kojima je nestabilnost relativno uobičajena (relativno visoke stope razvoda) i u kojima je sudjelovanje žena na tržištu rada bilo visoko. U 13 država članica stope plodnosti bile su niže od 1,50 živorođene djece po ženi. Najniža stopa zabilježena je u Portugalu – jedna od država koje su najteže pogođene financijskom i gospodarskom krizom – s 1,28 živorođene djece po ženi.

Razlike u regionalnoj plodnosti mogu biti povezane s nizom čimbenika, uključujući socioekonomsku strukturu stanovništva (na primjer, obrazovno postignuće, zanimanje, prihod ili godine), mjesto stanovanja (na primjer, dostupnost infrastrukture, objekti za brigu o djeci ili stambeno tržište) ili kulturološke čimbenike (na primjer, vjerska uvjerenja i običaji, stavovi o izvanbračnoj djeci ili stavovi prema kontracepciji). Raspodjela stopa plodnosti prikazana je na Slici 4. čini se vrlo homogenom jer je u 2012. većina regija u istoj državi članici rijetko pokazivala stope koje su daleko od njihova nacionalnog prosjeka. Iznimke od tog pravila bile su rubne regije Ciudad Autónoma de Melilla (Španjolska) i Guyane, Réunion i Guadeloupe (prekomorske regije Francuske); to su bile jedine regije NUTS 2 razine u kojima su u 2012. zabilježene stope plodnosti iznad prirodne stope zamjene. Najnoviji dostupni podaci za Ujedinjenu Kraljevinu odnose se na 2010. kada je pet regija prijavilo stope plodnosti koje su jednake prirodnoj stopi zamjene ili veće od nje, uključujući: Outer London, Doset i Somerset, West Midlands, Lincolnshire i Kent.

Slika 4. Ukupna stopa plodnosti, po regiji NUTS 2 razine, 2012. (1)
(prosječan broj živorođene djece po ženi) – Izvor: Eurostat (demo_r_frate2)

Od 37 regija NUTS 2 razine u EU-u koje su imale ukupnu stopu plodnosti od 2,00 ili više (u 2012. osim ako nije navedeno drugačije), velik udio činile su regije u Ujedinjenoj Kraljevini (19 regija, podaci su za 2010.) ili Francuskoj (13 regija), dok su ostatak bile obje regije iz Irske (podaci su za 2011.) i po jedna regija iz Španjolske (Ciudad Autónoma de Melilla), Finske (Pohjois- ja Itä-Suomi) i Švedske (Småland med öarna). Među državama EFTA-e, stopa plodnosti bila je iznad tog praga u Islandu (2,04) i norveškoj regiji Agder og Rogaland (2,02).

Među državama kandidatkinjama najviša stopa plodnosti u 2012. zabilježena je u istočnim turskim regijama: Şanliurfa, Diyarbakır (3,80); Mardin, Batman, Sirnak, Şiirt (3,61); Van, Muş, Bitlis, Hakkari (3,44); Ağri, Kars, Iğdir, Ardahan (3,36); i Gaziantep, Adiyaman, Kilis (3,01); četiri dodatne turske regije prijavile su stopu plodnosti iznad prirodne stope zamjene. Postojala je velika razlika između tih relativno visokih stopa plodnosti zabilježenih u istočnoj Turskoj i onih zabilježenih u zapadnim turskim regijama jer su stope plodnosti u potonjima općenito bile u rasponu od 1,6 – 1,9 živorođene djece po ženi.

Najniža stopa plodnosti u EU-u zabilježena je u sjeverozapadnoj španjolskoj regiji Principado de Asturias

Općenito su najniže stope plodnosti zabilježene u južnoj i istočnoj Europi. Četiri regije NUTS 2 razine u EU-u prijavile su u 2012. stopu plodnosti ispod 1,10: tri su bile španjolske regije, dvije sa sjeverozapada zemlje — Principado de Asturias (u prosjeku 1,06 živorođene djece po ženi, najniža stopa u EU-u) i Galicija (1,09) — i otočna regija Kanarskih otoka (1,07); portugalska Região Autónoma da Madeira bila je četvrta, sa stopom plodnosti od 1,08.

Stopa smrtnosti i stopa smrtnosti novorođenčadi

U cijelom EU-28 u 2012. umrlo je 5,01 milijuna ljudi, što je bilo 2,9 % više nego u 2011. U EU-28 gruba stopa smrtnosti iznosila je 9,9 umrlih na tisuću stanovnika u 2012. i kretala se od 15,0 u Bugarskoj, 14,3 u Latviji i 13,7 u Litvi do manje od 8,0 umrlih na tisuću stanovnika u Luksemburgu, Cipru i Irskoj.

Na Karti 6. prikazana je regionalna raspodjela grube stope smrtnosti: broj umrlih obično odražava strukturu stanovništva (veća je vjerojatnost da će starije osobe umrijeti) kao i vjerojatnost da će se razboljeti; više podataka o uzrocima smrti navedeno je u članku o regionalnoj zdravstvenoj statistici. Najviše stope smrtnosti u EU-u u 2012. zabilježene su u pet od šest bugarskih regija (Yugozapaden je iznimka), Latviji (jedina regija na toj razini analize) i dvije mađarske regije (Észak-Magyarország i Dél-Alföld) (to je prikazano najtamnijom nijansom na karti). Najviša gruba stopa smrtnosti zabilježena je u regiji Severozapaden (Bugarska), drugoj najsiromašnijoj regiji u EU-u ( na temelju BDP-a po stanovniku) sa 19,9 umrlih na tisuću stanovnika.

Karta 6. Gruba stopa smrtnosti, po regijama NUTS 2 razine, 2012.(1)
(broj smrti na 1 000 stanovnika) – Izvor: Eurostat (demo_r_gind3) i (demo_gind)

Na drugom kraju ljestvice, mnoge regije s najnižom grubom stopom smrtnosti imaju relativno mlado stanovništvo. Dvije najniže grube stope smrtnosti zabilježene su u francuskim prekomorskim regijama Guyane (3,2 umrlih na tisuću stanovnika) i Réunion (5,0), dok su druge dvije prekomorske regije (Martinique i Guadeloupe) i četiri rubne španjolske regije (Illes Balears, Canarias, Ciudad Autónoma de Ceuta i Ciudad Autónoma de Melilla) također uključene među 27 regija NUTS 2 razine u kojima je gruba stopa smrtnosti bila manja od 8,0 na tisuću stanovnika. Ostale su regije bile uglavnom regije glavnih gradova, kao što su Helsinki-Uusimaa, Stockholm, Inner i Outer London, Comunidad de Madrid, Southern i Eastern (Irska) i Île de France; u toj su se skupini također nalazili Luksemburg i Cipar (te su dvije države članice obuhvaćene jednom regijom na ovoj razini analize).

Mnoge su regije s relativno niskim standardom života imale visoke stope smrtnosti novorođenčadi

Stopa smrtnosti novorođenčadi (broj umrle djece mlađe od godinu dana u usporedbi s brojem živorođene djece) u EU-u posljednjih se godina smanjila, među ostalim, zbog sljedećeg: bolja zdravstven skrb (i lakši pristup zdravstvenoj skrbi); povećanje imunizacije protiv bolesti; smanjenje neuhranjenosti djece i opće poboljšanje standarda života (bolji sanitarni uvjeti, pristup čistoj vodi ili sposobnost održavanja doma toplim). Iako su stope smrtnosti novorođenčadi u Europi među najnižima u svijetu, statistički sustavi uobičajeno prikupljaju te podatke jer se taj pokazatelj često koristi za procjenu općeg zdravstvenog stanja naroda. Stopa smrtnosti novorođenčadi u EU-28 iznosila je 3,8 umrlih (među djecom mlađom od godine dana) na tisuću živorođene djece u 2012.

Među državama članicama EU-a, najveće stope smrtnosti zabilježene su u Rumunjskoj (9,0 umrlih na tisuću novorođene djece) i Bugarskoj (7,8) dok su Latvija (6,3), Slovačka (5,8) i Malta (5,3) bile jedine države članice u kojima su u 2012. zabilježene stope smrtnosti novorođenčadi iznad 5,0 umrlih na tisuću živorođene djece. Na drugom kraju ljestvice, naniže su stope smrtnosti novorođenčadi zabilježene u Sloveniji (1,6 umrlih na tisuću živorođene djece), Finskoj (2,4) i Luksemburgu (2,5).

U četiri regije NUTS 2 razine u EU-u stope smrtnosti novorođenčadi bile su u 2012. dvostruke (vidjeti Sliku 5.). Među njima su bile francuska prekomorska regija Guadeloupe, dvije bugarske regije Severozapaden i Yugoiztochen, i rumunjska regija Sud-Est (u kojoj je zabilježena najveća stopa smrtnosti novorođenčadi, 11,6 umrlih na tisuću živorođene djece). Obje su te bugarske regije i rumunjska regija Sud-Est bile među 10 regija NUTS 2 razine s najnižim razinama BDP-a po stanovniku u 2011.

Slika 5. Stopa smrtnosti novorođenčadi, prema regijama NUTS 2 razine, 2012. (1)
(na 1 000 živorođene djece) – Izvor: Eurostat (demo_r_minfind) i (demo_minfind)

Na Alandskim otocima u tri od posljednje četiri godine nije bilo umrle novorođenčadi

Na drugom kraju ljestvice, stopa smrtnosti novorođenčadi na Alandskim se otocima (na jugoistočnoj obali Finske) u 2012. spustila na nulu – treći put u četiri godine u toj je regiji zabilježena nulta stopa. U EU-u je u 2012. godini 13 regija NUTS 2 razine prijavilo stopu smrtnosti novorođenčadi manju od 2,0 umrlih na tisuću živorođene djece. Te su se regije nalazile u osam različitih zemalja i uključivale su četiri grčke regije, dvije regije iz Italije, obje slovenske regije i jednu regiju iz Češke Republike, Njemačke, Španjolske, Francuske i Finske.

Najveće su razlike u stopama smrtnosti novorođenčadi zabilježene u francuskim regijama u kojoj su četiri regije na vrhu podjele bile prekomorske regije Guadeloupe, Martinique, Guyane i Réunion. Osim toga, na Slici 5. prikazano je da su razlike (između regija u istoj zemlji) također relativno velike u onim državama članicama u kojima su zabilježene najveće stope smrtnosti novorođenčadi — Rumunjska, Bugarska, Slovačka i Mađarska — u svakoj od njih regija glavnog grada u kojoj je stopa smrtnosti najniža, bila je znatno ispod nacionalnog prosjeka.

S druge strane, u državama članicama s relativno niskim stopama smrtnosti novorođenčadi, u regiji glavnog grada obično je zabilježena stopa koja je bliska nacionalnom prosjeku. Glavne su iznimke od toga pravila bile Wien (jedina austrijska regija u kojoj je stopa smrtnosti novorođenčadi bila iznad nacionalnog prosjeka) i Praha (u kojoj je zabilježena najniža stopa smrtnosti novorođenčadi među češkim regijama). U regijama glavnih gradova Berlina i Stockholma također su zabilježene relativno niske stope smrtnosti novorođenčadi u usporedbi s njihovim nacionalnim prosjekom.

Očekivani životni vijek

Karta 7. Očekivani životni vijek u trenutku rođenja, prema regijama NUTS 2 razine, 2012. (1)
(godine) - Izvor: Eurostat (demo_r_mlifexp) i (demo_mlexpec)

U posljednjih se 50 godina očekivani životni vijek u trenutku rođenja u prosjeku u EU-u povećao za oko 10 godina što je djelomično rezultat boljih socioekonomskih i okolišnih uvjeta te bolje medicinske skrbi i njege. Na Karti 7. prikazan je očekivani životni vijek u trenutku rođenja za regije NUTS 2 razine u 2012.: važno je imati na umu da, iako su na karti prikazani podaci za ukupno stanovništvo, postoje velike razlike u očekivanom životnom vijeku između muškaraca i žena — unatoč dokazima iz kojih se vidi da u većini država članica EU-a razlika među spolovima postupno nestaje.

Europljanin rođen u 2012. mogao bi u prosjeku živjeti 80,3 godina

Na Karti 7. prikazano je da je u 2012. očekivani životni vijek u trenutku rođenja u EU-28 u prosjeku iznosio 80,3 godina. Vijek za žene iznosio je 83,1 godina, a za muškarce 5,6 godina manje. Zanimljivo je napomenuti da je unatoč relativno velikim razlikama među spolovima u odnosu na očekivani životni vijek, razlika u odnosu na očekivani broj zdravih godina života znatno manja jer se za ženu koja je rođena u EU-28 u 2012. može očekivati da će živjeti u dobrom zdravlju 61,9 godina (drugim riječima, bez ograničenja u funkcioniranju/invaliditeta), dok je odgovarajući podatak za muškarce bio samo 0,6 godina niži i iznosio je 61,3 godine.

U 16 regija NUTS 2 razine očekivani životni vijek u trenutku rođenja iznosio je u 2012. godini 83,0 godina ili više. Te se regije nalaze u samo tri države članice EU-a: sedam španjolskih regija, pet francuskih i pet talijanskih. Većina tih regija prostirala se od regije španjolskog glavnog rada do sjeverne španjolske obale kroz južnu Francusku (uključujući Korziku) i u sjeveroistočnu Italiju. Iznimke su obuhvaćale regiju francuskog glavnog grada i francusku prekomorsku regiju Martinique. Najveći očekivani životni vijek u 2012. (među regijama NUTS 2 razine) zabilježen je u regiji španjolskog glavnog grada Comunidad de Madrid i iznosio je 84,2 godine.

Na drugom kraju raspona nalazilo se 47 regija NUTS 2 razine i to uglavnom iz država istočne Europe, uključujući Bugarsku, Češku Republiku, Hrvatsku, Mađarsku, Poljsku, Rumunjsku i Slovačku. Tri baltičke države članice (od kojih na ovoj razini pojedinosti svaka predstavlja jednu regiju), dvije portugalske regije: regiões autónomas da Madeira i dos Açores, te jugozapadna Škotska (Ujedinjena Kraljevina) bile su jedine regije u EU-28 u kojima je zabilježen očekivani životni vijek ispod 78,0 godina (kako je prikazano najsvjetlijom nijansom na Karti 7). Najniži očekivani životni vijek u trenutku rođenja u 2012. ( u regijama NUTS 2 razine) zabilježen je u bugarskoj regiji Severozapaden i iznosio je 72,9 godina. Stoga je razlika u očekivanom životnom vijeku između regija Severozapaden i Comunidad de Madrid iznosila 11,3 godine.

Regije u središtu pozornosti:

Comunidad de Madrid (ES30), Španjolska

Puerta de Europa, Madrid
Najveći očekivani životni vijek (u trenutku rođenja) u regijama NUTS 2 razine u EU-u zabilježen je u regiji španjolskog glavnog grada Comunidad de Madrid i iznosio je 84,2 godina u 2012.
Prosječni očekivani životni vijek (u trenutku rođenja ) za EU-28 iznosio je 80,3 godine u 2012. U svakoj regiji NUTS 2 u Španjolskoj zabilježen je očekivani životni vijek iznad te stope, dok je prosjek za cijelu Španjolsku bio 82,5 godine — najveći među državama članicama EU-a.
© Fotografija: Luis Garcia

Izvori i dostupnost podataka

Eurostat prikuplja širok opseg demografskih podataka: oni uključuju statističke podatke o nacionalnom i regionalnom stanovništvu te podatke o raznim demografskim promjenama koje utječu na broj stanovništva, njegovu strukturu i posebne značajke. Ti se statistički podaci mogu koristiti za razne aktivnosti planiranja, praćenja i evaluacije u nizu važnih područja politika u društvenom i gospodarskom sektoru, na primjer za sljedeće:

analizu starenja stanovništva i učinka starenja na održivost i dobrobit;
evaluaciju gospodarskog učinka demografskih promjena;
izračun omjera i pokazatelja „po stanovniku” — kao što su regionalni BDP-ovi po stanovniku, što se može koristiti za dodjelu sredstava iz strukturnih fondova za regije koje su u gospodarski nepovoljnom položaju;
razvoj i praćenje useljavanja i sustava azila.

Rezultati popisa stanovništva i vjerojatne revizije podataka o stanovništvu

Podaci o stanovništvu koji su prikazani u ovom članku su oni koji su dostupni od ožujka 2014. Za većinu zemalja, podaci o stanovništvu za godinu 2011. i nakon nje uključuju rezultate najnovijeg popisa stanovništva (održanog u 2011.). Vremenske serije stanovništva između prethodnog popisa održanog u tim zemljama i 2011. u nekim će državama biti revidirane do kraja 2014., uzimajući u obzir preporuke Eurostata. Usporedbom stanovništva u godini prije popisa i poslije popisa (vidi prekide u serijama u bazi podataka na internetu) uočavaju se razlike koje se djelomično mogu objasniti promjenama u strukturi stanovništva, a djelomično nedovoljnom revizijom podataka o stanovništvu prije popisa u trenutku pisanja ovog članka.

Definicije pokazatelja

Omjer starosne ovisnosti omjer je između broja starijih osoba u dobi kada su općenito gospodarski neaktivne (65 i više u ovom članku) s brojem radno sposobnih osoba (15 – 64 godina po zakonu). Kod analize omjera ovisnosti važno je napomenuti da u okviru radno sposobnog stanovništva često postoji velik broj osoba koje su odlučile da neće raditi (na primjer, studenti, osobe koje odgajaju obitelj ili one koje brinu za druge članove obitelji), ali također postoji – posebno u doba recesije ili depresije – velik broj osoba koje ne mogu naći posao i napuštaju radnu snagu. Nadalje, sve veći broj osoba starije dobi nastavlja raditi i nakon zakonom propisane dobi za odlazak u mirovinu, dok su ostale osobe osigurale financijska sredstva za mirovinu i stoga se mogu smatrati „neovisnima”, a ne ovisnima o radno sposobnom stanovništvu.

Promjena u broju stanovnika razlika je u broju stanovnika između kraja i početka razdoblja (na primjer, jedna kalendarska godina). Pozitivna promjena u broju stanovnika naziva se prirast stanovništva, a negativna promjena naziva se pad broja stanovnika. Promjena broja stanovnika sastoji se od dvije sastavnice.

Prirodna promjena koja se računa kao razlika između broja živorođene djece i broja umrlih. Pozitivna prirodna promjena, koja se još naziva i prirodni prirast, nastaje kada je broj živorođene djece veći od broja umrlih. Negativna prirodna promjena, koja se još naziva i prirodni pad, nastaje kada je broj živorođene djece manji od broja umrlih.
Neto migracija, uključujući statističku prilagodbu, koja se izračunava kao razlika između ukupne promjene broja stanovnika i prirodnog prirasta; na statističke podatke o neto migracijama stoga utječu sve statističke pogreške u dvije komponente ove jednadžbe, posebno promjena stanovništva. Neto migracija, uključujući statističku prilagodbu, može obuhvaćati, uz razliku između useljavanja i iseljavanja, ostale promjene u podacima o broju stanovništva između 1. siječnja dvije uzastopne godine koji se ne mogu pripisati rođenju, smrti, useljavanju ili useljavanju.

Grube stope promjena izračunavaju se za ukupnu promjenu broja stanovnika, prirodni prirast i neto migracije (uključujući statističke prilagodbe). Razina promjene tijekom godine u svim se slučajevima uspoređuje s prosječnim brojem stanovnika u predmetnom području u istoj godini i dobiveni se omjer izražava u odnosu na tisuću stanovnika.

Grube stope važnih demografskih događanja (rođenja i smrti) definiraju se kao omjer broja demografskih događanja i prosječnog broja stanovnika u regiji u istoj godini, koji se također izražava u odnosu na tisuću stanovnika.

Ukupna stopa plodnosti definira se kao prosječan broj djece koji bi svaka žena imala u životu da svoje plodne godine živi u skladu sa stopama plodnosti za specifičnu dob zabilježenima u određenoj godini.

Stopa smrtnosti novorođenčadi definira se kao omjer između broja umrle djece mlađe od godinu dana i broja živorođene djece u referentnoj godini, a dobiveni se omjer izražava u odnosu na 1 000 živorođene djece.

Očekivani životni vijek u trenutku rođenja srednji je broj godina koliko novorođeno dijete može očekivati da će živjeti ako tijekom života bude izloženo trenutačnim uvjetima smrtnosti.

Kontekst

U sljedećem će desetljeću skupine mladih koji ulaze na tržište rada biti puno manje zbog produžene niske plodnosti. Unatoč naporima uloženima u povećanje stopa zaposlenosti, ukupan broj radno sposobnog stanovništva u EU-u mogao bi se početi smanjivati. Taj bi mogući nedostatak radne snage mogao utjecati na gospodarski rast. Na drugom kraju životnog vijeka, skupine generacije „baby booma” počet će odlaziti u mirovinu i kreatori politika na regionalnoj razini vjerojatno će se suočiti s društvenim promjenama kao što su sastav obitelji, koje su posebno očite u sve većem broju starijih osoba koje žive same.

Područja u kojima će se javiti najveći demografski problemi uključuju rubne, ruralne i postindustrijske regije u kojima će se broj stanovnika vjerojatno smanjivati. Uz polarizaciju istok – zapad i sjever – jug, na teritorijalnu dimenziju demografskih promjena utječu druge promjene, u prvom redu:

podjela između urbanih i ruralnih područja pri čemu većina urbanih regija stalno prijavljuje rast stanovništva, a broj stanovnika u mnogim ruralnim regijama smanjuje se;
učinak regije glavnog grada jer glavni gradovi i neke od njihovih okolnih regija (na primjer, oko velikih glavnih gradova Pariza i Londona) imaju „učinak privlačenja” koji je povezan s većim prilikama za zaposlenje.

Europa koja stari: predviđanja u odnosu na stanovništvo do 2050.

U sljedećih 35 godina europsko stanovništvo vjerojatno će se znatno povećati. U glavnom scenariju Eurostata za predviđanje kretanja broja stanovnika (EUROPOP2013) predviđen je kontekst za moguće promjene. U projekcijama je predviđeno da će demografske promjene prema sve starijem stanovništvu uzrokovati povećanje udjela stanovništva EU-a u dobi od 65 godina ili više sa 18,2 % na početku 2013. do 28,1 % do 2050., dok će se udio radno sposobnog stanovništva smanjiti sa 66,2 % na 56,9 %. Tako će u skupini radno sposobnog stanovništva biti gotovo 40 milijuna osoba manje. Broj i relativna težina stanovništva u dobi od 65 godina i više brzo će se povećavati u predviđenom razdoblju i u toj će dobnoj skupini do 2050 biti gotovo 150 milijuna ljudi. Predviđa se da će se broj vrlo starih ljudi (koji su ovdje definirani kao osobe u dobi od 80 godina i više) još brže povećavati, te će se njihov broj do 2050. udvostručiti i doseći 57,3 milijuna. Uslijed tih različitih trendova među dobnim skupinama, predviđa se da će se omjer ovisnih osoba starije dobi (osoba u dobi od 65 godina ili više u odnosu na osobe u dobi od 15 – 64) povećati sa 27,5 % na početku 2013. na gotovo 50 % do 2050. To znači da će se u razdoblju kraćem od 40 godina broj radno sposobnog stanovništva smanjiti sa gotovo četiri radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 godina ili više na dvije radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 godina i više.

Izvor: Eurostat (online data code: proj_13npms)

S obzirom na tako velike strukturne promjene u demografskom sastavu EU-a, nije iznenađujuće da su kreatori politika zabrinuti zbog budućih promjena. Strategija rasta Europa 2020. usmjerena je na pet ciljeva u području zapošljavanja, inovacija, obrazovanja, smanjenja siromaštva i klime/energije. Ti se ciljevi ostvaruju putem sedam najvažnijih inicijativa, od kojih se većina na neki način bavi demografskim problemima. Provedba strategije Europa 2020. i njezinih glavnih inicijativa oslanja se na financijsku potporu iz instrumenata kohezijske politike, uključujući sredstva za suzbijanje demografskih promjena i starenja. Više informacija o tome kako strategija rasta Europa 2020. utječe na regije EU-a nalazi se u uvodnom članku.

Osim Unije inovacija (vidjeti u nastavku, vodećom inicijativom digital agenda strategije Europa 2020. promiče se digitalna pismenost i pristupačnost za starije članove društva, dok se najvažnijom inicijativom program za nove vještine i poslove potiče ostvarivanje dužeg radnog vijeka putem cjeloživotnog učenja i promicanja zdravog i aktivnog starenja. Najvažnijom inicijativom Europska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti rješava se primjerenost i održivost socijalne zaštite i mirovinskih sustava i potreba za osiguranjem odgovarajuće potpore prihodima u starijoj dobi i pristup sustavima zdravstvene njege.

Europsko partnerstvo za inovacije u području aktivnog i zdravog starenja

Inovacijska partnerstva dio su Innovation Union (na engleskom) najvažnije inicijative (koja čini dio strategije rasta Europa 2020. Takvim se partnerstvima osigurava prilika za povezivanje javnih i privatnih dionika na nacionalnoj i regionalnoj razini EU-a u cilju rješavanja problema kao što su klimatske promjene, energetska sigurnost i sigurnost hrane, zdravlje i starenje stanovništva. Ti problemi također predstavljaju nove poslovne prilike i cilj je partnerstava osigurati EU-u prednost da poduzme prvi korak na tim tržištima.

Partnerstvo u području aktivnog i zdravog starenja pokrenuto je u 2011. s ciljem produženja prosječnog zdravog životnog vijeka svakog Europljana za dvije godine do 2020. Pritom se ovim inovacijskim partnerstvom nastoji učiniti sljedeće:

omogućiti starijima da vode zdrav, aktivan i neovisan život;
poboljšati održivost i učinkovitost sustava socijalne skrbi i zdravstvene zaštite;
poticati i poboljšati konkurentnost tržišta za inovativne proizvode i usluge kojima se odgovara na izazov starenja na razini EU-a i globalnoj razini te se stvaraju nove prilike za poduzeća.

Više informacija dostupno je na: European innovation partnership on active and healthy ageing (na engleskom)

Statistički podaci o promjenama u stanovništvu i strukturi stanovništva sve se više koriste za poticanje donošenja politika i osiguranje mogućnosti za praćenje demografskih promjena u političkom, gospodarskom ili kulturnom kontekstu. Europski parlament donio je rezoluciju „Demographic change and its consequences for the future of the EU’s cohesion policy’ (na engleskom) 2013/C 153 E/02) u kojoj je istaknuo da bi se demografske promjene u regijama trebale statistički mjeriti te da bi se demografske promjene trebale smatrati horizontalnim ciljem u budućoj kohezijskoj politici. Iako će demografske promjene neizbježno uzrokovati velike probleme, u rezoluciji je također utvrđeno da bi se demografskim promjenama mogle osigurati prilike za nova tržišta, razvoj infrastrukture i proizvoda prilagođenih potrebama starijih generacija.

Vidjeti također

Population and population change statistics (na engleskom)
Population statistics introduced (na engleskom)
Population projections (na engleskom)
Population structure and ageing (na engleskom)

Dodatni podaci Eurostata

Vizualizacija podataka

Eurostat Statistical Atlas (Chapter 1) (na engleskom)
Regional Statistics Illustrated (na engleskom) — odaberite statističku domenu „Population (stanovništvo)ˮ (u gornjem desnom uglu)