Statistics Explained

Statistika zaposlenosti

Revision as of 14:02, 29 October 2014 by EXT-S-Allen (talk | contribs)
Podaci iz srpnja 2014. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: kolovoz 2015.
Tablica 1.: Stopa zaposlenosti, dobna skupina 15 – 64, 2003. – 2013.
(%) – Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Grafikon 1.: Stopa zaposlenosti, dobna skupina 15 – 64, 2013.
(%) – Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Tablica 2.: Stope zaposlenosti za odabrane skupine stanovništva, 2003. – 2013.
(%) – Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Grafikon 2.: Stope zaposlenosti prema spolu, dobna skupina 15 – 64, 2013. (1)
(%) – Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Grafikon 3.: Stope zaposlenosti prema dobnoj skupini, 2013. (1)
(%) – Izvor: Eurostat (lfsi_emp_a)
Tablica 3.: Stopa zaposlenosti prema najvišoj razini obrazovanja, dobna skupina 25 – 64, 2013.
(%) – Izvor: Eurostat (lfsa_ergaed)
Tablica 4.: Godišnji rast zaposlenosti prema spolu, 2003. – 2013.
(promjena u broju zaposlenih osoba u %) – Izvor: Eurostat (lfsi_grt_a)
Tablica 5.: Osobe koje rade nepuno radno vrijeme ili imaju dodatno zaposlenje, 2003. – 2013.
(% ukupne zaposlenosti) – Izvor: Eurostat (lfsa_eppga), (lfsa_e2gis) i (lfsa_egan)
Grafikon 4.: Osobe koje rade nepuno radno vrijeme, dobna skupina 15 – 64, 2013. (1)
(% ukupne zaposlenosti) – Izvor: Eurostat (lfsa_eppga)
Grafikon 5.: Osobe s ugovorom o radu na određeno vrijeme, dobna skupina 15 – 64, 2013.
(% ukupnog broja zaposlenih osoba) – Izvor: Eurostat (lfsa_etpga)

U ovom se članku predstavljaju najnoviji statistički podaci o zaposlenosti u Europskoj uniji (EU), uključujući analizu utemeljenu na važnim socioekonomskim dimenzijama. Statističkim podacima o zaposlenosti ukazuje se na znatne razlike s obzirom na spol, dob i razinu stečenog obrazovanja. Jednako tako, postoje znatne razlike među tržištima rada država članica EU-a.

Statistički podaci o tržištu rada u središtu su brojnih politika EU-a nakon što je u 1997. u Amsterdamski ugovor uključeno poglavlje o zapošljavanju. Stopa zaposlenosti, odnosno udio zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu, smatra se ključnim socijalnim pokazateljem za analizu kretanja na tržištima rada.

Glavni statistički nalazi

Stope zaposlenosti prema spolu, dobi i razini obrazovanja

U 2013. stopa zaposlenosti u EU-28 za osobe u dobnoj skupini od 15 do 64 godine, izmjerena Istraživanjem o radnoj snazi EU-a (EU LFS), iznosila je 64,1 %. Stopa zaposlenosti u EU-28 bila je najviša u 2008. i iznosila je 65,7 %, a u sljedećim se godinama smanjivala te je u 2010. iznosila 64,0 %. To smanjenje tijekom globalne financijske i gospodarske krize (ukupan pad od 1,7 postotnih bodova) zaustavljeno je u 2011. kada je došlo do malog povećanja stope zaposlenosti u EU-28 koja je tada iznosila 64,2 %, nakon čega je pala za 0,1 postotnih bodova i od 2012. ostala na 64,1 % – vidjeti tablicu 1. Među državama članicama EU-a stope zaposlenosti u 2013. dosegle su rekordne vrijednosti od 72 % do 74 % u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, a najviša stopa od 74,4 % zabilježena je u Švedskoj. Na suprotnom kraju ljestvice stope zaposlenosti bile su niže od 60 % u osam od 28 država članica EU-a, pri čemu su najniže stope zabilježene u Hrvatskoj (49,2 %) i Grčkoj (49,3 %) – vidjeti grafikon 1.

U razdoblju između početka financijske i gospodarske krize i 2013. (najnoviji dostupni podaci) postojale su znatne razlike u učinkovitosti pojedinačnih tržišta rada. Dok je ukupna stopa zaposlenosti za EU-28 u 2013. ostala 1,6 postotnih bodova ispod razine iz 2008., devet država članica EU-a zabilježilo je povećanje stope zaposlenosti. Najveći rast zabilježen je na Malti (do 5,3 postotnih bodova) i u Njemačkoj (3,2 postotna boda), dok je rast veći od jednog postotnog boda zabilježen u Luksemburgu, Mađarskoj i Češkoj Republici. Suprotno tome, stopa zaposlenosti u Grčkoj pala je sa 61,9 % u 2008. do malo ispod 50 % u 2013. U razdoblju između 2008. i 2013. došlo je do znatnih smanjenja (od najmanje pet postotnih bodova) stopa zaposlenosti u Španjolskoj, Cipru, Hrvatskoj, Portugalu, Irskoj, Danskoj i Sloveniji.

Stope zaposlenosti općenito su niže među ženama i starijim radnicima. U 2013. stopa zaposlenosti muškaraca u EU-28 iznosila je 69,4 % u usporedbi sa stopom zaposlenosti žena od 58,8 %. Dugoročnijom usporedbom pokazano je da je stopa zaposlenosti muškaraca u 2013. bila niža od razine te iste stope deset godina ranije (70,3 % u 2003.), no istovremeno je došlo do znatnog povećanja udjela zaposlenih žena koji je porastao za 4,0 postotna boda od 54,8 % u 2003. – vidjeti tablicu 2.

Stope zaposlenosti muškaraca u 2013. bile su dosljedno više od onih za žene u svih 28 država članica EU-a. Međutim, postojale su znatne razlike, pri čemu je najveća razlika u stopama zaposlenosti žena i muškaraca iznosila 27,1 postotnih bodova na Malti, gdje je zabilježena četvrta najniža stopa zaposlenosti žena (47,0 %). U Grčkoj i Italiji zabilježena je razlika od gotovo 20 postotnih bodova, pri čemu je u Grčkoj zabilježena najniža stopa zaposlenosti žena (40,1 %), a stope zaposlenosti žena niže od 50 % zabilježene su i u Hrvatskoj i Italiji. Među zemljama nečlanicama koje su prikazane u tablici 2. najveća razlika u stopama zaposlenosti žena i muškaraca zabilježena je u Turskoj gdje je stopa od 29,6 % za žene 39,9 postotnih bodova niža od stope za muškarce. Jednako tako, u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji zabilježena je relativno velika razlika s daleko većim udjelom zaposlenih muškaraca. Suprotno tome, razlika između stopa zaposlenosti žena i muškaraca gotovo ne postoji u Litvi gdje je stopa za žene (62,8 %) 1,9 postotnih bodova niža od stope za muškarce. Ta je razlika relativno mala i u Finskoj (2,1 postotnih bodova), Latviji (3,4 posto postotnih bodova) i Švedskoj (3,8 posto postotnih bodova), a i u Norveškoj je zabilježena relativno mala razlika između stopa zaposlenosti žena i muškaraca (3,8 postotnih bodova) – vidjeti grafikon 2.

Kao i kod stope zaposlenosti žena, pronađeni su dokazi da je stopa zaposlenosti starijih radnika (u dobi između 55 i 64 godine) brzo rasla unatoč financijskoj i gospodarskoj krizi. Za EU-28 ta je stopa u 2013. dosegla 50,1 % te se povećavala svake godine od 2002. (početak vremenskog niza za EU-28). U 2013. u 10 od 28 država članica EU-a stope zaposlenosti starijih radnika iznosile su između 50 % i 63 %, dok je daleko najviša stopa zaposlenosti zabilježena u Švedskoj (73,6 %) – vidjeti tablicu 2. U tri zemlje članice EFTA-e za koje su podaci bili dostupni jednako su tako zabilježene visoke stope zaposlenosti starijih radnika, u svakoj više od 70 % i s najvišom stopom od 81,1 % na Islandu. Relativno visoke stope zaposlenosti starijih radnika jednako su tako zabilježene u Japanu te u manjoj mjeri u SAD-u. Detaljnijom analizom stopa zaposlenosti s obzirom na dobnu skupinu (prikazana na grafikonu 3.) potvrđuje se da su u pravilu najviše stope zaposlenosti zabilježene među osobama u dobnoj skupini od 25 do 54 godine.

Stope zaposlenosti znatno se razlikuju i s obzirom na razinu stečenog obrazovanja: za statističke podatke o tom pitanju stope zaposlenosti temelje se na dobnoj skupini od 25 do 64 godine umjesto na skupini od 15 do 64 godine. Stopa zaposlenosti osoba koje su završile tercijarno (kratko tercijarno obrazovanje, preddiplomski studij ili jednakovrijedno obrazovanje, diplomski studij ili jednakovrijedno obrazovanje i doktorat ili jednakovrijedno obrazovanje) obrazovanje u 2013. iznosila je 83,4 % u EU-28 (vidjeti tablicu 3.), što je puno više od stope (52,1 %) za one koji su završili samo primarno ili niže sekundarno obrazovanje. Stopa zaposlenosti osoba u EU-28 s najviše višim sekundarnim ili postsekundarnim obrazovanjem nakon srednjoškolskog koje nije ni više ni visoko iznosila je 72,7 %. Najveći pad stopa zaposlenosti od početka financijske i gospodarske krize (usporedba 2008. i 2013.) zabilježen je u skupinama osoba s najviše primarnim ili nižim sekundarnim obrazovanjem, a najmanji pad osobe s tercijarnim obrazovanjem.

Ugovori o radu s nepunim radnim vremenom i na određeno vrijeme

Udio radne snage u EU-28 u dobnoj skupini od 15 do 64 godine čije je glavno zaposlenje s nepunim radnim vremenom postupno je rastao s 16,0 % u 2003. na 19,5 % u 2013. Daleko najveći udio radnika s nepunim radnim vremenom u 2013. zabilježen je u Nizozemskoj (50,0 %), nakon koje slijede Njemačka, Austrija, Ujedinjena Kraljevina, Danska, Švedska, Belgija i Irska, u kojima približno četvrtina zaposlenih radi s nepunim radnim vremenom. Suprotno tome, rad s nepunim radnim vremenom bio je relativno neuobičajen u Bugarskoj (2,5 % zaposlenih) i Slovačkoj (4,5 %) – vidjeti tablicu 5. Učestalost rada s nepunim radnim vremenom znatno se razlikuje između muškaraca i žena. U EU-28 gotovo je jedna trećina (32,1 %) zaposlenih žena u dobi od 15 do 64 godine tijekom 2013. radila s nepunim radnim vremenom, što je puno više od odgovarajućeg udjela muškaraca (8,8 %). U 2013. više od tri četvrtine (77,0 %) svih zaposlenih žena u Nizozemskoj radilo je s nepunim radnim vremenom, što je daleko najviša stopa među državama članicama EU-a  [1].

U 2013. udio zaposlenih s ugovorom ograničenog trajanja (rad na određeno vrijeme) u EU-28 iznosio je 13,8 %. U Poljskoj je više od četvrtine (26,8 %) zaposlenih imalo ugovor na određeno vrijeme, dok je taj udio iznosio više od petine u Španjolskoj (23,2 %), Portugalu (21,5 %) i Nizozemskoj (20,3 %) – vidjeti grafikon 5. U ostalim državama članicama EU-28 udio zaposlenih s ugovorom na određeno vrijeme kretao se od 17,5 % na Cipru do 2,7 % u Litvi i 1,5 % u Rumunjskoj. Znatne razlike u sklonosti prema upotrebi ugovora na određeno vrijeme među državama članicama EU-a mogu, barem u određenoj mjeri, odražavati nacionalne prakse, ponudu i potražnju radne snage, procjene poslodavaca o potencijalnom rastu/zastoju i lakoću kojom poslodavci mogu zapošljavati ili otpuštati zaposlenike.

Izvori i dostupnost podataka

Izvori statističkih podataka

Gospodarski aktivno stanovništvo (radna snaga) uključuje zaposlene i nezaposlene osobe. U Istraživanju o radnoj snazi (EU LFS) zaposlene osobe definiraju se kao osobe dobi od 15 i više godina starosti koje su u referentnom tjednu obavljale, čak i samo jedan sat tjedno, određeni rad za plaću, dobit ili obiteljsku korist. U radnu snagu uključene su i osobe koje nisu radile, ali su imale zaposlenje ili samostalnu djelatnost s kojih su bile privremeno odsutne, primjerice zbog bolesti, godišnjeg odmora, sporova između poslodavaca i zaposlenih, obrazovanja ili osposobljavanja.

Zaposlenost se može mjeriti kao broj osoba ili radnih mjesta u ekvivalentima punog radnog vremena ili u broju radnih sati. U svim navedenim procjenama upotrebljavan je broj osoba, a podaci navedeni za stope zaposlenosti temelje se i na procjenama za broj osoba. Statistički podaci o zaposlenosti često se prikazuju kao stope zaposlenosti kako bi se zanemarile promjene u broju stanovnika država te olakšale usporedbe među državama različitih veličina. Te se stope obično objavljuju za radno sposobno stanovništvo kojime su u pravilu obuhvaćene osobe u dobi od 15 do 64 godine, dok se u Španjolskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i na Islandu upotrebljava dob od 16 do 64 godine. Ta dobna skupina (15 do 64 godine) predstavlja i standard koji upotrebljavaju ostale međunarodne statističke organizacije.

Neka od glavnih svojstava zaposlenosti utvrđenih Istraživanjem o radnoj snazi su:

  • Zaposlenici se definiraju kao osobe koje rade za poslodavca u javnom ili privatnom sektoru i primaju naknadu u obliku nadnica, plaće, isplate prema učinku ili u naravi, čime su obuhvaćeni i profesionalni pripadnici oružanih snaga;
  • Samozaposlene osobe rade u vlastitom poduzeću, gospodarstvu ili profesionalnoj praksi. Smatra se da je samozaposlena osoba radila u referentnom tjednu ako ona/on ispunjava jedan od sljedećih kriterija: radi u svrhu ostvarivanja dobiti, bavi se vođenjem poduzeća ili trenutačno osniva poduzeće;
  • ispitanici se sami izjašnjavaju o tome je li njihovo glavno zaposlenje s punim ili nepunim radnim vremenom, osim u Njemačkoj, Irskoj i Nizozemskoj gdje se upotrebljavaju pragovi za uobičajene radne sate;
  • pokazatelji za zaposlene osobe s dodatnim zaposlenjem odnose se samo na osobe koje istodobno imaju više od jednog zaposlenja. Osobe koje su tijekom referentnog tjedna promijenile zaposlenje ne smatraju se osobama s dvama zaposlenjima;
  • smatra se da zaposlenik radi na određeno vrijeme ako su poslodavac i zaposlenik suglasni da zaposlenje završava objektivnim okolnostima kao što je određeni datum, okončanje zadatka ili povratak zaposlenika koji je bio privremeno zamijenjen. Tipični slučajevi su sljedeći: sezonski zaposlene osobe, osobe zaposlene preko agencije ili burze rada koje obavljaju specifičan zadatak za treću stranu (osim ako postoji pisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme), osobe s posebnim ugovorima za osposobljavanje.

Kontekst

Statistički podaci o zaposlenosti mogu se upotrebljavati za niz različitih analiza, uključujući makroekonomska istraživanja (rad kao čimbenik proizvodnje), istraživanja produktivnosti ili konkurentnosti. Mogu se upotrebljavati i za proučavanje niza socijalnih i bihevioralnih aspekata povezanih s radnim statusom pojedinca, poput socijalne integracije manjina ili zaposlenosti kao izvora prihoda kućanstva.

Zaposlenost je i strukturalni i kratkoročni pokazatelj. U svojstvu strukturalnog pokazatelja, njome se može pojasniti struktura tržišta rada i gospodarskih sustava koja se mjeri odnosom ponude i potražnje rada ili kvalitetom zaposlenja. U svojstvu kratkoročnog pokazatelja, njome se prati poslovni ciklus. Međutim, u tom je pogledu ograničena te se zaposlenost često naziva zaostajućim pokazateljem (lagging indicator).

Statistika zaposlenosti u središtu je brojnih politika EU-a. U studenome 1997. na sastanku na vrhu o zapošljavanju u Luksemburgu predstavljena je Europska strategija zapošljavanja (ESZ), koja je revidirana u 2005. kako bi se strategija zapošljavanja EU-a bolje uskladila s nizom revidiranih lisabonskih ciljeva, dok su u srpnju 2008. ažurirane smjernice politike zapošljavanja za razdoblje 2008. – 2010. U ožujku 2010. Europska komisija predstavila je strategiju Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast koju je Europsko vijeće službeno usvojilo u lipnju 2010. Europsko vijeće utvrdilo je pet glavnih ciljeva, od kojih je prvi podizanje stope zaposlenosti žena i muškaraca u dobi od 20 do 64 godine na 75 % do 2020. Države članice EU-a mogu utvrditi vlastite nacionalne ciljeve uzimajući u obzir te glavne ciljeve i pripremiti nacionalne programe reformi kojima su obuhvaćene mjere koje namjeravaju poduzeti radi provedbe strategije. Provedbu strategije moguće je barem djelomično postići poticanjem fleksibilnih uvjeta rada, na primjer rada s nepunim radnim vremenom ili rada od kuće, za koje se smatra da potiču sudjelovanje radne snage. Inicijative kojima se može potaknuti više ljudi da uđu na tržište rada uključuju, među ostalim, poboljšanja dostupnosti ustanova za skrb o djeci, osiguravanje više mogućnosti za cjeloživotno učenje ili olakšavanje radne mobilnosti. U središtu je te teme pitanje politika „fleksigurnosti” koje se istovremeno odnose na fleksibilnost tržišta rada, organizaciju rada i radne odnose, uzimajući u obzir usklađivanje poslovnog i privatnog života, sigurnost zaposlenja i socijalnu zaštitu. U skladu sa strategijom Europa 2020., Europskom strategijom zapošljavanja potiču se mjere kojima se olakšava postizanje triju glavnih ciljeva do 2020., i to:

  • 75 % osoba u dobi od 20 do 64 godine u zaposlenju,
  • stope ranog napuštanja školovanja niže od 10 %, i najmanje 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine sa završenim tercijarnim obrazovanjem,
  • najmanje 20 milijuna manje ljudi koji su izloženi ili u opasnosti da budu izloženi siromaštvu i socijalnoj isključenosti.

Zbog sporog oporavka od financijske i gospodarske krize i sve više dokaza o rastućoj nezaposlenosti, 18. travnja 2012. Europska komisija donijela je skup mjera za poticanje zapošljavanja posebnim paketom mjera za zapošljavanje. Ti prijedlozi, među ostalima, usmjereni su na stvaranje radnih mjesta te su u njima utvrđeni načini na koje države članice EU-a mogu poticati zapošljavanje smanjivanjem poreznog opterećenja rada ili podupiranjem osnivanja novih poduzeća. Prijedlozi su usmjereni i prema utvrđivanju gospodarskih područja, poput zelenog gospodarstva, zdravstvenih usluga te informacijske i komunikacijske tehnologije, s velikim potencijalom za stvaranje radnih mjesta.

U prosincu 2012., suočena s visokom i još uvijek rastućom nezaposlenošću mladih u nekoliko država članica EU-a, Europska komisija predložila je Paket za zapošljavanje mladih (COM(2012) 727 final) (na engleskom). Tim se paketom popraćuju mjere za mlade utvrđene u širem paketu za zapošljavanje, a on sadržava niz prijedloga, uključujući:

  • da sve mlade osobe u dobi do 25 godina dobiju kvalitetnu ponudu za zaposlenje, daljnje obrazovanje, strukovno naukovanje ili praktičnu izobrazbu u razdoblju od četiri mjeseca nakon završetka formalnog obrazovanja ili ostanka bez posla (jamstvo za mlade),
  • savjetovanje europskih socijalnih partnera o okviru kvalitete za praktičnu izobrazbu kojim bi se mladima omogućilo stjecanje radnog iskustva visoke kvalitete te u sigurnim uvjetima,
  • Europski savez za strukovno naukovanje u svrhu poboljšanja kvalitete i ponude dostupnih strukovnih naukovanja te utvrđivanje načina za smanjenje prepreka mobilnosti mladih.

Napori usmjereni prema smanjenju nezaposlenosti mladih nastavili su se u 2013. kada je Europska komisija predstavila Inicijativu za zapošljavanje mladih (COM(2013) 144 final) (na engleskom) namijenjenu ojačavanju i ubrzavanju mjera koje su navedene u Paketu za zapošljavanje mladih. Posebno je usmjerena prema pružanju potpore mladima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ili osposobljavaju u regijama sa stopom nezaposlenosti mladih koja je viša od 25 %. Nakon toga slijedila je još jedna Komunikacija „Zajedničkim snagama za boljitak mladih u Europi – Poziv na provedbu akcija za borbu protiv nezaposlenosti mladih” (COM(2013) 447 final) (na engleskom), koja je namijenjena ubrzavanju provedbe jamstva za mlade i pružanju pomoći državama članicama EU-a i poduzećima kako bi mogli zaposliti više mladih ljudi.

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Publikacije

Glavne tablice

Glavni pokazatelji LFS-a (t_lfsi)
Stanovništvo, aktivnost i neaktivnost – prilagođeni niz LFS-a (t_lfsi_act)
Zaposlenost – prilagođeni niz LFS-a (t_lfsi_emp)
Rast zaposlenosti prema spolu (tps00180)
Stopa zaposlenosti prema spolu (tsdec420)
Stopa zaposlenosti starijih radnika (tsdde100)
Osobe zaposlene na nepuno radno vrijeme – ukupno (tps00159)
Zaposleni s ugovorom na određeno vrijeme (godišnji prosjek) (tps00073)
Niz LFS-a – detaljni rezultati godišnje ankete (t_lfsa)
Stopa zaposlenosti prema najvišoj razini stečenog obrazovanja (tsdec430)
Zaposlene osobe s dodatnim zaposlenjem (tps00074)
Broj radnih sati tjedno s punim radnim vremenom (tps00071)
Broj radnih sati tjedno s nepunim radnim vremenom (tps00070)
Niz LFS-a – posebne teme (t_lfst)
Stopa zaposlenosti dobne skupine od 15 do 64 godine prema regijama NUTS 2 (tgs00007)
Stopa zaposlenosti dobne skupine od 20 do 64 godine prema regijama NUTS 2 (tgs00102)
Stopa zaposlenosti dobne skupine od 55 do 64 godine prema regijama NUTS 2 (tgs00054)

Baza podataka

Glavni pokazatelji LFS-a (lfsi)
Stanovništvo, aktivnost i neaktivnost – prilagođeni niz LFS-a (lfsi_act)
Zaposlenost – prilagođeni niz LFS-a (lfsi_emp)
Niz LFS-a – detaljni rezultati tromjesečne ankete (iz 1998.) (lfsq)
Zaposlenost – niz LFS-a (lfsq_emp)
Stope zaposlenosti – niz LFS-a (lfsq_emprt)
Samozaposleni – niz LFS-a (lfsq_empself)
Zaposleni – niz LFS-a (lfsq_emppaid)
Privremeno zaposleni – niz LFS-a (lfsq_emptemp)
Zaposlenje s punim i nepunim radnim vremenom – niz LFS-a (lfsq_empftpt)
Zaposleno stanovništvo s dodatnim zaposlenjem – niz LFS-a (lfsq_emp2job)
Radno vrijeme – niz LFS-a (lfsq_wrktime)
Niz LFS-a – detaljni rezultati godišnje ankete (lfsa)
Zaposlenost – niz LFS-a (lfsa_emp)
Stope zaposlenosti – niz LFS-a (lfsa_emprt)
Samozaposleni – niz LFS-a (lfsa_empself)
Zaposleni – niz LFS-a (lfsa_emppaid)
Privremeno zaposleni – niz LFS-a (lfsa_emptemp)
Zaposlenje s punim i nepunim radnim vremenom – niz LFS-a (lfsa_empftpt)
Zaposleno stanovništvo s dodatnim zaposlenjem – niz LFS-a (lfsa_emp2job)
Zaposleno stanovništvo koje radi izvan uobičajenog radnog vremena – niz LFS-a (lfsa_empasoc)
Radno vrijeme – niz LFS-a (lfsa_wrktime)
Niz LFS-a – posebne teme (lfst)
Statistika o kućanstvima – niz LFS-a (lfst_hh)
Regionalni niz LFS-a (lfst_r)
Ad hoc moduli LFS-a (lfso)
2012. Prijelaz s posla u mirovinu (lfso_12)
2010. Usklađivanje poslovnog i obiteljskog života (lfso_10)
2009. Ulazak mladih na tržište rada (lfso_09)
2008. Situacija na tržištu rada migranata (lfso_08)
2007. Nesreće, zdravstveni problemi i izlaganje opasnim tvarima na radnom mjestu (lfs_07)
2006. Prijelaz s posla u mirovinu (lfso_06)
2005. Usklađivanje poslovnog i obiteljskog života (lfso_05)
2004. Organizacija rada i radnog vremena (lfso_04)
2003. Cjeloživotno učenje (lfso_03)
2002. Zaposlenost osoba s invaliditetom (lfso_02)
2000. Prijelaz iz škole na posao (lfso_00)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Publikacije

Datoteke s metapodacima ESMS i metodologija EU-LFS-a

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Vanjske poveznice

Napomene

  1. ↑ U Nizozemskoj se svaka osoba koja radi manje od 35 sati tjedno smatra osobom koja radi s nepunim radnim vremenom.


Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Employment_statistics/hr&oldid=202836"