Statistics Explained

Archive:Statistički podaci o cijenama prirodnog plina

Revision as of 19:52, 27 January 2020 by EXT-G-Albertone (talk | contribs)


Podaci preuzeti u studenome 2019.

Planirano ažuriranje članka: siječanj 2021.

Highlights


U prvoj polovini 2019. cijene prirodnog plina za kućanstva u EU-u najviše su bile u Švedskoj (0,12 EUR po kWh), a najniže u Mađarskoj (0,03 EUR po kWh).

U prvoj polovini 2019. cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva u EU-u najviše su bile u Finskoj (0,06 EUR po kWh), a najniže u Belgiji (0,03 EUR po kWh).

[[File:Natural gas price statistics-FP2019-interactive-HR.XLSX]]

Cijene prirodnog plina (uključujući porez) za potrošače iz kategorije kućanstava, prva polovina 2019.

  • Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: nrg_pc_202)

U ovom se članku prikazuje kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava i potrošače koji nisu kućanstva u Europskoj uniji (EU). Članak obuhvaća i podatke o cijenama u Lihtenštajnu, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Turskoj, Bosni i Hercegovini, Moldovi, Ukrajini te Gruziji.

Cijena energije u EU-u ovisi o nizu različitih uvjeta povezanih s ponudom i potražnjom, uključujući geopolitičku situaciju, nacionalnu kombinaciju izvora energije, diversifikaciju uvoza, troškove mreže, troškove zaštite okoliša, nepovoljne vremenske uvjete te razine trošarina i oporezivanja. Treba napomenuti da cijene navedene u ovom članku za potrošače iz kategorije kućanstava obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV, a cijene za potrošače koji nisu kućanstva ne obuhvaćaju poreze i doprinose na koje se može ostvariti povrat, kao ni PDV.


Full article


Cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava

Cijene plina najviše su u Švedskoj, Nizozemskoj i Danskoj

U tablici 1. prikazan je pregled prosječnih cijena prirodnog plina u prethodne tri godine (prva polovina svake godine kako bi se izbjegao sezonski učinak) izraženih u eurima po kilovatsatu (EUR po kWh).

Tablica 1.: Cijene prirodnog plina, prva polovina godine u razdoblju 2017. – 2019.(EUR po kWh)
Izvor:'’ Eurostat (nrg_pc_202) i (nrg_pc_203)

U prvoj polovini 2019. cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom većom od 20 gigadžula (GJ) i manjom od 200 GJ) u državama članicama EU-a najviše su bile su u Švedskoj, Nizozemskoj i Danskoj (vidjeti grafikon 1.), a najniže u Mađarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj. Cijena prirodnog plina za kućanstva u Švedskoj (0,1183 EUR po kWh) bila je više nego trostruko veća od cijene u Mađarskoj (0,0346 EUR po kWh).

Grafikon 1.: Cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava, prva polovina 2019.
(EUR po kWh)
Izvor:'’ Eurostat (nrg_pc_202)

Prosječna cijena u EU-28 — ponderirani prosjek na temelju najnovijih podataka (iz 2017.) o potrošnji kućanstava — iznosila je 0,0632 EUR po kWh.

Na grafikonu 2. prikazano je kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava u EU-28 od prve polovine 2008. Cijene plina općenito su više u drugoj polovini svake godine. Do toga dolazi zbog sezonskog učinka. Ukupno gledajući, u EU-28 zabilježen je trend rasta cijene prirodnog plina, od najniže cijene od 0,052 EUR po kWh u prvoj polovini 2010. do najviše cijene od 0,072 EUR po kWh u drugoj polovini 2014. Cijena je nakon toga neprekidno padala, ali prema najnovijim podacima, od prve polovine 2018. zabilježeno je blago povećanje. Udio poreza koji se primjenjuju na cijene prirodnog plina povećao se s 21 % u 2008. na 27 % u 2019.

Grafikon 2.: Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava, EU-28 i europodručje, 2008. – 2019.(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_202)

Udio poreza i doprinosa uvelike se razlikuje među državama članicama

Na grafikonu 3. prikazan je udio poreza i doprinosa u ukupnoj maloprodajnoj cijeni prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava. Relativni iznos poreznog doprinosa u prvoj polovini 2019. najmanji je bio u Ujedinjenoj Kraljevini (8,5 %), gdje se na osnovnu cijenu primjenjuje relativno niska stopa PDV-a. Najveći porez naplaćivao se u Danskoj, gdje su 56,4 % konačne cijene činili porezi i doprinosi. Udio veći od 50,0 % zabilježen je i u Nizozemskoj (55,8 %).

Grafikon 3.: Udio poreza i doprinosa za prirodni plin koje plaćaju potrošači iz kategorije kućanstava, prva polovina 2019.(%)
Izvor:'’ Eurostat (nrg_pc_202)

Najveća povećanja cijena plina za potrošače iz kategorije kućanstava zabilježena su u Bugarskoj, Latviji i Estoniji

Na grafikonu 4. prikazana je promjena cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava između prve polovine 2018. i prve polovine 2019. u nacionalnoj valuti, uključujući sve poreze, doprinose i PDV. Tijekom navedenog razdoblja te su cijene pale u tri države članice EU-a od 25 država članica za koje su podaci dostupni – u Cipru, Malti i Finskoj prirodni plin ne upotrebljava se u kućanstvima, a Grčka je svoje podatke označila kao povjerljive. Najveće smanjenje zabilježeno je u Danskoj (–1,7 %), Mađarskoj (–1,6 %) i Austriji (–1,3 %). Između prve polovine 2018. i prve polovine 2019. cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava povisile su se u 22 države članice EU-a, a najviše u Bugarskoj (18,3 %), Latviji (15,8 %) i Estoniji (14,2 %).

Grafikon 4.: Promjena cijena prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava u odnosu na prethodnu godinu, isto polugodišnje razdoblje, prva polovina 2019.(%)
Izvor:'’ Eurostat (nrg_pc_202)

Cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva

Cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva najviše su u Finskoj i Švedskoj

U prvoj polovini 2019. cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom većom od 10 000 GJ i manjom od 100 000 GJ) u državama članicama EU-a najviše su bile u Finskoj (0,0627 EUR po kWh), Švedskoj (0,0397 EUR po kWh) i Nizozemskoj (0,0387 EUR po kWh), a najniže u Belgiji (0,0239 EUR po kWh) (vidjeti grafikon 5.).

Prosječna cijena u EU-28 – ponderirani prosjek na temelju najnovijih nacionalnih podataka (iz 2017.) o potrošnji potrošača koji nisu kućanstva – iznosila je 0,0327 EUR po kWh.

Grafikon 5.: Cijene prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva, prva polovina 2019.(EUR po kWh)
Izvor:'’ Eurostat (nrg_pc_203)

Na grafikonu 6. prikazano je kretanje cijena prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva u EU-28 od prve polovine 2008. Za te cijene nisu zabilježena jednaka kretanja unutar godine kao što su zabilježena za potrošače iz kategorije kućanstava (vidjeti grafikon 2.). Nakon pada na 0,030 EUR po kWh u drugoj polovini 2009., cijena plina za potrošače koji nisu kućanstva u svakom je sljedećem polugodišnjem razdoblju porasla i u prvoj polovini 2013. dosegnula je najviši iznos od 0,041 EUR po kWh. Nakon toga u svakom je polugodišnjem razdoblju padala i u drugoj polovini 2017. iznosila je 0,028 EUR po kWh. Prema najnovijim podacima, od prve polovine 2018. zabilježeno je znatno povećanje. Udio poreza povećao se s otprilike 6 % u 2008. na otprilike 13 % u 2019.

Grafikon 6.: Kretanje cijena prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva, EU-28 i europodručje, 2008. – 2019.(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_203)

Udio poreza i doprinosa za koje potrošači koji nisu kućanstva ne mogu ostvariti povrat u ukupnoj cijeni prirodnog plina prikazan je na grafikonu 7. Za potrošače koji nisu kućanstva relativni iznos poreznog doprinosa u prvoj polovini 2019. najmanji je bio u Luksemburgu (1,2 %), Španjolskoj (1,9 %) i Hrvatskoj (2,0 %). Najviši udio poreza zabilježen je u Nizozemskoj (42,4 %), Finskoj (29,7 %) i Danskoj (27,9 %).

Grafikon 7.: Udio poreza i doprinosa za prirodni plin koje plaćaju potrošači koji nisu kućanstva, prva polovina 2019.(%)
Izvor:'’ Eurostat (nrg_pc_203)

Kretanje cijena plina za potrošače koji nisu kućanstva

Na grafikonu 8. prikazana je promjena cijena prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva između prve polovine 2018. i prve polovine 2019., u nacionalnoj valuti, uključujući poreze i doprinose za koje se ne može ostvariti povrat. U Švedskoj i Danskoj cijene su pale, dok Cipar i Malta ne izvješćuju o cijenama prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva. U Irskoj su cijene ostale jednake. Najmanja povećanja cijena zabilježena su u Litvi i Njemačkoj (po 0,3 %). S druge strane, cijene prirodnog plina za sektor potrošača koji nisu kućanstva znatno su se povećale u Rumunjskoj (24,8 %), Mađarskoj (20,6 %) i Bugarskoj (20,2 %).

Grafikon 8.: Promjena cijena prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva u odnosu na prethodnu godinu, isto polugodišnje razdoblje, prva polovina 2019.(%)
Izvor:'’ Eurostat (nrg_pc_203)

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Izvori podataka

‘Definiranje potrošača iz kategorije kućanstava'

U ovom se članku upućivanja na potrošače iz kategorije kućanstava odnose na srednju skupinu potrošača iz kategorije kućanstava, s godišnjom potrošnjom prirodnog plina (uzima se u obzir samo plin iz plinovoda) u rasponu od 5555 kWh do 55 555 kWh (od 20 gigadžula (GJ) do 200 GJ). Svi se podaci odnose na maloprodajne cijene za potrošače i obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV. Cipar i Malta ne izvješćuju o cijenama prirodnog plina, a Finska ne izvješćuje o cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava. Grčka svoje podatke smatra povjerljivima.

Treba napomenuti da je usporedba cijena iz 2019. i 2018. provedena na temelju cijena u nacionalnim valutama kako bi se isključio utjecaj promjene tečaja između nacionalnih valuta i eura za države članice EU-a i treće zemlje u kojima se ne upotrebljava euro.

Definiranje potrošača koji nisu kućanstva

U ovom se članku upućivanja na potrošače koji nisu kućanstva odnose na srednju skupinu potrošača koji nisu kućanstva, s godišnjom potrošnjom prirodnog plina u rasponu od 2778 GWh do 27 778 GWh (od 10 000 GJ do 100 000 GJ). Prikazane cijene odgovaraju osnovnoj cijeni prirodnog plina, uključujući sve poreze i doprinose za koje se ne može ostvariti povrat.

Cipar i Malta ne izvješćuju o cijenama prirodnog plina za potrošače koji nisu kućanstva. Iz ovih su podataka isključene količine prirodnog plina koje se upotrebljavaju za kemijske procese ili električnu energiju i/ili kombiniranu proizvodnju topline i električne energije.

Kontekst

Cijena i pouzdanost opskrbe energijom ključne su sastavnice strategije određene zemlje za opskrbu energijom. Cijene plina osobito su važne za međunarodnu konkurentnost jer plin može predstavljati znatan udio ukupnih troškova energije za industrijska i uslužna poduzeća. Za razliku od cijene drugih fosilnih goriva, kojima se na svjetskom tržištu obično trguje po relativno jedinstvenim cijenama, za prirodni plin u državama članicama EU-a postoji veći raspon cijena.

Ta su pitanja analizirana u komunikaciji Europske komisije pod naslovom „Suočavanje s višim cijenama nafte” (COM(2008) 384), u kojoj je navedeno da EU mora učinkovitije upotrebljavati energiju te postati manje ovisan o fosilnim gorivima – osobito slijedeći pristup utvrđen u paketu o klimatskim promjenama i energiji iz obnovljivih izvora.

EU od druge polovine 1990-ih radi na liberalizaciji tržišta električne energije i plina. Direktivama donesenima 2003. utvrđena su zajednička pravila za unutarnja tržišta električne energije i prirodnog plina. Postavljeni su rokovi za otvaranje tržišta te za omogućavanje korisnicima da sami odaberu dobavljača – 1. srpnja 2004. za poslovne potrošače te 1. srpnja 2007. za sve potrošače (uključujući kućanstva). Neke su države članice EU-a s time započele i prije početka postupka liberalizacije, dok su druge bile znatno sporije u donošenju potrebnih mjera. Na mnogim tržištima električne energije i prirodnog plina i dalje postoje znatne prepreke ulasku, što se vidi na temelju broja tržišta na kojima i dalje prevladaju (gotovo) monopolni dobavljači. U srpnju 2009. Europski parlament i Vijeće donijeli su treći paket zakonodavnih prijedloga (na engleskom) čiji je cilj osigurati stvaran izbor dobavljača s vidljivim posljedicama, kao i koristi za potrošače. Smatra se da bi povećana transparentnost cijena plina i električne energije trebala pomoći u promicanju pravednog tržišnog natjecanja jer bi potaknula korisnike da biraju između različitih izvora energije (nafta, ugljen, prirodni plin i obnovljivi izvori energije) i različitih dobavljača. Transparentnost cijena energije može postati učinkovitija tako da se cijene i sustavi njihova formiranja u najvećoj mogućoj mjeri objavljuju i razglašavaju.

Direct access to

Other articles
Tables
Database
Dedicated section
Publications
Methodology
Visualisations




Glavne tablice

Energy Statistics - prices (t_nrg_price) (na engleskom)
Gas prices by type of user (ten00118) (na engleskom)

Baza podataka

Energy Statistics - prices of natural gas and electricity (nrg_price) (na engleskom)
Energy Statistics - natural gas and electricity prices (from 2007 onwards) (nrg_pc) (na engleskom)
Energy Statistics - natural gas and electricity prices (until 2007) (nrg_pc_h) (na engleskom)

Posebni odjeljak

Metodologija

Zbog promjene u metodologiji uvedene 2007. došlo je do prekida u nizu te su stoga podaci dostupni samo za kratak vremenski niz. Ipak, čak su i u tom relativno kratkom razdoblju cijene plina znatno oscilirale.

U 2016. na snagu je stupila Uredba (EU) 2016/1952, u kojoj je definirana obveza prikupljanja i dijeljenja informacija o cijenama prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava i potrošače koji nisu kućanstva. Do siječnja 2017. tijela za izvješćivanje podatke o cijenama za potrošače iz kategorije kućanstava dostavljala su dobrovoljno. Do 2016. segment potrošača koji nisu kućanstva obuhvaćao je potrošače iz kategorije industrije, no tijela za izvješćivanje smjela su uključiti i druge potrošače koji nisu kućanstva. Uredbom (EU) 2016/1952 skupina potrošača iz kategorije industrije zamijenjena je skupinom potrošača koji nisu kućanstva kako bi se osigurala jedinstvena metodologija za sve zemlje izvjestiteljice.

Tarife za plin ili sustavi cijena razlikuju se ovisno o dobavljaču, a mogu biti rezultat sklopljenih ugovora, osobito za velike potrošače koji nisu kućanstva. Kad je riječ o manjim potrošačima, tarife se uglavnom određuju u skladu s količinom potrošenog plina te nizom drugih značajki. Većina tarifa sadržava i određeni oblik fiksne naknade. Stoga ne postoji jedinstvena cijena prirodnog plina. Radi usporedbe cijena tijekom vremena te među državama članicama EU-a, u ovom se članku informacije prikazuju za određene skupine potrošača iz kategorije kućanstava i potrošača koji nisu kućanstva. Postoje ukupno tri različite vrste kućanstava za koje se prikupljaju cijene prirodnog plina praćenjem različitih godišnjih skupina potrošača. Među potrošačima koji nisu kućanstva cijene prirodnog plina prikupljaju se za ukupno šest različitih vrsta korisnika.

Prikupljene cijene obuhvaćaju prosječne cijene u razdoblju od šest mjeseci (polugodišnje razdoblje ili semestar) – od siječnja do lipnja (prva polovina godine ili prvi semestar) te od srpnja do prosinca (druga polovina godine ili drugi semestar) svake godine. Cijene obuhvaćaju osnovnu cijenu prirodnog plina, naknade za prijenos i distribuciju, najam brojila te ostale usluge. Prikazane cijene prirodnog plina za potrošače iz kategorije kućanstava obuhvaćaju i poreze, doprinose, neoporezive doprinose, naknade i porez na dodanu vrijednost (PDV) jer su oni općenito pokazatelj krajnje cijene koju plaćaju potrošači iz kategorije kućanstava. Budući da potrošači koji nisu kućanstva obično mogu ostvariti povrat PDV-a i određenih drugih poreza, cijene za poduzeća prikazane su bez PDV-a i drugih poreza/doprinosa/naknada za koje se može ostvariti povrat. Cijena prirodnog plina izražava se u eurima po kilovatsatu (EUR po kWh).

Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Statistički_podaci_o_cijenama_prirodnog_plina&oldid=468923"