Archive:Statistički podaci o cijenama električne energije

Podaci iz svibnja 2018.

Planirano ažuriranje članka: studeni 2018.

Highlights

U drugoj polovini 2017. najviše cijene električne energije za kućanstva u EU-u zabilježene su u Danskoj i Njemačkoj.

U drugoj polovini 2017. najviše cijene električne energije za potrošače koji nisu kućanstva u EU-u zabilježene su u Italiji i Njemačkoj.

Electricity prices for household consumers (taxes included), second half 2017 (EUR per kWh)

U ovom se članku prikazuje kretanje cijena električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava te za potrošače koji nisu kućanstva u Europskoj uniji (EU). Članak obuhvaća i podatke o cijenama u Islandu, Lihtenštajnu, Norveškoj, Albaniji, bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji, Turskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu ^[1], Moldovi te Ukrajini.

Cijena energije u EU-u ovisi o nizu različitih uvjeta povezanih s ponudom i potražnjom, uključujući geopolitičku situaciju, nacionalnu kombinaciju izvora energije, diversifikaciju uvoza, troškove mreže, troškove zaštite okoliša, nepovoljne vremenske uvjete te razine trošarina i oporezivanja. Treba napomenuti da cijene navedene u ovom članku za potrošače iz kategorije kućanstava obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV, a za potrošače koji nisu kućanstva ne obuhvaćaju poreze i doprinose na koje se može ostvariti povrat ni PDV.

Full article

Cijene električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava

Najviše cijene električne energije u Danskoj i Njemačkoj

U tablici 1. prikazan je pregled prosječnih cijena električne energije u prethodne tri godine (druga polovina pojedine godine) izraženih u euru po kilovatsatu (EUR po kWh).

Tablica 1.: Cijene električne energije u razdoblju 2015. – 2017. (druga polovina svake godine)
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_204) i (nrg_pc_205)

U drugoj polovini 2017. cijene električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom većom od 2 500 kWh i manjom od 5000 kWh) u državama članicama EU-a najviše su bile u Njemačkoj (0,305 EUR po kWh), Danskoj (0,301 EUR po kWh) i Belgiji (0,288 EUR po kWh); vidjeti grafikon 1. Najniže cijene električne energije zabilježene su u Bugarskoj (0,098 EUR po kWh), Litvi (0,111 EUR po kWh) i Mađarskoj (0,113 EUR po kWh). Cijena električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava u Danskoj i Njemačkoj bila je više nego trostruko veća od cijene u Bugarskoj.

Grafikon 1.: Cijene električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava, druga polovina 2017.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_204)

Prosječna cijena u EU-28 – ponderirani prosjek na temelju najnovijih podataka (iz 2016.) o količini potrošnje električne energije po kućanstvu – iznosila je 0,205 EUR po kWh.

Kretanje cijena električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava u EU-28 od prve polovine 2008. prikazano je na grafikonu 2. Te su se cijene 2008. povećale, 2009. blago su se smanjile, a zatim su se neprestano povećavale od prve polovine 2010. do druge polovine 2015. U prvoj polovini 2016. cijene su se smanjile i otad su stabilne.

Grafikon 2.: Kretanje cijena električne energije za potrošače iz kategorije kućanstva, EU-28 i europodručje, 2008. – 2017.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_204)

Iznos poreza i doprinosa uvelike se razlikuje među državama članicama

Udio poreza i doprinosa u ukupnoj maloprodajnoj cijeni električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava prikazan je na grafikonu 3. Relativni iznos poreznog doprinosa u drugoj polovini 2017. najmanji je bio u Malti (4,8 %), gdje je na osnovnu cijenu primijenjena relativno niska stopa PDV-a, a potrošačima iz kategorije kućanstava ne naplaćuju se nikakvi drugi porezi. Najviši porezi naplaćivali su se u Danskoj, gdje su 69,4 % konačne cijene činili porezi i doprinosi.

Grafikon3.: Udio poreza i doprinosa koje plaćaju potrošači iz kategorije kućanstava, druga polovina 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_204)

Najveće smanjenje cijena električne energije zabilježeno u Italiji, Hrvatskoj i Litvi

Na grafikonu 4. prikazana je promjena u cijenama električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava između druge polovine 2016. i druge polovine 2017., uključujući sve poreze i PDV te izraženo u nacionalnoj valuti – tijekom razmatranog razdoblja te cijene smanjile su se u 13 država članica EU-a. Najveći porast cijene zabilježen je u Cipru (12,6 %), dok su najveća smanjenja zabilježena u Italiji (–11,1 %) i Hrvatskoj (–7,5 %).

Grafikon 4.: Promjene u cijenama električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava u odnosu na prethodnu godinu, isto polugodišnje razdoblje, druga polovina 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_204)

Cijene električne energije za potrošače koji nisu kućanstva

Najviše cijene električne energije zabilježene u Italiji i Njemačkoj

U drugoj polovini 2017. cijene električne energije za potrošače koji nisu kućanstva (za potrebe ovog članka definirani su kao srednji potrošači s godišnjom potrošnjom većom od 500 MWh i manjom od 2 000 MWh) u državama članicama EU-a najviše su bile u Italiji i Njemačkoj (vidjeti grafikon 5.). Prosječna cijena u EU-28 – ponderirani prosjek na temelju najnovijih nacionalnih podataka (iz 2016.) za količinu potrošnje po potrošačima koji nisu kućanstva – iznosila je 0,112 EUR po kWh.

Grafikon 5.: Cijene električne energije za potrošače koji nisu kućanstva, druga polovina 2017.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_205)

Kretanje cijena električne energije za potrošače koji nisu kućanstva u EU-28 od prve polovine 2008. prikazano je na grafikonu 6. Te cijene povećale su se 2008. i u prvoj polovini 2009., u drugoj polovini 2009. su se smanjile, a zatim su se povećavale u svakom polugodišnjem razdoblju sve do prve polovine 2013. U drugoj polovini 2013. prosječna je cijena blago pala, prije nego što se u prvoj polovini 2014. znatno povećala (4,3 %) i dosegla najvišu cijenu od 0,123 EUR po kWh. Od druge polovine 2014. do druge polovine 2016. zabilježen je trend smanjenja. U prvoj polovini 2017. zabilježeno je blago povećanje od 1 % u odnosu na drugu polovinu 2016., no u drugoj polovini 2017. cijena se ponovno smanjila.

Grafikon 6.: Kretanje cijena električne energije za potrošače iz kategorije kućanstva, EU-28 i europodručje, 2008. – 2017.
(EUR po kWh)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_205)

Udio poreza i doprinosa za koje se ne može ostvariti povrat u cijenama električne energije

Udio poreza i doprinosa za koje se ne može ostvariti povrat u ukupnoj cijeni električne energije za potrošače koji nisu kućanstva prikazan je na grafikonu 7. U drugoj polovini 2017. najveći udio poreza naplaćivao se u Danskoj, gdje su porezi i doprinosi za koje se ne može ostvariti povrat činili 72,3 % ukupne cijene.

Grafikon 7.: Udio poreza i doprinosa za koje se ne može ostvariti povrat i koje plaćaju potrošači koji nisu kućanstva, druga polovina 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_205)

Kretanje cijena električne energije za potrošače koji nisu kućanstva

Na grafikonu 8. prikazana je promjena u cijenama električne energije za potrošače koji nisu kućanstva između druge polovine 2016. i druge polovine 2017., uključujući poreze i doprinose za koje se ne može ostvariti povrat te izraženo u nacionalnoj valuti – tijekom tog razdoblja te cijene smanjile su se u 16 država članica EU-a. Najveći porast cijene za potrošače koji nisu kućanstva zabilježen je u Cipru (7,5 %) i Grčkoj (6,7 %), dok je u Češkoj zabilježeno smanjenje od 7,1 %.

Grafikon 8.: Promjene u cijenama električne energije za potrošače koji nisu kućanstva u odnosu na prethodnu godinu, isto polugodišnje razdoblje, druga polovina 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_pc_205)

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Electricity price statistics tables and graphs

Izvori podataka

Definiranje potrošača iz kategorije kućanstava

U ovom se članku upućivanja na potrošače iz kategorije kućanstava odnose na srednju skupinu potrošača iz kategorije kućanstava, s godišnjom potrošnjom električne energije u rasponu od 2 500 kWh do 5 000 kWh. Svi se podaci odnose na maloprodajne cijene za potrošače i obuhvaćaju poreze, doprinose i PDV.

Treba napomenuti da je usporedba cijena iz 2016. i 2017. provedena na temelju cijena izraženih u nacionalnim valutama kako bi se isključio utjecaj promjene tečaja između nacionalnih valuta i eura za države članice EU-a i treće zemlje u kojima se ne upotrebljava euro.

Definiranje potrošača koji nisu kućanstva

U ovom se članku upućivanja na potrošače koji nisu kućanstva odnose na srednju skupinu potrošača koji nisu kućanstva, s godišnjom potrošnjom električne energije u rasponu od 500 do 2 000 MWh. U ovom članku prikazane cijene odgovaraju osnovnoj cijeni za proizvodnju električne energije i troškove mreže, uključujući sve poreze i doprinose za koje se ne može ostvariti povrat.

Metodologija

Zbog promjene u metodologiji uvedene 2007. došlo je do prekida te su stoga dostupni podaci samo za kratak vremenski niz. Ipak, čak su i u tom relativno kratkom vremenskom okviru cijene električne energije znatno oscilirale.

U 2016. na snagu je stupila Uredba (EU) 2016/1952, u kojoj je definirana obveza prikupljanja i dijeljenja informacija o cijenama električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava i potrošače koji nisu kućanstva. Do siječnja 2017. tijela za izvješćivanje podatke o cijenama za potrošače iz kategorije kućanstava dostavljala su dobrovoljno. Do 2016. segment potrošača koji nisu kućanstva obuhvaćao je potrošače iz kategorije industrije, no tijela za izvješćivanje smjela su uključiti i druge potrošače koji nisu kućanstva. Uredbom (EU) 2016/1952 skupina potrošača iz kategorije industrije zamijenjena je skupinom potrošača koji nisu kućanstva kako bi se osigurala jedinstvena metodologija za sve zemlje izvjestiteljice.

Tarife za električnu energiju ili sustavi cijena razlikuju se ovisno o dobavljaču, a mogu biti rezultat sklopljenih ugovora, osobito za velike potrošače koji nisu kućanstva. Kad je riječ o manjim potrošačima, tarife se uglavnom određuju u skladu s količinom potrošene električne energije te nizom drugih značajki. Većina tarifa sadržava i određen oblik fiksne naknade. Stoga ne postoji jedinstvena cijena električne energije. Radi usporedbe cijena tijekom vremena te među državama članicama EU-a, u ovom se članku informacije prikazuju za određene skupine potrošača iz kategorije kućanstava i potrošača koji nisu kućanstva. Postoji ukupno pet različitih vrsta kućanstava za koje se prikupljaju cijene električne energije praćenjem različitih godišnjih skupina potrošača. Među potrošačima koji nisu kućanstva cijene električne energije prikupljaju se za ukupno sedam različitih vrsta korisnika.

Prikupljene cijene obuhvaćaju prosječne cijene u razdoblju od šest mjeseci (polugodišnje razdoblje ili semestar), od siječnja do lipnja (prva polovina ili semestar 1.) te od srpnja do prosinca (druga polovina ili semestar 2.) svake godine. Cijene obuhvaćaju osnovnu cijenu električne energije, naknade za prijenos i distribuciju, najam brojila te ostale usluge. Prikazane cijene električne energije za potrošače iz kategorije kućanstava obuhvaćaju i poreze, doprinose, neoporezive doprinose, naknade i porez na dodanu vrijednost (PDV) jer su oni općenito pokazatelj krajnje cijene koju plaćaju potrošači iz kategorije kućanstava. Budući da potrošači koji nisu kućanstva obično mogu ostvariti povrat PDV-a i određenih drugih poreza, cijene za poduzeća prikazane su bez PDV-a i drugih poreza/doprinosa/naknada za koje se može ostvariti povrat. Cijena električne energije izražava se u eurima po kilovatsatu (EUR po kWh).

Kontekst

Cijena i pouzdanost opskrbe energijom, osobito električnom energijom, ključne su sastavnice strategije određene zemlje za opskrbu energijom. Cijene električne energije osobito su važne za međunarodnu konkurentnost jer električna energija obično predstavlja znatan udio ukupnih troškova energije za industrijska i uslužna poduzeća. Za razliku od cijene drugih fosilnih goriva, kojima se na svjetskom tržištu obično trguje po relativno jedinstvenim cijenama, za električnu energiju u državama članicama EU-a postoji veći raspon cijena. Na cijenu električne energije u određenoj mjeri utječe cijena primarnih goriva te, u novije vrijeme, trošak emisijskih jedinica za ugljikov dioksid (CO2).

Ta su pitanja dotaknuta u Komunikaciji Europske komisije pod naslovom „Suočavanje s višim cijenama nafte” (COM(2008) 384), u kojoj je navedeno da EU mora postati učinkovitiji u svojoj uporabi energije te manje ovisan o fosilnim gorivima – osobito slijedeći pristup utvrđen u paketu o klimatskim promjenama i energiji iz obnovljivih izvora.

EU od druge polovine 1990-ih radi na liberalizaciji tržišta električne energije i plina. Direktivama donesenima 2003. utvrđena su zajednička pravila za unutarnja tržišta električne energije i prirodnog plina. Postavljeni su rokovi za otvaranje tržišta te za omogućavanje korisnicima da sami odaberu dobavljača – 1. srpnja 2004. za poslovne potrošače te 1. srpnja 2007. za sve potrošače (uključujući kućanstva). Neke su države članice EU-a predvidjele postupak liberalizacije, dok su druge bile znatno sporije u donošenju potrebnih mjera. I dalje postoje znatne prepreke za ulazak na brojnim tržištima električne energije i prirodnog plina, što se vidi na temelju broja tržišta na kojima i dalje prevladaju (gotovo) monopolni dobavljači. U srpnju 2009. Europski parlament i Vijeće donijeli su treći paket zakonodavnih prijedloga (na engleskom), čiji je cilj osigurati stvaran i učinkovit izbor dobavljača te koristi za korisnike. Smatra se da bi povećana transparentnost cijena plina i električne energije trebala pomoći u promicanju pravednog tržišnog natjecanja jer bi potaknula korisnike da biraju između različitih izvora energije (nafta, ugljen, prirodni plin i obnovljivi izvori energije) i različitih dobavljača. Transparentnost cijena energije može postati učinkovitija tako da se cijene i sustavi njihova formiranja u najvećoj mogućoj mjeri objavljuju i razglašavaju.

Direct access to

Bilješke

↑ Ovim nazivom ne dovode se u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244/1999 i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.

[1] Ovim nazivom ne dovode se u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244/1999 i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.

[1]