Statistics Explained

Archive:Statistički podaci o azilu

Podaci dobiveni 13. ožujka 2017., osim podataka o konačnoj odluci koji su dobiveni 24. travnja 2017. i podataka o položaju manjina (Slika 5.) koji su dobiveni 11. svibnja 2017. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: srpanj 2018.
Slika 1.: Zahtjevi za azil (izvan EU-a) u državama članicama skupine EU-28, 2006. – 2016.
(tisuće)
Izvor: Eurostat (migr_asyctz) i (migr_asyappctza)
Slika 2.: Zemlje čijeg su državljanstva tražitelji azila (izvan EU-a) u državama članicama skupine EU-28, 2015. i 2016.
(tisuće osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)
Slika 3.: Broj tražitelja azila (izvan EU-a) u državama članicama EU-a i EFTA-e, 2015. i 2016.
(tisuće osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)
Tablica 1: Pet glavnih državljanstava podnositelja zahtjeva za azil (izvan EU-a), 2016.
(broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil, zaokruženi iznosi)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)
Slika 4.: Podjela prema dobi osoba (izvan EU-a) koje prvi put podnose zahtjev za azil u državama članicama EU-a i EFTA-e, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)
Slika 5.: Podjela po statusu maloljetnih podnositelja zahtjeva za azil (izvan EU-a) u državama članicama EU-a, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza) i (migr_asyunaa)
Slika 6.: Udio muških osoba (izvan EU-a) koje prvi put podnose zahtjev za azil u državama članicama skupine EU-28, prema dobnim skupinama, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)
Slika 7.: Broj prvostupanjskih i konačnih odluka o zahtjevima za azil (izvan EU-a), 2016.
(tisuće)
Izvor: Eurostat (migr_asydcfsta) i (migr_asydcfina)
Slika 8.: Podjela prvostupanjskih odluka o zahtjevima za azil (izvan EU-a), 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asydcfsta)
Slika 9.: Podjela konačnih odluka o zahtjevima za azil (izvan EU-a), 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asydcfina)

Ovaj članak opisuje najnovija kretanja broja podnositelja zahtjeva za azil i odluka o zahtjevima za azil u Europskoj uniji (EU). Azil je oblik međunarodne zaštite koju država pruža na svojem području. Odobrava se osobi koja ne može tražiti zaštitu u svojoj zemlji državljanstva i/ili boravišta, posebno iz straha od progona na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkoj opciji.

Glavni statistički nalazi

Podnositelji zahtjeva za azil

Nakon što je broj zahtjeva za azil dosegnuo najvišu vrijednost 1992. (672 tisuće zahtjeva u EU-15) kad su države članice EU-a primile brojne zahtjeve za azil iz bivše Jugoslavije te ponovno 2001. (424 tisuće zahtjeva u EU-27), broj zahtjeva za azil u okviru skupine EU-27 2006. pao je na nešto manje od 200 tisuća.

Ako se uzmu u obzir samo zahtjevi građana iz zemalja koje nisu države članice EU-a (vidjeti Sliku 1.), može se uočiti postupni rast broja zahtjeva za azil u okviru skupine EU-27 te poslije EU-28 do 2012., nakon čega je broj tražitelja azila brže rastao, te je broj podnesenih zahtjeva 2013. iznosio 431 tisuću, 627 tisuća 2014. i približno 1,3 milijuna 2015. i 2016. Time je broj zahtjeva za azil u okviru skupine EU-28 2015. i 2016. bio otprilike dvostruko veći od dotad najvišeg relativnog zabilježenog broja u okviru skupine EU-15 1992.

Broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u skupini EU-28 [1] godine 2016. bilo ih je 53 tisuće (oko 4 %) manje od ukupnog broja podnositelja zahtjeva. Osoba koja prvi put podnosi zahtjev za azil za međunarodnu zaštitu osoba je koja podnosi zahtjev za azil prvi put u određenoj državi članici EU-a i stoga se isključuje ponavljanje prijave (u toj državi članici) te se time može preciznije odrediti broj osoba koje su tek stigle i prijavljuju se za međunarodnu zaštitu u određenoj državi članci.

Najnoviji podaci za 2016. upućuju na pad od 53 tisuće osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u skupini EU-28 u usporedbi s prethodnom godinom, s obzirom na to da je broj podnositelja zahtjeva koji se prvi put prijavljuju pao s gotovo 1,26 milijuna 2015. na 1,20 milijuna 2016., što je uslijedilo nakon porasta od 694 tisuće osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u razdoblju od 2014. do 2015. Glavni doprinos smanjenju bio je smanjeni broj podnositelja zahtjeva iz Kosova [2] (Rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1244/99), Albanija i Sirija (vidjeti Sliku 2.).

Broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u skupini EU-28 iz Sirije blago je pao s 363 tisuće 2015. na 335 tisuća 2016.; udio sirijskih građana ukupno je pao s 28,9 % na 27,8 %. Građani Afganistana čine 15 % ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil, a Iračani 11 %, dok Pakistanci i Nigerijci čine po 4 %. Među najbrojnijim skupinama podnositelja zahtjeva za azil određenog državljanstva 2016. u skupini EU-28 relativno najveći porast u usporedbi s 2015. zabilježen je kod državljana Nigerije (do 1,4 postotnih bodova) i Irana (do 1,3 postotnih bodova). Zabilježen je i znatan relativni porast broja podnositelja zahtjeva iz Afganistana i Iraka (u Aziji), Gvineje, Maroka, i Côte d’Ivoire (u Africi) te iz Turske. Najveći relativni pad broja podnositelja zahtjeva od najučestalijih matičnih zemalja tražitelja azila 2016. zabilježen je u slučaju Albanije i Kosova na zapadnom Balkanu [3]. U razdoblju od 2015. do 2016., Turska, Maroko, Armenija i Indija dospjele su u prvih 30 zemalja koje nisu članice EU-a iz kojih su države članice skupine EU-28 primile (prvi put) zahtjeve za azil, dok su Bosna i Hercegovina, Demokratska Republika Kongo, Kina i Etiopija sišle s tog popisa.

Broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u Njemačkoj narastao je s 442 tisuće 2015. na 722 tisuće 2016. (vidjeti Sliku 3.). Grčka i Italija izvijestile su i o velikom porastu (u objema zemljama više od 30 tisuća dodatnih osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil) u razdoblju od 2015. do 2016. U relativnom smislu, najveći porast broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil zabilježen je u Hrvatskoj (više od 15 puta veći), Sloveniji (gotovo pet puta veći) i Grčkoj (više od četiri puta veći). Suprotno tomu, Austrija, Nizozemska, Slovačka, Belgija, Danska, Finska, Mađarska i Švedska 2016. izvijestile su o upola manjem broju osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u odnosu na 2015. Norveška je isto tako zabilježila velik pad.

Njemački udio u ukupnom broju skupine EU-28 porastao je s 35 % 2015. na 60 % 2016., dok su među drugim državama članicama EU-a koje su zabilježile znatan porast svojeg udjela u ukupnom broju skupine EU-28 bile Italija (porast od 3,4 postotna boda, nakon čega je ukupni porast iznosio 10,1 %) i Grčka (porast od 3,2 postotna boda, nakon čega je ukupni porast iznosio 4,1 %). Za razliku od toga, udjeli Mađarske i Švedske u ukupnom broju skupine EU-28 pali su za više od 10 postotnih bodova između 2015. i 2016., dok je pad od 1 postotnog boda ili više isto tako zabilježeni u Austriji, Finskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Danskoj.

Tablica 1. sadržava pregled pet najvećih skupina osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil (prema državljanstvu) u svakoj državni članici EU-a. Sirijci čine najveći broj podnositelja zahtjeva u 13 od 28 država članica EU-a, uključujući 266 tisuća podnositelja zahtjeva u Njemačkoj (najveći broj podnositelja zahtjeva iz jedne zemlje u jednoj državi članici EU-a 2016.) i 27 tisuća u Grčkoj. Otprilike 127 tisuća podnositelja zahtjeva iz Afganistana zabilježeno je u Njemačkoj, 12 tisuća u Austriji i 11 tisuća u Mađarskoj. U Njemačkoj se isto tako za azil prijavilo 96 tisuća Iračana, 26 tisuća Iranaca i 19 tisuća Eritrejaca. Samo je još Italija primila više od 10 tisuća zahtjeva za azil jednog državljanstva 2016., odnosno 27 tisuća zahtjeva podnositelja iz Nigerije i 14 tisuća zahtjeva podnositelja iz Pakistana.

Preko četiri od pet (83 %) osoba koje prvi put traže azil u skupini EU-28 2016. bile su mlađe od 35 godina (vidjeti Sliku 4.); osobe u dobi od 18 do 34 godine činile su malo više od pola (51 %) ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil, dok su gotovo jednu trećinu (32 %) ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil činili maloljetnici mlađi od 18 godina.

Ta je raspodjela podnositelja zahtjeva za azil bila uobičajena u gotovo svim državama članicama EU-a, s najvećim udjelom podnositelja zahtjeva u dobi od 18 do 34 godine. Postojala je jedna iznimka u tom uzorku: Poljska je zabilježila veći udio podnositelja azila koji su mlađi od 14 godina (45 %).

Maloljetnik bez pratnje osoba je mlađa od 18 godina koja stigne na područje države članice EU-a bez pratnje odrasle osobe odgovorne za maloljetnika ili maloljetnik koji je ostavljen bez pratnje nakon što je ušao na područje države članice. Države skupine EU-28 primile su 63,3 tisuće zahtjeva maloljetnika bez pratnje 2016.; 15,9 % svih maloljetnika nema pratnju (vidjeti Sliku 5.). Među maloljetnicima koji su podnijeli zahtjev za azil, udio onih koji su bez pratnje bio je manji od polovine u većini država članica EU-a 2016. uz iznimke u Italiji i Sloveniji.

Iz podjele osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil prema spolu, može se uočiti da azil traži više muškaraca nego žena. U najmlađoj dobnoj skupini (0 – 13 godina) muškarci su 2016. činili 53 % ukupnog broja podnositelja zahtjeva. Uočena je veća razlika prema spolu među podnositeljima zahtjeva u dobi 14 – 17 godina ili 18 – 34 godine, pri čemu su oko tri četvrtine osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil bili muškarci, dok se taj udio smanjio na samo tri petine u dobnoj skupini 35 – 64. Diljem skupine EU-28 broj podnositeljica zahtjeva premašivao je broj podnositelja zahtjeva za azil u dobnoj skupini od 65 godina ili više 2016., iako je ta skupina relativno mala jer čini samo 0.6 % ukupnog broja osoba koje prvi put predaju zahtjev.

Odluke o zahtjevima za azil

Podaci o odlukama o zahtjevima za azil dostupni su na dvjema razinama, odnosno u okviru prvostupanjskih odluka i konačnih odluka donesenih na temelju žalbenog postupka ili revizije.

U svim državama članicama EU-a 2016. doneseno je 1,1 milijuna prvostupanjskih odluka, gotovo dvostruko više nego 2015. (593 tisuće). Uvjerljivo je najveći broj odluka donesen u Njemačkoj (vidjeti Sliku 7.), što čini gotovo tri petine (57 %) ukupnog broja prvostupanjskih odluka u skupini država EU-28 2016. Osim toga, donesena je 221 tisuća konačnih odluka, što opet čini daleko najveći udio (56 %) u Njemačkoj.

Slika 8. sadržava analizu rezultata prvostupanjskih odluka. Iako su status izbjeglica i supsidijarne zaštite definirani zakonodavstvom EU-a, humanitarni razlozi razlikuju se u nacionalnim zakonodavstvima i nisu primjenjivi u određenim državama članicama EU-a.

Tri petine 2016. (61 %) [4] prvostupanjskih odluka o azilu u skupini država EU-28 imalo je pozitivan ishod, tj. odobren je status izbjeglice ili supsidijarne zaštite, ili je odobren boravak iz humanitarnih razloga (vidjeti Sliku 8.). Kad je riječ o prvostupanjskim odlukama, oko 54 % svih pozitivnih odluka u državama skupine EU-28 dovelo je 2016. do odobrenja statusa izbjeglice.

Ukupno je 366 tisuća osoba na temelju prvostupanjske odluke dobilo status izbjeglice u državama skupine EU-28 2016., 258 tisuća dobilo je status supsidijarne zaštite i 48 tisuća dobilo je odobrenje boravka iz humanitarnih razloga.

Najveći udio pozitivnih prvostupanjskih odluka o azilu zabilježen je 2016. u Slovačkoj (84 %) i Malti (83 %). Za razliku od toga, Grčka, Irska, Poljska i Mađarska zabilježile su stope odbijanja na temelju prvostupanjskih odluka više od 75 %.

Udio pozitivnih konačnih odluka na temelju žalbe ili ponovnog pregleda (17 %; vidjeti Sliku 9.) bio je znatno niži u državama skupine EU-28 2016. nego udio prvostupanjskih odluka. Približno 37,7 tisuća osoba u državama skupine EU-28 dobilo je pozitivne konačne odluke nakon žalbe ili ponovnog pregleda 2016, od toga su 23,2 tisuće dobile status izbjeglica, 5,9 tisuća status supsidijarne zaštite i 8,7 tisuća humanitarni status.

Samo u trima državama članicama EU-a pozitivan ishod imalo je više od pola konačnih odluka o azilu 2016.: Bugarska (65 %), Nizozemska (58 %) i Ujedinjena Kraljevina (52 %).

Najveći udjeli odbijanja u konačnim odlukama zabilježeni su u Estoniji, Hrvatskoj, Litvi i Portugalu, gdje su sve konačne odluke negativne.

Izvori i dostupnost podataka

Eurostat izrađuje statistiku o nizu pitanja koja se odnose na međunarodne migracije. Između 1986. i 2007. podaci o azilu prikupljeni su na temelju pravno neobvezujućeg sporazuma (eng. gentlemen’s agreement). Od 2008. podaci se dostavljaju Eurostatu u skladu s odredbama članka 4. Uredbe (EZ) 862/2007; većina statističkih podataka prikazanih u ovom članku prikupljena je unutar tog regulatornog okvira.

Podaci se Eurostatu dostavljaju jednom mjesečno (za statistiku o podnošenju zahtjeva za azil), jednom u tromjesečju (za prvostupanjske odluke) ili jednom godišnje (za konačne odluke koje se temelje na žalbi ili ponovnom pregledu, preseljenje i maloljetnike bez pratnje). Statistički podaci temelje se na administrativnim izvorima, a Eurostatu ih dostavljaju statistička tijela, ministarstva unutarnjih poslova ili povezane agencije za useljavanje u državama članicama EU-a.

Pri analizi statističkih podataka o azilu, trebalo bi uzeti u obzir dvije različite kategorije osoba. Prva obuhvaća tražitelje azila koji su podnijeli prijavu (zahtjev za azil) koju razmatra relevantno tijelo. Drugu čine osobe kojima je nakon razmatranja odobren status izbjeglice ili neka druga vrsta međunarodne zaštite (supsidijarna zaštita), ili im je odobrena zaštita na temelju nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na međunarodnu zaštitu (odobrenje boravka iz humanitarnih razloga), ili im je odbijen bilo koji oblik zaštite.

Nakon stupanja na snagu Uredbe (EZ) 862/2007, statistički podaci o odlukama o azilu postali su dostupni za različite faze postupka azila. Prvostupanjske odluke odluke su koje donosi odgovarajuće tijelo u svojstvu prvostupanjskog upravnog/sudskog postupka azila u zemlji primateljici. Za razliku od toga, konačne odluke žalbe ili ponovnog pregledaodnose se na odluke donesene na prvom stupnju upravnog/sudskog postupka azila, koje su proizišle iz žalbe koju je podnio tražitelj azila koji je odbijen u prethodnoj fazi. Budući da se postupci azila i broj/razine tijela koja donose odluke razlikuju među državama članicama EU-a, stvarni konačni stupanj može biti, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i upravnim postupcima, odluka vrhovnog nacionalnog suda. Međutim, primijenjenom metodologijom utvrđeno je da bi se konačna odluka trebala odnositi na ono što je u stvarnosti konačna odluka u većini predmeta: drugim riječima, kad su svi uobičajeni načini žalbe već primijenjeni i ne postoji mogućnost žalbe na sadržaj odluke, već samo na postupovne razloge.

Kontekst

U skladu sa Ženevskom konvencijom iz 1951. koja se odnosi na status izbjeglica (kako je izmijenjena Njujuorškim protokolom iz 1967.) više od 60 godina utvrđuje se tko su izbjeglice te se određuje zajednički pristup prema izbjeglicama, što je jedan od temelja za razvoj zajedničkog sustava azila u okviru EU-a. Od 1999. EU radi na stvaranju zajedničkog europskog sustava azila u skladu sa Ženevskom konvencijom i ostalim primjenjivim međunarodnim instrumentima.

Haški program donijeli su čelnici država i vlada 5. studenoga 2004. Program iznosi ideju common European asylum system (CEAS) (na engleskom), posebno ističe izazov utvrđivanja zajedničkih postupaka i ujednačenog statusa osoba kojima je odobren azil ili supsidijarna zaštita. European Commission policy plan on asylum (na engleskom) (COM(2008) 360 final) Europske komisije predstavljen je u lipnju 2008. te je uključivao tri stupa za podupiranje razvoja zajedničkog europskog sustava azila:

  • bolju sukladnost sa standardima zaštite dodatnim usklađivanjem zakona o azilu država članica;
  • učinkovitu i dobro podržanu praktičnu suradnju;
  • veću solidarnost i osjećaj odgovornosti među državama članicama EU-a te između država članica EU-a i zemalja koje nisu članice EU-a.

Imajući to na umu, Europska je komisija 2009. iznijela prijedlog za utvrđivanje European Asylum Support Office (EASO) (na engleskom). EASO podržava države članice EU-a u njihovim nastojanjima da provedu dosljedniju i pravedniju politiku azila. Pruža i tehničku i operativnu potporu državama članicama koje su suočene s određenim pritiskom (drugim riječima, države članice koje primaju velik broj podnositelja zahtjeva za azil). EASO je u potpunosti počeo s radom u lipnju 2011. te radi na povećanju kapaciteta, aktivnosti i utjecaja u suradnji s Europskom komisijom i United Nations High Commissioner for Refugees (UNHCR) (na engleskom).

U svibnju 2010. Europska je komisija predstavila action plan for unaccompanied minors (na engleskom) (COM(2010) 213 final), plan o maloljetnicima bez pratnje koji se smatraju najizloženijim i najranjivijim žrtvama migracija. Cilj je tog plana utvrditi koordinirani pristup te obvezati sve države članice na pružanje visokih standarda primitka, zaštite i integracije maloljetnika bez pratnje. Kao dopuna tom akcijskom planu European Migration Network (na engleskom) izradila je sveobuhvatne EU study on reception policies, as well as return and integration arrangements for unaccompanied minors (na engleskom).

Sastavljene su brojne direktive u tom području. Četiri su glavna zakonska instrumenta za azil, od kojih su svi trenutačno podložni prijedlozima za zamjenu ili preinake:

Potaknuta migrantskom krizom koja je trajala tijekom 2015. i 2016. Europska je komisija najavila za instrument za izvanredne situacije unutar EU-a. Ovim planom dodjeljuje se oko 700 milijuna EUR pomoći (tijekom razdoblja od tri godine) kako bi se spriječila humanitarna kriza i kako bi se hrana, smještaj i zdravstvena skrb mogli brže osigurati prema potrebama izbjeglica unutar EU-a.

U travnju 2016. Europska komisija donijela je Communication (na engleskom) (COM(2016) 197 final) kojom se pokreće postupak reforme zajedničkog europskog sustava azila. Njome su obuhvaćene mogućnosti za pravedan i održiv sustav za raspodjelu podnositelja zahtjeva za azil među državama članicama EU-a, dodatno usklađivanje postupaka azila i standarda radi stvaranja ravnopravnih uvjeta diljem EU-a, čime bi se smanjili faktori privlačenja koji potiču neredovita sekundarna kretanja, te jačanja ovlasti EASO-a.

U svibnju 2016. Europska komisija predstavila je prvi paket reformi, uključujući prijedloge za uspostavu održivog i pravednog Dublinskog sustava (COM(2016) 270 final), jačanje sustava Eurodac (COM(2016) 272 final) i osnivanje Agencije Europske unije za azil (COM(2016) 271 final).

U lipnju 2016. Europska komisija iznijela je drugi paket prijedloga koji se odnose na reformu zajedničkog europskog sustava azila, na primjer za uspostavljanje okvira EU-a za preseljenje (COM(2016) 468 final) i utvrđivanje zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu (COM(2016) 467 final) kao i preinake zakonodavstva o standardima za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (COM(2016) 465 final).

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Publikacije

Središnji podaci

Priopćenja za tisak

Glavne tablice

Azil i osobe koje prvi put podnose zahtjev za azil – mjesečni podaci (zaokruženi) (tps00189)
Osobe koje su predale zahtjev za azil o kojemu se donosi odluka krajem mjeseca – mjesečni podaci (tps00190)
Azil i osobe koje prvi put podnose zahtjev za azil – godišnji agregirani podaci (zaokruženi) (tps00191)
Prvostupanjske odluke o zahtjevima za azil prema vrsti odluke – godišnji agregirani podaci (tps00192)
Konačne odluke i zahtjevima za azil – godišnji podaci (tps00193)
Podnositelji zahtjeva za azil koji se smatraju maloljetnicima bez pratnje – godišnji podaci (tps00194)

Baza podataka

Azil i statistika Dublinske uredbe (migr_asy)
Zahtjevi (migr_asyapp)
Odluke o zahtjevima i preseljenju (migr_asydec)
Statistika Dublinske uredbe (migr_dub)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Vanjske poveznice

Napomene

  1. Ukupni broj zahtjeva u EU-u izračunava se kao zbroj podataka država članica. Podaci države članice odnose se na broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u toj državi članici. No osobe se mogu prijaviti za međunarodnu zaštitu u više država članica u određenoj referentnoj godini. Zbog toga ukupni broj na razini EU-a može sadržavati takve višestruke zahtjeve. Prema procjeni na temelju najnovije dostupne statistike iz Dublina, oko 6 % podnositelja zahtjeva za azil u EU-u prijavilo se za azil u više država članica EU-a tijekom iste godine.
  2. Ta oznaka ne dovodi u pitanje položaj statusa te je u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašenju neovisnosti Kosova.
  3. Za ovu analizu uzeto je samo prvih 30 zemalja državljanstva u pogledu broja podnositelja zahtjeva za azil.
  4. Od referentne godine 2014., podnositelji zahtjeva za azil čiji su zahtjevi odbijeni na temelju toga što je druga država članica EU-a preuzela odgovornost za provjeru njihova zahtjeva za azil u skladu s Uredbom Dublin br. 604/2013 nisu uključeni u podatke o negativnim odlukama. To je smanjilo broj odbijenica. Zbog toga se procjenjuje da se udio pozitivnih odluka u ukupnom broju prvostupanjskih odluka povećao za oko 5 postotnih bodova.