Statistics Explained

Archive:Statistički podaci o migracijama i migrantnom stanovništvu

Revision as of 15:30, 14 June 2016 by Johanaa (talk | contribs)
Podaci dobiveni u svibnju 2015. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: rujan 2016. Engleska inačica članka sadržava novije podatke.
Tablica 1.: Useljenici prema državljanstvu, 2013.
Izvor: Eurostat (migr_imm1ctz)
Grafikon 1.: Broj useljenika, 2013. (1)
(na 1000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (migr_imm1ctz) i (migr_pop1ctz)
Grafikon 2.: Podjela useljenika prema državljanstvu, 2013.
(% svih useljenika)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)
Tablica 2.: Useljenici prema zemlji rođenja, 2013. (1)
Izvor: Eurostat (migr_imm3ctb)
Tablica 3.: Useljenici prema prethodnoj zemlji boravišta, 2013. (1)
Izvor: Eurostat (migr_imm5prv)
Grafikon 3.: Useljenici prema spolu, 2013.
(% svih useljenika)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)
Grafikon 4.: Dobna struktura useljenika prema državljanstvu , EU-28, 2013. (¹)
(%)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)
Tablica 4.: Pojedinci bez državljanstva zemlje boravišta prema skupinama državljanstava, 1. siječnja 2014.(1)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)
Tablica 5.: Stanovnici rođeni izvan zemlje boravišta prema zemlji rođenja, 1. siječnja 2014.(1)
Izvor: Eurostat (migr_pop3ctb)
Grafikon 5.: Udio pojedinaca bez državljanstva zemlje boravišta u rezidentnom stanovništvu, 1. siječnja 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)
Tablica 6.: Glavne zemlje državljanstva i rođenja stanovnika bez državljanstva zemlje boravišta / stanovnika rođenih izvan zemlje boravišta, 1. siječnja 2014. (1)
(u apsolutnim vrijednostima i kao postotak ukupnog broja stanovnika bez državljanstva zemlje boravišta / stanovnika rođenih izvan zemlje boravišta)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz) i (migr_pop3ctb)
Grafikon 6.: Dobna struktura domaćih i stranih državljana, EU-28, 1. siječnja 2014.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_pop2ctz)
Grafikon 7.: Broj osoba koje su stekle državljanstvo države članice EU-a, EU-28, 2009. – 2013.
(tisuće)
Izvor: Eurostat (migr_acq)
Tablica 7.: Osobe koje su stekle državljanstvo zemlje izvjestiteljice, 2013. (1)
Izvor: Eurostat (migr_acq)
Grafikon 8.: Stopa naturalizacije, 2013. (1)
(na 100 stanovnika sa stranim državljanstvom)
Izvor: Eurostat (migr_acq) i (migr_pop1ctz)
Tablica 8.: Revizije stanovništva i migracija nakon popisa iz 2011. dostavljene Eurostatu, stanje sredinom svibnja 2015.
Izvor: Eurostat (migr_acq) i (migr_pop1ctz)

U ovom članku pruža se pregled statističkih podataka Europske unije (EU) (na engleskom) o međunarodnim migracijama (na engleskom), ukupnom broju domaćih i stranih državljana (pojedinaca bez državljanstva zemlje boravišta) (na engleskom)) u određenom trenutku i podaci koji se odnose na stjecanje državljanstva. Na migracije utječe kombinacija gospodarskih, političkih i socijalnih čimbenika prisutnih u zemlji podrijetla migranta (čimbenik poticanja) ili u zemlji odredišta (čimbenik privlačenja). Povijesno se smatra da su relativno gospodarsko blagostanje i politička stabilnost EU-a imali znatni učinak privlačenja na useljenike.

U odredišnim zemljama međunarodne migracije mogu se upotrebljavati kao alat za rješavanje određenih nedostataka na tržištu rada (na engleskom). Međutim, samim se migracijama neće obrnuti postojeći trend starenja stanovništva koji postoji u mnogim dijelovima EU-a.

Glavni statistički nalazi

Migracijski tokovi

Ukupno 3,4 milijuna osoba uselilo (na engleskom) je u jednu od 28 država članica EU-a (na engleskom) tijekom 2013., a najmanje 2,8 milijuna iseljenika (na engleskom), prema izvješćima, napustilo je države članice EU-a. Tim ukupnim podacima nisu u cijelosti obuhvaćeni migracijski tokovi u EU / iz EU-a jer oni uključuju i tokove među državama članicama EU-a.

Od tih 3,4 milijuna useljenika iz 2013. otprilike 1,4 milijuna bili su državljani zemalja koje nisu članice EU-a, 1,2 milijuna državljani neke druge države članice, otprilike 830 tisuća osoba koje su migrirale u državu članicu EU-a čije su imale državljanstvo (na primjer, državljani koji se vraćaju ili državljani rođeni u inozemstvu) i otprilike 6,1 tisuća osoba bez državljanstva.

Njemačka je 2013. prijavila najveći broj useljenika (692,7 tisuća), a za njom slijede Ujedinjena Kraljevina (526,0 tisuća), Francuska (332,6 tisuća), Italija (307,5 tisuća) i Španjolska (280,8 tisuća). Španjolska je 2013. prijavila najveći broj iseljenika (532,3 tisuće), a zatim Ujedinjena Kraljevina (316,9 tisuća), Francuska (300,8 tisuća), Poljska (276,4 tisuća) i Njemačka (259,3 tisuće). Ukupno 16 država članica EU-a izvijestilo je da je 2013. zabilježilo više useljavanja nego iseljavanja, ali u Bugarskoj, Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Hrvatskoj, Cipru, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj i trima baltičkim državama članicama (na engleskom) broj iseljenika bio je veći od broja useljenika.

U odnosu na veličinu rezidentnog stanovništva, u Luksemburgu su 2013. zabilježene najviše stope useljavanja (39 useljenika na 1 000 osoba), a zatim u Malti (20 useljenika na 1 000 osoba) i Cipru (15 useljenika na 1 000 osoba) (vidjeti grafikon 1.). Najviše stope iseljavanja zabilježene su 2013. u Cipru (29 iseljenika na 1 000 osoba) i Luksemburgu (20 iseljenika na 1 000 osoba).

Relativni udio useljenika s državljanstvom, odnosno useljenika koji imaju državljanstvo države članice u koju migriraju, u ukupnom broju useljenika u 2013. bio je najveći u Rumunjskoj (90 % svih useljenika), Litvi (86 %), Portugalu (69 %), Estoniji i Poljskoj (obje 60 %), Latviji (58 %) i Slovačkoj (52 %). To su bile jedine države članice EU-a koje su prijavile udio useljavanja državljana veći od 50 % (vidjeti grafikon 2.). S druge strane, Italija, Austrija i Luksemburg prijavili su relativno niske udjele jer je 2013. useljavanje državljana činilo manje od 10 % ukupnog useljavanja.

Istraživanja o useljenicima sa stranim podrijetlom često se temelje na podacima o državljanstvu. Međutim, budući da osoba tijekom života može promijeniti državljanstvo, korisno je i prikazati podatke prema zemlji rođenja. Relativni udio useljenika koji useljavaju u zemlju u kojoj su rođeni u ukupnom broju useljenika bio je najviši u Rumunjskoj (78 % svih useljenika), zatim u Litvi (77 %), Portugalu (56 %), Latviji (52 %) i Poljskoj (51 %). S druge strane, Luksemburg, Španjolska, Italija, Austrija i Njemačka prijavili su relativno niske udjele useljenika koji useljavaju u zemlju u kojoj su rođeni, koji su bili manji od 10 % ukupnog useljavanja 2013.

U skupinu država EU-28 2013. uselilo je 1,7 milijuna osoba iz zemalja koje nisu članice EU-a

Tijekom 2013. otprilike 1,7 milijuna useljenika uselilo je u skupinu država EU-28 iz zemalja koje nisu članice EU-a. Osim toga, 1,7 milijuna osoba koje su prethodno živjele u jednoj od država članica EU-a migriralo je u drugu državu članicu.

Na temelju analize prema prethodnom boravištu, Luksemburg je 2013. prijavio najveći udio useljenika iz drugih država članica EU-a (91 % svih useljenika), a zatim Rumunjska (81 %) i Slovačka (79 %). Relativno niske udjele prijavile su Bugarska (22 % svih useljenika) i Hrvatska (25 %) (vidjeti tablicu 3.).

U odnosu na podjelu useljenika u državama članicama EU-a prema spolu u 2013. bilo je nešto više muškaraca nego žena (53 % u usporedbi s 47 %). Država članica koja je prijavila najveći udio muških useljenika bila je Slovenija (61 %). S druge strane, najveći udio ženskih useljenika zabilježen je u Irskoj (52 %).

Useljenici u države članice EU-a bili su 2013. u prosjeku puno mlađi od stanovništva koje već boravi u njihovoj zemlji odredišta. Na dan 1. siječnja 2014. medijan dobi stanovništva skupine država EU-28 bio je 42 godine. S druge strane, medijan dobi useljenika u skupinu država EU-28 bio je 28 godina 2013.

Migranti

Dana 1. siječnja 2014. ukupno 33,5 milijuna osoba rođenih izvan skupine država EU-28 živjelo je u državama članicama EU-a, a 17,9 milijuna osoba boravilo je u državi članici EU-a koja nije ona u kojoj su se rodili. Jedino u Irskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Luksemburgu i Cipru broj osoba rođenih u drugim državama članicama EU-a bio je veći od broja osoba rođenih izvan EU-28.

Dana 1. siječnja 2014. u skupini država EU-28 živjelo je 19,6 milijuna državljana zemalja koje nisu članice EU-a, a broj osoba rođenih izvan EU-a koje žive u skupini država EU-28 bio je 33,5 milijuna

Broj osoba koje borave u državi članici EU-a, a imaju državljanstvo zemlje koja nije članica EU-a, bio je 1. siječnja 2014. ukupno 19,6 milijuna, odnosno 3,9 % stanovništva skupine država EU-28. Nadalje, u jednoj od država članica EU-a 1. siječnja 2014. živjelo je ukupno 14,3 milijuna državljana neke druge države članice EU-a.

U apsolutnim vrijednostima, najveći broj stranih državljana koji su živjeli u državama članicama EU-a 1. siječnja 2014. zabilježen je u Njemačkoj (7,0 milijuna osoba), Ujedinjenoj Kraljevini (5,0 milijuna), Italiji (4,9 milijuna), Španjolskoj (4,7 milijuna) i Francuskoj (4,2 milijuna). Strani državljani u tih pet država članica zajedno su činili 76 % ukupnog broja stranih državljana koji žive u svim državama članicama EU-a, a tih istih pet država članica imalo je udio od 63 % u stanovništvu EU-a.

U relativnom smislu, država članica EU-a s najvećim udjelom stranih državljana bio je Luksemburg gdje su strani državljani činili 45 % ukupnog stanovništva. Veliki udio stranih državljana (10 % ili više rezidentnog stanovništva) zabilježen je i u Cipru, Latviji, Estoniji, Austriji, Irskoj, Belgiji i Španjolskoj.

U većini država članica EU-a veći dio stranih državljana bili su državljani zemalja koje nisu članice EU-a (vidjeti tablicu 4). Suprotna situacija uočena je samo u Luksemburgu, Slovačkoj, Cipru, Irskoj, Belgiji, Mađarskoj, Nizozemskoj, Malti i Ujedinjenoj Kraljevini. U slučaju Latvije i Estonije, udio državljana iz zemalja koje nisu članice posebno je velik zbog velikog broja priznatih stanovnika bez državljanstva (na engleskom), uglavnom državljana bivšeg Sovjetskog Saveza koji u tim zemljama imaju prebivalište, ali još nisu stekli neko drugo državljanstvo.

U svim državama članicama EU-a osim Estonije, Češke i Latvije broj osoba rođenih u zemlji koja nije članica EU-a bio je veći od broja osoba koje imaju državljanstvo zemlje koja nije članica EU-a.

U tablici 6. prikazan je sažetak pet najčešćih stranih državljanstava i stranih zemalja rođenja za skupinu država EU-28 i EFTA-u za koje su dostupni detaljni podaci.

Analiza dobne strukture stanovništva pokazuje da je, za skupinu država EU-28 u cjelini, strano stanovništvo bilo mlađe od domaćeg stanovništva. Na temelju podjele stranaca prema dobi može se zaključiti da je udio relativno mladih odraslih osoba radne dobi kod stranih državljana veći od tog istog udjela kod domaćeg stanovništva. Medijan (na engleskom) dobi državljana u skupini država EU-28 2013. bio je ukupno 43 godine, a medijan dobi stranih državljana koji žive u EU-u bio je 35 godina.

Stjecanje državljanstva

Stjecanje državljanstva povećalo se za 20 % tijekom 2013.

Državljanstvo država članica EU-a steklo je 2013. ukupno 984,8 tisuća osoba, odnosno 20 % više u odnosu na 2012. Time je 2013. državljanstvo država članica EU-a steklo više osoba nego bilo koje druge godine u razdoblju od 2002. do 2012.

Najviše osoba, odnosno 225,8 tisuća (ili 23 % ukupnog broja za skupinu država EU-28), steklo je državljanstvo u Španjolskoj u 2013. Ostale države u kojima su, nakon Španjolske, zabilježene najviše stope stjecanja državljanstva bile su Ujedinjena Kraljevina (207,5 tisuća), Njemačka (115,1 tisuća), Italija (100,7 tisuća) i Francuska (97,3 tisuće);

U apsolutnim vrijednostima, najveće povećanje u odnosu na 2012. zabilježeno je u Španjolskoj gdje je 131 700 više osoba koje borave u Španjolskoj steklo španjolsko državljanstvo (to je dijelom posljedica promjena u izvorima informacija, pojmovima i vremenskim okvirima), zatim u Italiji (35,3 tisuće), Ujedinjenoj Kraljevini (13,6 tisuća) i Grčkoj (9,2 tisuće). S druge strane, najveća apsolutna smanjenja zabilježena su u Mađarskoj (9,2 tisuće manje osoba steklo je mađarsko državljanstvo nego 2012.) i Nizozemskoj (5,0 tisuća).

Jedan pokazatelj koji se često upotrebljava je „stopa naturalizacije” koja se definira kao omjer ukupnog broja dodijeljenih državljanstava i ukupnog broja osoba koje borave u predmetnoj zemlji bez državljanstva te zemlje na početku godine. Država članica s najvišom stopom naturalizacije 2013. bila je Švedska (7,6 stečenih državljanstava na 100 stanovnika sa stranim državljanstvom), a zatim Mađarska i Portugal (s 6,5, odnosno 5,9 stečenih državljanstava na 100 stanovnika sa stranim državljanstvom).

Otprilike 871,3 tisuće državljana zemalja koje nisu članice EU-a s boravištem u jednoj od država članica EU-a steklo je državljanstvo 2013., odnosno 21 % više u odnosu na 2012. Time su državljani zemalja koje nisu članice činili 89 % svih osoba koje su 2013. stekle državljanstvo država članica EU-a. Ti novi državljani država iz skupine EU-28 bili su većinom iz Afrike (26 % ukupnog broja stečenih državljanstava), Azije (23 %), Sjeverne i Južne Amerike (22 %) i Europe izvan skupine država EU-28 (17 %). Broj državljana država članica EU-a koji su stekli državljanstvo druge države članice EU-a iznosio je 98 500, tj. 10 % ukupnog broja. U apsolutnim vrijednostima, najveće skupine državljana skupine država EU-28 koji su stekli državljanstvo druge države članice EU-a bili su Rumunji koji su postali državljani Mađarske (7,0 tisuća osoba) ili Italije (4,4 tisuće osoba), Poljaci koji su postali državljani Ujedinjene Kraljevine (6,0 tisuća osoba) ili Njemačke (5,5 tisuća osoba), Talijani koji su postali državljani Njemačke (2,8 tisuća osoba) ili Belgije (1,9 tisuća osoba), Grci koji su postali državljani Francuske (3,9 tisuća osoba) i Portugalci koji su postali državljani Ujedinjene Kraljevine (1,9 tisuća osoba).

U Luksemburgu i Mađarskoj većina novih državljanstava dodijeljena je državljanima drugih država članica EU-a. U Luksemburgu su portugalski državljani činili najveći udio, a nakon njih talijanski, francuski, belgijski i njemački državljani, dok su u Mađarskoj među državljanima država članica EU-a državljanstvo stjecali gotovo isključivo Rumunji.

Kao i prethodnih godina, najveću skupinu novih državljana u državama članicama EU-a 2013. činili su su državljani Maroka (86,5 tisuća, odnosno 8,8 % svih dodijeljenih državljanstava), zatim državljani Indije (48,3 tisuće, odnosno 4,9 % svih dodijeljenih državljanstava), Turske (46,5 tisuća ili 4,7 %), Kolumbije (42,0 tisuće ili 4,3 %), Albanije (41,7 tisuća, ili 4,2 %) i Ekvadora (40,4 tisuće ili 4,1 %). U odnosu na 2012. broj marokanskih državljana koji su stekli državljanstvo država članica EU-a povećao se za 46 %. Najveći udjeli Marokanaca stekli su novo državljanstvo u Španjolskoj (35 %), Italiji (29 %) ili Francuskoj (19 %).

Izvori i dostupnost podataka

Posebno je teško mjeriti iseljavanje: teže je brojiti ljude koji napuštaju zemlju nego one koji dolaze. Analizom kojom se uspoređuju podaci o useljavanju u države članice EU-a i iseljavanju iz država članica EU-a za 2013. (zrcalna statistika) potvrđeno je da je tako u mnogim zemljama. Zbog toga su ovim člankom većinom obuhvaćeni podaci o useljavanju.

Eurostat (na engleskom) izrađuje statističke podatke o nizu pitanja povezanih s međunarodnim migracijskim tokovima, ukupnim brojem građana koji nemaju državljanstvo zemlje boravišta (stranim državljanima) u određenom trenutku i stjecanjem državljanstva. Podaci se prikupljaju svake godine, a Eurostatu ih dostavljaju nacionalna statistička tijela država članica EU-a.

Od zemalja koje su revidirale nizove stanovništva nakon popisa iz 2011. očekivalo se da Eurostatu do kraja 2013. pošalju revidirane rezultate nakon popisa prema dobi, spolu i državljanstvu ili zemlji rođenja za cijelo razdoblje između dvaju popisa ili za kraće razdoblje. Nekoliko zemalja obavijestilo je Eurostat da neće moći do 31. prosinca 2013. poslati podatke koji se odnose na razdoblje nakon popisa iz 2011. U trenutku pisanja ovog članka, jedina država koja je još uvijek imala poteškoća bila je Njemačka, koja planira dostaviti revidirane podatke do prve polovine 2015.

Navedene revizije podataka utjecat će na stope naturalizacije.

Osnova za prikupljanje podataka

Od 2008. prikupljanje podataka o migracijama, državljanstvu i azilu temelji se na Uredbi (EZ) br. 862/2007, a analiza i sastav skupina država EU-a, EFTA-e i zemalja kandidatkinja na dan 1. siječnja referentne godine navedeni su u Provedbenoj uredbi (EU) br. 351/2010. Njima je definiran ključni skup statističkih podataka o međunarodnim migracijskim tokovima, ukupnom broju stranih državljana u određenom trenutku, stjecanju državljanstva, boravišnim dozvolama, azilu (na engleskom) i mjerama protiv nezakonitog ulaska i boravka. Iako države članice EU-a mogu nastaviti upotrebljavati sve primjerene podatke u skladu s nacionalnom dostupnošću i praksom, statistički podaci prikupljeni u skladu s Uredbom moraju se temeljiti na zajedničkim definicijama i pojmovima. Većina država članica EU-a temelji svoje statističke podatke na izvorima administrativnih podataka (na engleskom) kao što su registri stanovništva, registri stranih državljana, registri boravišnih ili radnih dozvola, registri zdravstvenog osiguranja i registri poreznih obveznika. Neke zemlje za izradu statističkih podataka upotrebljavaju zrcalnu statistiku, anketne uzorke ili metode procjene.

Podaci o stjecanju državljanstva u načelu se prikupljaju iz administrativnih sustava. Očekuje se da će se provedbom Uredbe povećati dostupnost i usporedivost statističkih podataka o migracijama i državljanstvu.

Kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 862/2007, izračunom su obuhvaćeni svi useljenici koji borave (ili za koje se očekuje da će boraviti) na državnom području države članice EU-a u razdoblju od najmanje 12 mjeseci, kao i iseljenici koji žive u inozemstvu dulje od 12 mjeseci. Prema tome, podaci koje Eurostat prikuplja odnose se na migracije u razdoblju od 12 mjeseci ili duže, a pojmom „migranti ” stoga su obuhvaćene osobe koje su migrirale na razdoblje od godinu dana ili više kao i osobe koje su trajno migrirale.

Podatke o stjecanju državljanstva Eurostat prikuplja u skladu s odredbama članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe (EZ) br. 862/2007 u kojoj je navedeno sljedeće: „Države članice Komisiji (Eurostatu) dostavljaju statističke podatke o broju (...) osoba koje imaju uobičajeno boravište na državnom području države članice i koje su tijekom referentne godine dobile državljanstvo zemlje članice (...) razvrstane prema (...) prethodnom državljanstvu tih osoba i prema tome je li osoba prethodno bila bez državljanstva”.

„Stopa naturalizacije” treba se oprezno upotrebljavati jer se brojnikom uključuju svi načini stjecanja državljanstva, a ne samo naturalizacija stranih državljana s boravištem u predmetnoj državi članici koji ispunjavaju uvjete, a nazivnikom su obuhvaćeni svi stranci, a ne relevantna populacija, odnosno oni stranci koji ispunjavaju uvjete za naturalizaciju.

Napomene o dostupnosti glavnih podataka

Ukupnim podacima o stjecanju državljanstva u skupini država EU-27 za 2010., 2011. i 2012. obuhvaćeni su podaci iz Rumunjske za 2009.

Kontekst

Državljani država članica EU-a imaju slobodu putovanja i kretanja u okviru unutarnjih granica EU-a. Migracijske politike unutar EU-a koje se odnose na državljane zemalja koje nisu članice EU-a sve su više usmjerene na privlačenje određenog profila migranata, često u cilju smanjivanja manjka određenih vještina. Odabir se može temeljiti na znanju jezika, radnom iskustvu, obrazovanju i dobi. S druge strane, poslodavci mogu izvršiti odabir kako bi migranti već imali posao u trenutku dolaska.

Osim na politike za poticanje zapošljavanja, politika useljavanja često je usmjerena na dva područja: sprječavanje neovlaštenih migracija i nezakonitog zapošljavanja migranata kojima nije dopušteno raditi te promicanje integracije useljenika u društvo. Uložena su znatna sredstva u borbu protiv krijumčarenja i trgovanja ljudima u EU-u.

Među najvažnijim pravnim tekstovima donesenima u području useljavanja su:

Unutar Europske komisije za europsku migracijsku politiku odgovorna je Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove. Europska komisija je 2005. ponovno pokrenula raspravu o potrebi za zajedničkim skupom pravila za prihvat ekonomskih migranata dokumentom Green paper on an EU approach to managing economic migration (COM(2004) 811 final) (na engleskom) nakon kojeg je krajem 2005. donesen (COM(2005) 669 final) (na engleskom). U srpnju 2006. Europska komisija donijela je dokument Communication on policy priorities in the fight against illegal immigration of third-country nationals (COM(2006) 402 final) (na engleskom) čiji je cilj uspostaviti ravnotežu između sigurnosti i osnovnih prava pojedinca u svim fazama postupka nezakonite migracije. U rujnu 2007. Europska komisija predstavila je third annual report on migration and integration (COM(2007) 512 final) (na engleskom). U Komunikaciji Europske komisije koja je donesena u listopadu 2008. pod nazivom „Strengthening the global approach to migration: increasing coordination, coherence and synergies” (COM(2008) 611 final) (na engleskom) istaknuta je važnost jačanja globalnog pristupa migracijama kao aspekta vanjske i razvojne politike. Čelnici država i vlada EU-a donijeli su u prosincu 2009. Stockholm programme (na engleskom) u kojem su uspostavljeni okvir i niz načela za trajni razvoj europskih politika o pravosuđu i unutarnjim poslovima za razdoblje od 2010. do 2014., a središnji su dio tog programa pitanja povezana s migracijama. U cilju uvođenja dogovorenih promjena, Europska komisija donijela je 2010. action plan implementing the Stockholm programme – delivering an area of freedom, security and justice for Europe’s citizens (COM(2010) 171 final) (na engleskom).

U svibnju 2013. Europska komisija objavila je ‘EU Citizenship Report 2013’ (COM(2013) 269 final) (na engleskom). U izvješću je navedeno da građanstvo EU-a pruža nova prava i mogućnosti. Pravo na slobodno kretanje i život unutar EU-a najpovezanije je s građanstvom EU-a. S obzirom na modernu tehnologiju i činjenicu da je sada lakše putovati, slobodom kretanja Europljanima se omogućuje da svoj vidokrug prošire izvan državnih granica, da na kraće ili duže vrijeme napuste svoju zemlju, da iz svoje zemlje odlaze raditi, studirati ili osposobljavati se u druge članice EU-a ili da tamo putuju poslovno ili kao turisti odnosno da idu kupovati preko granice. Slobodom kretanja mogle bi se poboljšati društvena i kulturološka interakcija unutar EU-a i stvoriti veća povezanost među Europljanima. Osim toga, njome se poduzećima i potrošačima omogućuje uzajamna gospodarska korist, između ostalog i onima koji ostaju kod kuće, s obzirom na to da se unutarnje prepreke kontinuirano uklanjaju.

Europska komisija predstavila je 13. svibnja 2015. European Agenda on Migration (na engleskom) u kojem se iznose hitne mjere koje će se poduzeti u cilju rješavanja krizne situacije u Sredozemlju, kao i koraci koji će se poduzeti idućih godina radi boljeg upravljanja svim aspektima migracija.

Iz European migration network (na engleskom) objavili su 10. lipnja 2015. annual report on immigration and asylum (2014., na engleskom). To izvješće sadržava pregled glavnih promjena u zakonima i politikama koje se odvijaju diljem EU-a u cjelini i unutar zemalja sudionica. Ono je sveobuhvatni dokument kojim su pokriveni svi aspekti migracijske politike i politike azila Glavne uprave za migracije i unutarnje poslove i agencija EU-a.

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Publikacije

Glavne tablice

Migration and citizenship data
International migration (t_migr_int)
Immigration (tps00176)
Emigration (tps00177)
Acquisition of citizenship (tps00024)

Baza podataka

Migration and citizenship data
Immigration (migr_immi)
Immigration by five year age group, sex, and citizenship (migr_imm1ctz)
Immigration by five year age group, sex and country of birth (migr_imm3ctb)
Immigration by age , sex and broad group of citizenship (migr_imm2ctz)
Immigration by age, sex and broad group of country of birth (migr_imm4ctb)
Immigration by sex, citizenship and broad group of country of birth (migr_imm6ctz)
Immigration by sex, country of birth and broad group of citizenship (migr_imm7ctb)
Immigration by five year age group, sex, and country of previous residence (migr_imm5prv)
Emigration (migr_emi)
Emigration by age and sex (migr_emi2)
Emigration by five year age group, sex and citizenship (migr_emi1ctz)
Emigration by five year age group, sex and country of birth (migr_emi4ctb)
Emigration by five year age group, sex, and country of next usual residence (migr_emi3nxt)
Acquisition and loss of citizenship (migr_acqn)
Acquisition of citizenship by sex, age group and former citizenship (migr_acq)
Loss of citizenship by sex and new citizenship (migr_lct)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Vanjske poveznice


Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Statistički_podaci_o_migracijama_i_migrantnom_stanovništvu&oldid=292255"