Statistics Explained

Archive:Statistički podaci o stanovništvu na regionalnoj razini

Revision as of 18:30, 12 November 2015 by EXT-A-Redpath (talk | contribs) (Loading RYB2015 content)
Podaci iz ožujka 2015. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: studenog 2016.

Karte je moguće pregledavati interaktivno s pomoću Eurostat’s Statistical Atlas (na engleskom) (vidjeti user manual (na engleskom)).

Karta 1.: Strani državljani, prema regiji NUTS razine 3, 2011. (¹)
(% stanovništva)
Izvor: https://ec.europa.eu/CensusHub2
Grafikon 1.: Analiza stranih državljana, prema regiji NUTS razine 3, 2011. (¹)
(% stanovništva)
Izvor: https://ec.europa.eu/CensusHub2
Karta 2.: Osobe koje su promijenile uobičajeno boravište u godini prije popisa stanovništva, prema regiji NUTS razine 3, 2011.
(% stanovništva)
Izvor: https://ec.europa.eu/CensusHub2
Grafikon 2.: Analiza osoba koje su promijenile uobičajeno boravište u godini prije popisa stanovništva, prema mjestu njihova prethodnog boravišta, prema regiji NUTS razine 3, 2011. (¹)
(% rezidenata koji su promijenili uobičajeno boravište u godini prije popisa stanovništva)
Izvor: https://ec.europa.eu/CensusHub2
Grafikon 3.: Regionalne razlike u udjelu kućanstava s jednim članom, prema regiji NUTS razine 2, 2011. (¹)
(% svih kućanstava)
Izvor: https://ec.europa.eu/CensusHub2
Karta 3.: Udovci/udovice / razvedene osobe (uključujući i osobe koje su živjele u registriranom partnerstvu) koji se nisu ponovno oženili/udali / nisu ponovno zasnovali registrirano partnerstvo, prema regiji NUTS razine 3, 2011.(¹)
(% stanovništva)
Izvor: https://ec.europa.eu/CensusHub2
Karta 4.: Jednoroditeljske obitelji, prema regiji NUTS razine 3, 2011. (¹)
(% svih užih obitelji s barem jednim registriranim djetetom mlađim od 25 godina)
Izvor: https://ec.europa.eu/CensusHub2
Karta 5.: Vjenčani parovi, prema regiji NUTS razine 3, 2011.
(% svih užih obitelji)
Izvor: https://ec.europa.eu/CensusHub2
Grafikon 4.: Analiza parova, prema regiji NUTS razine 3, 2011. (¹)
(% svih parova)
Izvor: https://ec.europa.eu/CensusHub2
Grafikon 5.: Regionalne razlike u udjelima parova s najmanje jednim rezidentnim djetetom mlađim od 25 godina, prema regiji NUTS razine 2, 2011. (¹)
(% svih užih obitelji)
Izvor: https://ec.europa.eu/CensusHub2

Ovaj je članak dio niza statističkih članaka utemeljenih na publikaciji Regionalni godišnjak Eurostata (na engleskom)). U njemu su opisani regionalni demografski obrasci diljem Europske unije (EU). Sadržaj ovog članka temelji se na podacima iz population and housing census (na engleskom) koji je proveden 2011., a ne na regionalnim demografskim statističkim podacima (koji su bili izvor informacija koje se tradicionalno upotrebljavaju u Regionalnom godišnjaku Eurostata).

Popis stanovništva detaljni je izvor podataka te za neke varijable uključuje podatke do razine općina; u svrhe ovog članka podaci su objedinjeni kako bi se omogućio njihov prikaz na NUTS razini 2 ili razini 3 u cilju osiguranja dosljednih informacija u obliku karata za cijeli EU.

Glavni statistički nalazi

Ovim člankom, koji se temelji na podacima iz popisa stanovništva i stanova iz 2011., obuhvaćen je niz demografskih pitanja, a poseban se naglasak stavlja na ulazak osoba u EU i unutar EU-a, kućanstva s jednim članom i zasnivanje različitih vrsta obiteljskih jedinica.

Kontekst: demografski razvoj u EU-u

Demografske promjene među glavnim su pokretačima koji oblikuju živote Europljana. Broj osoba koje imaju uobičajeno boravište u EU-28 iznosio je 2014. ukupno 507 milijuna. To je malo više od 7 % ukupnog broja stanovnika u svijetu, odnosno, relativno gledajući, dvostruko manje nego prije pet desetljeća.

Struktura i profil stanovništva EU-a znatno su se promijenili, što je dijelom posljedica sljedećeg: niskih stopa plodnosti, promjena u strukturi obitelji, želje za većom osobnom neovisnošću, drugačijih uloga muškaraca i žena, većih stopa migracija, veće geografske mobilnosti i duljeg životnog vijeka.

Zbog tih su se demografskih promjena promijenila obilježja obitelji i došlo je do sljedećeg: smanjenja prosječne veličine kućanstava, različitih oblika suživota (izvanbračne zajednice ili registrirana partnerstva) i rekordnih brojeva osoba koja žive same. Uslijed toga današnji je način života bitno drugačiji od onoga prije 50 godina i znatne promjene vjerojatno će se nastaviti sljedećih desetljeća, primjerice kako stanovništvo EU-a bude postupno starilo.

Očekuje se da će se rast stanovništva u EU-28 dodatno usporiti i predviđa se da će u sljedećih 30 – 40 godina ukupni broj osoba koje imaju uobičajeno boravište u EU-28 stagnirati i da bi mogao početi opadati.

Strani državljani

Veća mobilnost pridonijela je posljednjih desetljeća povećanju broja migranata (migracija među regijama, migracija unutar EU-a i migracija iz država nečlanica u EU). Neki migranti sele se u potrazi za boljim životnim standardom (primjerice boljim prilikama za zapošljavanje), a druge je iz njihovih domova potjerao sukob i/ili represija.

Definicija državljanstva

U okviru popisa stanovništva i stanova, državljanstvo je određeno kao „posebna pravna veza između pojedinca i njegove države koja se stječe rođenjem ili naturalizacijom, bilo izjavom, odabirom, vjenčanjem ili drugim sredstvima u skladu s nacionalnim zakonodavstvom”. Osoba s dva ili više državljanstava vodi se pod jednim državljanstvom koje se određuje sljedećim redoslijedom prvenstva:

  • izvještajna država ili
  • ako osoba nema državljanstvo izvještajne države: druga država članica Europske unije; ili
  • ako osoba nema državljanstvo druge države članice Europske unije: druga država izvan Europske unije.

Za više informacija vidjeti: Uredba Komisije
(EZ) br. 1201/2009

Useljavanje je jedno od najspornijih pitanja u EU-u: dok se za neke regije navodi da su izgradile žive, raznolike zajednice, druge se suočavaju s velikim izazovima povezanima s poboljšanjem integracije useljenika; treba imati na umu da iako postoje neki regionalni aspekti integracije useljenika, to se pitanje uglavnom rješava na nacionalnoj razini.

Neto useljavanje (broj useljenika umanjen za broj iseljenika) glavni je uzrok promjena u sastavu stanovništva EU-a od 1990-ih. Useljavanje iz država izvan Europske unije u načelu je ograničeno (primjerice kvotama) ili podliježe posebnim uvjetima (kao što je posjedovanje ponude za posao, određene razine vještina i kvalifikacija ili upis u obrazovnu instituciju). Međunarodni useljenici mogu poboljšati gospodarske rezultate, popuniti radna mjesta za nekvalificiranu radnu snagu, kao i za kvalificiranu radnu snagu u slučaju njezina manjka, primjerice, u sektoru zdravstva. U nekim su država članicama EU-a međunarodne migracije negospodarske prirode izraženije, a uglavnom su potaknute ujedinjenjem obitelji, studiranjem ili humanitarnim razlozima.

Kada je riječ o stranom stanovništvu, važno je razlikovati osobe koje su rođene u stranoj zemlji od onih koje su strani državljani. Podaci u nastavku temelje se na broju stranih državljana koji su imali uobičajeno boravište u EU-u 2011. Treba imati na umu da se navedeni statistički podaci odnose na broj stranih državljana koji imaju uobičajeno boravište u EU-u, a ne na ukupni broj migranata u određenom trenutku ili na migracijske tokove svake godine i da strani državljani nisu nužno migranti (budući da je u nekim državama članicama EU-a relativno velik udio stranih državljana ondje rođen).

U državama članicama EU-a živi gotovo 32 milijuna stranih državljana

Godine 2011. u državama članicama EU-a živjelo je gotovo 32 milijuna stranih državljana pa su stoga oni činili 6,3 % ukupnog broja stanovnika u državama članicama EU-28 (karta 1.). Otprilike 60 % stranih državljana koji žive u državama članicama EU-a bili su državljani države koja nije članica EU-a (drugim riječima, podrijetlom izvan EU-a), a ostali su bili državljani drugih država članica EU-a.

REGIJE U PRVOM PLANU

Rīga, Latvija

LV006 Alexander Tolstykh shutterstock 69096760.jpg

Nekoliko regija u baltičkim državama članicama zabilježilo je relativno visoke udjele rezidenata koji su bili državljani država koje nisu članice EU-a. To se posebno odnosilo na estonsku regiju Kirde-Eesti i latvijsku regiju glavnog grada Rīge. Malo više od četvrtine (25,6 %) rezidentnog stanovništva grada Rīge 2011. činili su državljani država nečlanica.

©: Alexander Tolstykh / Shutterstock.com

Najveće populacije stranih državljana zabilježene su u Njemačkoj (6,1 milijun), Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (koje su obje imale malo više od 5 milijuna stranih državljana), Italiji (4 milijuna) i Francuskoj (3,8 milijuna). Belgija (1,2 milijuna stranih državljana) bila je jedina druga država članica EU-a s više od milijun stranih državljana.

U relativnim okvirima najveći udjeli stranih državljana u stanovništvu država članica EU-a zabilježeni su u Luksemburgu (42,7 %), Cipru (20,2 %), Latviji (16,5 %), Estoniji (14,8 %), Irskoj (11,8 %), Španjolskoj (11,2 %), Austriji (11,1 %) i Belgiji (10,5 %); niti jedna od preostalih država članica nije zabilježila dvoznamenkaste udjele. S druge strane, na drugom kraju raspona, strani državljani činili su manje od 1 % ukupnog broja stanovnika u Bugarskoj, Hrvatskoj, Litvi, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj.

Gotovo polovicu stanovništva u sjeveroistočnoj Estoniji činili su strani državljani, prije svega iz država koje nisu članice EU-a …

Na karti 1. prikazana je, za regije NUTS razine 3, raspodjela stranih državljana kao udio u ukupnom stanovništvu; udio stranih državljana općenito je bio veći na zapadu EU-a nego na istoku.

Unutar pojedinih država članica EU-a često postoje posebna područja u kojima strani državljani čine veći udio stanovništva. To je slučaj i u regiji s najvećim udjelom stranih državljana, regiji Kirde-Eesti u sjeverozapadnom uglu Estonije, gdje su strani državljani činili gotovo polovinu (46,0 %) ukupnog broja osoba koje tamo imaju uobičajeno boravište. Udio stranih državljana u regiji Kirde-Eesti bio je više nego tri puta veći od nacionalnog prosjeka s time da su gotovo svi (99,2 %) imali državljanstvo država nečlanica, najviše Rusije (grafikon 1.).

… dok su velika većina stranaca koji žive u Luksemburgu bili državljani drugih država članica EU-a

Luksemburg (jedna regija na ovoj razini analize) imao je drugi po redu najveći udio stranih državljana u svojem stanovništvu (42,7 %). Međutim, oni su bili potpuno drugačijeg podrijetla jer su 87,6 % svih stranaca koji žive u Velikom Vojvodstvu bili državljani drugih država članica EU-a.

U četiri regije EU-a udio stranih državljana u ukupnom stanovništvu bio je u rasponu 30 – 40 %: francuska prekomorska regija Gvajana (u kojoj su strani državljani većinom podrijetlom iz država nečlanica), Sjever i jug Sjeverne Irske (gdje su strani državljani gotovo isključivo podrijetlom iz drugih država članica EU-a), belgijski glavni grad Arrondissement De Bruxelles-Capitale / Arrondissement Van Brussel-Hoofdstad (u kojem je većina stranih državljana bila iz drugih država članica EU-a) i regija Fuerteventura (jedan od Kanarskih otoka na kojem je mala većina stranih državljana bila iz država nečlanica). U Švicarskoj postoje još tri takve regije – Genève, Basel-Stadt i Vaud (kanton u najzapadnijem dijelu zemlje čiji je glavni grad Lausanne) – koje sve dijele granicu s EU-om i u kojima većina stranih državljana potječe iz država članica EU-a.

Strani državljani činili su relativno veliki udio stanovništva u nekim od najvećih europskih gradova

Izvan regije belgijskoga glavnoga grada (vidi prethodno navedeno), u sedam regija NUTS razine 3 koje su prikazane najtamnijom nijansom na karti 1. nalazilo se više od milijun osoba koje ondje imaju uobičajeno boravište i u njima su strani državljani činili 20 – 30 % stanovništva. Tri od tih sedam regija nalazilo se u Londonu ili oko njega (Inner London - West; Inner London - East; Outer London - West and North West), jedna u predgrađu Pariza (Seine-Saint-Denis), jedna je bila austrijski glavni grad Beč, te su bile uključene i po jedna regija iz Njemačke (München) i Španjolske (Alicante). U regiji Alicante i u sve tri regije Londona, mala većina stranih državljana bila je podrijetlom iz drugih država članica EU-a. S druge strane, malo više nego četiri od svakih pet (81,4 %) stranaca koji žive u regiji Seine-Saint-Denis bilo je podrijetlom iz država nečlanica; većina stranih državljana koji žive u Beču (64,6 %) i Münchenu (59,8 %) bili su državljani država nečlanica.

Osobe koje su promijenile uobičajeno boravište tijekom godine prije popisa stanovništva

Posao je samo jedan od nekoliko razloga preseljenja ljudi. Možda se žele preseliti kako bi se približili obitelji ili prijateljima ili žele promijeniti način života (primjerice, kada se sele iz grada u selo i obrnuto) ili se zbog promjena u obiteljskoj situaciji (primjerice, povećanje obitelji, razvod ili starenje) moraju preseliti ili promijeniti veličinu ili vrstu stana.

Promjena uobičajenog boravišta

U popisu stanovništva i stanova od ispitanika se traži da navedu koji je odnos mjesta u kojem trenutačno imaju uobičajeno boravište i mjesta u kojem su imali uobičajeno boravište godinu dana prije popisa. Na temelju toga mogu se prikupiti podaci o kretanju stanovništva prema nizu kriterija:

  • osobe čije se uobičajeno boravište nije promijenilo (tijekom 12 mjeseci prije popisa stanovništva),
  • osobe koje su promijenile uobičajeno boravište (tijekom 12 mjeseci prije popisa stanovništva),
    • preseljenje unutar iste države članice EU-a,
      • unutar regije iste NUTS razine 3,
      • iz druge regije NUTS razine 3,
    • preseljenje iz mjesta izvan izvještajne države članice (ne razlikuje se između osoba koje su došle iz druge države EU-a i onih koje su došle iz države nečlanice).

Za više informacija vidjeti: Uredba Komisije (EZ)
br. 1201/2009

Mobilnost radne snage unutar EU-a postupno se povećavala do financijske i gospodarske krize većinom zbog razlika u prihodima i plaćama (u početku između južnih i sjevernih država članica i u posljednje vrijeme između istočnih i zapadnih država članica EU-a). Prva posljedica krize bilo je smanjenje mobilnosti radne snage (jer su presušile prilike za zapošljavanje), a posljednjih godina na mobilnost sve više utječu razlike u stopama nezaposlenosti (u prvom redu između članica europodručja).

Tržišta stanovanja vjerojatno će utjecati na stupanj mobilnosti radne snage uslijed kombinacije visokog stupnja vlasništva domova i visokih transakcijskih troškova kojima se ljudi „zadržavaju” na jednom mjestu i postaje im relativno teško promijeniti boravište, dok je u regijama koje su obilježene visokim udjelom stanovanja u najmu i/ili nižim transakcijskim troškovima tržište stanovanja često fleksibilnije.

Čini se da su razlike među državama glavni čimbenik kojim se mogu objasniti obrasci promjena boravišta

Oko 6,4 % stanovništva EU-28 promijenilo je svoje uobičajeno boravište u razdoblju od 12 mjeseci prije popisa stanovništva 2011. (karta 2.). Zanimljivo je na karti uočiti da se uočene razlike gotovo isključivo odnose na razlike između država članica EU-a, a ne na razlike između pojedinih regija, što upućuje na to da nacionalna tržišta radne snage i stanovanja znatno utječu na dinamiku preseljenja ljudi iz jedne kuće u drugu.

Udio stanovništva koje je promijenilo uobičajeno boravište tijekom godine prije popisa stanovništva bio je posebno visok u Slovačkoj i u više gradova u Ujedinjenoj Kraljevini. Također je bio relativno visok u većini Belgije, Danske, Francuske, dijelovima Nizozemske, Portugalu, Finskoj, Švedskoj i ostatku Ujedinjene Kraljevine (osim u Sjevernoj Irskoj); to je bio slučaj i u Islandu i Norveškoj.

Najviše promjena adrese stanovanja najčešće se bilježi u regijama glavnih gradova

Godine 2011. barem 16 % stanovništva u svakoj od regija NUTS razine 3 u Slovačkoj promijenilo je uobičajeno boravište (što je prikazano najtamnijom nijansom na karti  2.). Najdinamičnije promjene zabilježene su u regiji glavnog grada Bratislavský kraj (30,7 % stanovnika promijenilo je boravište). Ostale regije NUTS razine 3 s visokim udjelima većinom su se nalazile u Ujedinjenoj Kraljevini, gdje je najveći udio također zabilježen u glavnom gradu jer je 21,5 % stanovništva u regiji Inner London - West promijenilo boravište tijekom godine prije popisa iz 2011.

Mlađe generacije često žive u gradovima ili oko njih, gdje ima više prilika za obrazovanje i zapošljavanje; time se može objasniti činjenica zašto neki gradovi imaju viši udio stanovništva koje mijenja adresu. Svim ostalim regijama u Ujedinjenoj Kraljevini koje obilježava velik udio ljudi koji mijenjaju boravište obuhvaćeni su gradovi, odnosno: Nottingham, Brighton and Hove, Southampton, Edinburgh, Bristol, Inner London - East, Portsmouth, York, Cardiff (i Vale of Glamorgan), Liverpool, Bournemouth i Poole.

Izvan Slovačke i Ujedinjene Kraljevine samo je u trima regijama najmanje 16 % stanovništva promijenilo boravište u razdoblju od 12 mjeseci prije posljednjeg popisa. Sve su te regije bile regije glavnih gradova, odnosno, regija belgijskoga glavnoga grada Arrondissement de Bruxelles-Capitale / Arrondissement van Brussel-Hoofdstad, danskoga glavnoga grada Byen København i norveškoga glavnoga grada Osla.

Većina osoba koje su promijenile uobičajeno boravište u EU-u preselila se unutar iste regije …

Detaljnija analiza prikazana je na grafikonu 2. na kojem je prikazano 10 regija s najvećim udjelima osoba koje se sele u određenu regiju iz iste regije ili iz druge države (druge države članice EU-a ili države koja nije članica EU-a); treba imati na umu da podaci ne uključuju ukupni broj osoba koje su se stvarno preselile.

U prosjeku, otprilike 56,6 % stanovništva EU-28 koje je promijenilo svoje uobičajeno boravište u razdoblju od 12 mjeseci prije popisa 2011. preselilo se unutar iste regije NUTS razine 3. Malo više od trećine (34,3 %) osoba koje su promijenile boravište došlo je iz druge regije iste države članice, a manje od desetine (9,1 %) došlo je iz druge države.

… ovaj je obrazac bio posebno vidljiv u različitim portugalskim regijama …

Nekoliko portugalskih regija izvijestilo je o vrlo visokim udjelima osoba koje mijenjaju boravište unutar iste regije NUTS razine 3. To je bio slučaj za gotovo 9 od 10 osoba (89,9 %) koje su promijenile boravište u neovisnoj otočnoj regiji Açores, dok je u regiji Grande Porto taj udio bilo neznatno niži, 87,0 %. Osim ovih rubnih prekomorskih regija i metropolitanske regije grada Porta, u nekim većinski ruralnim portugalskim područjima – kao što su Alto Alentejo i Alentejo Central – također je zabilježen visok udio rezidenata koji su se preselili unutar iste regije.

Udio osoba koje su se preselile unutar iste regije bio je relativno visok i u dvije finske regije (u regiji glavnog grada Helsinki-Uusimaa i Pohjois-Pohjanmaa) i u sjeveroistočnoj mađarskoj regiji Borsod-Abaúj-Zemplén.

… pritom su rezidenti iz druge države sustavno bili u manjini onih koji su promijenili boravište

S druge strane, na donjem dijelu grafikona 2. prikazane su regije koje imaju najveći udio novih rezidenata podrijetlom iz druge države; taj udio ne iznosi 50 % ni u jednoj od regija NUTS razine 3 za koje su dostupni podaci.

Te su regije okarakterizirane kao rubne regije EU-a. Pet najviših stopa zabilježeno je u Bugarskoj, uključujući u regiji Sofia (stolitsa) oko bugarskoga glavnoga grada u kojoj je malo više od trećine (34,9 %) novih rezidenata došlo iz druge države, i u dvije sjeverne regije (Vidin i Ruse) u blizini granice s Rumunjskom; međutim, treba imati na umu da je ukupan udio stanovnika koji su promijenili boravište u Bugarskoj bio relativno nizak, otprilike 2 %. I na drugim je mjestima udio novih rezidenata podrijetlom iz druge države bio relativno visok: u dvije španjolske regije, u neovisnom gradu Melilla, koji je imao najviši udio (48,3 %) novih rezidenata koji su se doselili iz druge države i u regiji Fuerteventura; u dvije latvijske regije, glavnom gradu Rīgi i regiji Latgale, koja se nalazi na granici s Rusijom te u regiji Drama na sjeveru Grčke koja graniči s Bugarskom.

Kućanstva s jednim članom

Dogodile su se velike promjene u sastavu kućanstava i načinu života Europljana: jedna od najistaknutijih promjena odnosila se na povećanje broja osoba koje žive same. Taj je obrazac djelomično posljedica izbora (ljudi traže neovisnost), ali je i posljedica većeg broja razvoda i rastava te sve veće dugovječnosti stanovništva (posebno žena) zbog čega među starijim stanovništvom ima sve više udovaca ili udovica koji pred kraj života žive sami.

Definiranje statusa u kućanstvu

U okviru popisa stanovništva i stanova, status u kućanstvu temelji se na onome što se naziva „konceptom vođenja kućanstva” prema kojem je privatno kućanstvo jedno od sljedećih:

  • kućanstvo koje čini jedna osoba, odnosno osoba koja živi sama u odvojenoj stambenoj jedinici ili koja kao podstanar nastanjuje odvojenu prostoriju (ili prostorije) stambene jedinice, ali se ne udružuje s drugim stanarima stambene jedinice s ciljem formiranja kućanstva sastavljenog od više osoba kako je niže određeno ili
  • kućanstvo sastavljeno od više osoba, odnosno skupina od dvije ili više osoba koje povezano nastanjuju cijelu stambenu jedinicu ili dio stambene jedinice i osiguravaju hranu i druge životne potrepštine za sebe (članovi skupine mogu u većoj ili manjoj mjeri udružiti svoje prihode).

Neobiteljsko kućanstvo može biti kućanstvo koje čini jedna osoba („osobe koje žive same”) ili više osoba bez bilo kakve uže obitelji (na primjer, skupina mladih radnika ili skupina studenata koji zajedno stanuju).

Za više informacija vidjeti: Uredba Komisije (EZ) br.°1201/2009

Gotovo jedna trećina kućanstava o EU-u sastoji se od osoba koje žive same

Osobe koje žive same činile su gotovo trećinu (31,4 %) svih kućanstava u EU-28 tijekom 2011. Na grafikonu 3. prikazane su regionalne razlike u udjelu kućanstava koje čini jedna osoba u regijama NUTS razine 2.

Udio osoba koje žive same obično je veći u regijama glavnih gradova

U svim državama članicama (osim jedne) koje se sastoje od više regija udio kućanstava koje čini jedna osoba u regijama glavnih gradova bio je 2011. iznad nacionalnog prosjeka. To je posebno slučaj u Berlinu i regiji Région de Bruxelles-Capitale / Brussels Hoofdstedelijk Gewest, gdje su kućanstva sastavljena od jedne osobe činila gotovo polovinu svih kućanstava. Relativno visoki udjeli zabilježeni su i u regijama Beča, Noord-Holland (koja uključuje Amsterdam), Helsinki-Uusimaa i Hovedstaden (koja uključuje Kopenhagen), u kojima su kućanstva koja čini jedna osoba činila 40 – 45 % svih kućanstava. Ponekad je razlika između udjela kućanstava sastavljenih od jedne osobe u regiji glavnog grada i preostalim regijama iste države članice bila toliko velika da je regija glavnog grada bila jedina regija u kojoj je udio kućanstava koja čini jedna osoba bio iznad nacionalnog prosjeka; to je bio slučaj u Danskoj, Austriji i Slovačkoj te u Norveškoj. Regija irskoga glavnoga grada Southern and Eastern bila je netipičan primjer jer je to bila jedina regija glavnoga grada u kojoj je udio kućanstava koja čini jedna osoba bio ispod nacionalnog prosjeka.

Udovci/udovice ili razvedene osobe

Podskupinu osoba koje žive same čine udovci/udovice ili razvedene osobe koje se nisu ponovno oženile/udale ni zasnovale registrirano partnerstvo. Otprilike 12,9 % stanovništva EU-28 bilo je tog statusa 2011. (karta 3.). Detaljnijom analizom može se utvrditi da su 7,0 % stanovništva EU-28 činili udovci/udovice (koji se nisu ponovno oženili/udali ni zasnovali registrirano partnerstvo), dok je 5,9 % stanovništva bilo razvedeno (i nisu se ponovno oženili/udali ni zasnovali registrirano partnerstvo).

Visok udio udovaca/udovica i razvedenih osoba u baltičkim državama članicama i u Mađarskoj

Na karti 3. prikazano je da su udovci/udovice / razvedene osobe koji se nisu ponovno oženili ili udali ili sklopili neku drugu vrstu partnerstva činili relativno visok udio stanovnika u središnjoj i južnoj Francuskoj i Portugalu, nizu regija koje se protežu od istočne Njemačke, preko Češke, Slovačke i Mađarske u dijelove Rumunjske i Bugarske te u većini regija u Finskoj i nekoliko (obično rjeđe naseljenih) regija u Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Međutim, najveći udjeli udovaca/udovica / razvedenih osoba koji se nisu ponovno oženili/udali / nisu ponovno sklopili drugu vrstu partnerstva zabilježeni su u baltičkim državama i Mađarskoj u kojima otprilike jedna od pet osoba ima taj status.

Na temelju detaljnije analize može se zaključiti da je regija NUTS razine 3 s najvećim udjelom udovaca/udovica / razvedenih osoba koji se nisu ponovno oženili/udali / sklopili drugu vrstu partnerstva regija sjeveroistočne Estonije Kirde-Eesti; to je bila jedina regija u kojoj je jedna od četiri osobe živjela s tim statusom. Velika većina od 26 ostalih regija u EU-u u kojima najmanje 20 % stanovnika čine udovci/udovice / razvedene osobe koji se nisu ponovno oženili/udali / sklopili drugu vrstu partnerstva nalazila se u baltičkim državama članicama ili u Mađarskoj, iako je ta skupina regija uključivala i bugarsku regiju Vidin, češku regiju Karlovarský kraj i njemačku regiju Pirmasens, Kreisfreie Stadt.

Malta, Irska i južna Italija imale su vrlo niske stope razvoda

S druge strane, relativno mali udio udovaca/udovica / razvedenih osoba koji se nisu ponovno oženili/udali / sklopili drugu vrstu partnerstva zabilježen je u brojnim južnim regijama EU-a te u Irskoj i Poljskoj. Ti relativno niski udjeli mogu biti, barem djelomično, odraz tradicionalnih vjerskih praksi, društvenog pritiska, prošlih pravnih ograničenja i uloge obitelji te učinka koji to može imati na stopu razvoda. Na primjer, u Malti je bilo razvedeno (i nije se ponovno udalo/oženilo) 0,5 % stanovništva, a taj je udio bio niži od 5 % u Irskoj, Italiji, Grčkoj, Hrvatskoj, Cipru, Rumunjskoj, Poljskoj i Španjolskoj.

Najniži udjeli udovaca/udovica / razvedenih osoba koji se nisu ponovno oženili/udali / sklopili drugu vrstu partnerstva zabilježeni su u Irskoj i Malti te u nekim dijelovima južne Italije i francuskih prekomorskih regija. Gvajana (2,9 %) ima najniži udio među regijama NUTS razine 3, a tri irske regije (uključujući glavni grad Dublin) i obje malteške regije izvijestile su da 5 – 6 % njihova stanovništva čine udovci/udovice / razvedene osobe koji se nisu ponovno oženili/udali / sklopili drugu vrstu partnerstva. U Italiji su regije s najnižim udjelima (ispod 8 %) bile Bari, regije Barletta-Andria-Trani i Foggia u pokrajini Puglia, regije Caserta i Napoli u pokrajini Kampanija, i regija Crotone u Kalabriji.

Zanimljivo je napomenuti da unatoč visokom udjelu (više od 40 %) stanovništva koje živi samo u regijama glavnih gradova Groot Amsterdam, Byen København i Arrondissement de Bruxelles-Capitale / Arrondissement van Brussel-Hoofdstad, niti jedan od tih glavnih gradova nije obilježen posebno visokim udjelom udovaca/udovica / razvedenih osoba koji se nisu ponovno oženili/udali / sklopili drugu vrstu partnerstva. To znači da u belgijskom, danskom i nizozemskom glavnom gradu živi relativno visok udio mlađih osoba, što je možda odraz obrazovnih mogućnosti i prilika za zapošljavanje koje su dostupne u tim gradovima.

Obitelji

U ovom su odjeljku navedeni podaci o strukturi različitih vrsta obiteljskih jedinica. Brak je i dalje najpopularnija obiteljska jedinica, iako se broj razvoda u EU-u brzo povećava, a povećala se i prosječna dob ulaska u brak jer sve veći broj mladih počinje svoj život kao odrasle osobe živeći sami ili u suživotu, umjesto da napuštaju obiteljski dom tek kada su se spremni udati ili oženiti. Iako je brak i dalje uobičajena institucija, sve manje ljudi živi u tradicionalnim „užim obiteljima” (koje su sastavljene od bračnih drugova s djecom) jer se udio registriranih partnerstava, izvanbračnih zajednica i jednoroditeljskih obitelji povećava.

Jednoroditeljske obitelji

Tijekom 2011. bilo je 15,5 milijuna jednoroditeljskih obitelji s najmanje jednim rezidentnim djetetom mlađim od 25 godina; to je 11,0 % svih obitelji u EU-28. Mnogi glavni gradovi EU-a i druga velika urbana središta zabilježili su relativno visoki udio jednoroditeljskih obitelji.

REGIJE U PRVOM PLANU

Pinhal Interior Sul, Portugal

PT166 Egitaniense Wikicommons Isna de Oleiros.jpg

Otprilike 11,0 % svih obiteljskih jedinica s djecom mlađom od 25 godina koja još uvijek borave kod kuće čine jednoroditeljske obitelji. Najniži udio jednoroditeljskih obitelji zabilježen je u unutarnjoj, središnjoj portugalskoj regiji Pinhal Interior Sul, u kojoj su jednoroditeljske obitelji činile 4,2 % ukupnog broja obitelji s djecom.

©: Egitaniense / Wikimedia Commons

Jedna od četiri jednoroditeljske obitelji u Rumunjskoj obitelji su sa samohranim ocem

U Estoniji manje od desetine (8,8 %) jednoroditeljskih obitelji s najmanje jednim djetetom mlađim od 25 godina koje živi kod kuće čine obitelji sa samohranim ocem; to je bio najniži udio među državama članicama EU-a. Relativno nizak udio (manje od 12 %) jednoroditeljskih obitelji u kojima su očevi samohrani roditelji zabilježen je u Cipru, Irskoj i Poljskoj.

S druge strane, u Rumunjskoj je svaka četvrta obitelj (25,3 %) jednoroditeljska obitelj s najmanje jednim djetetom od 25 godina koje živi kod kuće i to je najviši udio u EU-u. U Bugarskoj, Španjolskoj, Finskoj i Švedskoj udio jednoroditeljskih obitelji sa samohranim ocem bio je relativno visok.

Jednoroditeljske obitelji čine više od petine svih obitelji u Latviji

Najveći udio jednoroditeljskih obitelji 2011. zabilježen je u baltičkim državama članicama, gdje 16,1 % i 16,8 % svih obitelji u Estoniji i Litvi čine jednoroditeljske obitelji, a najviše u Latviji, 21,9 %. Sljedeći po veličini udjeli jednoroditeljskih obitelji zabilježeni su u Sloveniji i Ujedinjenoj Kraljevini, u kojima samohrane majke ili očevi čine manje od 15 % svih obitelji.

S druge strane, samohrani roditelji sa samo jednim djetetom mlađim od 25 godina činili su manje od 7 % svih obitelji u Cipru i Grčkoj i relativno nizak udio obitelji (manje od 10 %) u tri ostale južne države članice EU-a, odnosno u Italiji, Portugalu i Španjolskoj. Udio jednoroditeljskih obitelji bio je niži od 10 % i u istočnim državama članicama Bugarskoj, Hrvatskoj i Rumunjskoj te u susjednoj Njemačkoj i Nizozemskoj.

Najveći udjeli jednoroditeljskih obitelji nalaze se u glavnim urbanim sredinama ili oko njih …

U državama članicama EU-a zabilježene su velike razlike u odnosu na udjele jednoroditeljskih obitelji u svakoj regiji NUTS razine 3. U 2011. najveći udjeli jednoroditeljskih obitelji s najmanje jednim registriranim djetetom mlađim od 25 godina zabilježeni su u svim latvijskim regijama, četirima francuskim prekomorskim regijama i u nekim urbanim regijama Ujedinjene Kraljevine (najveći udjeli zabilježeni su u Belfastu, regiji Inner London - East, Liverpoolu, Glasgow Cityju, Nottinghamu i Birminghamu). Udio jednoroditeljskih obitelji iznosio je najmanje 18 % (kako je prikazano najtamnijom nijansom na karti 4.) i u litavskom glavnom gradu Vilniaus apskritis i četirima belgijskim regijama, regiji glavnog grada Arrondissement de Bruxelles-Capitale / Arrondissement van Brussel-Hoofdstad i trima regijama u Valoniji, odnosno u regijama Mons, Charleroi i Liège.

… dok je najniži udio općenito zabilježen u ruralnim i rijetko naseljenim regijama

S druge strane, jednoroditeljske obitelji činile su relativno nizak udio svih obitelji u svakoj od grčkih regija; najviši udio zabilježen je u regiji glavnog grada Attiki i iznosio je 8,1 %. Većina regija EU-a u kojima su jednoroditeljske obitelji činile manje od 6 % svih obitelji (kako je prikazano najsvjetlijom nijansom na karti 4.) bile su grčke regije. Osim njih, dvije su regije u južnoj Bugarske (Kardzhali i Smolyan), jedna njemačka regija (Eichstätt u Bavarskoj), dvije talijanske regije (Agrigento na Siciliji i Barletta-Andria-Trani u pokrajini Puglia), jedna regija na istoku Nizozemske (Achterhoek) i četiri relativno udaljene i rijetko naseljene regije u sjevernom/središnjem Portugalu (Alto Trás-os-Montes, Pinhal Interior Sul, Serra da Estrela i Beira Interior Norte).

Definicija obitelji

Uža obitelj definira se, u svrhe popisa stanovništva i stanova, kao dvije ili više osoba koje pripadaju istom kućanstvu i koje su povezane kao suprug i supruga, kao partneri u registriranom partnerstvu, kao partneri u izvanbračnoj zajednici ili kao roditelj i dijete.

U svrhe ovog članka, prema definiciji obitelji one mogu biti sastavljene na sljedeći način:

  • parovi bez djece,
  • parovi s jednim djetetom ili više djece,
  • samohrani roditelji s jednim djetetom ili više djece.

Na taj je način pojam obitelji ograničen jer su njime obuhvaćeni samo izravni (u prvom koljenu) odnosi, tj. odnosi između roditelja i djece.

Dijete se definira kao sin ili kći u krvnom srodstvu, posvojeni sin ili posvojena kćer, odnosno pastorak ili pastorka (bez obzira na dob) koji/koja ima uobičajeno boravište u kućanstvu najmanje jednog roditelja i koji/koja nema partnera ili vlastitu djecu u istom kućanstvu. U svrhe popisa, ako dijete živi u dva kućanstva (na primjer, ako su njegovi/njezini roditelji rastavljeni), „uobičajenim kućanstvom” smatra se ono kućanstvo u kojem dijete provodi većinu vremena. Sin ili kći koji/koja živi s bračnim drugom, registriranim partnerom, partnerom u izvanbračnoj zajednici ili s jednim vlastitim djetetom ili više vlastite djece ne smatra se djetetom.

Za više informacija vidjeti: Uredba Komisije (EZ) br.°1201/2009

Vjenčani parovi

Iako je brak u EU-u manje čest, on je i dalje najraširenija institucija. Otprilike 71,2 % svih obitelji u EU-28 sastojalo se 2011. od vjenčanih parova. Drugim riječima, registrirana partnerstva, izvanbračne zajednice i jednoroditeljske obitelji činili su malo više od četvrtine (28,8 %) svih užih obitelji.

Brak je uobičajena institucija u većini sredozemnih regija

Na karti 5. prikazano je kolika je učestalost braka u regijama NUTS razine 3. Najveći udjeli vjenčanih partnera u ukupnom broju obitelji često su zabilježeni u onim regijama u kojima su jednoroditeljske obitelji relativno neuobičajene. Najtamnijom nijansom na karti prikazane su one regije u kojima se najmanje četiri od svakih pet obitelji sastoji od vjenčanih partnera (s djecom ili bez njih). Time su obuhvaćeni niz sredozemnih regija, uključujući Cipar, sve grčke regije (osim glavnog grada Attikija), većina obalne Hrvatske i južne Italije, malteški otoci Gozo i Comino i regija Jaén u južnoj Španjolskoj. Vjenčani partneri činili su najmanje 80 % svih obitelji i u nekoliko kontinentalnih regija sjevernog/srednjeg Portugala, nekoliko relativno ruralnih regija Njemačke, većini Bugarske i Rumunjske i južnoj poljskoj regiji Rybnicki.

S druge strane, u pet regija EU-28 vjenčani parovi činili su manje od polovine obitelji. Među tim regijama tri su bile francuski prekomorski teritoriji: u Gvajani, na atlantskoj obali Južne Amerike, zabilježen je daleko najniži udio, 27,8 %. Druge dvije regije u kojima su vjenčani parovi činili manje od pola svih obitelji nalazile su se u Ujedinjenoj Kraljevini, odnosno u regiji Inner London - East (46,8 %) i Glasgow Cityju (49,4 %). S druge strane, brak je bio relativno rijedak u odnosu na druge vrste obitelji i u baltičkim državama članicama i sjevernom dijelu Švedske, a to je bio slučaj, u manjoj mjeri, i u većini Finske, južnoj Švedskoj, nekoliko regija Danske, Nizozemske i (južne) Belgije, većini Francuske i Ujedinjene Kraljevine te u skupini regija u Sloveniji, južnoj Austriji i Mađarskoj.

Definicija parova

Pojmom para u svrhe popisa stanovništva i stanova obuhvaćeno je sljedeće:

  • vjenčani parovi,
  • parovi u registriranim partnerstvima,
  • parovi koji žive u izvanbračnoj zajednici.

Stoga par čine dvije osobe (bilo kojeg spola) koje su odabrale zajedno živjeti kao vjenčani par, u registriranom partnerstvu ili u izvanbračnom partnerstvu (potonje se odnosi na situaciju kada dvije osobe žive u istom kućanstvu i imaju odnos sličan braku, ali nisu vjenčane niti su jedna s drugom sklopile registrirano partnerstvo).

Mnoge su države članice EU-a donijele zakone kojima su osigurale pravni status partnerstvima, izvanbračnim zajednicama i istospolnim zajednicama. Imajte na umu da se prikazani podaci odnose na situaciju 2011. i da su u nekim državama članicama od tada možda uvedene zakonodavne promjene koje su dovele do većeg raspona zakonski priznatih partnerstava parova.

Za više informacija vidjeti: Uredba Komisije (EZ) br.°1201/2009

Na grafikonu 4. prikazana je ograničena analiza koja se temelji na osobama koje žive kao parovi, što je uži pojam od pojma obitelji (jer isključuje samohrane roditelje). Prikazane su regije u kojima su tri vrste parova – vjenčani, registrirana partnerstva i izvanbračne zajednice – činile najveći udio svih parova; treba imati na umu da se iz prikazanih podataka ne vidi relativna važnost parova u ukupnom stanovništvu.

Relativno visok udio parova u nordijskim i baltičkim državama članicama izabrao je živjeti u izvanbračnoj zajednici

Najveći udjeli parova koji žive u izvanbračnoj zajednici općenito su zabilježeni u baltičkim i nordijskim državama članicama. Tijekom 2011. u izvanbračnoj zajednici živjelo je više od trećine svih parova u nekoliko estonskih i švedskih regija te u danskom glavnom gradu Byen København. To je bio slučaj i u španjolskoj otočnoj regiji Fuerteventura i francuskom prekomorskom teritoriju Gvajane, koja je jedina regija NUTS razine 3 koja je izvijestila da većina njezinih parova, otprilike 55,4 %, živi u izvanbračnoj zajednici.

Najveći udio registriranih partnerstava zabilježen je u belgijskim regijama, od kojih se sve nalaze u Valoniji. Belgijska registrirana partnerstva (cohabitation légale / wettelijke samenwoning) mogu činiti istospolni parovi, parovi različitog spola te osobe koje su odlučile zajedno živjeti, ali koje nisu partneri (primjerice srodnici). Tri regije u području Ardennes – Marche-en-Famenne, Neufchâteau i Dinant – zabilježile su najviše udjele registriranih partnerstava, malo iznad 8 %.

U relativnoj se važnosti braka kao institucije u određenoj mjeri odražavaju alternativne mogućnosti parova da se udruže u druge vrste partnerstava, kao i kulturološke razlike. Velika većina parova u brojnim grčkim i poljskim regijama bila je vjenčana, a udio vjenčanih parova iznosio je više od 99 % u trima jugoistočnim poljskim regijama Krośnieński, Nowosądecki i Tarnowski.

Parovi s djecom

Na grafikonu 5. prikazana je analiza vjenčanih parova i registriranih partnerstava s najmanje jednim djetetom mlađim od 25 godina koje boravi s njima. Na dvama dijelovima grafikona prikazane su regionalne razlike za te podskupine stanovništva u odnosu na njihov udio u ukupnom broju obitelji.

Brak je i dalje najuobičajenija vrsta obiteljske jedinice za podizanje djece

Vjenčani parovi s najmanje jednim djetetom činili su 33,2 % svih obitelji 2011. u EU-28, što je više nego pet puta više od udjela parova u izvanbračnoj zajednici s najmanje jednim djetetom (5,6 % svih obitelji).

Iako se povećao udio izvanbračne djece, brak je i dalje najčešći oblik obiteljske jedinice za podizanje djece. Vjenčani parovi s najmanje jednim djetetom koje boravi s njima činili su 2011. više od 40 % svih obitelji u Poljskoj, Luksemburgu, Hrvatskoj, Irskoj, Malti i Cipru (gdje je zabilježen najveći udio, 45,5 %). S druge strane, parovi koji žive u izvanbračnim zajednicama s najmanje jednim djetetom koje boravi s njima činili su više od 10 % svih obitelji u Francuskoj, Švedskoj i Estoniji te u Islandu i Norveškoj. U Estoniji su vjenčani parovi s najmanje jednim djetetom činili 1,7 puta više obitelji od parova koji žive u izvanbračnoj zajednici s najmanje jednim djetetom, a taj je omjer bio relativno nizak i u Švedskoj, Francuskoj, Bugarskoj, Sloveniji, Finskoj, Latviji i Danskoj. S druge strane, u Grčkoj su vjenčani parovi s najmanje jednim djetetom bili više od stostruko brojniji od parova u izvanbračnoj zajednici s najmanje jednim djetetom, dok je u Cipru i Malti taj udio bio malo viši od 30.

Očito je iz grafikona 5. da je uzorak odgoja djece u regijama glavnih gradova raznolik. U regijama glavnih gradova onih država članica u kojima je brak i dalje relativno uobičajena institucija (na primjer u Italiji i Portugalu) udio vjenčanih parova s najmanje jednim djetetom koje boravi s njima bio je blizu ili ispod nacionalnog prosjeka. S druge strane, među regijama glavnih gradova onih država članica u kojima je brak relativno manje uobičajena institucija (kao što su Francuska ili Švedska) udio vjenčanih parova s najmanje jednim djetetom koje s njima boravi u glavnom je gradu bio iznad nacionalnog prosjeka.

Izvori i dostupnost podataka

Popisi stanovništva i stanova u načelu su se provodili svakih deset godina u državama članicama EU-a. Ovdje prikazani podaci temelje se na podacima koje su dostavile države članice za popis stanovništva u EU-u 2011.: nisu se uspoređivali rezultati iz prethodnihpopisa stanovništva.

U najširem smislu, svrha je popisa stanovništva i stanova popisati svo stanovništvo i stanove u određenom području. Njime se prikupljaju podaci i o glavnim obilježjima osoba, obitelji, kućanstava i stanova u kojima žive, drugim riječima, niz zemljopisnih, demografskih, socijalnih i gospodarskih podataka. Tradicionalno se popis stanovništva obavljao od vrata do vrata brojanjem osoba u svakom stanu. Međutim, posljednjih se desetljeća u brojnim državama članicama EU-a popis sve rjeđe provodi prikupljanjem podataka iz jednog izvora, a sve češće statistički izrađuje s pomoću podataka iz administrativnih izvora i anketa provedenih na uzorku.

Iz popisa stanovništva može se dobiti sveobuhvatna i točna slika stanovništva i stanova. To je opsežan pothvat kojim se osigurava jedinstveni izvor podataka od velike vrijednosti za razvoj politike jer se prikupljaju usporedivi podaci za mala područja (općine) koji se mogu objediniti od razine regija do nacionalnih i međunarodnih agregata. Rezultati popisa stanovništva i stanova jedinstveni su jer se njima osiguravaju detaljni podaci do razine pojedinačnih općina te sredstva za usporedbu različitih varijabli unakrsnim tabeliranjem.

Većina prikazanih podataka temelji se na pojmu „uobičajenog boravišta” koji se odnosi na mjesto u kojem osoba obično provodi svoj dnevni odmor, bez obzira na privremeno napuštanje tog mjesta u svrhe rekreacije, blagdana, posjeta prijateljima i srodnicima, posla, liječenja ili vjerskih putovanja. Smatra se da osobe imaju „uobičajeno boravište” ako su na određenom mjestu živjele bez prekida 12 mjeseci prije referentnog razdoblja za popis stanovništva i stanova ili ako su stigle na to mjesto tijekom 12 mjeseci prije popisa stanovništva i navele da tamo planiraju ostati najmanje godinu dana.

Napomena: agregati za EU-28 navedeni u ovom članku izvedeni su iz ukupnih nacionalnih podataka dostupnih iz popisa stanovništva i stanova. Zbog toga se ne odnose na poseban referentni datum, nego se temelje na referentnom razdoblju koje je odabrano za popis stanovništva u svakoj državi članici EU-a.

Popisno čvorište — pristup internetom gotovo milijardi podatkovnih točaka

Za provođenje popisa stanovništva i stanova bili su potrebni opsežno planiranje i bliska suradnja između Eurostata i nacionalnih statističkih tijela u cilju olakšavanja najšire moguće uporabe tih statističkih podataka kao glavnog izvora europske socijalne statistike. Imajući to na umu, Eurostat je razvio popisno čvorište, internetsku aplikaciju s pomoću koje se može pristupiti podacima iz popisa stanovništva koji su provedeni u 32 europske države.

Census hub screenshot.jpg

Popisno čvorište omogućuje ljudima da više nauče o mjestu u kojem žive, bez obzira na to je li riječ o nacionalnoj ili regionalnoj razini ili određenom gradu ili općini.

Popisno čvorište jedinstvena je ulazna točka za pristup podacima iz popisa stanovništva i stanova pohranjenima u svakoj državi članici EU-a i državi EFTA-e. Sučeljem se korisnicima omogućuje da podatke izvlače prema svojim potrebama time što mogu navoditi varijable koje žele unakrsno tabelirati, što se potom izrađuje iz detaljnih skupova podataka svakog nacionalnog statističkog tijela. Popisno čvorište svima je besplatno dostupno na internetu; to je jednostavan, svestran alat koji omogućuje pristup gotovo milijunu podatkovnih točaka u 125 000 različitih općina.

Eurostat će u drugoj polovini 2015. objaviti publikaciju koja se temelji na opsežnom izboru podataka iz popisa stanovništva i stanova.

Popisno čvorište dostupno je na poveznici: http://ec.europa.eu/CensusHub2 (na engleskom)

Pravna osnova

Za popis iz 2011. u europskom je zakonodavstvu definiran skup usklađenih podataka koji se moraju prikupljati u svim državama članicama EU-a, na temelju international guidelines and recommendations (na engleskom) koje su izradili Ujedinjeni narodi, Eurostat i sva nacionalna statistička tijela.

U Uredbi (EZ) br. 763/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o popisu stanovništva i stanova opisane su teme za koje treba prikupljati podatke, postupci slanja kojima se treba koristiti i ocjenjivanje kvalitete popisa koje će se provoditi. Međutim, ona se odnosi na usklađivanje izlaznih vrijednosti, a ne na usklađivanje ulaznih vrijednosti i svaka država članica mogla je sama ocijeniti kako će provoditi popis stanovništva i odrediti koji su izvori podataka, metode i tehnologija bili najbolji u pojedinom kontekstu. S druge strane, morali su biti ispunjeni određeni uvjeti u cilju ostvarenja cilja usporedivih podataka i oni su detaljno opisani u skupu provedbenih uredbi. Uredba Komisije (EZ) br.  1201/2009 sadržava definicije i tehničke specifikacije za teme popisa stanovništva (varijable) te potrebne podjele (primjerice, razvrstavanja lokacije, spola, bračnog statusa i zanimanja), u Uredbi Komisije (EU) br. 519/2010 navedene su pojedinosti o izlaznim podacima koji će se upotrijebiti za slanje podataka Europskoj komisiji u cilju usklađivanja s definiranim programom statističkih podataka (tabulacije), dok je Uredbom Komisije (EU) br. 1151/2010 propisano slanje izvješća o kvaliteti koje sadržava sustavni opis korištenih izvora podataka i kvalitete proizvedenih rezultata popisa stanovništva. Više informacija o pravnoj osnovi za popis stanovništva dostupno je na poveznici: http://ec.europa.eu/eurostat/web/population-and-housing-census/legislation (na engleskom).

Regionalni demografski statistički podaci

Iako to nije prikazano u ovom izdanju Regionalnog godišnjaka Eurostata, Eurostat prikuplja širok opseg demografskih podataka: oni uključuju statističke podatke o stanovništvu te podatke o raznim demografskim promjenama koje utječu na broj stanovništva, njegovu strukturu i posebne značajke. Ti se statistički podaci mogu koristiti za razne aktivnosti planiranja, praćenja i evaluacije u nizu važnih područja socioekonomske politike, primjerice za sljedeće:

  • analizu starenja stanovništva i učinka starenja na održivost i dobrobit,
  • evaluaciju gospodarskog učinka demografskih promjena,
  • izračun omjera i pokazatelja „po stanovniku” — kao što je regionalni bruto domaći proizvod po stanovniku – koji se mogu upotrijebiti za dodjelu sredstava iz strukturnih fondova regijama koje su u gospodarski nepovoljnom položaju,
  • razvoj i praćenje useljavanja i sustava azila

Pravnu osnovu za prikupljanje statističkih podataka o stanovništvu čine Uredba (EU) br. 1260/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj demografskoj statistici i Provedbena uredba Komisije (EU) br. 205/2014. Uredbom (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća uređuje se prikupljanje statističkih podataka Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti zajedno s Uredbom Komisije (EU) br. 351/2010. Više informacija dostupno je u posebnom odjeljku na Eurostat’s website (na engleskom).

Statistički podaci o promjenama stanovništva i strukturi stanovništva sve se više koriste pri izradi politika i za osiguranje mogućnosti praćenja demografskih promjena u političkom, gospodarskom ili kulturnom kontekstu. Europski parlament donio je rezoluciju o „Demografskim promjenama i njihovim posljedicama za budućnost kohezijske politike EU-a” (2013/C 153  E/02) u kojoj je istaknuto da bi se demografske promjene u regijama trebale statistički mjeriti te da bi se demografske promjene trebale smatrati horizontalnim ciljem u budućoj kohezijskoj politici.

Kontekst

Demografske promjene u EU-u vjerojatno će biti od velike važnosti u nadolazećim desetljećima jer se iz većine modela o budućim trendovima stanovništva može zaključiti da će stanovništvo EU-a i dalje stariti zbog stalno niske stope plodnosti i produžene dugovječnosti.

Iako migracija ima važnu ulogu u dinamici stanovništva država članica EU-a, nije vjerojatno da će se samo njome zaustaviti postojeći trend starenja stanovništva koji se javlja u mnogim dijelovima EU-a.

Društvene i gospodarske posljedice starenja stanovništva vjerojatno će imati duboki utjecaj u cijeloj Europi, i na nacionalnoj i na regionalnoj razini. Na primjer, zbog niskih stopa plodnosti smanjit će se broj učenika, bit će manje stanovništva radne dobi koje uzdržava ostatak stanovništva te će se povećati postotak starijih osoba (od kojih će nekima biti potrebna dodatna infrastruktura, zdravstvene usluge i prilagođeno stanovanje). Te bi strukturne demografske promjene mogle imati utjecaj na sposobnost vlada da povećavaju prihod od poreza, uravnotežuju vlastite financije ili pružaju primjerene mirovine i usluge zdravstvene skrbi.

Regije za koje je predviđeno da će se u njima javiti najveći demografski problemi uključuju rubne, ruralne i postindustrijske regije u kojima će se broj stanovnika vjerojatno smanjivati. Teritorijalna dimenzija demografskih promjena uočava se najviše kroz sljedeće:

  • učinak istok-zapad, pri čemu većina država članica koje su od 2004. pristupile EU-u još uvijek zaostaju,
  • učinak sjever-jug, pri čemu često postoje znatne razlike između sredozemnih regija i blažih regija na sjeveru i zapadu EU-a,
  • podjela između urbanih i ruralnih područja, pri čemu većina urbanih regija stalno prijavljuje rast stanovništva, a u brojnim ruralnim regijama opada broj osoba koji ondje imaju uobičajeno boravište,
  • učinak regije oko glavnog grada jer glavni gradovi i neke od njihovih okolnih regija (na primjer, oko velikih glavnih gradova Pariza i Londona) imaju „učinak privlačenja” koji je povezan s većim prilikama za zapošljavanje,
  • nekoliko primjera regionalnih razlika na nacionalnoj razini koje bi mogle utjecati na regionalnu konkurentnost i koheziju, na primjer, u Njemačkoj i Turskoj (između tih regija na istoku i zapadu) ili u Francuskoj, Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini (između regija na sjeveru i onih na jugu).

Razvoj politike

Zbog zabrinjavajućih budućih demografskih promjena, nije iznenađujuće da su se tvorci politika bavili nizom pitanja. Europska komisija donijela je Komunikaciju (COM(2006) 571), pod nazivom „The demographic future of Europe — from challenge to opportunity” (na engleskom ) u kojoj je istaknuto pet glavnih političkih rješenja:

  • promicanje demografske obnove stvaranjem boljih uvjeta za obitelji i boljim usklađivanjem radnog i obiteljskog života,
  • promicanje zapošljavanja stvaranjem više radnih mjesta i produljenjem radnog vijeka bolje kvalitete,
  • produktivniji i dinamičniji EU, povećanje produktivnosti i gospodarskih rezultata ulaganjem u obrazovanje i istraživanje,
  • primanje i integracija migranata u EU,
  • osiguravanje održivih javnih financija u cilju jamčenja primjerenih mirovina, socijalne sigurnosti, zdravstvene i dugoročne skrbi.

Europa 2020.

Nadalje, većinom od sedam vodećih inicijativa strategije Europa 2020. obuhvaćena su i pitanja demografskih izazova, a posebno demografskog starenja. U vodećoj inicijativi innovation union (na engleskom) predviđa se mogućnost okupljanja javnih i privatnih dionika na različitim teritorijalnim razinama u cilju rješavanja različitih izazova, a 2011. pokrenuto je European innovation partnership on active and healthy ageing (na engleskom): njegov je cilj produljiti prosječni životni vijek Europljana za dvije godine do 2020. Drugom vodećom inicijativom digital agenda (na engleskom) promiču se digitalna pismenost i pristupačnost za starije članove društva, dok se programom za nove vještine i poslove EU-a podržava dulji životni vijek s pomoću cjeloživotnog učenja i promicanja zdravog i aktivnog starenja. Naposljetku, vodećom inicijativom Europska platforma za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti obuhvaćene su primjerenost i održivost socijalne zaštite i mirovinskih sustava i potreba za osiguranjem odgovarajuće novčane potpore u starijoj dobi i pristupa sustavima zdravstvene njege.

Migracije

U svibnju 2015. Europska komisija predstavila je European agenda on migration (na engleskom) u kojem su opisane neposredne mjere kao odgovor na priljev migranata i tražitelja azila podrijetlom s druge strane Sredozemlja te je naveden niz mogućnosti politika za dugoročno upravljanje migracijama u EU-u. U programu je priznato da je potrebno odgovoriti na humanitarne izazove, ali se nastoji povećati broj vraćanja nezakonitih migranata, uz osigurano trajno pravo traženja azila.

U programu su utvrđene četiri razine djelovanja za migracijsku politiku EU-a, odnosno:

  • nova politika u području zakonite migracije — održavanje EU-a kao privlačnog odredišta za migrante ponovnim određivanjem prioriteta politika za integraciju migranata, upravljanjem migracijama putem dijaloga i partnerstva s državama nečlanicama i modernizacijom sustava blue card (na engleskom) za visokoobrazovane osobe izvan EU-a,
  • smanjivanje poticaja za nezakonitu migraciju — jačanjem uloge Frontexa, posebno u odnosu na vraćanje migranata,
  • upravljanje granicama— pomaganjem državama nečlanicama da ojačaju upravljanje svojim granicama,
  • čvrsta zajednička politika azila — u cilju osiguranja potpune i dosljedne provedbe common European asylum system (na engleskom).

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Vizualizacija podataka

Publikacije

Glavne tablice

Regionalni demografski statistički podaci (t_reg_dem)
Okvirne stope promjena stanovništva prema regijama NUTS 2 (tgs00099)
Godišnje prosječno stanovništvo (1 000) prema regijama NUTS 2 (tgs00001)
Gustoća naseljenosti prema regijama NUTS 2 (tgs00024)
Ukupna i kopnena površina prema regijama NUTS 2 (tgs00002)
Stanovništvo na dan 1. siječnja prema regijama NUTS 2 (tgs00096)

Baza podataka

Popis stanovništva iz 2011.(cens_11r)
Regionalni demografski statistički podaci (reg_dem)
Stanovništvo i površina (reg_dempoar)
Plodnost (reg_demfer)
Smrtnost (reg_demmor)
Popis stanovništva: Regionalna razina popisa stanovništva iz 2001. (reg_demcens)
Regionalni podaci (demopreg)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Izvorni podaci za tablice, grafikone i karte (MS Excel)

Vanjske poveznice


Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Statistički_podaci_o_stanovništvu_na_regionalnoj_razini&oldid=263733"