Archive:Statistički podaci o azilu

Podaci dobiveni 16. ožujka 2020. i 26. svibnja 2020. (dijelovi o zahtjevima maloljetnika bez pratnje i odlukama o zahtjevima za azil).

Planirano ažuriranje članka: srpanj 2021.

This Statistics Explained article has been archived on 2 April 2021.

Highlights

U 2019. je 612 700 osoba koje su prvi put zatražile azil podnijelo zahtjev za međunarodnu zaštitu u državama članicama EU-27.

Najviše podnositelja zahtjeva za azil u državama članicama EU-27 u 2019. državljani su Sirije, Afganistana i Venezuele.

U 2019. 38 % prvostupanjskih odluka o azilu u državama članicama EU-27 riješeno je pozitivno.

Broj podnositelja zahtjeva za azil (državljani zemalja izvan EU-27), EU-27, 2008.-2019.

(¹) 2008.-2014.: nisu dostupni podaci za Hrvatsku.
(²) 2008.: nisu dostupni podaci za Bugarsku, Grčku, Španjolsku, Francusku, Hrvatsku, Litvu, Luksemburg, Mađarsku, Austriju, Rumunjsku, Slovačku i Finsku. 2009.: nisu dostupni podaci za Bugarsku, Grčku, Španjolsku, Hrvatsku,
Luksemburg, Mađarsku, Austriju, Rumunjsku, Slovačku i Finsku. 2010.: nisu dostupni podaci za Bugarsku, Grčku, Hrvatsku, Luksemburg, Mađarsku, Austriju, Rumunjsku i Finsku.
2011.: nisu dostupni podaci za Hrvatsku, Mađarsku, Austriju i Finsku. 2012.: nisu dostupni podaci za Hrvatsku, Mađarsku i Austriju. 2013.: nisu dostupni podaci za Austriju.
Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: migr_asyappctza)

U ovom članku opisana su najnovija kretanja broja podnositelja zahtjeva za azil i odluka o zahtjevima za azil u Europskoj uniji (EU). Azil je oblik međunarodne zaštite koju država pruža na svojem području. Odobrava se osobi koja ne može tražiti zaštitu u svojoj zemlji državljanstva i/ili boravišta, posebno iz straha od progona na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkoj opciji.

Full article

Broj podnositelja zahtjeva za azil: porast u 2019.

Potreba za traženjem međunarodne zaštite jedan je od glavnih razloga koji primorava ljude na prelazak granica. Kao što je prikazano u grafikonu 1., od 2008. do 2012. može se uočiti postupni rast broja zahtjeva za azil u državama članicama EU-27, nakon čega je broj tražitelja azila brže rastao, a iznosio je 400 500 zahtjeva u 2013., 594 200 u 2014. i približno 1,3 milijuna u 2015. Broj se 2016. stabilizirao na približno 1,2 milijuna. Broj zahtjeva za azil 2017. zabilježio je znatan pad, za 44,5 % u odnosu na 2016., a nastavio se kretati silaznom putanjom i u 2018.

U 2019. je 676 300 tražitelja azila podnijelo zahtjev za međunarodnu zaštitu u 27 trenutačnih država članica Europske unije (EU-27), 11,2 % više u odnosu na 2018. To je prvi put od 2015. da se broj zahtjeva za azil povećao u odnosu na prethodnu godinu.

Grafikon 1.: Broj podnositelja zahtjeva za azil (državljani trećih zemalja), EU-27, 2008. – 2019.
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Broj osoba koje prvi put podnose zahtjev: 612 700 u 2019.

Broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u državama članicama EU-27 ^[1] taj je broj 2019. iznosio 612 700. Kategorija osobe koja prvi put podnosi zahtjev za međunarodnu zaštitu odnosi se na osobe koje su prvi put podnijele zahtjev za azil u određenoj državi članici EU-a i ne uključuje višestruke podnositelje zahtjeva (u toj državi članici), pa tako preciznije odražava broj osoba koje su tek stigle u državu članicu izvjestiteljicu i u njoj podnose zahtjev za međunarodnu zaštitu. Broj podnositelja ponovljenih zahtjeva (osoba koje su podnijele više od jednog zahtjeva) u državama članicama EU-27 u 2019. iznosio je 63 600, što je 9,4 % ukupnog broja podnositelja zahtjeva.

Najnoviji podaci za 2019. ukazuju na povećanje broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u EU-27 za 63 700 u odnosu na prethodnu godinu (s 549 000 u 2018. na 612 700 u 2019.). Glavni je razlog povećanja veći broj podnositelja zahtjeva iz Venezuele, Kolumbije i Afganistana (vidjeti grafikon 2.).

Grafikon 2.: Državljanstvo osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil (državljani trećih zemalja), EU-27, 2018. i 2019.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Državljanstvo osoba koje prvi put podnose zahtjev: najveći broj iz Sirije, Afganistana i Venezuele

Sirija je od 2013. glavna zemlja državljanstva tražitelja azila u EU-27. Broj Sirijaca koji prvi put podnose zahtjev za azil u EU-27 smanjio se s 80 000 u 2018. na 74 400 u 2019., a udio Sirijaca u ukupnom broju u EU-27 smanjio se s 14,6 % na 12,1 %.

Afganistanci su činili 8,6 % ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil, a Venezuelci 7,3 %, dok su Kolumbijci i Iračani činili 5,2 % odnosno 4,4 %.

Među najbrojnijim skupinama državljana koji su 2019. prvi put podnijeli zahtjev za azil u EU-27, najznačajniji porast broja zahtjeva u odnosu na 2018. zabilježen je među državljanima Venezuele (22 600 zahtjeva više ili +101,9 %), zatim državljanima Kolumbije (21 800 više ili +216,7 %) i Afganistana (13 600 više ili +34,8 %). Najveći pad broja podnositelja zahtjeva zabilježen je za državljane Iraka (9 500 manje ili –26,2 %) i Sirije (5 700 manje ili –7,1 %) ^[2].

Glavne zemlje odredišta: Njemačka, Francuska i Španjolska

Njemačka je sa 142 400 registriranih podnositelja zahtjeva u 2019. imala udio od 23,3 % svih osoba koje prvi put podnose zahtjev u EU-27. Slijedile su je Francuska (119 900 ili 19,6 %), Španjolska (115 200 ili 18,8 %), a zatim Grčka (74 900 ili 12,2 %) i Italija (35 000 ili 5,7 %).

Među državama s više od 5 000 osoba koje su prvi put podnijele zahtjev za azil u 2019., broj osoba koje prvi put podnose zahtjev najviše se relativno povećao u odnosu na prethodnu godinu u Španjolskoj (+118,4 % ili 62 400 više tražitelja azila koji prvi put traže azil u 2019. u odnosu na 2018.), Cipru (+66,8 % ili 5 100 više), zatim u Švedskoj (+27,9 % ili 5 000 više), Belgiji (+27,4 % ili 5 000 više), Grčkoj (+15,3 % ili 9 900 više), Nizozemskoj (+9,9 % ili 2 000 više) i Francuskoj (+7,6 % ili 8 500 više). Nasuprot tome, najveća smanjenja u odnosu na prethodnu godinu zabilježena su u Italiji (–34,5 % ili 18 400 manje), Njemačkoj (–12,0 % ili 19 400 manje) i Austriji (-7,0 % ili 800 manje), vidjeti grafikon 3.

Grafikon 3.: Broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil (državljani trećih zemalja), 2018. i 2019.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Tablica 1. sadržava pregled pet najvećih skupina osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil (prema državljanstvu) u pojedinoj državi članici EU-27, Ujedinjenoj Kraljevini i državama članicama EFTA-e. Sirijci su činili najveći broj podnositelja zahtjeva u sedam država članica EU-27, uključujući 39 300 podnositelja zahtjeva u Njemačkoj. Približno 40 300 Venezuelaca (najveći broj podnositelja zahtjeva iz jedne zemlje u jednu od država članica EU-27 u 2019.) i 28 900 Kolumbijaca podnijelo je zahtjev za zaštitu u Španjolskoj, dok je 23 700 Afganistanaca podnijelo zahtjev u Grčkoj. Velik broj podnositelja zahtjeva određenog državljanstva u 2019. zabilježen je i u Njemačkoj (13 700 podnositelja zahtjeva iz Iraka i 10 800 iz Turske), Grčkoj (10 800 podnositelja zahtjeva iz Sirije) i Francuskoj (10 000 podnositelja zahtjeva iz Afganistana).

Tablica 1.: Pet glavnih državljanstava podnositelja zahtjeva za azil (državljana trećih zemalja), 2019.
(broj, zaokružen)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Dob i spol osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil

Više od tri četvrtine (77,3 %) osoba koje su prvi put 2019. tražile azil u državama članicama EU-27 bilo je mlađe od 35 godina (vidjeti grafikon 4.), osobe u dobi od 18 do 34 godine činile su malo više od polovine (47,0 %) ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil, dok su gotovo jednu trećinu (30,3 %) ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil činili maloljetnici mlađi od 18 godina.

Ova je raspodjela podnositelja zahtjeva za azil bila uobičajena u gotovo svim državama članicama EU-27, s najvećim udjelom podnositelja zahtjeva u dobi od 18 do 34 godine. Međutim, bilo je nekoliko iznimaka: Njemačka, Estonija, Litva, Mađarska, Austrija i Poljska zabilježile su veći udio podnositelja zahtjeva za azil mlađih od 18 godina.

Grafikon 4.: Raspodjela osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil (državljani trećih zemalja) prema dobnoj skupini, 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Iz raspodjele osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil prema spolu može se uočiti kako je azil tražilo više muškaraca (61,9 %) nego žena (38,1 %). U najmlađoj dobnoj skupini (0 – 13 godina) muškarci su 2019. činili 51,2 % ukupnog broja podnositelja zahtjeva. Veće razlike uočene su u skupinama podnositelja zahtjeva za azil u dobi od 14 do 17 godina te od 18 do 34 godine, a 67,9 % odnosno 69,0 % osoba koje su prvi put podnijele zahtjev bili su muškarci, dok se njihov udio smanjio na 58,0 % u dobnoj skupini od 35 do 64 godine. U državama članicama EU-27 broj podnositeljica zahtjeva u 2019. premašio je broj podnositelja zahtjeva za azil u dobnoj skupini od 65 godina ili više, iako je ta skupina relativno mala jer čini samo 0,8 % (0,5 % žena i 0,3 % muškaraca) ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev.

Grafikon 5.: Udio muškaraca koji prvi put podnose zahtjev za azil (državljani trećih zemalja) prema dobnoj skupini, EU-27, 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Zahtjevi maloljetnika bez pratnje

Maloljetnik bez pratnje osoba je mlađa od 18 godina koja stigne na državno područje države članice EU-27 bez pratnje odrasle osobe odgovorne za tog maloljetnika ili maloljetnik koji je ostavljen bez pratnje nakon što je ušao na državno područje države članice. Tijekom 2019. države članice EU-27 primile su 14 100 zahtjeva ^[3] maloljetnika bez pratnje, a 7,1 % svih maloljetnika bilo je bez pratnje (vidjeti grafikon 6.).

U većini država članica EU-27 udio maloljetnika bez pratnje u 2019. bio je manji od 20 %. Tek je pet država članica zabilježilo veće postotke: Rumunjska (34,5 %), Cipar (46,9 %), Slovačka (69,8 %), Bugarska (71,8 %) i Slovenija (80,2 %).

Grafikon 6.: Raspodjela maloljetnih podnositelja zahtjeva za azil (državljani trećih zemalja), 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza) i (migr_asyunaa)

Odluke o zahtjevima za azil

Podaci o odlukama koje se odnose na zahtjeve za azil dostupni su na dvjema razinama, to jest u okviru prvostupanjskih odluka i konačnih odluka donesenih na temelju žalbenog postupka ili revizije.

U državama članicama EU-27 u 2019. donijeto je 540 800 prvostupanjskih odluka o zahtjevima za azil te dodatnih 296 600 konačnih odluka na temelju žalbenog postupka. Na temelju prvostupanjskih odluka status zaštite odobren je za 206 000 osoba, a još 91 000 osoba dobilo je status zaštite nakon žalbenog postupka.

Daleko najveći broj odluka (prvostupanjskih i konačnih) donijet je u Njemačkoj (vidjeti grafikon 7.), što čini 28,5 % ukupnog broja prvostupanjskih odluka i 44,2 % ukupnog broja konačnih odluka donesenih u EU-27 u 2019.

Grafikon 7.: Broj prvostupanjskih i konačnih odluka o zahtjevima za azil (državljana trećih zemalja), 2019.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (migr_asydcfsta) i (migr_asydcfina)

Prvostupanjske odluke o zahtjevima za azil

Grafikon 8. prikazuje analizu rezultata prvostupanjskih odluka. Iako su status izbjeglica i supsidijarne zaštite definirani zakonodavstvom EU-a, humanitarni razlozi razlikuju se u nacionalnim zakonodavstvima i nisu primjenjivi u određenim državama članicama EU-a.

Pozitivan ishod u 2019. imalo je 38,1 % prvostupanjskih odluka o azilu u EU-27, to jest odobren je status izbjeglice ili supsidijarne zaštite, ili je odobren boravak iz humanitarnih razloga. Kad je riječ o prvostupanjskim odlukama, približno 52,9 % svih pozitivnih odluka u EU-27 2019. dovelo je do odobrenja statusa izbjeglice.

Grafikon 8.: Raspodjela prvostupanjskih i konačnih odluka o zahtjevima za azil (državljana trećih zemalja) prema ishodu, 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asydcfsta)

U apsolutnim brojkama, 109 000 osoba na temelju prvostupanjske odluke dobilo je 2019. status izbjeglice u državama članicama EU-27, 52 000 dobile su status supsidijarne zaštite i 45 100 dobilo je odobrenje boravka iz humanitarnih razloga.

Među državama članicama EU-27, najveći udjeli pozitivnih prvostupanjskih odluka od ukupnog broja prvostupanjskih odluka u 2019. zabilježeni su u Španjolskoj (66,2 %), zatim u Luksemburgu (56,7 %), Austriji (53,5 %), Grčkoj (53,1 %), Irskoj (52,1 %) i Danskoj (52,0 %). Nasuprot tome, Italija, Hrvatska, Poljska, Češka i Mađarska bilježile su pojedinačno udio pozitivnih prvostupanjskih odluka u rasponu od 8,5 % (Mađarska) do 19,7 % (Italija).

Konačne odluke donesene u žalbenom postupku

Udio konačnih pozitivnih odluka na temelju žalbe ili preispitivanja (30,7 %, vidjeti grafikon 9.) bio je u EU-27 u 2019. nešto niži od udjela prvostupanjskih odluka (38,1 %, vidjeti grafikon 8.). Približno 91 000 osoba u državama članicama EU-27 dobila je 2019. pozitivne konačne odluke nakon žalbe ili preispitivanja, a od toga ih je 33 200 dobilo status izbjeglica, 30 000 status supsidijarne zaštite i 27 900 dobilo je humanitarni status.

Grafikon 9.: Raspodjela konačnih odluka o zahtjevima za azil (državljana trećih zemalja) prema ishodu, 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asydcfina)

Među državama članicama EU-27, najveći udjeli pozitivnih konačnih odluka od ukupnog broja konačnih odluka u 2019. zabilježeni su u Bugarskoj (67,7 %), potom Austriji (55,7 %), Irskoj (48,9 %), Nizozemskoj (48,0 %) i Finskoj (44,9 %). S druge strane, u Estoniji, Litvi i Portugalu sve su konačne odluke bile negativne.

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Statistički podaci o azilu: tablice i grafikoni (na engleskom)

Izvori podataka

Eurostat izrađuje statističke podatke o nizu pitanja koja se odnose na međunarodne migracije. Podaci o azilu od 1986. do 2007. prikupljeni su na temelju džentlmenskog sporazuma. Podaci se od 2008. dostavljaju Eurostatu u skladu s odredbama članka 4. Uredbe (EZ) 862/2007, a većina statističkih podataka prikazanih u ovom članku prikupljena je u ovom regulatornom okviru.

Podaci se Eurostatu dostavljaju jednom mjesečno (za statistiku o podnošenju zahtjeva za azil), tromjesečno (za prvostupanjske odluke) ili jednom godišnje (za konačne odluke na temelju žalbe ili preispitivanja, preseljenje i maloljetnike bez pratnje). Statistički podaci temelje se na administrativnim izvorima, a Eurostatu ih dostavljaju statistička tijela, ministarstva unutarnjih poslova ili povezane agencije za useljavanje u državama članicama EU-a.

Pri analizi statističkih podataka o azilu valja uzeti u obzir dvije različite kategorije osoba. Prva obuhvaća tražitelje azila koji su podnijeli prijavu (zahtjev za azil) koju razmatra relevantno tijelo. Drugu čine osobe kojima je nakon razmatranja odobren status izbjeglice ili druga vrsta međunarodne zaštite (supsidijarna zaštita), ili im je odobrena zaštita na temelju nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na međunarodnu zaštitu (odobrenjem boravka iz humanitarnih razloga), ili im je odbijen bilo koji oblik zaštite.

Nakon stupanja na snagu Uredbe (EZ) 862/2007, statistički podaci o odlukama o azilu postali su dostupni za različite faze postupka azila. Prvostupanjske odluke su odluke koje donosi odgovarajuće tijelo u svojstvu prvostupanjskog upravnog/sudskog postupka azila u zemlji primateljici. Za razliku od toga, konačne odluke u okviru žalbe ili preispitivanjaodnose se na odluke donesene na prvom stupnju upravnog/sudskog postupka azila te proizišle iz žalbe koju je podnio tražitelj azila koji je odbijen u prethodnoj fazi. Budući da se postupci azila i broj/razine tijela koja donose odluke razlikuju među državama članicama EU-a, stvarni konačni stupanj može biti, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i upravnim postupcima, odluka vrhovnog nacionalnog suda. Međutim, primijenjenom metodologijom utvrđeno je da bi se konačna odluka trebala odnositi na ono što je u stvarnosti konačna odluka u većini predmeta: drugim riječima, kad su svi uobičajeni načini žalbe već primijenjeni i ne postoji mogućnost žalbe na sadržaj odluke, već samo na postupovne razloge.

Kontekst

U skladu sa Ženevskom konvencijom iz 1951. o statusu izbjeglica (izmijenjenom Njujorškim protokolom iz 1967.) više od 70 godina utvrđuje se tko su izbjeglice te se određuje zajednički pristup prema izbjeglicama, što je jedan od temelja za razvoj zajedničkog sustava azila u okviru EU-a. EU od 1999. radi na stvaranju zajedničkog europskog sustava azila u skladu sa Ženevskom konvencijom i ostalim primjenjivim međunarodnim instrumentima.

Čelnici država i vlada donijeli su 5. studenoga 2004. Haški program. U programu se iznosi ideja zajedničkog europskog sustava azila common European asylum system (CEAS) (na engleskom) te se posebno ističe izazov utvrđivanja zajedničkih postupaka i jedinstvenog statusa osoba kojima je odobren azil ili supsidijarna zaštita. Plan Europske komisije za politiku azila (COM(2008) 360 final) (na engleskom) predstavljen je u lipnju 2008. te je uključivao tri stupa potpore razvoju zajedničkog europskog sustava azila:

bolju usklađenost sa standardima zaštite dodatnim usklađivanjem zakona o azilu država članica,
učinkovitu i dobro podržanu praktičnu suradnju,
veću solidarnost i osjećaj odgovornosti među državama članicama EU-a te između država članica EU-a i zemalja koje nisu članice EU-a.

Imajući to na umu, Europska komisija iznijela je 2009. prijedlog za osnivanje europskog potpornog ureda za azil European Asylum Support Office (EASO) (na engleskom). EASO podržava države članice EU-a u njihovim nastojanjima provođenja dosljednija i pravednija politike azila. Pruža i tehničku i operativnu potporu državama članicama koje su suočene s određenim pritiskom (drugim riječima, države članice koje primaju velik broj podnositelja zahtjeva za azil). EASO je počeo redovno raditi u lipnju 2011. te trenutačno radi na povećanju svojih kapaciteta, aktivnosti i utjecaja u suradnji s Europskom komisijom i visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR).

U svibnju 2010. Europska je komisija predstavila action plan for unaccompanied minors (COM(2010) 213 final) (na engleskom), akcijski plan za maloljetnike bez pratnje, koji se smatraju najizloženijim i najranjivijim žrtvama migracija. Cilj je tog plana utvrditi koordinirani pristup te obvezati sve države članice EU-a na pružanje visokih standarda primitka, zaštite i integracije maloljetnika bez pratnje. Kao dopuna tom akcijskom planu European Migration Network (na engleskom) izradila je sveobuhvatnu EU study on reception policies, as well as return and integration arrangements for unaccompanied minors (na engleskom).

Sastavljene su brojne direktive u tom području. Četiri su glavna zakonska instrumenta za azil, od kojih svi trenutačno podliježu prijedlozima za zamjenu ili preinake:

Direktiva o standardima za kvalifikaciju 2011/95/EU, o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu,
Direktiva o zajedničkim postupcima 2013/32/EU, o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite,
Direktiva o uvjetima prihvata 2013/33/EU o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu,
Dublinska uredba (EU) 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje (državljanin zemlje koja nije članica EU-a) ili osoba bez državljanstva.

Operativna i financijska potpora EU-a imala je ključnu ulogu u pomaganju državama članicama da riješe problem migracija. Konkretno, Europska komisija državama članicama pruža trajnu financijsku potporu u okviru Asylum, Migration and Integration Fund (na engleskom) (AMIF). AMIF djelotvorno i uspješno podupire zajednički odgovor Unije na migrantsku krizu, a istodobno pruža znak solidarnosti državama članicama pod najvećim pritiskom.

U travnju 2016. Europska komisija donijela je Komunikaciju (na engleskom) (COM(2016) 197 final) kojom se pokreće postupak reforme zajedničkog europskog sustava azila. Njome su obuhvaćene mogućnosti za pravedan i održiv sustav za raspodjelu podnositelja zahtjeva za azil među državama članicama EU-a, dodatno usklađivanje postupaka azila i standarda u cilju stvaranja ravnopravnih uvjeta diljem EU-a, čime bi se smanjili čimbenici privlačenja koji potiču nezakonita sekundarna kretanja, te jačanja ovlasti EASO-a.

U svibnju 2016. Europska komisija predstavila je prvi paket reformi, uključujući prijedloge za uspostavu održivog i pravednog Dublinskog sustava (COM(2016) 270 final), jačanje sustava Eurodac (COM(2016) 272 final) i osnivanje Agencije Europske unije za azil (COM(2016) 271 final).

U srpnju 2016. Europska komisija iznijela je drugi paket prijedloga koji se odnose na reformu zajedničkog europskog sustava azila, primjerice za uspostavljanje okvira EU-a za preseljenje (COM(2016) 468 final) i utvrđivanje zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu (COM(2016) 467 final) te preinake zakonodavstva o standardima za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (COM(2016) 465 final).

U ožujku 2019. Europska komisija izvijestila je o napretku koji je ostvaren u protekle 4 godine te je utvrdila mjere koje je potrebno poduzeti za rješavanje trenutačnih i budućih migracijskih pitanja (COM/2019/126 final).

Direct access to

Bilješke

↑ Ukupni broj zahtjeva u EU-u izračunava se agregiranjem podataka država članica. Podaci pojedine države članice odnose se na broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u toj državi članici. No zahtjev za međunarodnu zaštitu može se podnijeti u više država članica u određenoj referentnoj godini. Stoga ukupan broj na razini EU-a može uključivati takve višestruke zahtjeve.
↑ Za potrebe ove analize u obzir je uzeto samo prvih 30 zemalja državljanstva po broju podnositelja zahtjeva za azil.
↑ Ukupan broj na razini EU-27 za Španjolsku uključuje podatke iz 2018.

[1] Ukupni broj zahtjeva u EU-u izračunava se agregiranjem podataka država članica. Podaci pojedine države članice odnose se na broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u toj državi članici. No zahtjev za međunarodnu zaštitu može se podnijeti u više država članica u određenoj referentnoj godini. Stoga ukupan broj na razini EU-a može uključivati takve višestruke zahtjeve.

[2] Za potrebe ove analize u obzir je uzeto samo prvih 30 zemalja državljanstva po broju podnositelja zahtjeva za azil.

[3] Ukupan broj na razini EU-27 za Španjolsku uključuje podatke iz 2018.

[1]

[2]

[3]