Archive:Statistički podaci o azilu

Podaci dobiveni 12. ožujka 2019. i 24. travnja 2019. (dijelovi o zahtjevima maloljetnika bez pratnje i konačnim odlukama).
Planirano ažuriranje članka: srpanj 2020.

Highlights

U 2018. 580 800 osoba koje su prvi put zatražile azil podnijelo je zahtjev za međunarodnu zaštitu u državama članicama EU-a.

Najviše tražitelja azila u EU-u 2018. državljani su Sirije, Afganistana i Iraka.

U 2018. 37 % prvostupanjskih odluka o azilu u EU-u riješeno je pozitivno.

Zahtjevi za azil (osobe iz zemalja izvan EU-a) u državama članicama EU-28, 2008.–2018.

Ukupno: 2008.–2014. Nisu dostupni podaci za Hrvatsku.
Osobe koje prvi put podnose zahtjev: 2008.: Nisu dostupni podaci za Bugarsku, Grčku, Španjolsku, Francusku, Hrvatsku, Litvu, Luksemburg, Mađarsku, Austriju, Rumunjsku, Slovačku i Finsku. 2009.: Nisu dostupni podaci za Bugarsku, Grčku, Španjolsku, Hrvatsku,
Luksemburg, Mađarsku, Austriju, Rumunjsku, Slovačku i Finsku. 2010.: Nisu dostupni podaci za Bugarsku, Grčku, Hrvatsku, Luksemburg, Mađarsku, Austriju, Rumunjsku i Finsku.
2011.: Nisu dostupni podaci za Hrvatsku, Mađarsku, Austriju i Finsku. 2012.: Nisu dostupni podaci za Hrvatsku, Mađarsku i Austriju. 2013.: Nisu dostupni podaci za Austriju.

Ovaj članak opisuje najnovija kretanja broja podnositelja zahtjeva za azil i odluka o zahtjevima za azil u Europskoj uniji (EU). Azil je oblik međunarodne zaštite koju država pruža na svojem području. Odobrava se osobi koja ne može tražiti zaštitu u svojoj zemlji državljanstva i/ili boravišta, posebno iz straha od progona na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkoj opciji.

Full article

Broj podnositelja zahtjeva za azil: pad u 2018.

Nakon što je broj zahtjeva za azil dosegnuo najvišu vrijednost 1992. (672 tisuće zahtjeva u EU-15) kad su države članice EU-a primile brojne zahtjeve za azil iz bivše Jugoslavije te ponovno 2001. (424 tisuće zahtjeva u EU-27), broj zahtjeva za azil u okviru skupine EU-27 pao je do 2006. na nešto manje od 200 tisuća.

Ako se uzmu u obzir samo zahtjevi građana iz zemalja koje nisu države članice EU-a (vidjeti grafikon 1.), može se uočiti postupni rast broja zahtjeva za azil u okviru skupine EU-27 te poslije EU-28 do 2012., nakon čega je broj tražitelja azila brže rastao, te je broj podnesenih zahtjeva 2013. iznosio 431 tisuću, 627 tisuća 2014. i približno 1,3 milijuna 2015. i 2016. Time je broj zahtjeva za azil u okviru skupine EU-28 2015. i 2016. bio otprilike dvostruko veći od dotad najvišeg relativnog zabilježenog broja u okviru EU-15 1992. U 2018. 638 tisuća tražitelja azila podnijelo je zahtjev za međunarodnu zaštitu u državama članicama Europske unije (EU), što je smanjenje od 10 % u odnosu na 2017. (712 tisuća) i tek malo više od polovine broja zabilježenog 2016., kada je registrirano gotovo 1,3 milijuna podnositelja zahtjeva za azil. Taj se podatak može usporediti s razinom zabilježenom u 2014., prije rekordnih godina 2015. i 2016.

Grafikon 1.: Zahtjevi za azil
(izvan EU-a) u državama članicama skupine EU-28, 2008. – 2018.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Broj osoba koje prvi put podnose zahtjev: 581 tisuća u 2018.

Broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u EU-28 ^[1] U 2018. taj je broj iznosio 581 tisuću, što je za 57 tisuća (9 %) manje od ukupnog broja podnositelja zahtjeva. Kategorija osobe koja prvi put podnosi zahtjev za međunarodnu zaštitu odnosi se na osobe koje su prvi put podnijele zahtjev za azil u određenoj državi članici EU-a i ne uključuje višestruke podnositelje zahtjeva (u toj državi članici), pa tako preciznije odražava broj osoba koje su tek stigle u državu članicu izvjestiteljicu i u njoj podnose zahtjev za međunarodnu zaštitu.

Najnoviji podaci za 2018. upućuju na to da se broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u skupini EU-28 smanjio za 74 tisuće u odnosu na prethodnu godinu jer se broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil smanjio sa 655 tisuća 2017. na 581 tisuću 2018. To je nastavak na znatno smanjenje broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil za 551 tisuću, zabilježeno u razdoblju 2016. – 2017. Glavni je razlog smanjenja manji broj podnositelja zahtjeva iz Sirije i Nigerije (vidjeti grafikon 2.).

Grafikon 2.: Zemlje državljanstva tražitelja azila (iz zemalja izvan EU-a) u državama članicama skupine EU-28, 2017. i 2018.
(u tisućama osoba koje prvi put podnose zahtjev)
Izvor:'’ Eurostat (migr_asyappctza)

Državljanstvo osoba koje prvi put podnose zahtjev: najveći udjeli iz Sirije, Afganistana i Iraka

Sirija je u 2018. bila glavna zemlja državljanstva tražitelja azila u državama članicama EU-a, što je slučaj od 2013. Broj Sirijaca koji prvi put podnose zahtjev za azil u EU-28 smanjio se sa 102 tisuće u 2017. na 81 tisuću u 2018., a udio Sirijaca u ukupnom broju u EU-28 smanjio se s 15,6 % na 13,9 %. Sirija je bila glavna zemlja državljanstva tražitelja azila u osam država članica EU-a.

Afganistanci su činili 7,1 % ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil, Iračani 6,8 %, Pakistanci 4,3 %, a Iranci 4,0 %.

Među najbrojnijim skupinama državljana koji su 2018. prvi put podnijeli zahtjev za azil u EU-28 najveći relativni porast u odnosu na 2017. zabilježen je za Venezuelce (za 1,8 postotnih bodova), Gruzijce (za 1,6 postotnih bodova), Turke (za 1,5 postotnih bodova), Irance (za 1,3 postotna boda) te Kolumbijce (za 1,1 postotni bod). Najveće relativno smanjenje broja podnositelja zahtjeva među najčešćim zemljama državljanstva tražitelja azila u 2018. (osim Sirije) zabilježeno je kod Nigerijaca (smanjenje za 2,2 postotna boda) i Eritrejaca (smanjenje za 1,2 postotna boda) ^[2].

Glavne zemlje odredišta: Njemačka, Francuska i Grčka

U Njemačkoj je u 2018. registrirano 162 tisuće podnositelja zahtjeva, tj. 28 % svih osoba koje su prvi put podnijele zahtjev za azil u državama članicama EU-a. Slijede je Francuska (110 tisuća ili 19 %), Grčka (65 tisuća ili 11 %), Španjolska (53 tisuće ili 9 %), Italija (49 tisuća ili 8 %) i Ujedinjena Kraljevina (37 tisuća ili 6 %).

Među državama članicama EU-a s više od 5000 osoba koje su u 2018. prvi put zatražile azil, broj osoba koje su prvi put podnijele zahtjev u odnosu na prethodnu godinu najviše se povećao u Cipru (+70 % ili 3 tisuće više osoba koje prvi put traže azil 2018. nego 2017.) i Španjolskoj (+60 % ili 20 tisuća više), ispred Belgije (+29 % ili 4 tisuće više), Nizozemske (+27 % ili 4 tisuće više), Francuske (+20 % ili 19 tisuća više) i Grčke (+14 % ili 8 tisuća više). Za razliku od toga, najveće relativno smanjenje zabilježeno je u Italiji (–61 % ili 77 tisuća manje), Austriji (–49 % ili 11 tisuća manje), Švedskoj (–19 % ili 4 tisuće manje) i Njemačkoj (–18 % ili 36 tisuća manje) (vidjeti grafikon 3.).

Grafikon 3.: Broj tražitelja azila (iz zemalja izvan EU-a) u državama članicama EU-a i EFTA-e, 2017. i 2018.
(u tisućama osoba koje prvi put podnose zahtjev)
Izvor:'’ Eurostat (migr_asyappctza)

Tablica 1. sadržava pregled pet najvećih skupina osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil (prema državljanstvu) u svakoj državni članici EU-a. Sirijci su činili najveći broj podnositelja zahtjeva u osam od 28 država članica EU-a, uključujući 44 tisuće podnositelja zahtjeva u Njemačkoj (najveći broj podnositelja zahtjeva iz jedne zemlje u jednoj državi članici EU-a 2018.) i 13 tisuća u Grčkoj. Oko 19 tisuća Venezuelaca podnijelo je zahtjev za zaštitu u Španjolskoj, dok je 16 tisuća podnositelja zahtjeva iz Iraka zabilježeno u Njemačkoj i gotovo 10 tisuća u Grčkoj. Afganistanci su činili 12 tisuća podnositelja zahtjeva u Grčkoj i 10 tisuća u Francuskoj. Druge države članice s visokim brojem podnositelja zahtjeva s jednim državljanstvom 2018. bile su: Njemačka s 11 tisuća podnositelja zahtjeva iz Irana, 10 tisuća iz Nigerije i 10 tisuća iz Turske, Španjolska s 8 tisuća podnositelja zahtjeva iz Kolumbije i Francuska s 8 tisuća podnositelja zahtjeva iz Albanije.

Tablica 1.: Pet glavnih državljanstava podnositelja zahtjeva za azil (iz zemalja izvan EU-a), 2018.
(broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil, zaokružen)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Dob i spol osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil

Gotovo četiri petine (79 %) osoba koje su 2018. prvi put zatražile azil u EU-28 bile su mlađe od 35 godina (vidjeti grafikon 4.); osobe u dobi od 18 do 34 godine činile su malo manje od polovine (48 %) ukupnog broja podnositelja zahtjeva, dok su gotovo jednu trećinu (31 %) ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil činili maloljetnici mlađi od 18 godina.

Ta je raspodjela podnositelja zahtjeva za azil bila uobičajena u gotovo svim državama članicama EU-a, s najvećim udjelom podnositelja zahtjeva u dobi od 18 do 34 godine. Međutim, postoji nekoliko iznimaka: Mađarska, Austrija, Njemačka i Poljska zabilježile su veći udio podnositelja zahtjeva za azil mlađih od 18 godina (najmanje 44 %).

Grafikon 4.: Raspodjela prema dobi osoba (iz zemalja izvan EU-a) koje su 2018. prvi put podnijele zahtjev za azil u državama članicama EU-a i EFTA-e, 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Iz podjele osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil prema spolu, može se uočiti da azil traži više muškaraca nego žena. U najmlađoj dobnoj skupini (0 – 13 godina) muškarci su 2018. činili 51 % ukupnog broja podnositelja zahtjeva. Uočena je veća razlika prema spolu među podnositeljima zahtjeva za azil u dobi od 14 do 17 godina ili od 18 do 34 godine, pri čemu su 72 % odnosno 70 % osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil bili muškarci, dok se taj udio smanjio na 59 % u dobnoj skupini od 35 do 64 godine. U skupini EU-28 broj podnositeljica zahtjeva u 2018. premašivao je broj podnositelja zahtjeva za azil u dobnoj skupini od 65 godina ili više, iako je ta skupina relativno mala jer čini samo 0,7 % (0,4 % žena i 0,3 % muškaraca) ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev.

Grafikon 5.: Udio muškaraca iz zemalja koje nisu članice EU-a koji prvi put podnose zahtjev za azil u državama članicama EU-28, prema dobnoj skupini, 2018.
(%)
Izvor:'’ Eurostat (migr_asyappctza)

Zahtjevi maloljetnika bez pratnje

Maloljetnik bez pratnje osoba je mlađa od 18 godina koja stigne na državno područje države članice EU-a bez pratnje odrasle osobe odgovorne za tog maloljetnika ili maloljetnik koji je ostavljen bez pratnje nakon što je ušao na državno područje države članice. Tijekom 2018. države skupine EU-28 primile su 19 700 zahtjeva maloljetnika bez pratnje; taj broj čini 10 % svih podnositelja zahtjeva za azil mlađih od 18 godina (vidjeti grafikon 6.). Najveći udjeli maloljetnika bez pratnje među svim maloljetnim podnositeljima zahtjeva za azil u državama članicama EU-a 2018. zabilježeni su u Sloveniji (70 %) i Bugarskoj (57 %). S druge strane, Češka i Estonija 2018. nisu registrirale nijednog maloljetnika bez pratnje.

Grafikon 6.: Raspodjela prema statusu maloljetnih podnositelja zahtjeva za azil iz zemalja koje nisu članice EU-a u državama članicama EU-a i EFTA-e, 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyunaa) i (migr_asyappctza)

Odluke o zahtjevima za azil

Podaci o odlukama o zahtjevima za azil dostupni su na dvjema razinama, odnosno u okviru prvostupanjskih odluka i konačnih odluka donesenih na temelju žalbenog postupka ili revizije.

U državama članicama EU-a 2018. doneseno je gotovo 582 tisuće prvostupanjskih odluka o zahtjevima za azil te dodatnih 309 tisuća konačnih odluka na temelju žalbenog postupka. Na temelju prvostupanjskih odluka za 217 tisuća osoba odobren je status zaštite, a dodatnih 116 tisuća osoba dobilo je status zaštite nakon žalbenog postupka.

Daleko najveći broj odluka (i prvostupanjskih i konačnih) donesen je u Njemačkoj (vidjeti grafikon 7.), što čini gotovo trećinu (31 %) ukupnog broja prvostupanjskih odluka i gotovo polovinu (47 %) ukupnog broja konačnih odluka donesenih u EU-28 u 2018.

Grafikon 7.: Broj prvostupanjskih i konačnih odluka o zahtjevima za azil (iz zemalja izvan EU-a), 2018.
(u tisućama)
Izvor:'’ Eurostat (migr_asydcfsta) i (migr_asydcfina)

Prvostupanjske odluke o zahtjevima za azil

Grafikon 8. sadržava analizu rezultata prvostupanjskih odluka. Iako su status izbjeglica i i status supsidijarne zaštite definirani zakonodavstvom EU-a, humanitarni razlozi razlikuju se u nacionalnim zakonodavstvima i nisu primjenjivi u svim državama članicama EU-a.

U 2018. 37 % prvostupanjskih odluka o azilu u državama skupine EU-28 imalo je pozitivan ishod, tj. odobren je status izbjeglice ili supsidijarne zaštite, ili je odobren boravak zbog humanitarnih razloga (vidjeti grafikon 8.). Kad je riječ o prvostupanjskim odlukama, oko 56 % svih pozitivnih odluka u državama skupine EU-28 dovelo je 2018. do odobrenja statusa izbjeglice.

Grafikon 8.: Raspodjela prvostupanjskih odluka o zahtjevima za azil (iz zemalja izvan EU-a), 2018.
(%)
Izvor:'’ Eurostat (migr_asydcfsta)

U apsolutnim brojkama, 122 tisuća osoba na temelju prvostupanjske odluke dobilo je 2018. status izbjeglice u državama skupine EU-28, 62 tisuće dobilo je status supsidijarne zaštite i 33 tisuće dobilo je odobrenje boravka zbog humanitarnih razloga.

Među državama članicama EU-a najveći udjeli pozitivnih prvostupanjskih odluka u ukupnom broju prvostupanjskih odluka 2018. zabilježeni su u Irskoj (85 %) i Luksemburgu (72 %). S druge strane, Francuska, Estonija, Španjolska, Latvija, Poljska i Češka zabilježile su stope odbijanja na prvostupanjskoj razini u rasponu od 72 % (Francuska) do 89 % (Češka).

Konačne odluke donesene u žalbenom postupku

U 2018. 38 % konačnih odluka na temelju žalbe ili preispitivanja u državama skupine EU-28 imalo je pozitivan ishod.

Približno 116 tisuća osoba u EU-28 dobilo je pozitivne konačne odluke, od čega su 42 tisuće dobile status izbjeglice, 38 tisuća status supsidijarne zaštite i dodatnih 36 tisuća humanitarni status.

Grafikon 9.: Raspodjela konačnih odluka o zahtjevima za azil (iz zemalja izvan EU-a), 2018.
(%)
Izvor:'’ Eurostat (migr_asydcfina)

Samo u pet država članica EU-a pozitivan ishod imalo je više od polovine konačnih odluka o azilu donesenih 2018.: Finska (69 %), Nizozemska (60 %), Ujedinjena Kraljevina (58 %) Bugarska (57 %) i Austrija (54 %).

Najveći udjeli konačnih odluka o odbijanju zahtjeva zabilježeni su u Portugalu i Estoniji, u kojima su sve konačne odluke bile negativne.

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Statistički podaci o azilu: tablice i grafikoni

Izvori podataka

Eurostat izrađuje statističke podatke o nizu pitanja koja se odnose na međunarodne migracije. Od 1986. do 2007. podaci o azilu prikupljeni su na temelju prijateljskog sporazuma. Od 2008. podaci se dostavljaju Eurostatu u skladu s odredbama članka 4. Uredbe (EC) 862/2007; većina statističkih podataka prikazanih u ovom članku prikupljena je unutar tog regulatornog okvira.

Podaci se Eurostatu dostavljaju jednom mjesečno (za statističke podatke o podnošenju zahtjeva za azil), jednom u tromjesečju (za prvostupanjske odluke) ili jednom godišnje (za konačne odluke koje se temelje na žalbi ili ponovnom pregledu, preseljenje i maloljetnike bez pratnje). Statistički podaci temelje se na administrativnim izvorima, a Eurostatu ih dostavljaju statistička tijela, ministarstva unutarnjih poslova ili povezane agencije za useljavanje u državama članicama EU-a.

Pri analizi statističkih podataka o azilu, trebalo bi uzeti u obzir dvije različite kategorije osoba. Prva obuhvaća tražitelje azila koji su podnijeli prijavu (zahtjev za azil) koju razmatra relevantno tijelo. Drugu čine osobe kojima je nakon razmatranja odobren status izbjeglice ili neka druga vrsta međunarodne zaštite (supsidijarna zaštita) ili im je odobrena zaštita na temelju nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na međunarodnu zaštitu (odobrenje boravka iz humanitarnih razloga) ili im je odbijen bilo koji oblik zaštite.

Nakon stupanja na snagu Uredbe (EZ) 862/2007 statistički podaci o odlukama o azilu postali su dostupni za različite faze postupka azila. Prvostupanjske odluke odluke su koje donosi odgovarajuće tijelo u svojstvu prvostupanjskog upravnog/sudskog postupka azila u zemlji primateljici. Za razliku od toga, konačne odluke žalbe ili ponovnog pregleda odnose se na odluke donesene na prvom stupnju upravnog/sudskog postupka azila, koje su proizišle iz žalbe koju je podnio tražitelj azila koji je odbijen u prethodnoj fazi. Budući da se postupci azila i broj/razine tijela koja donose odluke razlikuju među državama članicama EU-a, stvarni konačni stupanj može biti, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i upravnim postupcima, odluka vrhovnog nacionalnog suda. Međutim, primijenjenom metodologijom utvrđeno je da bi se konačna odluka trebala odnositi na ono što je u stvarnosti konačna odluka u većini predmeta: drugim riječima, kad su svi uobičajeni načini žalbe već primijenjeni i ne postoji mogućnost žalbe na sadržaj odluke, već samo na postupovne razloge.

Kontekst

U skladu sa Ženevskom konvencijom iz 1951. o statusu izbjeglica (kako je izmijenjena Njujorškim protokolom iz 1967.) više od 70 godina utvrđuje se tko su izbjeglice te se određuje zajednički pristup prema izbjeglicama, što je jedan od temelja za razvoj zajedničkog sustava azila u okviru EU-a. Od 1999. EU radi na stvaranju zajedničkog europskog sustava azila u skladu sa Ženevskom konvencijom i ostalim primjenjivim međunarodnim instrumentima.

Haški program donijeli su čelnici država i vlada 5. studenoga 2004. U programu se iznosi ideja zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) te se posebno ističe izazov utvrđivanja zajedničkih postupaka i ujednačenog statusa osoba kojima je odobren azil ili supsidijarna zaštita. Plan politike azila Europske komisije (COM(2008) 360 final) predstavljen je u lipnju 2008. te je uključivao tri stupa za podupiranje razvoja zajedničkog europskog sustava azila:

bolju sukladnost sa standardima zaštite dodatnim usklađivanjem zakona o azilu država članica;
učinkovitu i dobro podržanu praktičnu suradnju;
veću solidarnost i osjećaj odgovornosti među državama članicama EU-a te između država članica EU-a i zemalja koje nisu članice EU-a.

Imajući to na umu, Europska komisija 2009. Iznijela je prijedlog za uspostavu Europskog potpornog ureda za azil (EASO). EASO podržava države članice EU-a u njihovim nastojanjima da provedu dosljedniju i pravedniju politiku azila. Pruža i tehničku i operativnu potporu državama članicama koje su suočene s određenim pritiskom (drugim riječima, države članice koje primaju velik broj podnositelja zahtjeva za azil). EASO je u potpunosti počeo s radom u lipnju 2011. te radi na povećanju kapaciteta, aktivnosti i utjecaja u suradnji s Europskom komisijom i visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR).

U svibnju 2010. Europska je komisija predstavila action plan for unaccompanied minors (na engleskom) (COM(2010) 213 final), plan o maloljetnicima bez pratnje koji se smatraju najizloženijim i najranjivijim žrtvama migracija. Cilj je tog plana utvrditi koordinirani pristup te obvezati sve države članice na pružanje visokih standarda prihvata, zaštite i integracije maloljetnika bez pratnje. Kao dopuna tom akcijskom planu Europska migracijska mreža izradila je sveobuhvatnu studiju EU-a politikama prihvata te detalje o povratku i integraciji maloljetnika bez pratnje.

Sastavljene su brojne direktive u tom području. Četiri su glavna zakonska instrumenta za azil, od kojih su svi trenutačno podložni prijedlozima za zamjenu ili preinake:

the Direktiva o standardima za kvalifikaciju 2011/95/EU o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu;
Direktiva o postupcima azila 2013/32/EU o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite;
Direktiva o uvjetima prihvata 2013/33/EU o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu;
Dublinska uredba (EU) 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje (državljanin zemlje koja nije članica EU-a) ili osoba bez državljanstva.

Operativna i financijska potpora EU-a imala je ključnu ulogu u pomaganju državama članicama da riješe problem migracija. Konkretno, Europska komisija državama članicama pruža trajnu financijsku potporu u okviru Asylum, Migration and Integration Fund (na engleskom) (AMIF). AMIF djelotvorno i uspješno podupire zajednički odgovor Unije na migrantsku krizu, a istodobno pruža znak solidarnosti državama članicama pod najvećim pritiskom.

U travnju 2016. Europska komisija donijela je Komunikaciju (COM(2016) 197 final) kojom se pokreće postupak reforme zajedničkog europskog sustava azila. Njome su obuhvaćene mogućnosti za pravedan i održiv sustav za raspodjelu podnositelja zahtjeva za azil među državama članicama EU-a, dodatno usklađivanje postupaka azila i standarda radi stvaranja ravnopravnih uvjeta diljem EU-a, čime bi se smanjili faktori privlačenja koji potiču neredovita sekundarna kretanja, te jačanja ovlasti EASO-a.

U svibnju 2016. Europska komisija predstavila je prvi paket reformi, uključujući prijedloge za uspostavu održivog i pravednog Dublinskog sustava (COM(2016) 270 final), jačanje sustava Eurodac (COM(2016) 272 final) i osnivanje Agencije Europske unije za azil (COM(2016) 271 final).

U lipnju 2016. Europska komisija iznijela je drugi paket prijedloga koji se odnose na reformu zajedničkog europskog sustava azila, na primjer za uspostavljanje okvira EU-a za preseljenje (COM(2016) 468 final) i utvrđivanje zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu (COM(2016) 467 final) te preinake zakonodavstva o standardima za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (COM(2016) 465 final).

U ožujku 2019. Europska komisija izvijestila je o napretku koji je ostvaren u protekle četiri godine te je utvrdila mjere koje je potrebno poduzeti za rješavanje trenutačnih i budućih migracijskih pitanja (COM/2019/126 final).

Direct access to

Napomene

↑ Ukupni broj zahtjeva u EU-u izračunava se agregiranjem podataka država članica. Podaci države članice odnose se na broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u toj državi članici. No zahtjev za međunarodnu zaštitu može se podnijeti u više država članica u određenoj referentnoj godini. Stoga ukupan broj na razini EU-a može uključivati takve višestruke zahtjeve.
↑ Za potrebe ove analize u obzir je uzeto samo prvih 30 zemalja državljanstva po broju podnositelja zahtjeva za azil.

[1] Ukupni broj zahtjeva u EU-u izračunava se agregiranjem podataka država članica. Podaci države članice odnose se na broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u toj državi članici. No zahtjev za međunarodnu zaštitu može se podnijeti u više država članica u određenoj referentnoj godini. Stoga ukupan broj na razini EU-a može uključivati takve višestruke zahtjeve.

[2] Za potrebe ove analize u obzir je uzeto samo prvih 30 zemalja državljanstva po broju podnositelja zahtjeva za azil.

[1]

[2]