Archive:Statistički podaci o azilu

Podaci dobiveni 16. ožujka 2018. i
18. travnja 2018. (dio o konačnim odlukama).
Planirano ažuriranje članka: rujan 2019.

Highlights

U 2017. 650 tisuća osoba koje su prvi put podnijele zahtjev za azil zatražilo je međunarodnu zaštitu u državama članicama EU-a.

U 2017. 538 000 tražitelja azila dobilo je status zaštite u državama članicama EU-a.

U 2017. gotovo polovina (46 %) prvostupanjskih odluka o azilu u EU-u riješena je pozitivno.

Asylum applications (non-EU) in the EU-28 Member States, 2006–2017

Ovaj članak opisuje najnovija kretanja broja podnositelja zahtjeva za azil i odluka o zahtjevima za azil u Europskoj uniji (EU). Azil je oblik međunarodne zaštite koju država pruža na svojem području. Odobrava se osobi koja ne može tražiti zaštitu u svojoj zemlji državljanstva i/ili boravišta, posebno iz straha od progona na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkoj opciji.

Full article

Broj podnositelja zahtjeva za azil: pad u 2017.

Nakon što je broj zahtjeva za azil dosegnuo najvišu vrijednost 1992. (672 tisuće zahtjeva u EU-15) kad su države članice EU-a primile brojne zahtjeve za azil iz bivše Jugoslavije te ponovno 2001. (424 tisuće zahtjeva u EU-27), broj zahtjeva za azil u okviru skupine EU-27 pao je do 2006. na nešto manje od 200 tisuća.

Ako se uzmu u obzir samo zahtjevi građana iz zemalja koje nisu države članice EU-a (vidjeti grafikon 1.), može se uočiti postupni rast broja zahtjeva za azil u okviru skupine EU-27 te poslije EU-28 do 2012., nakon čega je broj tražitelja azila brže rastao, te je broj podnesenih zahtjeva 2013. iznosio 431 tisuću, 627 tisuća 2014. i približno 1,3 milijuna 2015. i 2016. Time je broj zahtjeva za azil u okviru skupine EU-28 2015. i 2016. bio otprilike dvostruko veći od dotad najvišeg relativnog zabilježenog broja u okviru EU-15 1992. U 2017. gotovo 705 tisuća tražitelja azila zatražilo je međunarodnu zaštitu u državama članicama Europske unije (EU). To je nešto više od polovine broja iz 2016., kada je registrirano gotovo 1,3 milijuna tražitelja azila. Taj se podatak može usporediti s razinom zabilježenom u 2014., prije rekordnih godina 2015. i 2016.

Grafikon 1: Zahtjevi za azil (izvan EU-a) u državama članicama skupine EU-28, 2006.–2017.
(tisuće)
Izvor: Eurostat (migr_asyctz) and (migr_asyappctza)

Podnositelji zahtjeva kojima je to prvi put: 560 tisuća manje u 2017.

Broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u skupini EU-28 ^[1] u 2017. bilo ih je 650 tisuća, što je 55 tisuća (oko 8 %) manje od ukupnog broja podnositelja zahtjeva. Osoba koja prvi put podnosi zahtjev za azil za međunarodnu zaštitu osoba je koja podnosi zahtjev za azil prvi put u određenoj državi članici EU-a i stoga se isključuje ponavljanje prijave (u toj državi članici) te se time može preciznije odrediti broj osoba koje su tek stigle i prijavljuju se za međunarodnu zaštitu u određenoj državi članci.

Najnoviji podaci za 2017. upućuju na pad od 560 tisuće osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u skupini EU-28 u usporedbi s prethodnom godinom, s obzirom na to da je broj podnositelja zahtjeva koji se prvi put prijavljuju pao s 1,2 milijuna u 2016. na 650 tisuća u 2017. To je nastavak na blago smanjenje od 50 tisuća osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil zabilježeno između 2015. i 2016. Glavni je razlog smanjenja manji broj podnositelja zahtjeva iz Sirije, Afganistana i Iraka, (vidjeti grafikon 2.).

Grafikon 2.: Zemlje državljanstva tražitelja azila iz trećih zemalja u 28 država članica, 2016. i 2017.
(tisuća osoba koje prvi put podnose zahtjev)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Državljanstvo osoba koje prvi put podnose zahtjev: većina iz Sirije i Iraka

Sirija je bila glavna zemlja državljanstva tražitelja azila u državama članicama EU-a u 2017., što je slučaj od 2013. Broj Sirijaca koji prvi put podnose zahtjev za azil u EU-28 smanjio se sa 335 tisuća u 2016. na 102 tisuće u 2017., a udio sirijskih izbjeglica u ukupnom broju u EU-28 smanjio se sa 27,8 % na 15,8 %. Unatoč tom smanjenju Sirija je bila glavna zemlja državljanstva u četrnaest država članica EU-a.

Iračani su činili 7 % ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil i Afganistanci 7 %, a Nigerijci i Pakistanci 6 % odnosno 5 %.

Od brojnih skupina građana koji prvi put podnose zahtjev za azil u EU-28 u 2017. najveći relativni porast u usporedbi s 2016. zabilježen je za Nigerijce (porast udjela od 2,2 postotna boda) te Bangladešane i Gvinejce (porast od 1,6 postotnih bodova). Zabilježen je i znatan relativni porast broja podnositelja zahtjeva iz Turske, Venezuele, Côte d’Ivoirea, Eritreje i Albanije. Najveći relativni pad broja podnositelja zahtjeva od najučestalijih matičnih zemalja tražitelja azila 2017. (osim Sirijaca) zabilježen je kod Afganistanaca, Iračana i Iranaca ^[2].

Zemlje odredišta: Njemačka, Italija i Francuska glavni

Njemačka je sa 198 tisuća registriranih podnositelja zahtjeva u 2017. imala udio od 31 % svih osoba koje prvi put podnose zahtjev u EU-28. Slijede je Italija (127 tisuća ili 20 %), Francuska (91 tisuća ili 14 %), Grčka (57 tisuća ili 9 %), Ujedinjena Kraljevina (33 tisuće ili 5 %) i Španjolska (30 tisuće ili 5 %).

Među državama članicama EU-a s više od 5 tisuća osoba koje prvi put traže azil u 2017. broj podnositelja zahtjeva u relativnom smislu u usporedbi s prethodnom godinom najviše je porastao u Španjolskoj (+96 % ili 15 tisuća više osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u 2017. nego u 2016.), Francuskoj (+19 % ili 14 tisuća više), Grčkoj (+14 % ili 7 tisuća više) i Italiji (+4 % ili 5 tisuća više). Za razliku od toga, najveći relativni pad zabilježen je u Njemačkoj (-73 % ili 520 tisuća manje osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u 2017. nego u 2016.), Austriji (-44 % ili 18 tisuća manje), Nizozemskoj (-17 % ili 3 tisuće manje) i Ujedinjenoj Kraljevini (-15 % ili 6 tisuća manje) (vidjeti grafikon 3.).

Grafikon 3.: Broj tražitelja azila iz trećih zemalja u državama članicama EU-a i EFTA-e, 2016. i 2017.
(tisuća osoba koje prvi put podnose zahtjev)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Tablica 1. sadržava pregled pet najvećih skupina osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil (prema državljanstvu) u svakoj državni članici EU-a. Sirijci čine najveći broj podnositelja zahtjeva u 14 od 28 država članica EU-a, uključujući 49 tisuća podnositelja zahtjeva u Njemačkoj (najveći broj podnositelja zahtjeva iz jedne zemlje u jednoj državi članici EU-a 2017.) i 16 tisuća u Grčkoj. Oko 22 tisuća Iračana zatražilo je zaštitu u Njemačkoj i 8 tisuća u Grčkoj, a 16 tisuća Afganistanaca u Njemačkoj i oko 7 tisuća u Grčkoj i Francuskoj. Druge države članice s visokim brojem podnositelja zahtjeva s jednim državljanstvom bile su u 2017. Italija s 25 tisuća podnositelja zahtjeva iz Nigerije i 12 tisuća iz Bangladeša, Francuska s 11 tisuća iz Albanije i Španjolska s 10 tisuća iz Venezuele.

Tablica 1.: Pet glavnih državljanstava podnositelja zahtjeva za azil (izvan EU-a), 2017
(broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil, zaokružene brojke)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Dob i spol osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil

Preko četiri od pet (82 %) osoba koje prvi put traže azil u skupini EU-28 2017. bile su mlađe od 35 godina (vidjeti Grafikon 4.); osobe u dobi od 18 do 34 godine činile su malo više od pola (51 %) ukupnog broja osoba koje podnose zahtjev za azil, dok su gotovo jednu trećinu (31 %) ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil činili maloljetnici mlađi od 18 godina.

Ta je raspodjela podnositelja zahtjeva za azil bila uobičajena u gotovo svim državama članicama EU-a, s najvećim udjelom podnositelja zahtjeva u dobi od 18 do 34 godine. Međutim, postoji nekoliko iznimaka: Austrija, Mađarska, Poljska i Njemačka zabilježile su veći udio podnositelja zahtjeva za azil koji su mlađi od 18 godina (više od 45 %).

Grafikon 4.: Raspodjela prema dobi osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil iz trećih zemalja u državama članicama EU-a i EFTA-e, 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Iz podjele osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil prema spolu, može se uočiti da azil traži više muškaraca nego žena. U najmlađoj dobnoj skupini (0 – 13 godina) muškarci su 2017. činili 52 % ukupnog broja podnositelja zahtjeva. Uočena je veća razlika prema spolu među podnositeljima zahtjeva u dobi 14 – 17 godina ili 18 – 34 godine, pri čemu su oko tri četvrtine osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil bili muškarci, dok se taj udio smanjio na samo tri petine u dobnoj skupini 35 – 64. Diljem skupine EU-28 broj podnositeljica zahtjeva premašivao je broj podnositelja zahtjeva za azil u dobnoj skupini od 65 godina ili više 2017., iako je ta skupina relativno mala jer čini samo 0,6 % ukupnog broja osoba koje prvi put podnose zahtjev.

Grafikon 5.: Udio muškaraca iz trećih zemalja koji prvi put podnose zahtjev za azil u EU-28, prema dobnoj skupini, 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza)

Zahtjevi maloljetnika bez pratnje

Maloljetnik bez pratnje osoba je mlađa od 18 godina koja stigne na područje države članice EU-a bez pratnje odrasle osobe odgovorne za maloljetnika ili maloljetnik koji je ostavljen bez pratnje nakon što je ušao na područje države članice. Države skupine EU-28 primile su 31,8 tisuća zahtjeva maloljetnika bez pratnje 2017.; 13 % svih maloljetnika nema pratnju (vidjeti Grafikon 6.). Među maloljetnicima koji su podnijeli zahtjev za azil, udio onih koji su bez pratnje bio je manji od polovine u svim državama članicama EU-a 2017.

Grafikon 6.: Raspodjela prema statusu maloljetnih podnositelja zahtjeva za azil iz trećih zemalja u državama članicama EU-a i EFTA-e, 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asyappctza) i (migr_asyunaa)

Prvostupanjske odluke o zahtjevima za azil

Podaci o odlukama o zahtjevima za azil dostupni su na dvjema razinama, odnosno u okviru prvostupanjskih odluka i konačnih odluka donesenih na temelju žalbenog postupka ili revizije. 28 država članica EU-a dodijelilo je u 2017. status zaštite za 538 000 tražitelja azila, što je gotovo 25 % manje nego u 2016.

U svim državama članicama EU-a 2017. doneseno je 1 milijun prvostupanjskih odluka, što je neznatno manje nego 2016. (1,1 milijun). Uvjerljivo je najveći broj odluka donesen u Njemačkoj (vidjeti grafikon 7.), što je 2017. činilo više od polovine (54 %) ukupnog broja prvostupanjskih odluka u skupini država EU-28.

Grafikon 7.: Broj prvostupanjskih i konačnih odluka o zahtjevima za azil iz trećih zemalja 2017.
(tisuća)
Izvor: Eurostat (migr_asydcfsta) i (migr_asydcfina)

Grafikon 8. sadržava analizu rezultata prvostupanjskih odluka. Iako su status izbjeglica i i status supsidijarne zaštite definirani zakonodavstvom EU-a, humanitarni razlozi razlikuju se u nacionalnim zakonodavstvima i nisu primjenjivi u svim državama članicama EU-a.

U 2017. gotovo tri petine (46 %) ^[3] prvostupanjskih odluka o azilu u skupini država EU-28 imalo je pozitivan ishod, tj. odobren je status izbjeglice ili supsidijarne zaštite, ili je odobren boravak iz humanitarnih razloga (vidjeti grafikon 8.). Kad je riječ o prvostupanjskim odlukama, oko 50 % svih pozitivnih odluka u državama skupine EU-28 dovelo je 2017. do odobrenja statusa izbjeglice.

Grafikon 8.: Raspodjela prvostupanjskih odluka o zahtjevima za azil iz trećih zemalja 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asydcfsta)

Ukupno je 222 tisuća osoba na temelju prvostupanjske odluke dobilo status izbjeglice u državama skupine EU-28 2017., 159 tisuća dobilo je status supsidijarne zaštite i 63 tisuća dobilo je odobrenje boravka iz humanitarnih razloga.

Najveći udio pozitivnih prvostupanjskih odluka o azilu zabilježen je 2017. u Irskoj (89 %), Litvi (78 %) i Latviji (74 %). Za razliku od toga, u Češkoj, Poljskoj i Francuskoj stope odbijanja na temelju prvostupanjskih odluka bile su više od 70 %.

Konačne odluke donesene u žalbenom postupku

Udio konačnih pozitivnih odluka na temelju žalbe ili preispitivanja (36 %; vidjeti grafikon 9.) bio je u EU-28 u 2017. nešto niži nego za prvostupanjske odluke (45 %; vidjeti grafikon 8.). Približno 95,2 tisuća osoba u državama skupine EU-28 dobilo je pozitivne konačne odluke nakon žalbe ili ponovnog pregleda 2017, od toga su 49,6 tisuće dobile status izbjeglica, 31,1 tisuća status supsidijarne zaštite i 14,6 tisuća humanitarni status.

Grafikon 9.: Raspodjela konačnih odluka o zahtjevima za azil iz trećih zemalja 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_asydcfina)

Samo u četirima državama članicama EU-a pozitivan ishod imalo je više od pola konačnih odluka o azilu 2017.: Finska (65 %), Nizozemska (59 %), Ujedinjena Kraljevina (57 %) i Austrija (56 %).

Najveći udjeli odbijanja u konačnim odlukama zabilježeni su u Slovačkoj, Sloveniji i Estoniji, u kojima su sve konačne odluke bile negativne.

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Statistički podaci o azilu: tablice i grafikoni

Izvori podataka

Eurostat izrađuje statističke podatke o nizu pitanja koja se odnose na međunarodne migracije. Od 1986. do 2007. podaci o azilu prikupljeni su na temelju prijateljskog sporazuma. Od 2008. podaci se dostavljaju Eurostatu u skladu s odredbama članka 4. Uredbe (EC) 862/2007; većina statističkih podataka prikazanih u ovom članku prikupljena je unutar tog regulatornog okvira.

Podaci se Eurostatu dostavljaju jednom mjesečno (za statističke podatke o podnošenju zahtjeva za azil), jednom u tromjesečju (za prvostupanjske odluke) ili jednom godišnje (za konačne odluke koje se temelje na žalbi ili ponovnom pregledu, preseljenje i maloljetnike bez pratnje). Statistički podaci temelje se na administrativnim izvorima, a Eurostatu ih dostavljaju statistička tijela, ministarstva unutarnjih poslova ili povezane agencije za useljavanje u državama članicama EU-a.

Pri analizi statističkih podataka o azilu, trebalo bi uzeti u obzir dvije različite kategorije osoba. Prva obuhvaća tražitelje azila koji su podnijeli prijavu (zahtjev za azil) koju razmatra relevantno tijelo. Drugu čine osobe kojima je nakon razmatranja odobren status izbjeglice ili neka druga vrsta međunarodne zaštite (supsidijarna zaštita) ili im je odobrena zaštita na temelju nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na međunarodnu zaštitu (odobrenje boravka iz humanitarnih razloga) ili im je odbijen bilo koji oblik zaštite.

Nakon stupanja na snagu Uredbe (EZ) 862/2007 statistički podaci o odlukama o azilu postali su dostupni za različite faze postupka azila. Prvostupanjske odluke odluke su koje donosi odgovarajuće tijelo u svojstvu prvostupanjskog upravnog/sudskog postupka azila u zemlji primateljici. Za razliku od toga, konačne odluke žalbe ili ponovnog pregleda odnose se na odluke donesene na prvom stupnju upravnog/sudskog postupka azila, koje su proizišle iz žalbe koju je podnio tražitelj azila koji je odbijen u prethodnoj fazi. Budući da se postupci azila i broj/razine tijela koja donose odluke razlikuju među državama članicama EU-a, stvarni konačni stupanj može biti, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i upravnim postupcima, odluka vrhovnog nacionalnog suda. Međutim, primijenjenom metodologijom utvrđeno je da bi se konačna odluka trebala odnositi na ono što je u stvarnosti konačna odluka u većini predmeta: drugim riječima, kad su svi uobičajeni načini žalbe već primijenjeni i ne postoji mogućnost žalbe na sadržaj odluke, već samo na postupovne razloge.

Kontekst

U skladu sa Ženevskom konvencijom iz 1951. koja se odnosi na status izbjeglica (kako je izmijenjena Njujorškim protokolom iz 1967.) više od 60 godina utvrđuje se tko su izbjeglice te se određuje zajednički pristup prema izbjeglicama, što je jedan od temelja za razvoj zajedničkog sustava azila u okviru EU-a. Od 1999. EU radi na stvaranju zajedničkog europskog sustava azila u skladu sa Ženevskom konvencijom i ostalim primjenjivim međunarodnim instrumentima.

Haški program donijeli su čelnici država i vlada 5. studenoga 2004. U programu se iznosi ideja zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) te se posebno ističe izazov utvrđivanja zajedničkih postupaka i ujednačenog statusa osoba kojima je odobren azil ili supsidijarna zaštita. Plan politike azila Europske komisije [1] (COM(2008) 360 final) predstavljen je u lipnju 2008. te je uključivao tri stupa za podupiranje razvoja zajedničkog europskog sustava azila:

bolju sukladnost sa standardima zaštite dodatnim usklađivanjem zakona o azilu država članica;
učinkovitu i dobro podržanu praktičnu suradnju;
veću solidarnost i osjećaj odgovornosti među državama članicama EU-a te između država članica EU-a i zemalja koje nisu članice EU-a.

Imajući to na umu, Europska komisija 2009. Iznijela je prijedlog za uspostavu Europskog potpornog ureda za azil (EASO). EASO podržava države članice EU-a u njihovim nastojanjima da provedu dosljedniju i pravedniju politiku azila. Pruža i tehničku i operativnu potporu državama članicama koje su suočene s određenim pritiskom (drugim riječima, države članice koje primaju velik broj podnositelja zahtjeva za azil). EASO je u potpunosti počeo s radom u lipnju 2011. te radi na povećanju kapaciteta, aktivnosti i utjecaja u suradnji s Europskom komisijom i visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR).

U svibnju 2010. Europska je komisija predstavila action plan for unaccompanied minors (na engleskom) (COM(2010) 213 final), plan o maloljetnicima bez pratnje koji se smatraju najizloženijim i najranjivijim žrtvama migracija. Cilj je tog plana utvrditi koordinirani pristup te obvezati sve države članice na pružanje visokih standarda prihvata, zaštite i integracije maloljetnika bez pratnje. Kao dopuna tom akcijskom planu Europska migracijska mreža izradila je sveobuhvatnu studiju EU-a politikama prihvata te detalje o povratku i integraciji maloljetnika bez pratnje.

Sastavljene su brojne direktive u tom području. Četiri su glavna zakonska instrumenta za azil, od kojih su svi trenutačno podložni prijedlozima za zamjenu ili preinake:

the Direktiva o standardima za kvalifikaciju 2011/95/EU o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu;
Direktiva o postupcima azila 2013/32/EU o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite;
Direktiva o uvjetima prihvata 2013/33/EU o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu;
Dublinska uredba (EU) 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje (državljanin zemlje koja nije članica EU-a) ili osoba bez državljanstva.

Potaknuta migrantskom krizom koja je trajala tijekom 2015. i 2016. Europska komisija najavila je prijedloge za uvođenje instrumenta za izvanredne situacije unutar EU-a. Ovim planom dodjeljuje se oko 700 milijuna EUR (u razdoblju od tri godine) kako bi se izbjegla humanitarna kriza i kako bi se hrana, smještaj i zdravstvena njega mogli brže osigurati prema potrebama izbjeglica unutar EU-a.

U travnju 2016. Europska komisija donijela je Komunikaciju (COM(2016) 197 final) kojom se pokreće postupak reforme zajedničkog europskog sustava azila. Njome su obuhvaćene mogućnosti za pravedan i održiv sustav za raspodjelu podnositelja zahtjeva za azil među državama članicama EU-a, dodatno usklađivanje postupaka azila i standarda radi stvaranja ravnopravnih uvjeta diljem EU-a, čime bi se smanjili faktori privlačenja koji potiču neredovita sekundarna kretanja, te jačanja ovlasti EASO-a.

U svibnju 2016. Europska komisija predstavila je prvi paket reformi, uključujući prijedloge za uspostavu održivog i pravednog Dublinskog sustava (COM(2016) 270 final), jačanje sustava Eurodac (COM(2016) 272 final) i osnivanje Agencije Europske unije za azil (COM(2016) 271 final).

U lipnju 2016. Europska komisija iznijela je drugi paket prijedloga koji se odnose na reformu zajedničkog europskog sustava azila, na primjer za uspostavljanje okvira EU-a za preseljenje (COM(2016) 468 final) i utvrđivanje zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu (COM(2016) 467 final) te preinake zakonodavstva o standardima za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (COM(2016) 465 final).

Direct access to

Napomene

↑ Ukupni broj zahtjeva u EU-u izračunava se kao zbroj podataka država članica. Podaci države članice odnose se na broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u toj državi članici. No osobe se mogu prijaviti za međunarodnu zaštitu u više država članica u određenoj referentnoj godini. Zbog toga ukupni broj na razini EU-a može sadržavati takve višestruke zahtjeve. Prema procjeni na temelju najnovije dostupne statistike na temelju Dublinske uredbe, oko 6 % podnositelja zahtjeva za azil u EU-u prijavilo se za azil u više država članica EU-a tijekom iste godine.
↑ Za ovu analizu uzeto je samo prvih 30 zemalja državljanstva u pogledu broja podnositelja zahtjeva za azil.
↑ Od referentne godine 2014., podnositelji zahtjeva za azil čiji su zahtjevi odbijeni na temelju toga što je druga država članica EU-a preuzela odgovornost za provjeru njihova zahtjeva za azil u skladu s Uredbom Dublin br. 604/2013 nisu uključeni u podatke o negativnim odlukama. Time je smanjen broj odbijenica. Zbog toga se procjenjuje da se udio pozitivnih odluka u ukupnom broju prvostupanjskih odluka povećao za oko 5 postotnih bodova.

[1] Ukupni broj zahtjeva u EU-u izračunava se kao zbroj podataka država članica. Podaci države članice odnose se na broj osoba koje prvi put podnose zahtjev za azil u toj državi članici. No osobe se mogu prijaviti za međunarodnu zaštitu u više država članica u određenoj referentnoj godini. Zbog toga ukupni broj na razini EU-a može sadržavati takve višestruke zahtjeve. Prema procjeni na temelju najnovije dostupne statistike na temelju Dublinske uredbe, oko 6 % podnositelja zahtjeva za azil u EU-u prijavilo se za azil u više država članica EU-a tijekom iste godine.

[2] Za ovu analizu uzeto je samo prvih 30 zemalja državljanstva u pogledu broja podnositelja zahtjeva za azil.

[3] Od referentne godine 2014., podnositelji zahtjeva za azil čiji su zahtjevi odbijeni na temelju toga što je druga država članica EU-a preuzela odgovornost za provjeru njihova zahtjeva za azil u skladu s Uredbom Dublin br. 604/2013 nisu uključeni u podatke o negativnim odlukama. Time je smanjen broj odbijenica. Zbog toga se procjenjuje da se udio pozitivnih odluka u ukupnom broju prvostupanjskih odluka povećao za oko 5 postotnih bodova.

[1]

[2]

[3]