Statistics Explained

Statistički podaci o dohodovnom siromaštvu

Revision as of 16:20, 27 January 2020 by EXT-A-Redpath (talk | contribs)


Podaci iz svibnja 2019.

Planirano ažuriranje članka: listopad 2020.

Glavni podaci

Stopa opasnosti od siromaštva (nakon socijalnih transfera) u EU-u smanjila se 2017. na 16,9 % (–0,4 postotna boda).

U 2017. socijalnim transferima 8,7 % stanovništva EU-a podignuto je iznad praga siromaštva.

U 2017. onih 20 % stanovništva s najvišim raspoloživim dohotkom u EU-u dobilo je 5,1 puta više dohotka od najnižih 20 %.

[[File:Income poverty statistics-FP2019-interactive-HR.XLSX]]

Stopa rizika od siromaštva, 2017.

  • Island (IS): 2016.
  • Izvor: Eurostat (mrežna oznaka podataka: ilc_li02)

U ovom članku pruža se pregled najnovijih statističkih podataka o novčanom siromaštvu i dohodovnim nejednakostima u Europskoj uniji (EU). Usporedbe životnog standarda među državama članicama često se temelje na bruto domaćem proizvodu (BDP) po stanovniku, što u monetarnom smislu znači koliko je jedna zemlja bogatija od druge. Međutim, na temelju ovog osnovnog pokazatelja teško je doći do zaključaka o raspodjeli dohodaka u nekoj zemlji te se njime ne razmatraju nenovčani čimbenici koji mogu znatno utjecati na kvalitetu života stanovništva. S jedne strane, nejednakosti u raspodjeli dohotka mogu potaknuti osobe da poboljšaju svoju situaciju radom, inovacijama ili stjecanjem novih vještina. S druge strane, često se smatra da su te dohodovne nejednakosti povezane sa zločinom, siromaštvom i socijalnom isključenošću.

Cijeli članak

Stope i pragovi opasnosti od siromaštva

Blagi rastući trend u kretanju stope opasnosti od siromaštva (nakon socijalnih transfera) vidljiv je u državama skupine EU-28, a počeo je 2010. pri stopi od 16,5 %. Dok u razdoblju od 2011. do 2013. nije bilo velikih promjena, 2014. došlo je do naglog rasta od 0,5 postotnih bodova što je dovelo do najviših razina te stope tijekom tog razdoblja u trima uzastopnim godinama (17,2 % ili 17,3 %). U 2017. (posljednja godina za koju postoje podaci) zabilježeno je smanjenje na 16,9 % (–0,4 postotna boda).

Grafikon 1.: Stope i pragovi opasnosti od siromaštva, 2017.
Izvor: Eurostat (ilc_li01) i (ilc_li02)


Tom stopom za države skupine EU-28, koja se izračunava kao ponderirani prosjek podataka iz država članica, prikrivaju se znatne razlike među državama članicama EU-a (vidjeti grafikon 1.). U devet država članica, odnosno u Rumunjskoj (23,6 %), Bugarskoj (23,4 %), Litvi (22,9 %), Latviji (22,1 %), Španjolskoj (21,6 %), Estoniji (21,0 %), Italiji (20,3 %), Grčkoj (20,2 %) i Hrvatskoj (20,0 %), smatralo se da je jedna petina stanovništva ili više u opasnosti od siromaštva; a tako je bilo i u Srbiji (25,7 %), Sjevernoj Makedoniji (22,2 %) i Turskoj (22,2 %). Među državama članicama EU-a, najniži udjeli osoba kojima prijeti opasnost od siromaštva zabilježeni su u Češkoj (9,1 %) i Finskoj (11,5 %) dok je Island (8,8 % – podaci iz 2016.) prijavio još niži udio stanovništva u opasnosti od siromaštva.

Prag opasnosti od siromaštva (prikazan i na grafikonu 1.) iznosi 60 % nacionalnog medijana raspoloživog ekvivalentnog dohotka. Za prostorne usporedbe on se često izražava standardima kupovne moći (SKM) kako bi se njime uzele u obzir razlike u troškovima života među zemljama. Vrijednosti dohotka za taj prag 2017. znatno su se razlikovale među državama članicama EU-a, u rasponu od 3182 SKM-a u Rumunjskoj do 14 006 SKM-a u Austriji, a u Luksemburgu (17 604 SKM-a) vrijednost tog praga uvelike je iznad tog raspona. Prag siromaštva bio je relativno nizak i u Srbiji (3087 SKM-a) Sjevernoj Makedoniji (3179 SKM-a) i Turskoj (3987 SKM-a), a relativno visok u Islandu (13 316 SKM-a – podaci iz 2016.), Norveškoj (15 740 SKM-a) i Švicarskoj (16 225 SKM-a).

Grafikon 2.: Stope opasnosti od siromaštva nakon socijalnih transfera, 2017.
(% udjela stanovništva u dobi od 16 ili više godina)
Izvor: Eurostat (ilc_li02)


Za različite skupine u društvu novčano siromaštvo predstavlja prijetnju u različitim mjerama
U 2017. razlika u stopi opasnosti od siromaštva (nakon socijalnih transfera) između spolova bila je za države skupine EU-28 razmjerno malena, najnovija stopa iznosila je 15,5 % za muškarce, a relativno više (17,1 %) za žene (vidjeti grafikon 2.). Najveće razlike među spolovima uočene su 2017. u Estoniji (6,0 postotnih bodova), Latviji (5,8 postotnih bodova), Litvi (5,0 postotnih bodova), Češkoj (4,0 postotnih bodova), Bugarskoj (3,8 postotnih bodova) i Sloveniji (3,2 postotna boda). Irska, Hrvatska, Cipar, Belgija, Ujedinjena Kraljevina, Italija, Malta, Austrija i Njemačka prijavile su stopu opasnosti od siromaštva za žene koja je veća od stope za muškarce za 2 postotna boda ili više, što je bio slučaj i u Švicarskoj i Norveškoj. S druge strane, stopa opasnosti od siromaštva u Danskoj bila je za 1 postotni bod viša za muškarce nego za žene, baš kao i u Sjevernoj Makedoniji (1 postotni bod).


Tablica 1.: Stope opasnosti od siromaštva nakon socijalnih transfera prema najčešćim radnim statusima, 2017.
(% udjela stanovništva u dobi od 18 ili više godina)
Izvor: Eurostat (ilc_li04)


Razlike u stopi opasnosti od siromaštva veće su kod razvrstavanja stanovništva prema radnom statusu
Nezaposlene sobe posebno su ranjiva skupina (vidjeti tablicu 1.): gotovo polovina (47,8 %) svih nezaposlenih osoba u državama skupine EU-28 bila je 2017. u opasnosti od siromaštva, a daleko najveća stopa zabilježena je u Njemačkoj (70,6 %). Deset drugih država članica EU-a (Litva, Bugarska, Malta, Latvija, Luksemburg, Ujedinjena Kraljevina, Rumunjska, Mađarska, Švedska i Estonija) izvijestilo je da je najmanje polovina nezaposlenih osoba 2017. bila u opasnosti od siromaštva.

Otprilike svaka sedma (14,2 %) umirovljena osoba u državama skupine EU-28 bila je 2017. u opasnosti od siromaštva. Stope koje su bile najmanje dvostruko veće od prosjeka država skupine EU-28 zabilježene su u Estoniji (46,1 %), Latviji (43,7 %), Litvi (36,7 %) i Bugarskoj (32,4 %).

Zaposlene osobe bile su u daleko manjoj opasnosti od siromaštva (u prosjeku 9,4 % u svim državama skupine EU-28 u 2017.). Relativno visoki udjeli zaposlenih osoba u opasnosti od siromaštva zabilježeni su u Rumunjskoj (17,4 %) i u manjoj mjeri u Luksemburgu (13,7 %) i Španjolskoj (13,1 %) dok su Grčka, Italija, Portugal i Mađarska prijavili da je više od desetine njihove radne snage 2017. bilo u opasnosti od siromaštva.


Grafikon 3.: Stope opasnosti od siromaštva prema vrsti kućanstva, kućanstva bez uzdržavane djece, 2017.
(% navedenog stanovništva)
Izvor: Eurostat (ilc_li03)


Stope opasnosti od siromaštva nisu ujednačeno raspoređene među kućanstvima s različitim udjelima odraslih osoba i uzdržavane djece
U kategoriji kućanstava bez uzdržavane djece (vidjeti grafikon 3.), opasnosti od siromaštva najviše su bile izložene osobe koje žive same, a u toj se situaciji 2017. u državama skupine EU-28 nalazilo 26,0 % kućanstava s jednom osobom. S druge strane, stopa opasnosti od siromaštva za kućanstva s dvije ili više odraslih osoba bila je niža od polovine te stope i iznosila je 11,1 %. Ako se posebno promotre kućanstva s dvije odrasle osobe u kojima najmanje jedna osoba ima 65 godina ili više, stopa opasnosti od siromaštva bila je ista, odnosno 11,1 %.

Većina država članica EU-a prijavila je sličan uzorak: najviše stope opasnosti od siromaštva među kućanstvima bez uzdržavane djece zabilježene su za kućanstva s jednom odraslom osobom u svim državama članicama EU-a osim u Malti, u kojoj je stopa bila veća za kućanstva s dvije odrasle osobe od kojih najmanje jedna ima 65 ili više godina (25,8 % u odnosu na 25,5 % za kućanstva s jednom osobom). Slična situacija zabilježena je u Sjevernoj Makedoniji, ali su tamo kućanstva s jednom osobom imala najnižu stopu (7,1 %) od tri analizirane kategorije.

U 13 od 28 država članica EU-a stopa opasnosti od siromaštva za kućanstva s dvije odrasle osobe u kojima najmanje jedna osoba ima 65 godina ili više bila je niža od stope za širu kategoriju svih kućanstava s dvije ili više odraslih osoba, a najviše u Grčkoj, u kojoj je razlika iznosila 6,6 postotnih bodova. Druga je krajnost bila Malta, u kojoj je stopa opasnosti od siromaštva za kućanstva s dvije odrasle osobe u kojima najmanje jedna osoba ima 65 godina ili više bila za 13,5 postotnih bodova veća nego za sva kućanstva s dvije ili više odraslih osoba. Taj obrazac zabilježen je i u Švicarskoj (8,5 postotnih bodova).


Grafikon 4.: Stope opasnosti od siromaštva prema vrsti kućanstva, kućanstva s uzdržavanom djecom, 2017.
(% navedenog stanovništva)
Izvor: Eurostat (ilc_li03)


Kad je riječ o kućanstvima s uzdržavanom djecom, najviša stopa opasnosti od siromaštva u državama skupine EU-28 zabilježena je u kućanstvima s jednom osobom s uzdržavanom djecom i bila je više od jedne trećine (35,3 %)
Kada se usporede stope za kućanstva s dvije odrasle osobe (vidjeti grafikon 4.), kućanstva sa samo jednim uzdržavanim djetetom (12,6 %) zabilježila su opasnost od siromaštva nešto veću od polovine opasnosti zabilježene za kućanstva s troje ili više uzdržavane djece (26,9 %). U pogledu tri vrste kućanstava prikazanih u grafikonu 4., sve države članice EU-a, osim Mađarske, izvijestile su da su kućanstva koja se sastoje od „dvije odrasle osobe i jednog uzdržavanog djeteta” u najmanjoj opasnosti od siromaštva. Potrebno je napomenuti da je u Mađarskoj najniža opasnost od siromaštva zabilježena među kućanstvima koja se sastoje od dvije odrasle osobe s troje ili više uzdržavane djece (14,2 %). Većina država članica EU-a izvijestila je da je stopa opasnosti od siromaštva najviša u kućanstvima s jednom osobom s uzdržavanom djecom. Unatoč tomu, postoji niz iznimaka u kojima je ta stopa viša u kućanstvima koja se sastoje od dvije odrasle osobe s troje ili više uzdržavane djece: to je najizraženije u Rumunjskoj (61,9 % u odnosu na 31,2 %) i Bugarskoj (65,0 % u odnosu na 35,7 %) te u manjoj mjeri u Portugalu (razlika od 8,3 postotna boda) i Španjolskoj (razlika od 3,3 postotna boda). Tako je bilo i u Švicarskoj (razlika od 4,3 postotna boda) i u svima trima zemljama kandidatkinjama za koje postoje podaci.

Grafikon 5.: Stope opasnosti od siromaštva prije i nakon socijalnih transfera, 2017.
(% udjela ukupnog stanovništva)
Izvor: Eurostat (ilc_li02) i (ilc_li10)


Mjere socijalne zaštite mogu se upotrijebiti kao sredstvo za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti
To se, primjerice, može ostvariti raspodjelom davanja. Jedan od načina za ocjenjivanje uspjeha mjera socijalne zaštite usporedba je pokazatelja opasnosti od siromaštva prije i nakon socijalnih transfera (vidjeti grafikon 5.). Socijalnim transferima stopa opasnosti od siromaštva stanovništva u državama skupine EU-28 smanjena je 2017. s 25,6 % prije transfera na 16,9 % nakon transfera, čime je 8,7 % osoba koje bi inače bile u opasnosti od siromaštva podignuto iznad praga siromaštva. Bez socijalnih transfera te bi osobe bile u opasnosti od siromaštva.

Ako se usporede stope opasnosti od siromaštva prije i nakon socijalnih transfera, učinak socijalnih davanja bio je nizak – njima je iznad praga siromaštva podignuto najviše 6,0 % stanovnika – u Bugarskoj (5,8 %), Portugalu (5,3 %), Slovačkoj (5,1 %), Italiji (4,9 %), Rumunjskoj (4,7 %) i Grčkoj (3,8 %) te u Srbiji (5,9 %), Sjevernoj Makedoniji (3,7 %) i Turskoj (2,1 %).

Kad je riječ o relativnom učinku, polovina ili više osoba koje su bile u opasnosti od siromaštva u Finskoj, Irskoj i Danskoj podignuta je iznad tog praga zahvaljujući socijalnim transferima, što je bio slučaj i u Islandu i Norveškoj.

Nejednakost u raspodjeli dohotka

Vlade, kreatori politika i društvo u cjelini ne mogu se boriti protiv siromaštva i socijalne isključenosti bez analize nejednakosti u društvu, bez obzira na to jesu li ekonomske ili socijalne prirode. Podaci o ekonomskim nejednakostima posebno su važni za procjenu relativnog siromaštva jer raspodjela ekonomskih resursa može izravno utjecati na opseg i stupanj siromaštva.

Grafikon 6.: Nejednakosti u raspodjeli dohotka, 2017.
(kvintilni omjer dohotka)
Izvor: Eurostat (ilc_di11)


Postojale su velike nejednakosti u raspodjeli dohotka u 2017.: prema prosjeku podataka svih država članica EU-a koji su ponderirani u odnosu na veličinu stanovništva (vidjeti grafikon 6.), gornjih 20 % stanovništva (s najvišim raspoloživim ekvivalentnim dohotkom) zarađivalo je 5,1 puta više od donjih 20 % (s najnižim raspoloživim ekvivalentnim dohotkom). Taj se omjer znatno razlikovao među državama članicama EU-a, a kretao se od 3,4 u Sloveniji i Češkoj do više od 6,0 u Grčkoj, Latviji, Rumunjskoj i Španjolskoj te više od 7,0 u Litvi, a najviši je bio u Bugarskoj, gdje je iznosio 8,2. Među zemljama izvan EU-a koje su prikazane u grafikonu 6., Island (3,3 – podaci iz 2016.) i Norveška (3,9) isto su prijavili posebno niske omjere nejednakosti u raspodjeli dohotka, a u Turskoj (8,7) i Srbiji (9,4) ti su omjeri bili viši nego u bilo kojoj državi članici EU-a.

Postoji interes za kreiranje politika u području nejednakosti koje su prisutne u mnogim različitim skupinama u društvu. Jedna skupina od posebnog interesa jesu starije osobe što je djelomice posljedica rastućeg udjela stanovništva EU-a u dobi od 65 godina i više. Mirovinski sustavi mogu imati važnu ulogu u uklanjanju siromaštva među starijim osobama. U tom je pogledu zanimljivo usporediti dohodak starijih osoba s dohocima ostatka stanovništva.


Grafikon 7.: Omjer relativnog medijana dohodaka, 2017.
Izvor: Eurostat (ilc_pnp2)


U svim državama skupine EU-28 medijan dohodaka osoba u dobi od 65 godina i više iznosio je 2017. 92 % medijana dohodaka stanovništva mlađeg od 65 godina
U četirima državama članicama (Luksemburgu, Francuskoj, Grčkoj i Italiji) medijan dohodaka starijih osoba bio je veći od medijana dohodaka osoba mlađih od 65 godina (vidjeti grafikon 7.). Tako je bilo i u Sjevernoj Makedoniji (1,12), Srbiji (1,03) i Turskoj (1,01). U Španjolskoj, Mađarskoj, Austriji, Rumunjskoj, Poljskoj i Portugalu medijan dohodaka starijih osoba bio je u rasponu od 90 % do 100 % dohodaka osoba mlađih od 65 godina. Tako je bilo i u Islandu (podaci iz 2015.) i Norveškoj. Omjeri ispod 80 % zabilježeni su u Belgiji, Švedskoj, Danskoj, Češkoj, Bugarskoj, Malti, Litvi, Latviji i Estoniji. Relativno niski omjeri mogu općenito biti odraz prava na mirovine.


Grafikon 8.: Relativni medijan jaza opasnosti od siromaštva, 2017.
(u %)
Izvor: Eurostat (ilc_li11)

Stupanj siromaštva, na temelju kojeg se određuje mjera siromaštva siromašnih, može se mjeriti relativnim medijanom jaza opasnosti od siromaštva. Medijan dohodaka osoba koje su u opasnosti od siromaštva u državama skupine EU-28 bio je u prosjeku 24,1 % ispod praga siromaštva 2017. (vidjeti grafikon 8.). Taj prag iznosi 60 % nacionalnog medijana ekvivalentnih raspoloživih dohodaka svih osoba. Među državama članicama EU-a, medijan dohodaka osoba koje su u opasnosti od siromaštva bio je najniže ispod praga siromaštva u Rumunjskoj (34,5 %). Osim toga, jaz iznad 25 % zabilježen je i u Latviji, Slovačkoj, Hrvatskoj, Portugalu, Litvi, Italiji, Grčkoj, Bugarskoj i Španjolskoj. Jaz je bio još veći u Srbiji (38,8 %) i Sjevernoj Makedoniji (37,3 %). Najniži jaz opasnosti od siromaštva među državama članicama EU-a zabilježen je u Finskoj (13,7 %), a zatim u Cipru (15,1 %). I jaz u Islandu bio je poprilično nizak (15,3 % – podaci iz 2016.).


Izvorni podaci za tablice i grafikone


Izvori podataka

Statistika EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) pokrenuta je 2003. na temelju sporazuma između Eurostata, šest država članica EU-a (Austrije, Belgije, Danske, Grčke, Irske i Luksemburga) i Norveške. EU-SILC uveden je u cilju osiguravanja osnovnih podataka za pokazatelje koji se odnose na dohodak i životne uvjete – zakonodavna je osnova za prikupljanje podataka Uredba (EZ) br. 1177/2003 Europskog parlamenta i Vijeća.

Prikupljanje tih statističkih podataka službeno je pokrenuto 2004. u 15 država članica i prošireno 2005. na sve preostale države skupine EU-25 zajedno s Islandom i Norveškom. Bugarska i Turska pokrenule su EU-SILC 2006., Rumunjska 2007., a Švicarska 2008., dok je Hrvatska uvela tu anketu 2010. Podaci za Sjevernu Makedoniju dostupni su od 2010., a za Srbiju od 2013. EU-SILC-om obuhvaćena je transverzalna i longitudinalna dimenzija.

Raspoloživi dohodak kućanstva dobiva se zbrajanjem svih novčanih dohodaka koje je svaki član obitelji primio iz bilo kojeg izvora (uključujući dohodak od posla, ulaganja i socijalnih davanja) i dohodaka primljenih na razini kućanstva te oduzimanjem poreza i plaćenih doprinosa za socijalno osiguranje. Kako bi se njime odražavale razlike u veličini i sastavu kućanstava, taj ukupni iznos dijeli se brojem „ekvivalentnih odraslih osoba” primjenom standardne ljestvice (ekvivalentnosti), odnosno takozvane „izmijenjene OECD-ove” ljestvice kojom se prvoj odrasloj osobi u kućanstvu pripisuje vrijednost od 1,0, svim ostalim članovima obitelji u dobi od 14 godina i više vrijednost od 0,5 te članovima kućanstva mlađima od 14 vrijednost od 0,3. Rezultat se naziva „ekvivalentni raspoloživi dohodak” i pripisuje se svakom članu kućanstva. U svrhe pokazatelja siromaštva, ekvivalentni raspoloživi dohodak izračunava se dijeljenjem ukupnog raspoloživog dohotka svakog kućanstva s ekvivalentnom veličinom kućanstva; stoga se za svaku osobu u kućanstvu smatra da ima isti ekvivalentni dohodak.

Referentno razdoblje za dohodak utvrđeno je kao razdoblje od 12 mjeseci (primjerice, prethodna kalendarska ili porezna godina) za sve zemlje osim Ujedinjene Kraljevine za koju je referentno razdoblje za dohodak tekuća godina u kojoj se provodi anketa te Irske u kojoj se anketa trajno provodi, a podaci o dohotku prikupljaju se za 12 mjeseci prije ankete.

Stopa opasnosti od siromaštva definira se kao udio stanovnika s ekvivalentnim raspoloživim dohotkom koji je ispod praga opasnosti od siromaštva (izražen paritetom kupovne moći – PPS), koji iznosi 60 % nacionalnog medijana ekvivalentnog raspoloživog dohotka. U skladu s odlukama Europskog vijeća, stopa opasnosti od siromaštva mjeri se u odnosu na stanje u svakoj državi članici EU-a, a ne primjenom vrijednosti zajedničkog praga. Stopa opasnosti od siromaštva može se izraziti prije ili nakon socijalnih transfera, a razlika između tih dviju vrijednosti predstavlja hipotetski učinak nacionalnih socijalnih transfera na smanjenje opasnosti od siromaštva. Starosne mirovine i mirovine za nadživjele članove obitelji računaju se kao dohodak prije transfera, a ne kao socijalni transferi. Dostupne su razne analize ovog pokazatelja, primjerice: prema dobi, spolu, statusu aktivnosti, vrsti kućanstva ili razini obrazovanja. Treba napomenuti da se pokazateljem ne mjeri bogatstvo nego je on relativna mjera niskog trenutačnog dohotka (u odnosu na druge osobe u istoj državi), što ne podrazumijeva nužno nizak životni standard. Podaci za EU-28 i europodručje prosječni su podaci ponderirani u odnosu na veličinu stanovništva država članica.

Kontekst

Na sastanku Europskog vijeća održanom u prosincu 2001. u Laekenu europski šefovi država i vlada prihvatili su prvi skup zajedničkih statističkih pokazatelja za socijalnu isključenost i siromaštvo koje kontinuirano razrađuje podskupina za pokazatelje (ISG) odbora za socijalnu zaštitu (SPC). Ti su pokazatelji ključni element otvorene metode koordinacije (OMC) za praćenje napretka koji su države članice EU-a ostvarile u ublažavanju siromaštva i socijalne isključenosti.

EU-SILC referentni je izvor za statističke podatke EU-a o dohotku i životnim uvjetima, a posebno za pokazatelje koji se odnose na socijalnu uključenost. U kontekstu strategije Europa 2020., Europsko vijeće donijelo je u lipnju 2010. glavni cilj za socijalnu uključenost: do 2020. u EU-u bi u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti trebalo biti barem 20 milijuna ljudi manje nego 2008. EU-SILC je izvor koji se upotrebljava za praćenje napretka prema ostvarenju tog glavnog cilja koji se mjeri pokazateljem u kojem se kombiniraju stopa opasnosti od siromaštva, stopa teške materijalne deprivacije i udio osoba u kućanstvima s vrlo niskim radnim intenzitetom. Više informacija dostupno je u članku o osobama u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti.

Izravan pristup

Ostali članci
Tablice
Baza podataka
Tematska stranica
Publikacije
Metodologija
Vizualizacije




Retrieved from "https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Archive:Income_poverty_statistics/hr&oldid=468863"