Archive:Statistički podaci o kriminalu

Podaci iz listopada 2019.

Planirano ažuriranje članka: rujan 2020.

Highlights

U razdoblju od 2011. do 2017. broj slučajeva razbojništva u EU-u smanjio se za 24 %.

U EU-u je 2017. zabilježeno 5200 ubojstava s namjerom i 1,1 milijun napada.

Napad, 2010. – 2017.

Statistički podaci izneseni u ovom članku temelje se na službenim podacima o kaznenim djelima koja je evidentirala policija u Europi u razdoblju od 2008. do 2017. Rezultati obuhvaćaju Europsku uniju (EU), djelomično zemljeEFTA-e, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje.

Full article

Od 2011. do 2017. broj slučajeva razbojništva smanjio se za 24 %

U razdoblju od 2011. do 2017. broj slučajeva razbojništva koje je evidentirala policija smanjio se u EU-u za 24 %, s 522 000 na 396 000. Za razliku od toga, u razdoblju od 2008. do 2011. zabilježeno je povećanje od 4 %. Na grafikonu 1. prikazana je promjena broja slučajeva razbojništva koje je evidentirala policija u odnosu na prethodnu godinu, pri čemu se ističe činjenica da se kretanja kriminaliteta na nacionalnoj razini mogu poprilično razlikovati u odnosu na kretanja na razini EU-a. U razdoblju od 2011. do 2012. na razini EU-a nije bilo mnogo promjena u pogledu slučajeva razbojništva. Međutim, u nekim je zemljama istodobno došlo do ukupnog povećanja broja slučajeva razbojništva za približno 18 000 slučajeva, od čega se više od 16 000 slučajeva odnosilo na Francusku, Italiju i Španjolsku zajedno. U drugim je zemljama istodobno došlo do ukupnog smanjenja broja slučajeva razbojništva za približno 18 000 slučajeva, od čega se više od 14 000 slučajeva odnosilo na Englesku i Wales (Ujedinjena Kraljevina), Portugal, Belgiju i Poljsku zajedno. Osim toga, u razdoblju od 2016. do 2017. ukupna promjena bila je relativno mala (4 000) u usporedbi s ukupnim povećanjem (18 000) i smanjenjem (22 000).

Figure 1: Robbery (police-recorded offences), change from previous year. EU 2009-2017

Na grafikonu 2. prikazani su slučajevi razbojništva koje je evidentirala policija u odnosu na broj stanovnika (broj kaznenih djela na 100 000 stanovnika). Najveći broj takvih slučajeva zabilježen je 2017. u Belgiji (167), Francuskoj (150), Španjolskoj (144), Engleskoj i Walesu (Ujedinjena Kraljevina) (132) i Portugalu (115), dok je najmanji broj slučajeva razbojništva koje je evidentirala policija na 100 000 stanovnika zabilježen u Rumunjskoj (16), Estoniji i Češkoj (15 u oba slučaja), Cipru (14), Sloveniji (12) te Slovačkoj i Mađarskoj (9 u oba slučaja). Među zemljama EFTA-e najvišu stopu razbojništva koje je evidentirala policija imala je Švicarska (21 slučaj razbojništva na 100 000 stanovnika).

Figure 2: Robbery (police-recorded offences per hundred thousand inhabitants) 2017

U EU-u je 2017. zabilježeno 5200 ubojstava

Policija u EU-u evidentirala je 2017. približno 5200 ubojstava s namjerom^[1], što je smanjenje od 19 % u odnosu na 2008. U tablici 1. prikazani su prijavljeni podaci za pojedine zemlje.

Table 1: Intentional homicide, number of police-recorded offences. EU 2008-2017.

Na grafikonu 3. prikazani su slučajevi ubojstva s namjerom u odnosu na broj stanovnika (broj kaznenih djela koja je policija evidentirala na sto tisuća stanovnika). Najviše takvih slučajeva zabilježeno je 2017. u Latviji (5,6), Litvi (4,0), Estoniji (2,2) i Malti (2,0), a najmanje u Luksemburgu (0,3) te Češkoj, Italiji i Austriji (0,6 u sva tri slučaja).

Figure 3: Intentional homicide (police-recorded offences per hundred thousand inhabitants). 2017.

U EU-u je 2017. zabilježen 1,1 milijun slučajeva napada

Na grafikonu 4. prikazano je da je policija 2017. u cijelom EU-u evidentirala malo više od 1,1 milijun slučajeva napada. Najniži broj slučajeva napada na razini EU-a od 2010. policija je evidentirala 2013., kada je zabilježeno 916 000 takvih slučajeva. Ukupni podaci za EU za 2016. i 2017. djelomično se temelje na ranijim podacima (Francuska i Austrija nisu prijavile podatke za 2017., a Mađarska nije prijavila podatke za 2016. i 2017.).

Figure 4: Assault, number of police-recorded offences. EU 2010-2017.

Broj slučajeva napada znatno se razlikuje među zemljama EU-a, čak i u odnosu na broj stanovnika. Te razlike najvjerojatnije su posljedica ne samo različitih stopa počinjenja kaznenih djela, nego i različitih propisa i praksi evidentiranja. Primjerice, podaci za neke države uključuju lakše napade, smrtonosne napade (ubojstvo iz nehaja, ubojstvo itd.), seksualne napade (koji se obično razvrstavaju u zasebnu kategoriju) ili prijetnje, iako većina podataka uključuje samo ono što se definira kao teški napad.

U razdoblju od 2015. do 2017. u EU-u je ukradeno u prosjeku 697 000 automobila godišnje

Policija u EU-u godišnje je u razdoblju od 2015. do 2017. u prosjeku evidentirala 698 000 krađa automobila^[2], što je smanjenje od 29 % u odnosu na razdoblje od 2008. do 2010. (kada je godišnji prosjek iznosio 983 000). U većini država članica EU-a zabilježena su silazna kretanja u broju ukradenih vozila u razdoblju od 2008. do 2017. Međutim, u Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Latviji, Malti, Rumunjskoj te Engleskoj i Walesu (Ujedinjena Kraljevina) zabilježena su povećanja broja ukradenih vozila u razdoblju od 2016. do 2017.

Table 2: Theft of a motorised land vehicle (number of police-recorded offences) 2008-2017.

U odnosu na broj stanovnika, broj krađa automobila na 100 000 stanovnika koje je policija evidentirala (prosjek za razdoblje 2015. –2017.) bio je najviši u Luksemburgu (328), Grčkoj (269), Italiji (257), Švedskoj (256), Francuskoj (247) i Češkoj (238). Najniži broj krađa automobila u EU-u zabilježen je u Slovačkoj i Estoniji (31 u oba slučaja), Hrvatskoj (20), Rumunjskoj (15) i Danskoj (4). Među zemljama EFTA-e najviši broj krađa automobila na 100 000 stanovnika imao je Island (138). Neke od tih razlika mogu se objasniti različitim brojem automobila i drugih vrsta vozila u pojedinim zemljama.

Figure 5: Theft of a motorised land vehicle (police-recorded offences per 100 000 inhabitants) Average 2015-2017.

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Izvori podataka

Izvori podataka za statističke podatke o kriminalu i kaznenom pravosuđu obuhvaćaju policiju i druge agencije za izvršavanje zakonodavstva, tijela za kazneni progon, sudove, zatvore, nadležna ministarstva i statističke urede. Ta nacionalna tijela prikupljaju službene podatke koji se jednom godišnje dostavljaju Eurostatu, zajedno s UN-ovim pregledom trendova kriminaliteta i rada kaznenog pravosuđa koji izrađuje Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal.

U ovom članku izneseni su rezultati koji se temelje na službenim podacima za kaznena djela koja je evidentirala policija u razdoblju od 2008. do 2017. Dostupni su i stariji podaci: sažeti statistički podaci o kriminalu (za razdoblje od 1950. do 1992.) i podaci po vrstama kaznenih djela (za razdoblje od 1993. do 2007.).

Eurostat svoje tablice ažurira kad mu zemlje dostave nove podatke. To znači da se u internetskim člancima iz arhive mogu nalaziti rezultati koji nisu usklađeni s trenutačno važećom internetskom bazom podataka.

Kako bi se dali točni ukupni podaci na razini EU-a potrebni su podaci za sve zemlje. Stoga su podaci koji nedostaju jedan od glavnih problema povezanih s kvalitetom u pogledu statističkih podataka o kriminalu na europskoj razini. Za neka kaznena djela nedostaje mnogo podataka pa ovdje nije moguće prikazati ukupne podatke na razini EU-a za ta kaznena djela. Za neka od prikazanih kaznenih djela ukupni podaci na razini EU-a prilagođeni su jer u nekim slučajevima nema podataka. Primjerice, ako određeni podatak nije bio dostupan za 2017., upotrijebljen je podatak za 2016. za istu zemlju i za isto kazneno djelo. U nekim slučajevima podatak koji nedostaje zamijenjen je prosječnom vrijednošću izračunanom na temelju vrijednosti za prethodnu i narednu godinu. Druga metoda za rješavanje problema podataka koji nedostaju uspoređivanje je trogodišnjih prosjeka za zasebna razdoblja (primjerice, za razdoblja 2010. – 2012. i 2015. – 2017.). Tablice iz baze podataka sadržavaju podatke kako su dostavljeni (bez prilagođavanja).

Za ubojstva s namjerom, silovanja i seksualne napade dodatni podaci dostupni su u victims, suspects, prosecutions, convictions (na engleskom) i prisoners (na engleskom).

Na internetskim stranicama UN-a prikazani su statistički podaci o ubojstvima u cijelom svijetu worldwide homicide statistics (na engleskom).

Kontekst

Statističke podatke o kriminalu upotrebljavaju institucije EU-a, nacionalna tijela, mediji, političari, organizacije i javnost. Ne postoje međunarodni propisi koji obuhvaćaju cjelokupno područje statističkih podataka o kriminalu^[3]. Svaka država donosi svoje kaznene zakone, definira kaznena djela, pravne postupke i reakcije pravosuđa te utvrđuje specifikacije za službene statističke podatke o kriminalu. Kao posljedica toga, nacionalni statistički podaci o kriminalu često nisu u potpunosti usporedivi među državama.

Usprkos tomu što europske zemlje imaju različite kaznene zakone, moglo bi se tvrditi i da među njima postoje mnoge sličnosti. U tom su kontekstu, u kombinaciji s javnim i političkim interesom za to, izrađeni statistički podaci o kriminalu na razini cijelog EU-a. Tijekom proteklog desetljeća institucije EU-a, nacionalna tijela i UN surađivali su u cilju poboljšanja europskih statističkih podataka o kriminalu. Veliko poboljšanje u pogledu kvalitete bilo je korištenje zajedničke klasifikacije kaznenih djela, u svrhu uspoređivanja podataka o kriminalu među zemljama. Na njoj se kontinuirano radi u okviru aktivnosti razvoja europskih statističkih podataka o kriminalu. Informacije o toj klasifikaciji kaznenih djela dostupne su na ovoj adresi (na engleskom).

Službene statističke podatke o kriminalu pružaju nacionalna tijela, primjerice, policija, tijela za kazneni progon, sudovi i zatvori. Najšira slika može se dobiti na temelju podataka policije jer oni obuhvaćaju sva evidentirana kaznena djela, neovisno o tome je li za njih pokrenut kazneni progon. Unatoč tomu, statističkim podacima ne mjeri se ukupna pojavnost kriminaliteta, već se u njima odražava način na koji tijela evidentiraju slučajeve i postupaju s njima. Jednostavno rečeno, ukupna pojavnost obuhvaćala bi prijavljena i neprijavljena kaznena djela uz izostavljanje neispravno prijavljenih kaznenih djela. Razumno je pretpostaviti da su neka kaznena djela dobro prijavljena ako je policijski izvještaj o njima potreban kako bi se potkrijepilo potraživanje iz osiguranja, na primjer u slučaju krađe automobila i provale.

Direct access to

Napomene

↑ U taj broj nisu uključeni podaci za Nizozemsku.
↑ Pod automobilom se u ovom slučaju podrazumijeva motorno kopneno vozilo, uključujući motocikle, osobna vozila, gradske i međugradske autobuse, teretna vozila, kamione, buldožere itd.
↑ Međutim, za određena kaznena djela postoje direktive EU-a ili konvencije Ujedinjenih naroda (UN).

[1] U taj broj nisu uključeni podaci za Nizozemsku.

[2] Pod automobilom se u ovom slučaju podrazumijeva motorno kopneno vozilo, uključujući motocikle, osobna vozila, gradske i međugradske autobuse, teretna vozila, kamione, buldožere itd.

[3] Međutim, za određena kaznena djela postoje direktive EU-a ili konvencije Ujedinjenih naroda (UN).

[1]

[2]

[3]