Prašina i nanočestice
Zdravlje i sigurnost

Izraz „prašina” nema precizno znanstveno značenje, ali se obično definira kao kruta tvar pretvorena u prah ili sitne čestice. Pri utvrđivanju opasnosti, veličina čestica jednako je važna kao i priroda prašine. Općenito su najopasnije vrste prašine s vrlo malim česticama koje nisu vidljive ljudskom oku, kao što je slučaj s finim prahovima. Takve vrste čestica dovoljno su male da se mogu udahnuti, ali su istodobno i dovoljno velike da mogu zaostati u plućnom tkivu i da se ne mogu izdahnuti. Međutim, neke tvari (vidi azbest) stvaraju vrlo grubu prašinu velikih čestica, koje također mogu biti opasne.

Zapamtite: tvari mogu stvarati prašine s česticama različitih veličina – činjenica da možete vidjeti samo velike čestice prašine ne znači da nisu prisutne i male čestice.

Nanomaterijali: Nanomaterijali se upotrebljavaju u brojnim suvremenim procesima. Posebno su opasni jer se udisanjem, kroz kožu i plućne membrane mogu apsorbirati izravno u krvotok. Treba ih smatrati opasnima za zdravlje bez obzira od kojeg su materijala izrađeni. Uobičajena zaštitna oprema neće pružiti odgovarajuću zaštitu pa se prije otvaranja ili namjeravanog uzorkovanja takvih proizvoda morate obratiti svojem laboratoriju.

Otrovne prašine: These are generally produced when working with substances which are themselves toxic e.g. chemicals containing lead, mercury, chromium or toxic organic substances such as fentanyl and its analogues. If inhaled, they could damage your lungs or get into your bloodstream and be distributed throughout your body. Fentanyles and other synthetic opioids can cause very rapid respiratory depression and sedation. See Controlled Drugs.

Štetne prašine: Mogu nastati pri rukovanju materijalima kao što su:

• brašno/žitarice
• smola
• duhan
• šećera
• papir
• suha hrana
• cement
• piljevina
• kava u zrnu i čaj
• crna tinta (kao u toneru u fotokopirnom stroju / pisaču).

Navedene vrste prašine obično su samo nadražujuće, ali u koncentriranom obliku mogu biti opasne za zdravlje. Prašina tvrdog (bjelogoričnog) drva karcinogena je (vidi odjeljak 7.).

U nekim područjima za vrijeme rada možete naići na prašinu kanabisa (npr. u službenom skladištu). Ova vrsta prašine ne smatra se posebno opasnom jer je tijelo ne može lako apsorbirati i obično je u niskim koncentracijama.

Zapaljive prašine: Zapaljive prašine prenose se zrakom u oblacima i lako su zapaljive te mogu izazvati požar ili eksploziju. Njihovo zapaljenje može biti izazvano iskrom ili otvorenim plamenom pa čak i slijeganjem na vruću površinu. Kada se zapaljive prašine slegnu i zapale, mogu buknuti u plamen ili samo tinjati – dugo nakon otklanjanja izvora zapaljenja. Nakon eksplozije zapaljive prašine mogu se proširiti širim područjem, povećavajući rizik od ozbiljnog požara.

Vrlo je mala vjerojatnost da ćete se tijekom rada susresti s bilo kakvom zapaljivom prašinom.

Na štetne prašine možete naići gotovo svagdje. Neke najčešće su:

• papirna prašina u uredima za razvrstavanje pošte i papirnicama
• cementna prašina na gradilištima
• razne vrste prašine u lukama, u kopnenim spremištima za carinjenje i u poduzetnikovu poslovnom prostoru
• prostorije s fotokopirnim strojevima / pisačima.

Na otrovne ili zapaljive prašine u opasnim koncentracijama možete naići i na mjestima utovara, istovara ili pretovara rasutog tereta (npr. žitarice, metalne rudače, ugljen itd.).

Prašine općenito oštećuju pluća i dišni sustav, ali neke vrste mogu uzrokovati i rak. Glavna oboljenja povezana s udisanjem opasnih prašina:

Dobroćudna pneumokonioza. Bolest uzrokovana udisanjem bezopasnih prašina koje se natalože u plućima u tolikoj mjeri da su vidljive na rendgenskoj snimci. Ne oštećuju tkivo pluća i zbog toga bolest ne stvara poteškoće. Ovo se stanje najčešće povezuje s prašinama iz metala kao što su željezo i kositar.

Pneumokonioza. Zajednički naziv za skupinu kroničnih plućnih bolesti uzrokovanih udisanjem čestica prašina rudača. Pojam uključuje nekoliko bolesti kojima se naziv dodjeljuje po prašini kojom su uzrokovane. Najpoznatije su:

• azbestoza (od azbestne prašine) – vidi azbest
• silikoza (od prašine koja sadržava silikate)
• talkoza (od prašine talka).

Pneumonitis. Upala plućnog tkiva ili bronhiola, uglavnom uzrokovano udisanjem određenih metalnih prašina. Simptomi podsjećaju na upalu pluća, ali se razlikuju po ozbiljnosti, ovisno o udahnutom metalu. Najčešće je uzrokovan prašinama kadmija i berilija.

Mezoteliom pluća. Tumor pluća, uglavnom uzrokovan izlaganjem azbestu (vidi azbest).

Rak pluća. Također može biti uzrokovan izlaganjem azbestu (vidi azbest).

Za većinu vrsta prašine, uključujući štetne prašine, granične vrijednosti izlaganja utvrđene su propisima o zaštiti zdravlja i sigurnosti. Potražite ih u svojim nacionalnim uputama i zakonodavstvu EU-a.

Međutim, budući da u većini slučajeva vjerojatno nećete moći kontrolirati izvor prašine, morate poduzeti sve mjere opreza kako biste umanjili rizike. Morate:

• koristiti se aparatom za disanje ili maskom za lice
• if possible ensure the working space is well ventilated;
• If dust extraction equipment is available, ensure it is used;
• ograničiti izlaganje prašinama
• redovito obavljati zdravstvene preglede
• smjesta napustiti kontaminirano područje ako osjetite bilo kakve trenutačne simptome.

Zapamtite: u atmosferi s prašinom morate se zadržati samo najkraće moguće vrijeme potrebno za obavljanje posla – čak i ako nosite zaštitni aparat za disanje.

Za više informacija upućujemo na zakonodavstvo i upute vaše nacionalne uprave.