Azbest
Zdravlje i sigurnost

Azbest je prirodni mineral čija se vlakna mogu razdvojiti u tanke i čvrste niti. Uvelike se upotrebljava u mnogim industrijama jer su vlakna odlični izolatori (otporni na toplinu, vatru i kemikalije te ne provode električnu struju). Često se koristi za pojačavanje cementa i drugih materijala.

Međutim, riječ je posebno opasnoj tvari (koja je označena kao kancerogena tvar kategorije 1A u Uredbi (EZ) br. 1272/2008 o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa). Ako se proizvodi koji sadržavaju azbest oštete, mogu se otpustiti sitna vlakna koja se mogu udahnuti, a vremenom se mogu razviti bolesti kao što su azbestoza, mezoteliom i drugi oblici raka.

Postoji nekoliko vrsta azbesta:

• aktinolit
• amozit (smeđi azbest)
• antofilit
• krizotil (bijeli azbest)
• krokidolit (plavi azbest)
• tremolit.

Krokidolit i amozit dva su najopasnija oblika azbesta – udisanje njihovih vlakana predstavlja najveći rizik za zdravlje. Krokidolit je izbačen iz upotrebe 1970-ih godina. Međutim, još uvijek ga dosta ima u starijim objektima.

Zapamtite: azbest nije štetan sve dok ga se ne dira. Opasan je ako se reže, buši ili na bilo koji način oštećuje.

Azbest se kao izolacijski materijal još uvijek može naći u nekim građevinama, ali se upotrebljavao i u oblogama kočnica te za brtvljenje cijevi i bojlera (npr. na plovilima). Još ga možda ima u nekim starijim građevinama, ali se uklanja pri njihovoj obnovi. Općenito je primjena azbesta u novije vrijeme svedena na najmanju mjeru jer su postala dostupna manje opasna zamjenska rješenja. Još ga možda ima u nekim starijim građevinama u kojima radite ili u koje zalazite – kao što su destilerije – i u nekim plovilima, posebno u zemljama koje nisu članice EU-a.

Azbest je opasan samo ako se ošteti i ako se njegova vlakna nađu u zraku – kao azbestna prašina. Udisanje tih vlakana može uzrokovati opasne bolesti. Međutim, one su vrlo rijetke kod ljudi koji se ne izlažu velikim količinama azbesta. Uglavnom se pojave kod osoba koje redovito rade ili su radile s azbestom.

• Azbestoza je trajno oštećenje pluća koje uzrokuje ozbiljne poteškoće s disanjem. Razvoj bolesti moguć je čak i nakon prestanka izlaganja azbestu.
• Rak pluća. Ljudi koji redovito rade s azbestom izloženi su većem riziku obolijevanja od raka pluća. Vidjeti i odjeljak Kancerogene tvari.
• Mezoteliom je neizlječivi rak poplućnice ili potrbušnice. Njegova pojava među općim stanovništvom vrlo je rijetka, ali je vjerojatnost njegova razvoja veća kod radnika koji rade s azbestom.

Razvoj bolesti povezanih s azbestom dugotrajan je. Simptomi azbestoze mogu se pojaviti i nakon 10 do 20 godina, a znakovi raka povezani s azbestom i nakon 40 godina.

Ovisi. Presudan je čimbenik veličina vlakana, koja trebaju biti dovoljno mala da bi se mogla udahnuti, ali prevelika da bi se mogla izdahnuti. Zbog toga su vlakna krokidolita i amozita općenito najopasnija. Opasna vlakna definirana su u Direktivi 2009/148/EZ, međutim sigurnije je pretpostaviti da su sva azbestna vlakna opasna! No opasna su samo ako se udahnu – nema dokaza o bolesti uzrokovanoj vodom kontaminiranom azbestom.

Direktivom 1999/77/EZ zabranjene su sve primjene azbesta od 1. siječnja 2005. Osim toga, Direktivom 2003/18/EZ zabranjeno je vađenje azbesta te proizvodnja i obrada proizvoda od azbesta.

Međutim, najveći je problem izlaganje azbestu tijekom uklanjanja, rušenja, servisiranja i održavanja.

Direktivom 2009/148/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem azbestu na radu strogo je uređeno izlaganje azbestu svih vrsta i oblika.

Na temelju članka 8. poslodavci osiguravaju da radnici nisu izloženi koncentraciji azbesta u zraku većoj od 0,1 vlakna po cm³ izračunatoj u vremenskom ponderiranom prosjeku (TWA) od osam sati. Svi radovi koji izravno uključuju azbest moraju biti prijavljeni nadležnom nacionalnom tijelu.

Trebali biste provjeriti i svoje nacionalno zakonodavstvo.

Ako morate raditi u bilo kojem području u kojem sumnjate na prisutnost azbesta, morate:

• voditi računa o tome da se azbest ne premješta,
• raditi samo u kratkim razdobljima i
• nositi odgovarajuću opremu za zaštitu dišnog sustava.

Ako je premještanje azbesta nužno, to mora obaviti licencirani izvođač. Ni pod koju cijenu ne smijete sami premještati azbest. Svu odjeću itd. za koju znate ili mislite da je kontaminirana azbestnom prašinom nakon upotrebe morate staviti u označene plastične vrećice. Vaša uprava mora dogovoriti njezino čišćenje s praonicom – samo specijalizirane praonice mogu očistiti odjeću kontaminiranu azbestom.

Zapamtite: uvijek je bolje izbjeći sve rizike pa ako znate da je azbest prisutan – klonite se toga mjesta.

Trebali biste provjeriti svoje nacionalno zakonodavstvo. Međutim, preporučuje se da izvođač zadužen za azbest ispita atmosferu u području za koje se sumnja da je kontaminirano. Ako je prisutno više od 0,1 vlakana koja se mogu udahnuti po mililitru zraka, izračunano kao prosjek u bilo kojem neprekidnom razdoblju od četiri sata (odnosno polovica najviše zakonodavstvom dopuštene razine), potrebno je hitno djelovati. Morate provjeriti svoje lokalne smjernice o prijavljivanju izlaganja i mjerama koje se poduzimaju – što može uključivati vođenje dugoročnih evidencija (do 40 godina) i redovite zdravstvene preglede svake dvije godine.