Pozadina

EU ima dugogodišnju predanost promicanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života. To je dovelo do ciljeva koji su postavljeni kako bi se poboljšalo pružanje skrbi o djeci i time riješili izazovi u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života s kojima se suočavaju roditelji i skrbnici. Kako bi se pratio i dodatno istražio napredak u tom području, Anketa EU-a o radnoj snazi (EU-LFS) modul naposlovnog i obiteljskog životaprovedena je 2018. godine.

Opći je cilj ovog članka istražiti tko su ljudi u Europi koji imaju odgovornosti za skrb o maloj djeci i/ili onesposobljenim rođacima i što su učinili ili su učinili kako bi uskladili svoje obveze u pogledu posla i skrbi. Točnije, cilj je modula odgovoriti na sljedeća pitanja:

(i) Tko je u EU-u odgovoran za skrb o maloj djeci (mlađoj od 15 godina) i/ili onesposobljenim rođacima (15 godina i starijima), a tko nije?

(II) Koje su značajke stanovnika 28 država članica EU-a s obvezama skrbi?

(III) Koriste li se osobe koje imaju odgovornost za skrb o djeci profesionalne usluge skrbi o djeci i, ako ne, zašto ih se ne koriste?

(IV) Koji su učinci odgovornosti za skrb o djeci na zapošljavanje ljudi?

(V) Kolika je fleksibilnost na poslu kako bi se uskladio poslovni i obiteljski život?

(vi) U kojoj mjeri osobe imaju prekide u karijeri kako bi uskladile svoje obveze u pogledu rada i skrbi?

Svaka treća osoba u EU-u 2018. imala je odgovornost za skrb.

U 2018. svaka treća osoba u Europskoj uniji (EU-28) u dobi od 18 do 64 godine imala je obveze skrbi (34,4 % u usporedbi sa 65,6 % koje uopće nisu imale obveze skrbi). Skupina s obvezama skrbi izgleda kako slijedi: 28,9 % isključivo je odgovorno za skrb o djeci mlađoj od 15 godina, 4,1 % skrbi samo o onesposobljenim rođacima u dobi od 15 i više godina, a manje od 2 % stanovništva skupine EU-28 skrbi i za malu djecu i za onesposobljene rođake (vidjeti sliku 1.).

Slika 1.: Odgovornosti osoba u dobi od 18 do 64 godine po zemljama, EU-28, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18cresls)

Diljem Europe postoje znatne razlike među zemljama, s najvećim udjelom osoba bez obveza skrbi u Njemačkoj (72,4 %) i najnižim udjelom u Irskoj (55,2 %). Slično tome, 39,2 % irskog stanovništva odgovorno je za skrb o djeci u usporedbi s 24,8 % u Njemačkoj. S druge strane, udio osoba u dobi od 18 do 64 godine, s obvezama skrbi za invalide, najveći je u Grčkoj, Nizozemskoj i Hrvatskoj (prosječno 7,4 %), a najniži u Danskoj (manje od 1 %).

Na razini EU-28 osobe koje nemaju obvezu skrbi uglavnom su muškarci, mladi u dobi od 18 do 24 godine, osobe izvan radne snage i osobe bez djece (vidjeti sliku 2.). Odgovornost za skrb o djeci raširenija je za osobe u dobi od 35 do 44 godine, zaposlene osobe, osobe s visokim stupnjem obrazovanja, samohrane odrasle osobe s djecom, a posebno parove s djecom. Žene, osobe od 45 godina i više, osobe izvan radne snage i osobe koje žive u kućanstvu bez djece obično imaju uglavnom obveze skrbi za onesposobljene rođake. Za sve obveze skrbi nije važno pruža li se skrb osobama unutar ili izvan istog kućanstva ili oboje.

Slika 2.: Odgovornosti u pogledu skrbi prema skupini stanovništva, 18 – 64 godine, EU-28, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18cresls) (lfso_18cresed) (lfso_18creshc)

Značajke skrbnika djece

U sljedećim se odjeljcima raspravlja o karakteristikama skrbnika, koji su odgovorni samo za brigu o djeci. Te su osobe naznačile da nemaju odgovornosti za skrb za druge osobe osim za vlastitu djecu ili za djecu svojeg partnera.

Skrb o djeci uglavnom je obuhvaćena osobama u dobi od 35 do 44 godine, zaposlenim osobama i parovima s djecom

Gotovo 90 milijuna ljudi u EU-28 ima samo odgovornost za skrb o djeci mlađoj od 15 godina (vidjeti sliku 3.). Žene obično imaju više odgovornosti za skrb o djeci s 52,2 % u usporedbi s 47,8 % muškaraca. Osim toga, osobe u dobi od 35 do 44 godine čine skupinu s najvećim udjelom djece njegovatelja s 47,7 %, a slijede osobe u dobi od 25 do 34 godine i 45 – 54 godine (25,9 % odnosno 22,1 %). Većina (80,4 %) je zaposlena, dok je 4,7 % nezaposleno, a 14,9 % je izvan radne snage. Relativno velika veličina potonje skupine može upućivati na to da su svaka deseta osoba majke ili očevi koji su odlučili ostati kod kuće radi skrbi.

Slika 3.: Osobe u dobi od 18 do 64 godine koje imaju samo odgovornost za skrb o djeci prema skupini stanovništva, EU-28, 2018.Izvor: Eurostat (lfso_18cresls) (lfso_18cresed) (lfso_18creshc) (lfso_18cresdu) (lfso_18cresnat)

Oko 40 % djece ima srednju ili visoku razinu obrazovanja, dok je svaka peta osoba postigla nisku razinu obrazovanja. Jasno je da parovi s djecom čine većinu koja je uključena u skrb o djeci: 77,3 %, što predstavlja više od 66 milijuna osoba u EU-28. Drugi dio pokrivaju samohrane odrasle osobe s djecom i druge vrste privatnih kućanstava s djecom, koje zajedno čine gotovo 20 % stanovništva. To je više od 16 milijuna ljudi. Godine 2018. osobe s obvezama skrbi o djeci uglavnom su živjele u gradovima, a manje u ruralnim područjima: 41,6 % u usporedbi s 25,4 %, dok je trećina živjela u gradovima i predgrađima. Od 269 milijuna rođenih, više od 70 milijuna (27,3 %) imalo je odgovornost za skrb, u usporedbi s gotovo 16 milijuna od 42 milijuna (36,5 %) rođenih u stranoj zemlji.

Skrbnici djece uglavnom pripadaju dobnoj skupini od 35 do 44 godine.

Očevi i majke u 28 država članica EU-a koji skrbe o djeci mlađoj od 15 godina uglavnom su u dobi od 35 do 44 godine (47,7 %). Međutim, svaki četvrti roditelj u dobi od 25 do 34 godine i svaki peti roditelj u dobi od 45 do 54 godine također ima obvezu skrbi za djecu. Ostale dobne skupine (18 – 24 i 55 – 64) u znatno manjoj mjeri imaju odgovornost za skrb o djeci.

Slika 4. pokazuje da postoje velike razlike među državama članicama. To je uglavnom vidljivo iz razlika među dobnim skupinama 25 – 34 i 45 – 54: npr. u Latviji i Litvi 39,3 % odnosno 37,7 % osoba u dobi od 25 do 34 godine skrbi o mlađoj djeci, u usporedbi s 17 % i 19 % u Italiji, Irskoj, Španjolskoj i Grčkoj. Kad je riječ o starijoj dobnoj skupini (45 – 54 godine), udjeli su se kretali između 29,9 % u Italiji i 28,5 % u Irskoj te 12,1 % u Bugarskoj i 12,7 % u Latviji.

Slika 4.: Samo odgovornosti za skrb o djeci prema dobi, EU-28, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18cresls)

Općenito, odgovornost za skrb o djeci uglavnom pokriva stanovništvo EU-28 u dobnoj skupini od 35 do 44 godine, a najveći udio zabilježen je u Hrvatskoj (54,0 %), Portugalu (53,2 %), Španjolskoj i Češkoj (53,1 %) te najnižim udjelima u Latviji (4,1 %), Estoniji (43,6 %), Litvi (43,4 %) i Ujedinjenoj Kraljevini (42,8 %).

U zemljama izvan EU-28 Turska ima najveći udio osoba u dobi od 18 do 24 godine koje skrbe o djeci s gotovo 5 %. Države EFTA-e imaju usporedive brojeve za sve dobne skupine koji odražavaju prosjek EU-28.

Više od polovice roditelja u EU-u ima srednju ili visoku razinu obrazovanja

Na slici 5. prikazano je da u Malti, Portugalu, Italiji i Španjolskoj između 34 % i 42 % osoba koje imaju odgovornost za skrb o djeci ima nisku razinu obrazovanja u usporedbi s 5 % do 10 % u Švedskoj, Finskoj, Hrvatskoj, Slovačkoj, Litvi, Češkoj, Sloveniji i Poljskoj. Međutim, većina roditelja u državama članicama EU-a uglavnom je srednja i visokoobrazovana. Češka, Hrvatska i Slovačka imaju najveći udio pružatelja skrbi o djeci sa srednjom razinom postignuća: između 62 % i 65 % u usporedbi s 23,3 % u Španjolskoj. Nadalje, polovica očeva i majki u Litvi i Švedskoj visoko je obrazovana, u usporedbi s 21,3 % roditelja u Rumunjskoj i Italiji. Nasuprot tome, u Turskoj većina roditelja ima nisku razinu obrazovanja (61,0 %), a samo svaki peti ima srednju ili visoku razinu obrazovanja.

Slika 5.: Samo odgovornosti za skrb o djeci prema razini obrazovanja, EU-28, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18cresed)

Korištenje profesionalnih usluga skrbi o djeci

U prethodnim odjeljcima naglasak je bio na osobama koje su imale samo skrb o djeci mlađoj od 15 godina. Gore opisani obrasci ne mijenjaju se ako se u analizu dodaju osobe koje imaju oba odgovornosti za skrb o djeci i za onesposobljene rođake. S druge strane, u ovom odjeljku, kako bi se pružila temeljita i pouzdana analiza upotrebe profesionalnih usluga skrbi o djeci, uključene su sve osobe koje su odgovorne za skrb o djeci, tj. osobe koje skrbe samo o djeci i o djeci i o onesposobljenim rođacima.

Glavni korisnici profesionalnih usluga skrbi o djeci

Slika 6. pokazuje da većina osoba odgovornih za skrb o djeci uopće ne koristi profesionalne usluge skrbi o djeci: 62,3 % u usporedbi s 37,7 % koji koriste profesionalnu skrb za neku ili svu djecu.

Osim toga, ističe se da su roditelji u dobi od 25 do 44 godine, koji se brinu o djeci, 2018. glavni korisnici profesionalnih usluga skrbi o djeci u EU-28. Četvrtina roditelja unutar te dobne skupine koristi usluge skrbi o djeci za neku djecu, a svi ostali ih koriste za svu djecu. Samo manji broj roditelja u dobi od 25 do 44 godine, manje od 11 %, uopće ne koristi nikakvu profesionalnu uslugu skrbi za djecu.

Slika 6.: Korištenje profesionalnih usluga skrbi o djeci prema stanovništvu s odgovornostima za skrb o djeci, EU-28, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18cusels) (lfso_18cuseed) (lfso_18cusecb)

Oko 40 % zaposlenih roditelja koristi profesionalnu skrb za svu ili neku djecu u usporedbi s jednom od četiri osobe koje su nezaposlene ili izvan radne snage. Nadalje, najvjerojatnije se nezaposlene osobe i osobe izvan radne snage neće koristiti uslugama profesionalne skrbi o djeci: oko 75 % u usporedbi s 59,1 % zaposlenih.

45,7 % roditelja koji skrbe o djeci s visokom razinom obrazovanja koristi profesionalne usluge skrbi o djeci za neku ili svu djecu, u usporedbi s 36,8 % i 24,5 % za srednje i niskoobrazovane roditelje. Zbog toga niskoobrazovano stanovništvo s odgovornostima za skrb o djeci obično koristi manju profesionalnu skrb.

Osobe rođene u zemlji izvjestiteljici obično koriste više profesionalne skrbi za djecu, dok osobe rođene u zemlji izvjestiteljici koriste manje profesionalnu skrb o djeci za koju su odgovorne, u prosjeku 67,6 % u odnosu na 61,1 %. Osobe koje su rođene u zemlji izvan EU-28 imaju najveću tendenciju da ne koriste profesionalne usluge skrbi o djeci.

Cipar ima najveći udio u korištenju profesionalnih usluga skrbi o djeci

Općenito, činjenica da je netko zaposlenik ili samozaposlena osoba sa ili bez zaposlenika ne utječe na opseg upotrebe profesionalnih usluga skrbi o djeci. Oko 40 % zaposlenika i samozaposlenih osoba (s zaposlenicima ili bez zaposlenika) u EU-28 koristi profesionalne usluge skrbi o djeci za dio ili svu djecu. Međutim, to vrijedi samo za svaki peti obiteljski radnik. Upotreba profesionalne skrbi o djeci prema zaposlenom statusu uvelike se razlikuje među zemljama.

Kako je prikazano na slici 7., usluge profesionalne skrbi za djecu na Cipru upotrebljava većina samozaposlenih osoba sa zaposlenicima: 84,5 % u usporedbi sa 78,4 % i 71,1 % zaposlenika i samozaposlenih osoba bez zaposlenika. S druge strane, slovenski samozaposleni sa zaposlenicima čine 40,9 % korisnika profesionalne skrbi o djeci za neku ili svu djecu, za razliku od 23,3 % zaposlenika i 13,2 % samozaposlenih osoba bez zaposlenika.

Slika 7.: Udio osoba u dobi od 18 do 64 godine koje se koriste uslugama profesionalne skrbi o djeci za neku ili svu djecu prema profesionalnom statusu (%) Izvor: Eurostat (lfso_18cuseps)

Glavni razlog nekorištenja profesionalne skrbi o djeci: skrb organizirana samostalno, uz partnersku ili drugu neformalnu potporu

Kao što je prethodno navedeno, većina stanovnika EU-28 u dobi od 18 do 64 godine s obvezama skrbi o djeci ne koristi nikakve profesionalne usluge skrbi o djeci. U ovom se slučaju postavlja pitanje kako roditelji 28 država članica EU-a organiziraju svoje obveze skrbi o djeci. Iz slike 8. jasno je da je većina onih koji se ne koriste profesionalnom skrbi o djeci, sama ili s partnerom (47,0 %) ili uz pomoć neformalne potpore, npr. bake i djedovi (14,9 %). U 18,1 % slučajeva djeca se mogu brinuti o sebi. Oko 7 % spominje troškove ili druge (osobne) razloge, a manjina od 2,9 % spominje pitanja povezana s uslugama.

Slika 8.: Glavni razlog nekorištenja profesionalnih usluga skrbi o djeci prema dobi, EU-28, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18cobs)

Kako je prethodno prikazano na slici 6., tri od četiri osobe u dobi od 18 do 24 godine koje imaju obvezu skrbi o djeci ne koriste usluge profesionalne skrbi. Glavni razlog koji ta dobna skupina navodi jest taj što su skrbili o djeci sami ili s partnerom (58,8 %) ili korištenjem druge neformalne pomoći (12,7 %). Treći najvažniji razlog su povezani troškovi, tj. usluga je preskupa (14,3 %). Ta tri najvažnija razloga primjenjuju se i na osobe u dobnoj skupini od 25 do 34 godine.

Osobe u dobi od 35 do 44 godine imaju djecu koja bi se trebala brinuti o sebi. Dok gotovo polovica ove skupine još uvijek spominje da je skrb organizirana sama ili s partnerom, 17,2 % kaže da je organizirano uz pomoć drugih ili da se djeca mogu brinuti o sebi (također 17,2 %). Taj posljednji razlog postaje još važniji za osobe koje skrbe o djeci u dobi od 45 do 64 godine.

Skrb o onesposobljenim rođacima

Ovaj se stavak usredotočuje na osobe koje se brinu samo o onesposobljenim rođacima od 15 godina i starijima. Ovdje nije poznato žive li rođaci u kućanstvu ili izvan njega.

Više od 12 milijuna osoba u državama članicama EU-a, bez odgovornosti za skrb o djeci, brine se o onesposobljenim rođacima

Više od 12 milijuna osoba u EU-28 ima odgovornost za skrb samo za onesposobljene rođake u dobi od 15 i više godina (vidjeti sliku 1.). Ti ljudi brinu ili pružaju pomoć partneru ili rodbini kojima je potrebna skrb jer su bolesni, stariji ili nemoćni. Djeca s invaliditetom u dobi od 15 godina također se računaju kao rođaci. Kako se raspravljalo na početku ovog članka, među državama članicama EU-a najveći udio osoba s obvezama skrbi za invalide u usporedbi s 0,7 % u Danskoj pokazuju Grčka (8,0 %), Nizozemska (7,7 %) i Hrvatska (6,5 %) (vidjeti sliku 1.).

Kao što je prikazano na slici 9., uglavnom žene pružaju skrb za onesposobljene rođake: 63,0 % za razliku od 37,0 % muškaraca. Osim toga, više pružatelja skrbi za onesposobljene rođake prisutno je u starijim dobnim skupinama: 48,5 % i 35,0 % u dobnim skupinama 55 – 64 i 45 – 54, u usporedbi s 5,5 % u dobnoj skupini od 18 do 44 godine. Nadalje, osobe s obvezama skrbi za invalide uglavnom se obrazuju na srednjoj razini: 47,0 % naspram 28,7 % i 24,3 % njegovatelja s niskom ili visokom razinom obrazovanja.

Slika 9.: Skrb za onesposobljene rođake prema skupini stanovništva, 18 – 64 godine, EU-28, 2018. Izvor: Eurostat (lfso_18cresls) (lfso_18cresed) (lfso_18creshc) (lfso_18cresdu) (lfso_18cresnat)

Parovi bez djece, ali i drugi tipovi kućanstva bez djece, glavni su skrbnici nesposobnih rođaka: 24,8 % odnosno 41,6 % naspram oko 11 % parova i drugih vrsta kućanstava s djecom u kućanstvu. Samci bez djece češće doprinose skrbi o onesposobljenim rođacima: 10,9 % u usporedbi s 1,7 % samaca s djecom u kućanstvu. Što je ruralnija, to je veća vjerojatnost da se osoba brine o onesposobljenim rođacima. Otprilike svaki četvrti skrbnik živi u gradovima, trećina živi u gradovima ili predgrađima, a 40,3 % živi u ruralnim područjima. Osim toga, većina njegovatelja rođena je u državi izvjestiteljici: 92,3 % u usporedbi sa 7,7 % rođenih u stranoj zemlji.

Manji utjecaj na zapošljavanje osoba koje skrbe samo o nesposobnim rođacima

Osobe koje su zaposlene ili imaju prethodno radno iskustvo pitale su se jesu li najmanje mjesec dana radile za bolesne, starije ili invalidne rođake od 15. godine života i jesu li skratile radno vrijeme za najmanje mjesec dana kako bi se brinule o njima. U 28 država članica EU-a većina ljudi (59,4 %) navela je da nikada nisu imali obveze skrbi, a zatim 36,5 % osoba koje uopće nisu prekidale rad niti su skratile radno vrijeme. Samo je manjina od 4,2 % prekinula rad ili skratila radno vrijeme u povijesti zaposlenja kako bi se brinula o bolesnim, starijim ili invalidnim srodnicima.

Žene skraćuju radno vrijeme ili prekidaju rad više od muškaraca

Među stanovništvom EU-28 koje je izjavilo da su tijekom svojeg trenutačnog ili prethodnog zaposlenja skratile radno vrijeme ili prekinule rad dulje od mjesec dana zbog obveza skrbi za bolesne, starije i/ili invalidne članove obitelji, razlika između muškaraca i žena iznosi 3,3 postotna boda: 5,9 % za žene u odnosu na 2,5 % za muškarce. Najveća razlika zabilježena je u Bugarskoj (6,8 postotnih bodova), a najmanja na Cipru (1,1 postotni bod), pri čemu žene češće mijenjaju svoj posao nego muškarci.

Slika 10.: Rodna razlika među zaposlenim osobama ili osobama s prethodnim radnim iskustvom u dobi od 18 do 64 godine koje su skratile svoje radno vrijeme ili prekinule rad prema spolu, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18redsted)

Odgovornosti za skrb o djeci utječu na radne dogovore

Ovaj će se odjeljak usredotočiti na osobe koje imaju odgovornost za skrb o djeci, posebno na učinak odgovornosti za skrb o djeci na zapošljavanje.

82 % osoba koje su skratile svoje radno vrijeme kako bi olakšale obveze skrbi o djeci bile su žene

U 2018. u EU-28 27,1 % zaposlenih osoba u dobi od 18 do 64 godine prilagodilo je svoj rad kako bi se olakšale obveze skrbi o djeci. Na slici 11. prikazan je udio zaposlenih osoba koje su prilagodile svoj rad kako bi olakšale odgovornost za skrb o djeci zahvaljujući stupnju obrazovanja. Na razini EU-a zaposlene osobe s visokom razinom obrazovanja (34,3 %) obično više prilagođavaju svoj rad od onih s niskom razinom obrazovanja (17,1 %). Isti se trend može primijetiti u svim državama članicama EU-a osim u Rumunjskoj (8,7 % za nisku razinu obrazovanja u odnosu na 6,5 % za visoku razinu obrazovanja), Cipru (26,8 % u odnosu na 17,3 %), Malti (39,4 % za srednju razinu obrazovanja u odnosu na 37 % za visoku razinu obrazovanja) i Slovačkoj (9,6 % u odnosu na 8,7 %). U tim zemljama osobe s niskom ili srednjom razinom obrazovanja prilagođavaju svoj rad više nego osobe s visokom razinom obrazovanja.

Udio zaposlenih osoba koje su prilagodile svoj rad kako bi olakšali odgovornost za skrb o djeci znatno se razlikuje među državama članicama EU-a, u rasponu od 6,4 % u Rumunjskoj (srednja razina obrazovanja) do 60,5 % u Švedskoj (visoka razina obrazovanja).

Slika 11.: Udio zaposlenih osoba u dobi od 18 do 64 godine koje su prilagodile svoj rad kako bi olakšale odgovornost za skrb o djeci prema razini obrazovanja, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18ceffed)

Na slici 12. prikazana je glavna promjena u radu zaposlenih muškaraca i žena kako bi se olakšale obveze skrbi o djeci. U EU-u velika većina muškaraca (83 %) i žena (61 %), u dobi od 18 do 64 godine, koji imaju odgovornost za skrb o djeci, izvijestila je da obveze skrbi nisu utjecale na njihovo trenutačno zaposlenje. Međutim, vidljiva je velika razlika (22 postotna boda) među spolovima jer žene koje prijavljuju skrb o djeci imaju veći učinak na njihov rad nego muškarci. Glavni način na koji su ispitanici prilagodili svoje zapošljavanje bilo je smanjenje radnog vremena: 18 % žena smanjilo je svoje radno vrijeme, dok je taj broj šest puta manji za muškarce: 3 %. Nakon toga uslijedila je promjena radnog mjesta ili poslodavca (2 % za muškarce i 4 % za žene).

Slika 12.: Zaposlene osobe s obvezama skrbi o djeci prema učinku na zaposlenost i spol, EU-28, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18ceffed)

U EU-u su 2018. žene činile 82 % osoba koje su skratile svoje radno vrijeme kako bi olakšale obveze skrbi o djeci (vidjeti sliku 13.). Ta je stopa u svim državama članicama uglavnom viša od 50 %. Najveći udio žena koje su skratile svoje radno vrijeme zabilježen je u Češkoj (96,8 %), tj. u Češkoj samo 3,2 % osoba koje su skratile svoje radno vrijeme bili su muškarci. U 18 država članica EU-a više od 80 % osoba koje su zbog skrbi o djeci skratile svoje radno vrijeme bile su žene. Međutim, u Nordijske zemlje muškarci češće skraćuju svoje radno vrijeme kako bi olakšali odgovornost za skrb o djeci: udio žena (samo) iznosi 58,1 % u Finskoj (najniži udio), a slijede je Estonija (62,7 %), Danska (64,0 %) i Švedska (66,8 %).

Slika 13.: Žene u dobi od 18 do 64 godine koje su skratile svoje radno vrijeme kako bi olakšale obveze skrbi o djeci (% osoba koje imaju skraćeno radno vrijeme kako bi olakšale obveze skrbi o djeci) (%) Izvor: Eurostat (lfso_18ceffed)

Trećina zaposlenika ima mogućnost korištenja fleksibilnosti radnih uvjeta za skrb

Slike 14. i 15. odnose se samo na zaposlenike koji imaju obveze skrbi o djeci. Kako bi se procijenila fleksibilnost radnog aranžmana, stvorena je nova varijabla na temelju dvaju pitanja: Je li moguće promijeniti početak ili kraj radnog dana iz razloga skrbi? Je li moguće organizirati radno vrijeme za uzimanje najmanje jednog punog slobodnog dana iz razloga skrbi bez korištenja godišnjeg odmora?

Na slici 14. prikazano je kako su zaposlenici percipirali mogućnost korištenja fleksibilnosti radnog vremena i cijelih slobodnih dana kako bi se olakšale obveze pružanja skrbi. 29,4 % zaposlenika u EU-28 izjavilo je 2018. da im je općenito moguće koristiti fleksibilnost vremena na radnom mjestu i uzeti slobodne dane radi skrbi. Mogu se uočiti razlike među državama članicama EU-a: najveći postotak zaposlenika s mogućnostima za oboje zabilježen je u Sloveniji (60,4 %), Finskoj (57,1 %) i Danskoj (55,1 %), dok su najniže stope zabilježene u Mađarskoj (7,5 %), Poljskoj (7,3 %) i Cipru (3,8 %). S druge strane, 1 od 4 zaposlenika (25,2 %) izjavilo je da im nije moguće koristiti fleksibilnost vremena ili uzeti cijeli slobodan dan radi njege. Taj se trend razlikuje među zemljama. Postotak onih koji su odgovorili da nijedan od tih dvaju odgovora nije moguć kreće se od 6,9 % u Latviji i 7,7 % u Sloveniji do 58,6 % u Poljskoj i 58,7 % u Cipru.

Uzimajući u obzir one koji su odgovorili da je barem jedan od tih dviju mogućnosti općenito moguć, stopa zaposlenika koji imaju mogućnosti fleksibilnosti iznosi 70,2 % na razini EU-a, a stopa je viša od 50 % u svim državama članicama.

Slika 14.: Zaposlenici po njihovoj percepciji mogućnosti korištenja fleksibilnosti vremena i uzimanja cijelih slobodnih dana kako bi olakšali obveze skrbi, 2018. (%) Izvor: Istraživanje Eurostata o LFS-u

Udio zaposlenika koji su smatrali da je općenito moguće koristiti fleksibilnost vremena i uzeti cijeli slobodan dan radi skrbi prikazan je na slici 15. po zanimanju. Zanimanje je povezano s fleksibilnošću na poslu. Na razini EU-a vidljive su velike razlike među skupinama zanimanja. 42 % zaposlenika koji rade kao zakonodavci, viši dužnosnici i rukovoditelji te imaju obveze skrbi izjavili su da im je općenito moguće promijeniti početak/kraj radnog dana i uzeti cijeli slobodan dan radi skrbi. 36,8 % kvalificiranih radnika u poljoprivredi i ribarstvu izjavilo je da je općenito fleksibilno na radnom mjestu. S druge strane, ta se stopa smanjuje na 21,4 % za one koji rade u oružanim snagama, a za one koji rade kao operateri postrojenja i strojeva i sastavljači 16,5 %.

Slika 15.: Udio zaposlenika koji su smatrali da je općenito moguće promijeniti početak i prestanak radnog dana te uzeti cijeli slobodan dan kako bi se olakšalo pomirenje, EU-28, 2018. (%) Izvor: Istraživanje Eurostata o LFS-u

Većina Europljana nema prepreka za pomirenje

Na slikama 16. i 17. prikazane su zaposlene osobe s obvezama skrbi po glavnim preprekama na radnom mjestu za usklađivanje u 2018. Slika 16. usmjerena je na one koji imaju prepreke za usklađivanje. Na slici 17. prikazan je udio osoba koje izvješćuju bez prepreka. Slijedom toga, postotci na slikama 16. i 17. iznose 100 %, osim u slučajevima koji nisu prikazani zbog vrlo niskih vrijednosti pouzdanosti.

36,6 % zaposlenih osoba s obvezama skrbi u EU-28 navelo je 2018. da postoji nešto u vezi s njihovim glavnim radnim mjestom zbog čega je teško uskladiti se s njihovim obvezama skrbi (vidjeti sliku 16.). Taj se postotak razlikuje među zemljama od 5,5 % u Latviji do 61,2 % u Francuskoj. Zaposlene osobe u EU-28 izvijestile su o nekoliko poteškoća u usklađivanju: dugo radno vrijeme (9,9 %), nepredvidivi ili teški rasporedi rada (9,4 %), zahtjevni ili iscrpljujući posao (6,6 %), dug put na posao (5,6 %) i nedostatak potpore poslodavaca i kolega (1,8 %). U trinaest država članica EU-a „nepredvidljivi ili teški rasporedi rada” bili su glavna poteškoća u pomirenju. Najveći udio zaposlenih osoba koje su prijavile tu poteškoću prijavljen je u Nizozemskoj (18,1 %), a slijede je Italija (13,7 %) i Francuska (12,8 %). U devet zemalja glavna poteškoća bila je „dugo radno vrijeme”, s najvećim udjelom u Malti (21,9 %). „Zahtjevni ili iscrpljujući posao” glavni je razlog o kojem se izvješćuje u pet zemalja: Finska (12,8 %), Slovačka (9,9 %), Belgija (9,1 %), Bugarska (8,1 %) i Mađarska (4,8 %). Zanimljivo je napomenuti da ispitanici rijetko spominju „nedostatak potpore poslodavaca i kolega” s maksimalnim postotkom od 4,0 % u Češkoj.

Slika 16.: Osobe zaposlene s obvezama skrbi po glavnim preprekama na radnom mjestu za usklađivanje, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18wobsed)

Međutim, većina ispitanika nema nikakve prepreke za usklađivanje (vidjeti sliku 17.). U 28 država članica EU-a 2018. 63,4 % zaposlenih osoba s obvezama skrbi nije bilo prepreka usklađivanju. U 2018. razlika je iznosila oko 55 postotnih bodova između zemlje s najvišom i zemlje s najnižom stopom „bez prepreka”. Osobe imaju najviše mogućnosti za usklađivanje poslova i obveza skrbi u Latviji (94,5 %), a najmanje u Francuskoj (38,8 %).

Slika 17.: Udio zaposlenih osoba s obvezama skrbi bez prepreka na radnom mjestu za usklađivanje, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18wobsed)

Prekid karijere za skrb o djeci

Gotovo svaka četvrta osoba u radnom odnosu ili s prethodnim zaposlenjem prekinula je karijeru kako bi se brinula o djeci.

Na slici 18. navedene su osobe u dobi od 18 do 64 godine koje su prekinule zaposlenje na najmanje mjesec dana kako bi se brinule o djeci tijekom života. U EU-28 je 2018. bilo prekida rada 24,1 % stanovništva koje je bilo zaposleno ili je prethodno bilo zaposleno, dok 41,7 % stanovništva nije imalo prekid rada. Estonija je zemlja s najvećim udjelom osoba s prekidom rada zbog skrbi o djeci (38,7 %). Upravo suprotno, u Danskoj je samo 14,0 % ispitanika imalo prekid rada. Nadalje, u Njemačkoj 56,8 %, a u Danskoj 50,0 % ispitanika nije imalo nikakav prekid rada. Gotovo trećina ispitanika iz EU-a nikada nije imala djecu.

Slika 18.: Stanovništvo zaposleno ili s prethodnim zaposlenjem prema učincima skrbi o djeci na zaposlenost, 2018. (%) Izvor: Eurostat (lfso_18stwked)

Rođeni u inozemstvu nikada ne rade iz razloga skrbi za djecu tri puta više nego rođeni u zemlji.

Jasan obrazac vidljiv je na slici 19.: vjerojatnije je da osobe rođene u stranoj zemlji nikada neće raditi zbog skrbi o djeci nego osobe rođene u zemlji u kojoj žive (zemlja izvjestiteljica). U 28 država članica EU-a 2018. 3,5 % osoba rođenih u inozemstvu u dobi od 18 do 64 godine nikada nije radilo zbog skrbi o djeci. Taj se udio smanjuje na 1,1 % (tri puta manje) za domorodce. Udio osoba koje nikada nisu radile zbog skrbi o djeci uvijek je manji od 5 %, osim za osobe rođene u inozemstvu koje žive u Italiji (5,4 %) i Grčkoj (7,2 %). Razlika između tih dviju skupina najveća je u Francuskoj (4,0 postotnih bodova), Ujedinjenoj Kraljevini (3,4 postotna boda) i Grčkoj (3,3 postotna boda). U sedamnaest država članica EU-a manje od 1 % domorodaca izjavilo je da nikada nisu radili iz skrbi o djeci. Među državama članicama EU-a taj je postotak uvijek veći od 1 % za osobe rođene u inozemstvu, osim na Cipru.

thumb|centre|500pxslika 19: Udio osoba u dobi od 18 do 64 godine koje nikada nisu radile zbog skrbi o djeci (% skupine predmetnih zemalja rođenja), 2018. (%) Izvor: Eurostat [https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/lfso_18stwkcb/default/table?lang=en (lfso_18stwkcb)]

Razlika među spolovima postoji za prekid rada

Na slici 20. prikazan je udio osoba u dobi od 18 do 64 godine (zaposlenih ili s prethodnim zaposlenjem) s prekidom rada (više od šest mjeseci) zbog skrbi o djeci po spolu. Vidljiv je jasan uzorak: bez obzira na zemlju, udio žena uvijek je veći od udjela muškaraca. U 28 država članica EU-a 2018. trećina zaposlenih žena imala je prekid rada zbog skrbi o djeci. Naprotiv, taj postotak za muškarce iznosi 1,3 %.

Vertikalna duljina crne crte za svaku zemlju upućuje na razliku između pokazatelja muškaraca i žena (tj. razlike među spolovima). Dakle, što je duža granica između vrijednosti muškaraca i žena u odgovarajućoj godini, to je veća razlika među spolovima. Situacija se razlikuje među zemljama u pogledu rodnih razlika i udjela osoba s prekidom u karijeri. Na Malti je 12,7 % žena imalo prekid rada zbog skrbi o djeci, dok je taj postotak u Estoniji iznosio 68,2 %. Udio muškaraca koji su prekinuli karijeru zbog skrbi o djeci manji je od 4,1 % u svim državama članicama EU-a, osim u Švedskoj. Naime, 12,5 % švedskih muškaraca nije radilo najmanje šest mjeseci kako bi se brinulo o svojoj djeci. Taj je udio visok i na Islandu (17,0 %). Kad je riječ o rodnoj razlici, ona se također znatno razlikuje među zemljama: sa 13,6 postotnih bodova u Španjolskoj, 17,6 postotnih bodova u Belgiji na 66,2 postotna boda u Estoniji i 66,9 postotnih bodova u Bugarskoj.

Slika 20.: Udio zaposlenih ili osoba s prethodnim radnim iskustvom, u dobi od 18 do 64 godine s prekidom rada (više od šest mjeseci) zbog skrbi o djeci prema spolu, 2018. (%) Izvor: Istraživanje Eurostata o radnoj snazi

Zaključci

Općenito, svaki treći stanovnik skupine EU-28 ima odgovornost za skrb, posebno za djecu. Osobe u dobnoj skupini od 35 do 44 godine, zaposlene osobe i parovi s djecom uglavnom se brinu o skrbi za djecu. Većina roditelja ima srednje ili visoko obrazovanje i žive uglavnom u gradovima, mjestima ili predgrađima. Većina djece koja skrbe o djeci rođena je u zemlji izvjestiteljici.

Glavni korisnici profesionalnih usluga skrbi za djecu roditelji su u dobi od 25 do 44 godine; jedan od pet zaposlenih roditelja koristi je u usporedbi s jednim od četiri za nezaposlene ili osobe izvan radne snage. Osobe rođene u zemlji izvjestiteljici obično koriste više profesionalne skrbi za djecu, dok osobe rođene u zemlji izvjestiteljici koriste manje profesionalnu skrb o djeci za koju su odgovorne. Glavni je razlog nekorištenja profesionalnih usluga skrbi o djeci to što je skrb organizirana sama, s partnerom ili uz pomoć druge neformalne potpore.

Više od 12 milijuna osoba brine se ili pruža pomoć partneru ili rodbini (u dobi od 15 ili više godina) kojima je potrebna skrb jer su bolesne, starije osobe ili osobe s invaliditetom. Skrb uglavnom pokrivaju žene, osobe u dobi od 45 godina i više, osobe sa srednjom razinom obrazovanja i osobe bez djece u kućanstvu. Njegovatelji imaju tendenciju da žive više u gradovima, predgrađima ili drugim ruralnim područjima, a ne u gradovima. Osim toga, većina osoba koje skrbe o nesposobnim rođacima nije skratila svoje radno vrijeme niti je imala prekid u karijeri dulji od mjesec dana kako bi se uskladile obveze rada i skrbi.

Kad je riječ o skrbi za djecu, većina osoba koje su skratile svoje radno vrijeme kako bi se olakšala skrb o djeci jesu žene, a smanjenje radnog vremena povećava se s razinom obrazovanja. Percepcija zaposlenika u pogledu mogućnosti korištenja fleksibilnosti radnog vremena i cijelih slobodnih dana kako bi se olakšale obveze skrbi razlikuje se među zemljama i među skupinama zanimanja. Na razini EU-a trećina zaposlenika smatra da je fleksibilnost radnog vremena i slobodne dane moguće iskoristiti kako bi se olakšale obveze skrbi, dok četvrtina smatra da to uopće nije moguće. Većina ispitanika nema prepreke za usklađivanje. Za one koji imaju prepreke, to je uglavnom zbog dugog radnog vremena ili nepredvidivog ili teškog rasporeda rada. Osim toga, četvrtina ispitanika imala je prekid rada u trajanju od najmanje mjesec dana zbog skrbi o djeci. S druge strane, osobe rođene u stranoj zemlji sklonije su da nikada ne rade zbog skrbi o djeci od osoba rođenih u zemlji u kojoj žive (zemlja izvjestiteljica). Naposljetku, postoji velika rodna razlika u prekidu rada: više žena prekinulo je karijeru zbog skrbi o djeci nego muškaraca u svim državama članicama EU-a.