Statistics Explained

Archive:Statistički podaci o kriminalu

Revision as of 15:00, 27 November 2019 by Islamma (talk | contribs)


Podaci dobiveni u srpnju 2018.

Planirano ažuriranje članka: siječanj 2020.

Highlights


U razdoblju od 2008. do 2016. broj krađa vozila u EU-u smanjio se za 36 %.
U razdoblju od 2012. do 2016. broj slučajeva razbojništva u EU-u smanjio se za 24 %.
U 2016. u EU-u je zabilježeno 5200 ubojstava s namjerom.
Ubojstva s namjerom, 2016.
(kaznena djela koja je evidentirala policija na 100 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

Statistički podaci izneseni u ovom članku temelje se na službenim podacima o kaznenim djelima koja je evidentirala policija u Europskoj uniji od 2008. do 2016. Iz tih se podataka može vidjeti da se u razdoblju od 2008. do 2016. smanjio broj krađa vozila, provala u stambene objekte i razbojništva. S druge strane, povećao se broj slučajeva seksualnog nasilja.


Full article

U razdoblju od 2008. do 2016. broj krađa vozila smanjio se za 36 %

Policija u Europskoj uniji (EU) u 2016. evidentirala je oko 660 000 krađa vozila, što je za 1,9 % manje nego u 2015. Na grafikonu 1. može se vidjeti taj trend smanjenja. U razdoblju od 2008. do 2016. broj krađa vozila smanjio se za 36 % te je u većini država članica EU-a zabilježen trend smanjenja [1].

S obzirom na broj stanovnika, najveći broj krađa u 2016. zabilježen je u Luksemburgu, Italiji, Švedskoj, Grčkoj i Francuskoj, gdje je policija evidentirala više od 200 krađa vozila na 100 000 osoba. U 17 zemalja evidentirano je manje od 100 krađa vozila na 100 000 osoba, a najmanje ih je bilo u Slovačkoj, Estoniji, Hrvatskoj, Rumunjskoj i Danskoj.

Za procjenu rizika od krađe vozila potrebno je znati ukupni broj vozila. Na primjer, 2016. Luksemburg je imao 662 osobna vozila na 1 000 stanovnika, a Italija 625, dok ih je, s druge strane, Rumunjska imala 261, a Hrvatska 374 [2].

Grafikon 1.: Krađe motornih vozila i razbojništva, EU-28, 2008. – 2016.
(kaznena djela koja je evidentirala policija)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

U razdoblju od 2012. do 2016. broj slučajeva razbojništva smanjio se za 24 %

U razdoblju od 2012. do 2016. broj slučajeva razbojništva koje je evidentirala policija u EU-u smanjio se za 24 % i 2016. iznosio je 396 000. S druge strane, u razdoblju od 2009. do 2011. zabilježena je relativno mala promjena. Na grafikonu 1. može se vidjeti da je trend pada koji je u razdoblju od 2012. do 2016. zabilježen u EU-u u posljednje dvije godine tog razdoblja stagnirao. Ipak, u razdoblju od 2015. do 2016. u Španjolskoj je zabilježeno povećanje za 9 %, a u Ujedinjenoj Kraljevini za 15 %.

Belgija, Španjolska, Francuska, Portugal, Engleska i Wales u 2016. imali su najveći broj slučajeva razbojništva koje je evidentirala policija u odnosu na broj stanovnika (više od 100 slučajeva na 100 000 osoba), dok ih je u Rumunjskoj, Češkoj, Mađarskoj, Cipru i Sloveniji bilo manje od 20 na 100 000 osoba. Treba istaknuti da nije uvijek moguće izravno uspoređivati različite zemlje jer su neke od zemalja s najmanjim brojem slučajeva razbojništva izjavile da pljačke automobila i trgovina nisu uključene u njihove statističke podatke.

Zabilježen je trend smanjenja, ali još uvijek se događa više od 5 000 ubojstava godišnje

U 2016. policija u EU-u evidentirala je 5200 ubojstava s namjerom, što je za 3,3 % manje nego 2015. Sveukupno je od 2008. zabilježen trend smanjenja. Međutim posljednjih godina u Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini broj ubojstava se povećao. Ti podaci obuhvaćaju i smrti koje su posljedica terorizma.

U Latviji i Litvi policija je evidentirala najveći broj ubojstava s namjerom u odnosu na broj stanovnika (oko 5 na 100 000 osoba u 2016.). Kao što je prikazano na grafikonu 2., u 13 država članica zabilježeno je manje od jednog namjernog ubojstva na 100 000 osoba. Za usporedbu, u 2016. u Sjedinjenim Američkim Državama zabilježeno je 5,4, a u Rusiji 10,8 ubojstava na 100 000 osoba [3]. Slučajevi pokušaja ubojstva bilježe se odvojeno, a dio podataka nije dostupan. Na temelju dostupnih podataka čini se da je u razdoblju od 2008. do 2016. ukupni broj pokušaja ubojstva ostao otprilike jednak.

Grafikon 2.: Ubojstva s namjerom, 2016.
(kaznena djela koja je evidentirala policija na 100 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

U razdoblju od 2015. do 2016. broj slučajeva seksualnog nasilja koje je evidentirala policija porastao je za više od 8 %

U razdoblju od 2015. do 2016. broj slučajeva seksualnog nasilja koje je evidentirala policija u EU-u porastao je za više od 8 % i 2016. iznosio je 248 000. Na grafikonu 3. može se vidjeti da je u razdoblju od 2013. do 2016. zabilježeno povećanje za 26 %. Ti podaci obuhvaćaju silovanje i druge vrste seksualnih napada, no podaci za neke zemlje ne obuhvaćaju sve vrste kaznenih djela.

Broj slučajeva seksualnog nasilja koje je evidentirala policija u odnosu na broj stanovnika u 2016. znatno se razlikovao među zemljama – kretao se od 5 do 190 slučajeva na 100 000 osoba. Ta velika razlika vjerojatno je posljedica različitih percepcija kaznenih djela te broja kaznenih djela koja su zaista prijavljena policiji.

Grafikon 3.: Seksualno nasilje, EU-28, 2013. – 2016.
(kaznena djela koja je evidentirala policija)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

U razdoblju od 2012. do 2016. broj provala u stambene objekte smanjio se za 10 %

U 2016. broj provala u stambene objekte koje je evidentirala policija iznosio je oko 1 334 000 – u odnosu na 2015. smanjio se za manje od 1 %. U nekoliko država članica EU-a zabilježen je trend smanjenja, a ukupni broj provala na razini EU-a smanjio se za 10 % u razdoblju od 2012. do 2016. Međutim u Njemačkoj se broj provala povećao za 5 %, a u Francuskoj za 1 %. Ti podaci obuhvaćaju provale u privatne kuće, stanove, vile, vikendice, hotelske sobe, kolibe itd., ali ne i krađu (bez provale) ili vandalizam (bez krađe). U razdoblju od 2008. do 2016. u nekoliko zemalja broj provala u stambene objekte relativno se malo promijenio. U Švedskoj, Belgiji, Finskoj i Mađarskoj brojke su bile najstabilnije.

Kao što se može vidjeti na grafikonu 4., broj provala u stambene objekte koje je evidentirala policija na 100 000 osoba znatno se razlikovao među državama članicama EU-a. U Danskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Švedskoj, Irskoj, Luksemburgu, Francuskoj, Engleskoj i Walesu te Italiji u 2016. zabilježeno je više od 300 provala na 100 000 osoba, dok ih je u Finskoj, Litvi, Latviji, Češkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Slovačkoj i Poljskoj zabilježeno manje od 100.

Grafikon 4.: Provale u privatne stambene objekte, 2016.
(kaznena djela koja je evidentirala policija na 100 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (crim_off_cat)

U razdoblju od 2015. do 2016. broj napada koje je evidentirala policija povećao se za 3 %

U 2016. policija u EU-u evidentirala je 1 111 000 slučajeva napada. To je za 3,4 % više nego u 2015. te za gotovo 14 % više nego u 2013.

Čak i u odnosu na broj stanovnika broj napada znatno se razlikuje među državama članicama EU-a. Razlog za to nije samo relativna učestalost kaznenih djela, nego i različiti zakoni i prakse bilježenja. Uobičajena kategorija obuhvaća nanošenje teških tjelesnih ozljeda, ali ne i nanošenje lakših tjelesnih ozljeda, napade sa smrtnim ishodom i seksualne napade, dok u određenim zemljama obuhvaća i neke od tih vrsta kaznenih djela. Ukupni podaci za razdoblje od 2008. do 2012. ne uspoređuju se zbog promjena u metodologiji. Podaci dobiveni od policije ovise i o tome u kolikoj mjeri ljudi prijavljuju kaznena djela. Građani EU-a imaju dovoljno povjerenja u policiju, ali razina povjerenja znatno se razlikuje među državama članicama te iznosi od 3,6 do 8,2 (na skali od 1 do 10), dok prosjek za EU iznosi 5,9 [4].

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Excel.jpg Source data for tables and graphs (na engleskom)

Izvori podataka

Izvori podataka obuhvaćaju policiju i druge agencije za izvršavanje zakonodavstva, tijela za kazneni progon, sudove, zatvore, nadležna ministarstva i statističke urede. Nacionalna tijela donose odluke o službenim statističkim podacima o kriminalu i prikupljaju podatke. Po jedna osoba za kontakt za svaku zemlju prikuplja te podatke i jedanput godišnje dostavlja ih Eurostatu, zajedno s pregledom trendova kriminaliteta za Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal.

U ovom članku izneseni su rezultati koji se temelje na službenim podacima za kaznena djela koja je evidentirala policija u razdoblju od 2008. do 2016. Za razdoblja prije toga dostupni su sažeti statistički podaci o kriminalu (za razdoblje 1950. – 1992.) i tablice po vrstama kaznenih djela (za razdoblje 1993. – 2007.). U svakom od tih razdoblja, a posebno u najdavnijima, nisu dostupni podaci za određene zemlje. Eurostat svoje tablice ažurira kad mu zemlje dostave nove ili poboljšane podatke.

Da bi se dobile ukupne vrijednosti za EU, zbrajaju se vrijednosti za sve države članice EU-a. Ako određeni podatak nije dostupan za 2016., upotrebljava se podatak za 2015. za istu zemlju. U nekim slučajevima nisu dostupni podaci za godine prije 2016. – umjesto njih unosi se prosječna vrijednost izračunana na temelju vrijednosti za prethodnu i narednu godinu [5]. Tablice iz baze podataka sadržavaju isključivo podatke koji su dostavljeni Eurostatu.

Podaci koji nisu dostupni

U ovom članku „ukupna vrijednost za EU” jednostavno je zbroj podataka koje su dostavile sve države članice EU-a. Ako neki podaci nisu dostupni, zbrajanjem samo dostavljenih podataka dobio bi se premalen zbroj. Često nisu dostupni najnoviji podaci. Ako određeni podatak za 2016. nije dostupan, upotrebljava se podatak za 2015. za istu zemlju. U nekim slučajevima nisu dostupni podaci za godine prije 2016. – umjesto njih unosi se prosječna vrijednost izračunana na temelju vrijednosti za prethodnu i narednu godinu. Međutim, iz različitih razloga neke zemlje za određena kaznena djela nemaju podatke ni za jednu godinu. U tom slučaju nije tako lako zamijeniti podatke koji nisu dostupni. Dobar je primjer za to kazneno djelo otmice, za koje za određene zemlje nisu dostupni nikakvi podaci za razdoblje od 2008. do 2016.

Prema dostavljenim podacima za 2016., broj kaznenih djela otmice iznosi ukupno 14 500, što čini najnižu ukupnu vrijednost za EU. Da bismo dobili moguću najvišu ukupnu vrijednost, podatke koji nisu dostupni zamjenjujemo procjenama izrađenima na temelju broja stanovnika i najveće zabilježene stope. Kad se te procjene dodaju dostavljenim podacima, broj kaznenih djela otmice iznosi više od 20 100 (39 % više). Kad bismo upotrijebili prosječnu stopu [6] ukupni broj iznosio bi 16 400. Međutim nijedan od tih podataka ne bi trebalo smatrati službenim statističkim podatkom. Iz tog primjera jasno je da se zbog podataka koji nisu dostupni mogu dobiti vrlo različite moguće ukupne vrijednosti. Da bi se dobile točne ukupne vrijednosti za EU, potrebni su podaci za sve zemlje za svaku godinu.

Dostupno je više informacija (na engleskom) o usporedbi rezultata između zemalja ili godina te o malim brojevima.

Kontekst

Kriminal je česta tema javne rasprave, a statističke podatke o kriminalu upotrebljavaju nacionalna tijela, institucije EU-a, mediji, političari, organizacije i javnost. Tijela svake zemlje izrađuju kaznene zakone, u kojima se definiraju kaznena djela, postupci i kazne te su stoga oni mjerodavni za službene statističke podatke o kriminalu. Za određene vrste kaznenih djela postoje primjenjivi propisi EU-a ili međunarodni propisi. Međutim ne postoji opći propis kojim je uređeno prikupljanje statističkih podataka o kriminalu u EU-u.

Službene statističke podatke o kriminalu prikupljaju razna tijela, kao što su policija, tijela za kazneni progon, kazneni sudovi i zatvori. Najšira slika može se dobiti na temelju podataka policije jer oni obuhvaćaju sva evidentirana kaznena djela, neovisno o tome je li za njih pokrenut sudski predmet. Svaki podatak označava ukupni godišnji broj kaznenih djela, koji je obično veći od broja sudskih predmeta. Službeni statistički podaci o kriminalu pokazuju kako tijela (policija, tijela za kazneni progon, sudovi i zatvori) evidentiraju slučajeve i kako postupaju s njima. Oni nisu mjera ukupnog broja počinjenih kaznenih djela – taj bi podatak trebalo potražiti u drugim izvorima.

Direct access to

Other articles
Tables
Database
Dedicated section
Publications
Methodology
Visualisations




Napomene

  1. Za statističke podatke o kriminalu zemljopisna jedinica označava područje obuhvaćeno istim kaznenim zakonom (područje jurisdikcije kaznenog zakona), a ukratko se naziva „zemlja”.
  2. Izvor: tablica Eurostata [road_eqs_carhab].
  3. Izvor: web-mjesto Ureda UN-a za droge i kriminal (UNODC) http://dataunodc.un.org/crime/intentional-homicide-victims.
  4. Izvor: tablica iz 2013. za ad hoc modul Eurostata pod nazivom „Povjerenje u institucije”, koji je obuhvaćen statističkim podacima EU-SILC [ilc_pw03].
  5. U iznimnim slučajevima može se upotrijebiti podatak iz određene potkategorije.
  6. Medijan stope ponderiran prema broju stanovnika.