Deset mitova i činjenica o kohezijskoj politici EU-a

Dodatni alati

 

Sredstva EU-a za regionalni i socijalni razvoj važan su izvor za ključne projekte ulaganja.

U nekim zemljama EU-a koje imaju drugačije ograničena sredstva europskim sredstvima financira se do 80 % javnih ulaganja. Međutim, sredstva izdvojena za regionalnu politiku EU-a ne pomažu samo siromašnijim regijama. Ulaže se u svaku regiju i zemlju EU-a, pojačavajući gospodarstvo EU-a u cjelini.

Kohezijska politika pogoduje svakoj regiji i zemlji u EU-u. Sve regije EU-a, ne samo najsiromašnije, imaju velike koristi od nje.

U kojoj god zemlji da živite pozorno pogledajte oko sebe i sigurno ćete primijetiti školu, most, bolnicu, luku ili bilo koji drugi projekt financiran sredstvima EU-a,, a koji je utjecao na vaš život. To su samo primjeri onoga što kohezijska politika može učiniti. Njezini su učinci bezbrojni i s vremenom rastu.

Neovisnom stručnom procjenom utvrđeno je da su ulaganja kohezijske politike u razdoblju 2007. – 2013. donijela značajne i opipljive rezultate. Oni uključuju stvaranje novih radnih mjesta, lansiranje novih proizvoda na tržište, pozitivan utjecaj na smanjenje regionalnih razlika i povećanje bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Na primjer, procjenom je utvrđeno da će povrat ulaganja do 2023. iznositi 2,74 EUR za svaki euro uložen između 2007. i 2013., što predstavlja povrat od 274 %. To ukazuje na to da će se kohezijskom politikom stvoriti gotovo jedan bilijun EUR dodatnog BDP-a do 2023. Učinak je sličnih razmjera za sve proračune EU-a za razdoblja 2007. – 2013. (975,8 milijardi EUR) i 2014. – 2020. (908,4 milijarde EUR).
Brojke govore same za sebe. Ulaganjima kohezijske politike stvoreno je više od 1 200 000 radnih mjesta do kraja 2015. Potporu je dobilo gotovo 120 000 projekata istraživanja i inovacija. Financijsku potporu primilo je 121 400 start-upova u programima za razdoblje 2007. – 2013. te procijenjeni broj od 400 000 malih i srednjih poduzeća.

Nacionalna i regionalna tijela u zemljama EU-a biraju projekte za koje smatraju da najbolje zadovoljavaju njihove potrebe u skladu sa strategijama i prioritetima dogovorenima s Komisijom.

Za razdoblje 20014. – 2020. EU je dodijelio više od 460 milijardi EUR za regionalnu politiku. To bi trebalo osigurati:

  • pomoć za više od 800 000 društava
  • bolju zdravstvenu zaštitu za 44 milijuna Europljana
  • prevenciju od poplava i požara za 27 milijuna ljudi
  • povezanost gotovo 17 milijuna ljudi s kanalizacijskim postrojenjima
  • pristup širokopojasnoj mreži za 14 milijuna dodatnih kućanstava
  • više od 420 000 novih radnih mjesta
  • osposobljavanje za 3,7 milijuna Europljana
  • nove, moderne škole i vrtići za 6,7 milijuna djece.

Doprinos svake zemlje proračunu EU-a ovisi o veličini njezina gospodarstva. U 2017. godini 11 zemalja EU-a – onih najbogatijih – uplatilo je više u proračun EU-a u odnosu na sredstva EU-a koja su primile.
Međutim, zauzvrat za veći doprinos, ove zemlje također uživaju u brojnim pogodnostima koje taj novac osigurava svim zemljama EU-a – miru i stabilnosti unutar i oko EU-a, sigurnosti, boljoj infrastrukturi i slobodi življenja, rada, učenja i putovanja bilo gdje u Uniji.
Nadalje, kohezijskom politikom ulaže se u sve zemlje Europske unije, što znači da i najbogatije države članice dobivaju sredstva kohezijske politike EU-a.

Osim izravnih ulaganja, najbogatije zemlje imaju koristi i od pozitivnih učinaka („prelijevanja”) projekata koje financira EU i koji se provode u manje razvijenim zemljama.

Ugovori za provedbu projekata u manje razvijenoj regiji često se dodjeljuju tvrtkama iz takozvanih zemalja s „neto doprinosom” (ili „neto platitelji”) (što znači zemlje koje plaćaju više u proračun EU-a od onoga što dobivaju). Na primjer, niz građevinskih tvrtki iz Njemačke i Austrije ima znatan udio na tržištu u Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj.

Pozitivan utjecaj vidi se i u trgovini. Izvoz roba i usluga raste u bogatijim državama članicama zahvaljujući povećanju gospodarske aktivnosti u zemljama korisnicama, a koji je potaknula kohezijska politika. Procjenjuje se da je za svaki euro potrošen u zemljama koje su imale koristi od politike u razdoblju od 2007. do 2013. godine devet centi otišlo zemljama koje ne dobivaju potporu iz Kohezijskog fonda.

Vrijednosti EU-a u središtu su projekata koji se financiraju iz kohezijske politike EU-a. Načela poput rodne ravnopravnosti ili nediskriminacije još su naglašenija u novom zakonodavnom paketu predloženom za razdoblje nakon 2020. Na primjer, poštivanje tih načela obvezno je pri odabiru projekata.

Sami projekti koje financira EU predstavljaju način širenja vrijednosti EU-a na terenu u cijeloj Europi, neovisno o tome jesu li te vrijednosti posebno spomenute u projektima.

Nadalje, izgradnjom prosperitetnije Europe kohezijska politika doprinosi jačanju slobode i demokracije u našim društvima.

Pogreške u potrošnji EU-a obično su administrativne prirode, a odnose se na nepoštivanje pravila, na primjer, kada nedostaju dokumenti. To nije prijevara i te pogreške obično ne umanjuju krajnji rezultat projekta.

Komisija i Europski revizorski sud izvještavaju Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) o svim sumnjama na prijevaru novcem EU-a. Riječ je o vrlo malo slučajeva godišnje od nekoliko stotina koje Europski revizorski sud pregledava godišnje.

Prema OLAF-u, nepravilnosti u upravljanju kohezijskim sredstvima činile su tek 1,8 % plaćanja od 2013. do 2017. Samo je mali dio tih nepravilnosti utvrđen kao prijevaran.

Postotak nepravilnosti zadnjih se godina stalno smanjuje. Regulatorne odredbe za razdoblje 2014. – 2020. dodatno jačaju mjere za sprečavanje i zaštitu proračuna EU-a od nepravilnih rashoda.

Budući da gotovo 75 % potrošnje EU-a zajednički kontroliraju Komisija EU-a i vlade EU-a, te vlade dijele odgovornost za smanjivanje pogrešaka. Komisija blisko surađuje s njima kako bi osigurala učinkovito trošenje novca.

Ako Komisija utvrdi da je novac EU-a trošen pogrešno, poduzima mjere. Na primjer, u 2017. godini Komisija je sredstva isplaćena primateljima diljem EU-a veća od 2,8 milijardi EUR ili vratila ili preusmjerila na druge projekte.

Nekoliko organizacija može imati koristi od regionalnog financiranja. One uključuju javna tijela, neke organizacije privatnog sektora (posebno mala društva), sveučilišta, udruge, nevladine organizacije i volonterske organizacije. Također se mogu prijaviti inozemna poduzeća sa sjedištem u regiji koja je obuhvaćena relevantnim operativnim programom, pod uvjetom da ispunjavaju europska pravila o javnoj nabavi.

Za više informacija o tome tko se i kako može prijaviti u vašoj regiji obratite se svom upravljačkom tijelu.

Nositelji projekata u zemljama koje su kandidati ili potencijalni kandidati za članstvo u EU-u trebali bi se obratiti Instrumentu za pretpristupnu pomoć (IPA).

U većini slučajeva financiranje se dodjeljuje projektima, stoga morate izraditi projekt koji ispunjava uvjete za financiranje, a koje ćete tada primati u različitim fazama postupka.

Prema Europskom revizorskom sudu, neovisnom vanjskom revizoru EU-a, takozvana „stopa apsorpcije” za razdoblje 2007. – 2013. iznosila je u 97,2 % u 2018. To je bolja stopa u odnosu na razdoblje 2000. – 2006. (96 %).

Prema novim odredbama za razdoblje nakon 2020. to nije moguće jer:

  • je isključena izravna financijska potpora velikim poduzećima koja se najviše sele.
  • je zabranjen bilo kakav doprinos EU-a za premještanje gospodarske aktivnosti iz jedne države članice u drugu ako rezultira gubitkom radnih mjesta u prvoj državi članici.
  • su, u kontekstu državnih potpora, tijela koja su odgovorna za provedbu programa obavezna od korisnika dobiti dokaz da doprinos EU-a ne podržava premještanje.