Sve su države članice Europske unije dio ekonomske i monetarne unije (EMU) te usklađuju svoje ekonomske politike kako bi pridonijele ekonomskim ciljevima EU-a. Međutim, dio država članica krenuo je korak dalje i zamijenio svoje nacionalne valute jedinstvenom valutom euro. Te države članice čine europodručje.

Kad je prvi put uveden 1999., euro je bio tzv. „knjižna“ valuta, a europodručje se sastojalo od 11 od tadašnjih 15 država članica EU-a. Grčka se pridružila 2001., samo godinu dana prije prelaska na gotovinu eura, a potom su se pridružili i Slovenija 2007., Cipar i Malta 2008., Slovačka 2009., Estonija 2011., Latvija 2014. te Litva 2015. Danas se europodručje sastoji od 19 država članica EU-a.

Od država članica izvan europodručja Danska ima klauzulu o izuzimanju od pridruživanja utvrđenu u protokolu priloženom Ugovoru, iako se može pridružiti u budućnosti ako to želi. Švedska još uvijek nije ispunila uvjete za pridruživanje europodručju.

Preostale države članice izvan europodručja dolaze iz redova onih što su Uniji pristupile 2004., 2007. i 2013., nakon što je uveden euro. U vrijeme pristupanja nisu zadovoljavale uvjete za ulazak u europodručje no predane su cilju da se pridruže kad ih ispune. To su države članice s „odstupanjem”, poput Švedske.

Andora, Monako, San Marino i Država Vatikanskoga Grada usvojili su euro kao svoju nacionalnu valutu na temelju posebnih monetarnih sporazuma s EU-om te mogu izdavati vlastite kovanice eura uz određena ograničenja. Međutim, budući da nisu države članice EU-a, one nisu dio europodručja.

Upravljanje europodručjem

Uvođenjem eura bolje se integriraju gospodarstva država članica europodručja. Tom ekonomskom integracijom mora se upravljati na odgovarajući način kako bi se ostvarile sve koristi jedinstvene valute. Stoga se europodručje razlikuje od drugih dijelova EU-a svojim gospodarskim upravljanjem, posebno u pogledu monetarne i ekonomske politike.

  • Za monetarnu politiku europodručja odgovoran je neovisni Eurosustav koji se sastoji od Europske središnje banke (ESB), sa sjedištem u Frankfurtu u Njemačkoj te nacionalnih središnjih banaka država članica europodručja. U okviru svojeg Upravnog vijeća ESB određuje monetarnu politiku za cijelo europodručje te čini jedinstveno monetarno tijelo s jedinstvenom monetarnom politikom čiji je glavni cilj održavanje stabilnosti cijena.
  • Unutar europodručja za ekonomsku su politiku uglavnom odgovorne države članice, no nacionalne vlade moraju koordinirati svoje ekonomske politike kako bi se ostvarili zajednički ciljevi stabilnosti, rasta i zapošljavanja. Koordinacija se osigurava putem niza struktura i instrumenata, a središnju ulogu igra Pakt o stabilnosti i rastu (PSR). PSR se sastoji od zajedničkih pravila fiskalne discipline, kao što su ograničenja državnog deficita i nacionalnog duga koja moraju poštovati sve države članice EU-a, iako su samo države članice europodručja podložne financijskim ili drugim sankcijama u slučaju neusklađenosti.
  • Provedba gospodarskog upravljanja EU-a odvija se u godišnjem ciklusu koji se zove europski semestar.

Tko je već član?