Inséparables
Manger, acheter et vendre du poisson durable

MEDFISH4EVER - Q&A - HR

MEDFISH4EVER - Q&A - HR

  1. U čemu je problem?

Riblji fondovi Sredozemnog mora drastično su smanjeni. Za više od 90 % njih procijenjeno je da su prekomjerno iskorištavani, a neki su gotovo potpuno izlovljeni. Za previše fondova tek je sada postalo moguće prikupiti dovoljno podataka: Zakonski se još uvijek ne evidentira 50 % ulova,[i] a 80 % iskrcaja odnosi se na fondove za koje ne postoji dovoljno podataka[ii]. To je dovelo do stalnoga postupnoga gubitka radnih mjesta i prihoda u kombinaciji sa snažnim utjecajem na okoliš, zbog čega društvo mora snositi troškove lošeg upravljanja. Troškovi su posebno visoki za male brodice za ribolov, koje čine 83 % sredozemne flote.

Nastavak neodrživog ribolova zajedničkih resursa dovest će do raširenoga izlova ribljih fondova, zajedno s ribarima i zajednicama koji o njima ovise, morskim ekosustavima i kulturnim tradicijama. Napori, poput najmanjih veličina i Ukupnog dopuštenog ulova riba, tehnički propisi o opremi za ribarstvo i prakse te mjere za ograničavanje napora i kapaciteta, do sada su bili značajni, no do sada nisu iznjedrili primjerene rezultate.

O ovom kritičnom stanju svjedoči cijeli raspon aktera, uključujući ribare, industrijske čelnike, znanstvenike i stručnjake za okoliš, a stanje utječe na cijelo Sredozemlje. Propisi postoje, no ne provode se na primjeren način ili je provedba odgođena pa stoga rezultati još nisu opipljivi. Za preokretanje takvog trenda potrebno je hitno i smjelo djelovanje, a svi smo djelomično odgovorni.

  1. Koja su rješenja?

Prvi je korak na odgovarajući način priznati stanje, kao i našu zajedničku i pripadajuću odgovornost, na svim razinama.

Drugi je korak osigurati snažno političko vodstvo za mobiliziranje hitnog djelovanja potrebnog za obnovu održivog sektora ribarstva. Do toga bi trebalo doći u obliku snažne političke ministarske deklaracije do 2017. te bi trebalo osigurati učinkovite i koordinirane inicijative na nacionalnoj i regionalnoj razini, u Europskoj uniji, kao i u državama Sredozemlja koje nisu članice Europske unije, ICCAT-u[1] i GFCM-u[2].

Kao treće, trebamo angažman i snažnu predanost svih dionika – od donositelja politika i odluka do ribara, znanstvenika, nevladinih organizacija, upravitelja lanca opskrbe i šireg civilnog društva – radi doprinosa integriranim rješenjima za dugoročnu održivost.

  1. Što će se dogoditi ako ne djelujemo odmah? A što ako djelujemo?

Ako dođe do izlova fondova do točke nakon koje nema povratka, posljedice bi mogle biti katastrofalne i nepovratne: nepredvidive promjene u morskim ekosustavima, gospodarsko propadanje mnogih zajednica koje ovise o ribarstvu i dubok društveni nemir. Iako su još uvijek značajni, gospodarski troškovi djelovanja i utjecaj djelovanja na društvo mnogo su manji od onih koji se predviđaju u slučaju da ne djelujemo odmah. 

Znanost nam govori da potencijal za oporavak ostaje velik, kao što je to slučaj s atlantskom plavoperajnom tunom, no moramo osigurati da se populacije riba oporave čim prije. To bi dovelo do mnogih koristi, uključujući većih i predvidljivijih ulova, veće dobiti, sigurnosti radnih mjesta i hrane, boljeg stanja okoliša i boljih usluga. Sve bi to dovelo do uključivog i održivog prosperiteta.

U slučaju da politički i industrijski dionici ne osiguraju održivost naših zajedničkih morskih bioloških resursa, čime bi prekršili Zajedničku ribarstvenu politiku i Barcelonsku konvenciju, Europska unija bila bi prisiljena donijeti drastične hitne mjere, poput zabrane ribolova i financijskih kazni (članak 12. Uredbe EU-a br. 1380/2013). Za neke bi fondove moglo biti prekasno.

  1. Čemu moramo težiti?

Najneposredniji cilj mora biti izbjegavanje izlova kritičnih fondova ribe poput oslića i igluna usvajanjem socioekonomskog pristupa temeljenog na znanosti o okolišu i osiguranjem provedbe postojećih zakona. U srednjoročnom razdoblju cilj je razviti i provesti učinkovite mjere kojima će se osigurati profitabilno i održivo ribarstvo u zdravom Sredozemlju zauvijek.

Ključna značajna poboljšanja (od regionalne do nacionalne razine) mora započeti s dijagnozom prioritetnijih pitanja, nakon čega slijedi provedba konkretnih akcijskih planova s vjerodostojnim alatima i obvezujućim rokovima.

Iako točne mjere tek treba utvrditi, jasni su njihova tipologija i očekivani rezultati:

  1. bolja procjena fondova: prikupljanje podatka, dostupnost i analiza;
  2. bolja provedba, kontrola i nadzor;
  3. regionalizacija i zajedničko upravljanje;
  4. smanjeni utjecaj na okoliš;
  5. višegodišnji planovi upravljanja temeljeni na pristupu usmjerenom na ekosustav;
  6. više inovacija i bolja tehnologija, više selektivnosti i bez odbačenog ulova;
  7. unaprijeđena suradnja među državama Sredozemlja (članicama i nečlanicama EU-a), posebno u pogledu kontrole i provedbe i znanstvenih istraživanja.

 

  1. Tko treba voditi proces?

Ozbiljnost i hitnost pitanja zahtijeva odlučno političko vodstvo na najvišoj razini, uključujući sve zemlje koje ribare u Sredozemlju. Unutar Europske unije osam država članica sa sredozemnom obalom (Španjolska, Francuska, Italija, Malta, Slovenija, Hrvatska, Grčka, Cipar), uz podršku EU-a i MEDAC-a[3], trebale bi voditi primjerom, posebno u područjima koja pretežno one iskorištavaju.

Dvije regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom GFCM i ICCAT trebale bi usmjeravati sve zajedničke napore i osigurati međunarodnu koordinaciju i učinkovite rezultate u cijelom sredozemnom bazenu.

Industrijske udruge, istraživači i nevladine organizacije također imaju ključnu ulogu u angažiranju i kapacitiranju svih aktera (uključujući potrošača, rekreativnih ribara i drugih pomorskih korisnika) kako bi se ribarstvo u Sredozemlju vratilo na put održivosti.

  1. Ima li drugih pitanja?

Prekomjerni izlov, loše upravljanje i praznine u provedbi postojećeg zakonodavstva na snazi na regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini dokazani su glavni uzroci trenutačnog stanja ribljih stokova u Sredozemlju i povezanoga gospodarskoga problema.

Međutim, zagađenje, plovidba i drugi uzroci stresa za okoliš, poput klimatskih promjena i invazivnih vrsta, također imaju izravan utjecaj na brojnost i otpornost populacija riba te se njima treba pozabaviti u isto vrijeme.

Druge dopunske mjere za promicanje dobrog upravljanja (npr. više transparentnosti i zaštićenih područja) i mehanizmi tržišta (npr. sljedivost i najmanje veličine) također su potrebni aspekti.

Naposljetku, zajednice koje ovise o ribarstvu trebaju inovativne i raznolike strategije za upravljanje ribarstvom i održivi razvoj kako bi zaštitili ne samo ribe i morsko okruženje, nego i s njima povezanu tisućljetnu kulturnu baštinu. Projekti poput ribarskog turizma, kratkih plovidba i drugih međusektorskih inicijativa već su se pokazali uspješnima.

  1. Što EU čini?

EU je uložila mnogo napora za unapređenje održivosti ribarstva na razini EU-a i svjetskoj razini. Zajedničkom ribarstvenom politikom EU-a poziva se na iskorištavanje svih fondova EU-a na razini najvećeg održivog prinosa do 2020. i da sva plovila EU-a budu u skladu sa ZRP-om, neovisno o tome gdje ribare.

Slijedom ohrabrujućeg uspjeha u sjeveroistočnom Atlantskom oceanu, gdje se brojnost riba i industrijska dobit povećavaju, EU je odlučna u okončanju prekomjernog izlova u Sredozemlju, okupljanju aktera na svim razinama te podržavanju prilagodbe s dostupnim fondovima poput EMFF-a[4] i TAIEX-a[5], mehanizma Europske politike susjedstva. Takva su sredstva dostupna za izravne mjere, kao i za dodatna djelovanja poput socioekonomskih programa, istraživanja, suradnje i izgradnje kapaciteta.

  1. Što ja mogu učiniti?

Svi smo djelomično odgovorni za ovo stanje pa svi trebamo doprinijeti u skladu sa svojim mogućnostima kako bismo ga ispravili.

Donositelji politika i odluka: Od najveće je važnosti razumjeti što problem podrazumijeva te mobilizirati prikladne resurse i vodstvo za iznalaženje hitnih rješenja.

  • Države članice EU-a: utvrditi prioritetne vrste i područja, odrediti točne mjere za postizanje ciljeva (uključujući ažuriranje nacionalnih planova upravljanja) i jamčiti usklađenost.
  • GFCM, ICCAT, MEDAC, EFCA[6] i drugi utjecajni dionici, međunarodni forumi (npr. FAO[7], UfM[8]) i financijske organizacije (npr. Svjetska banka): pomoći u određivanju prioriteta i djelovanja, zajednički koordinirani rad i predanost zajedničkim ciljevima s obzirom na provedbu i usklađenost.
  • Europska komisija i ostale institucije EU-a: odrediti politiku i plan za postupno postizanje dvojakog cilja održivog iskorištavanja ribljih fondova i unapređenja gospodarskog učinka flota.
  • Treće zemlje: rad zajedno s RFMO-ima[9] (ICCAT i GFCM) te prilagodba strukture i veličine svojih flota za dostupne resurse.

Industrijski dionici: Imaju ključnu ulogu u predstavljanju ribara izravno uključenih u iskorištavanje bioloških resursa i s detaljnim poznavanjem stvarne situacije, organizacije poput Europêchea ili LIFE-a[10] imaju ključnu ulogu u promicanju suupravljanja i uključenja dionika u definiranje rješenja.

  • Postojeće suradničke priče uspjeha, poput plana oporavka atlantske plavoperajne tune, mogu nadahnuti aktere za daljnja zajednička djelovanja.
  • Dobre prakse, dostupne iz drugih regija i projekata, također mogu utrti put prema profitabilnom i održivom ribarstvu u Sredozemlju.
  • Angažman duž cijelog lanca opskrbe, uključujući civilno društvo, može pružiti vrijednu podršku za potrebne prilagodbe. Trgovci u veleprodaji i trgovci u maloprodaji trebali bi promicati održive proizvode i odbaciti one koji nisu ulovljeni u skladu s pravilima.
  • Međunarodni sastanci, poput sastanka GFCM-a (30. svibnja 2016.) i ICCAT-a (studeni 2016.) mogu poslužiti za usklađivanje svačijeg doprinosa.

 

Znanstvenici i provoditelji: Organizacije za istraživanje, nadzor i kontrolu također su ključni akteri koji omogućuju da upravljanje bude temeljeno na boljem znanju te transparentnim i jednakim uvjetima. Između ostalog, oni bi mogli:

  • povećati broj procijenjenih fondova i pribjeći tehnikama procjene s malo podataka prema potrebi;
  • zajedno raditi na povećanju prostorne i vremenske pokrivenosti znanstvenih istraživanja;
  • razviti suradničke strategije za kontrolu i provedbu na regionalnoj i subregionalnoj razini, između država Sredozemlja (članica i nečlanica EU-a);
  • pomoći upraviteljima razumjeti složenosti i unaprijediti njihovu suradnju s dionicima kako bi zajedno razvili inovativne tehnike poboljšanja selektivnosti, smanjenja neželjenog prilova te djelotvorno zaštitili ranjive vrste i staništa.

Nevladine organizacije i civilne udruge: One mogu poduprijeti suradnju i suupravljanje pomaganjem u unapređenju znanja i svijesti, zaštiti okoliša i predstavljanju zajednica. Kao zadnja i najveća karika lanca, građani priobalja i potrošači u široj zajednici moraju se angažirati kako bi osigurali da tržišni izbori pomažu u podupiranju prijelaza prema održivijim modelima te da doprinose društvenoj inovaciji i zaštiti baštine u područjima ovisnima o ribarstvu.

  • Provjeravanje oznaka: Propisima EU-a osiguravaju se pravilne informacije i sljedivost, a to zatim pomaže u podršci zajedničkim tržišnim pravilima i normama za proizvode podrijetlom iz Sredozemnog mora.
  • Promicanje zdravih i odgovornih praksi potrošača.
  • Obrazovne kampanje i kampanje podizanja svijesti o stanju ribljih fondova temeljene na znanosti, djelovanje u sektoru, okolišno računovodstvo i integrirano upravljanje mogu dodatno doprinijeti ukupnom uspjehu.

[1] Međunarodno povjerenstvo za očuvanje atlantskih tuna

[2] Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja

[3] Savjetodavno vijeće za Sredozemno more

[4] Europski fond za pomorstvo i ribarstvo

[5] Program tehničke pomoći i razmjene informacija

[6] Europska agencija za kontrolu ribarstva

[7] Organizacija za hranu i poljoprivredu

[8] Unija za Mediteran

[9] Regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom

[10] Ribari s niskim utjecajem na okoliš Europe