Plaće i troškovi rada

Podaci dobiveni u travnja 2017. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: prosinac 2018.
Sastavni dijelovi troškova rada
Grafikon 1.: Procjena troškova sata rada, 2016.
(EUR)
Izvor: Eurostat (lc_lci_lev)
Grafikon 2.: Medijalni bruto dohodak po satu, svi zaposlenici
(ne uzimajući u obzir naučnike), 2014.
Izvor: Eurostat (earn_ses_pub2s)
Grafikon 3.: Osobe s niskim dohotkom — zaposlenici
(ne uzimajući u obzir naučnike) koji zarađuju manje od dvije trećine medijalnog bruto dohotka po satu, 2014.
(% zaposlenika)
Izvor: Eurostat (earn_ses_pub1s)
Grafikon 4.: Razlike u plaćama između spolova, 2015.
(% razlike između prosječnog bruto dohotka po satu muških i ženskih zaposlenika, izražen kao % bruto dohotka muškarca, neprilagođeni oblik)
Izvor: Eurostat (earn_gr_gpgr2)
Grafikon 5.: Godišnji neto dohodak, 2015.
(EUR)
Izvor: Eurostat (earn_nt_net)
Tablica 1.: Pokazatelji porezne stope za osobe s niskim dohotkom, 2015.
(%)
Izvor: Eurostat (earn_nt_taxwedge), (earn_nt_unemtrp) i (earn_nt_lowwtrp)

U ovom se članku uspoređuje odnos plaća i troškova rada (izdaci za osoblje koje plaća poslodavac) u državama članicama Europske unije (EU), zemljama kandidatkinjama i državama Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA).

Veliku ulogu u funkcioniranju gospodarstva ima čimbenik rada. Sa stajališta poduzeća rad je trošak (troškovi rada) koji, osim plaća isplaćenih zaposlenicima, obuhvaća troškove koji se obračunavaju na plaću, uglavnom socijalne doprinose koje plaća poslodavac. Rad je stoga ključan čimbenik u pogledu konkurentnosti poduzeća, iako na nju utječu i troškovi kapitala (na primjer kamate na zajmove i dividende na vlasnički kapital) i necjenovni elementi kao što su poduzetništvo, vještine i produktivnost radne snage, inovacije i položaj marke/proizvoda na tržištu.

Kada je riječ o zaposlenicima, naknada koju primaju za svoj rad, koja se obično naziva plaćom ili dohotkom, u načelu je njihov glavni izvor prihoda i stoga ima velik utjecaj na njihovu mogućnost potrošnje i/ili štednje. Dok su u bruto plaće / bruto dohodak uključeni socijalni doprinosi koje plaća zaposlenik, neto dohodak izračunava se nakon odbitka tih doprinosa i svih iznosa koji se plaćaju državi, na primjer poreza na dohodak. Budući da iznos poreza u pravilu ovisi o situaciji u kućanstvu u pogledu prihoda i sastava, neto dohodak izračunava se za nekoliko uobičajenih situacija kućanstava. U ovom je dijagramu ukratko prikazan odnos između neto dohotka, bruto dohotka/bruto plaća i troškova rada.

Glavni statistički nalazi

Troškovi rada

Prema procjenama prosječni trošak rada po satu u skupini država EU-28 iznosio je 2016. 25,40 EUR, a u europodručju (EA-19) 29,80 EUR. Međutim, iza tog prosjeka kriju se znatne razlike među državama članicama EU-a jer su troškovi rada po satu u rasponu od 4,40 EUR u Bugarskoj do 42,00 EUR u Danskoj (vidjeti grafikon 1.). Prosjek je bio još veći u (50,20 EUR) u Norveškoj.

Troškovi rada sastoje se od troškova za plaće i troškova koji se obračunavaju na plaću kao što su socijalni doprinosi poslodavaca. Udio troškova koji se obračunavaju na plaću u ukupnim troškovima rada bio je 2016. u skupini država EU-28 23,9 %, a u europodručju 26,0 %. Udio troškova koji se obračunavaju na plaću također je znatno varirao među državama članicama EU-a. Najviši udio troškova koji se obračunavaju na plaću zabilježen je u Francuskoj (33,2 %), Švedskoj (32,5 %), Belgiji (27,5 %), Litvi (27,8 %) i Italiji (27,4 %), a najniži udio zabilježenje u Malti (6,6 %), Luksemburgu (13,4 %), Irskoj (13,8 %), Danskoj (13,9 %) i Hrvatskoj (14,9 %).

Bruto plaće/bruto dohodak

Medijalni dohodak

Najveći dio troškova rada otpada na bruto dohodak. Najviši medijalni bruto dohodak po satu u eurima zabilježen je 2014. u Danskoj (25,52 EUR), zatim u Irskoj (20,16 EUR), Švedskoj (18,46 EUR), Luksemburgu (18,38 EUR), Belgiji (17,32 EUR) i Finskoj (17,24 EUR). S druge strane, najniži medijalni bruto dohodak po satu u eurima zabilježen je u Bugarskoj (1,67 EUR) i Rumunjskoj (2,03 EUR), a zatim u Litvi (3,11 EUR), Latviji (3,35 EUR) i Mađarskoj (3,59 EUR). Drugim riječima, medijalni bruto dohodak po satu države članice EU-a s najvišom vrijednosti bio je 15 puta viši od dohotka po satu države članice s najnižom vrijednosti, ako se prikazuje u eurima. Kada se prilagodi prema cijenama (pretvaranjem u standarde kupovne moći (PPS)) najviši prosjek bio je pet puta veći od najnižeg prosjeka, a Danska i Bugarska ponovno su se nalazile na suprotnim krajevima ljestvice.

Osobe s niskim dohotkom

Osobe s niskim dohotkom zaposlenici su koji zarađuju najviše dvije trećine nacionalnog medijalnog bruto dohotka po satu u određenoj zemlji. U skupini država EU-28 osobe s niskim dohotkom činile su 2014. ukupno 17,2 % svih zaposlenika, a u europodručju taj je udio bio 15,9 %. Udio osoba s niskim dohotkom 2014. se znatno razlikovao među državama članicama EU-a: najveći udio zabilježen je u Latviji (25,5 %), Rumunjskoj (24,4 %), Litvi (24,0 %) i Poljskoj (23,6 %), a zatim u Estoniji (22,8 %), Njemačkoj (22,5 %), Irskoj (21,6 %) i Ujedinjenoj Kraljevini (21,3 %). S druge strane, osobe s niskim dohotkom činile su manje 10 % zaposlenika u Švedskoj (2,6 %), Belgiji (3,8 %), Finskoj (5,3 %), Danskoj (8,6 %), Francuskoj (8,8 %) i Italiji (9,4 %).

Razlike u plaćama između spolova

Neprilagođene razlike u plaćama između spolova važan su čimbenik za mjerenje razlike između prosječnog dohotka muškaraca i žena u EU-u. Žene su 2015. na cijelom području skupine država EU-28 bile plaćene u prosjeku 16,3 % manje nego muškarci, a u europodručju ta je razlika bila 16,8 %. Najmanje razlike u prosječnoj plaći između spolova zabilježene su u Luksemburgu, Italiji, Rumunjskoj, Belgiji, Poljskoj i Sloveniji (razlika manja od 10,0 %). Najveće razlike u plaćama između spolova zabilježene su u Estoniji (26,9 %), Češkoj (22,5 %), Njemačkoj (22,0 %), Austriji (21,7 %) i Ujedinjenoj Kraljevini (20,8 %) — vidjeti grafikon 4.

Tim razlikama u plaćama između spolova mogu pridonijeti različiti čimbenici, na primjer: razlike u sudjelovanju na tržištu rada, razlike u zanimanjima i djelatnostima u kojima obično dominira određeni spol, razlike u opsegu u kojem muškarci i žene rade s nepunim radnim vremenom te kadrovska politika koja se provodi unutar privatnog i javnog sektora u pogledu razvoja karijere i neplaćenog i/ili rodiljnog/roditeljskog dopusta. Temeljni čimbenici kojima se može, barem djelomično, objasniti razlika u plaćama između spolova uključuju sektorsku i profesionalnu segregaciju, obrazovanje i osposobljavanje, osviještenost i transparentnost, pa i izravnu diskriminaciju. Razlike u plaćama između spolova također rezultat su i drugih nejednakosti, posebno toga što su obiteljske obveze u nerazmjernoj mjeri prepuštene ženama, uz povezane poteškoće usklađivanja poslovnog i privatnog života. Mnoge žene rade s nepunim radnim vremenom ili na temelju neuobičajenih ugovora: iako na taj način mogu ostati na tržištu rada i istodobno se posvetiti obiteljskim obvezama, to može imati negativan utjecaj na njihove plaće, razvoj karijere, izglede za napredovanje i mirovine.

Neto dohodak i porezno opterećenje

Neto dohodak

Informacije o neto dohotku dopunjene su podacima o bruto dohotku u odnosu na raspoloživi dohodak, tj. nakon odbitka poreza na dohodak i zaposlenikovih doprinosa za socijalno osiguranje koji se plaćaju iz bruto iznosa i nakon dodatka obiteljskih doplataka (novčanih davanja koja se isplaćuju za ovisnu djecu) u slučaju kućanstava s djecom.

Neto dohodak samca bez djece koji ostvaruje 100 % prosječnog dohotka radnika u gospodarstvu bio je 2015. između 4,3 tisuće EUR u Bugarskoj i 38,5 tisuća EUR u Luksemburgu. U tim dvjema državama članicama EU-a zabilježen je najniži (4,9 tisuća EUR) i najviši (52,5 tisuća EUR) prosječni neto dohodak bračnih parova s jednim dohotkom i dvoje djece (vidjeti grafikon 5.).

Kad oba supružnika rade (oboje primaju prosječni dohodak radnika), najviši godišnji neto dohodak zabilježen je u Luksemburgu, odnosno 86,4 tisuće EUR za parove s dvoje djece i 78,8 tisuća EUR za parove bez djece; u Bugarskoj je zabilježen najniži neto dohodak od 8,7 tisuća EUR), neovisno o tome imaju li supružnici dvoje djece.

Porezni klin

Na temelju podataka koji se odnose na porezni klin mjeri se opterećenje kao rezultat poreza i doprinosa za socijalno osiguranje u odnosu na trošak rada. Ti se podaci dostavljaju u pogledu osoba s niskim dohotkom. Porezni klin za skupinu država EU-28 iznosio je 2015. 38,4 %(vidjeti tablicu 1.). Najviša porezna opterećenja za osobe s niskim dohotkom 2015. zabilježena su u Belgiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Italiji, Latviji i Švedskoj (u svim državama iznad 40,0 %). S druge strane, najniža porezna opterećenja za osobe s niskim dohotkom zabilježena su u Malti, Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (u svima ispod 30,0 %).

Na temelju preostala tri pokazatelja iz tablice 1. dobivaju se podaci o udjelu bruto dohotka koji se smanji zbog plaćanja poreza (više porezne stope i doprinosi za socijalno osiguranje i/ili smanjenje ili gubitak socijalnih prava) kad osoba ponovno počne raditi ili ostvaruje viši dohodak nego prije. Ukupni udio dohotka koji se smanji zbog poreza kad se nezaposlena osoba ponovno zaposli iznosio je 2015. u skupini država EU-28 74,0 % (76,5 % na europodručju). Najviša stopa zabilježena je u Belgiji (92,0 %), a najniža u Slovačkoj (44,7 %).

Osobama s niskim dohotkom koje traže viši dohodak veći dio tog dohotka smanjit će se zbog plaćanja poreza. Kod bračnih parova s jednim dohotkom i dvoje djece zabilježena je 2015. u skupini država EU-28 zamka niske plaće od 59,8 % (58,0 % za europodručje), s tim da je najniža stopa zabilježena u Italiji (5,2 %), a najviša u Luksemburgu (105,8 %). S druge strane, 2015. je zamka niske plaće za samce bez djece u skupini država EU-28 iznosila 44,6 % (44,9 % za europodručje); najviša stopa zabilježena je Nizozemskoj (75,2 %), a najniža u Bugarskoj (21,6 %) i Grčkoj (21,7 %).

Izvori i dostupnost podataka

Troškovi rada

Troškovi rada obuhvaćaju naknadu zaposleniku (uključujući plaće u gotovu novcu i u naravi, doprinose poslodavaca za socijalno osiguranje), troškove strukovnog osposobljavanja i ostale rashode (kao što su troškovi zapošljavanja, izdaci za radnu odjeću i porezi za zapošljavanje koji se smatraju troškovima rada umanjeni za primljene subvencije). Ovi sastavni dijelovi troškova rada i njihovi elementi definirani su Uredbom 1737/2005 od 21. listopada 2005.

Statistika troškova rada hijerarhijski je sustav višegodišnjih, godišnjih i tromjesečnih statistika, namijenjen pružanju sveobuhvatne i iscrpne slike o razini, strukturi i kratkoročnom razvoju troškova rada u različitim sektorima gospodarskih djelatnosti u EU-u i određenim drugim zemljama. Svi statistički podaci utemeljeni su na usklađenoj definiciji troškova rada. Razine troškova rada temelje se na najnovijem istraživanju o troškovima rada (trenutačno 2012.) i ekstrapolaciji na osnovi tromjesečnog indeksa troškova rada. Istraživanje o troškovima rada, u okviru kojeg se prikupljaju detaljni podaci o razinama troškova, provodi se svake četiri godine. Za potrebe ekstrapolacije s indeksom troškova rada podaci se koriste samo na skupnoj razini. Tromjesečnim indeksom troškova rada (Europokazatelj) mjeri se troškovni pritisak prouzročen čimbenikom produktivnosti rada. Podaci obuhvaćeni prikupljanjem indeksa troškova rada odnose se na ukupni prosječni trošak rada po satu i na dvije kategorije troškova rada: nadnice i plaće; doprinosi poslodavaca za socijalno osiguranje i plaćeni porezi umanjeni za subvencije koje prima poslodavac. Podacima dostupnima za europske agregate (EU i europodručje) i države članice EU-a obuhvaćen je agregat industrija, građevinarstvo i usluge (osim javne uprave, obrane i obveznog socijalnog osiguranja) u obliku svakodnevnog rada i sezonskog usklađivanja prema odjeljcima od B do N i od P do S NACE-a Rev. 2 (podaci su također razvrstani prema gospodarskoj djelatnosti).

Bruto plaće / bruto dohodak

Glavne definicije dohodaka navedene su u Uredbi 1738/2005 od 21. listopada 2005. Podaci se temelje na anketi o strukturi dohotka (SES) koja se provodi svake četiri godine, a najnoviji su podaci iz listopada 2014. Bruto dohotkom obuhvaćena je naknada u novcu koju izravno plaća poslodavac prije odbitaka poreza i doprinosa za socijalno osiguranje koje plaćaju primatelji plaće, a zadržava poslodavac. Uključeni su svi dodaci, neovisno o tome isplaćuju li se redovito (kao što su 13. ili 14. mjesečna plaća, naknade za godišnji odmor, podjela dobiti, naknade za neiskorišteni godišnji odmor, povremene provizije itd.).

Podaci o medijalnom dohotku temelje se na bruto dohotku po satu svih zaposlenika (puno i nepuno radno vrijeme, ali bez naučnika) koji rade u poduzećima s 10 ili više zaposlenika i u svim sektorima gospodarstva osim poljoprivrede, ribarstva, javne uprave, privatnih kućanstava i izvanteritorijalnih organizacija. Medijalni dohodak izračunava se tako da polovina stanovništva zarađuje manje od nje, a polovina više od nje.

Razlike u plaćama između spolova

Razlike u plaćama između spolova, bez usklađivanja, definiraju se kao razlike između prosječnog bruto dohotka po satu muških i ženskih plaćenih zaposlenika, izražene u postotku prosječnog bruto dohotka po satu plaćenih muških zaposlenika. Metodologija za izradu tog pokazatelja zasniva se na podacima iz ankete o strukturi dohotka (SES) koji se dorađuju svake četiri godine kada postanu dostupni novi podaci iz te ankete.

Prema primijenjenoj metodologiji, pokazateljem za neprilagođenu razliku u plaćama između spolova obuhvaćeni su svi zaposlenici (bez ograničenja za starost i odrađeni broj sati) poduzeća (s najmanje 10 zaposlenika) u industriji, građevinarstvu i uslugama (prema odjeljcima od B do E osim O NACE Rev. 2.). Neke zemlje pružaju informacije i za odjeljak O NACE-a Rev. 2 (javna uprava i obrana; obavezno socijalno osiguranje), iako to nije nužno. Nadalje, podaci se analiziraju i prema sektoru (javni ili privatni), radnom vremenu (puno ili nepuno radno vrijeme) i broju zaposlenika.

Neto dohodak i porezno opterećenje

Neto dohodak izvodi se iz bruto dohotka i dio je naknade s kojim zaposlenici stvarno raspolažu. U odnosu na bruto dohodak, u neto dohodak ne uključuje doprinose za socijalno osiguranje i porezi, ali uključuje obiteljske doplatke.

Pokazatelji za poreznu stopu (porezni klin na troškove rada, zamka nezaposlenosti i zamka niske plaće) služe za praćenje privlačnosti rada. Porezni klin na troškove rada definira se kao porez na plaću na bruto dohodak plus doprinosi za socijalno osiguranje zaposlenika i poslodavca, izražen kao postotak ukupnih troškova rada. Taj se pokazatelj izrađuje za samce bez djece koji ostvaruju 67 % prosječnog dohotka radnika u gospodarstvu (odjeljci od B do N NACE-a Rev. 2.).

Pokazateljem zamke nezaposlenosti mjeri se udio bruto dohotka koji se smanjuje višim porezom i doprinosima za socijalno osiguranje i gubitkom naknade za nezaposlenost i drugih socijalnih davanja kad se nezaposlena osoba ponovno zaposli. Taj se udio definira kao razlika između bruto dohotka i povećanja neto dohotka pri prelasku iz nezaposlenosti u zaposlenost, izražena u postotku bruto dohotka. Taj se pokazatelj izrađuje za samce bez djece koji zarađuju 67 % prosječnog dohotka radnika u gospodarstvu (odjeljci od B do N NACE-a Rev. 2.).

Pokazateljem zamke niske plaće mjeri se udio (u postotku) bruto dohotka koji se smanji zbog poreza kombiniranim učincima poreza na dohodak, doprinosima za socijalno osiguranje i gubitkom socijalnih prava zbog povećanja bruto dohotka s 33 % na 67 % prosječnog dohotka radnika u gospodarstvu (odjeljci od B do N NACE-aRev. 2.). Taj se pokazatelj izrađuje za samce bez djece te parove s jednim dohotkom s dvoje djece od 6 do 11 godina.

Kontekst

Struktura i razvoj troškova rada i dohotka važna su obilježja svakog tržišta rada. U tim se obilježjima odražavaju ponuda i potražnja na tržištu rada.

EU nastoji promicati jednake mogućnosti što podrazumijeva postupno uklanjanje razlike u plaćama između spolova. Člankom 157. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđeno je načelo o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, a člankom 157. stavkom 3. stvorena je pravna osnova za zakonodavstvo o jednakom postupanju prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja. U prosincu 2015. Europska komisija donijela je Strategic engagement for gender equality 2016–2019 (na engleskom). Ovim programom rada Europska komisija potvrdila svoju predanost daljnjem radu na promicanju ravnopravnosti muškaraca i žena. Jedno od tematskih prioritetnih područja jest smanjivanje razlike u plaćama, dohocima i mirovinama između spolova te, u skladu s time, sprečavanje siromaštva među ženama. Komisija je utvrdila ključne mjere koje se moraju provesti u ovom prioritetnom području. Jedna od njih je organiziranje godišnjeg European Equal Pay Day (na engleskom) kako bi se podigla razina svijesti o razlikama u plaćama između spolova i njihovim uzrocima.

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Publikacije

Glavne tablice

Gender pay gap in unadjusted form (tsdsc340)
Labour cost index by NACE Rev. 2 (teilm100)
Labour cost index by NACE Rev. 2 - percentage change Q/Q-1 (teilm120)
Labour cost index by NACE Rev. 2 - percentage change Q/Q-4 (teilm130)
Labour cost index by NACE Rev. 2 - Index (2012=100) (teilm140)

Baza podataka

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Vanjske poveznice