Plaće i troškovi rada

Podatci preuzeti u lipnju 2019.

Planirano ažuriranje članka: u srpnju 2020.

Engleska inačica članka sadržava novije podatke.

Glavni podaci
Prosječni trošak rada po satu u 2018. iznosio je 27,4 EUR u EU-u i 30,6 EUR u europodručju.
Prosječni trošak rada po satu u EU-u kretao se 2018. od 5,4 EUR u Bugarskoj do 43,5 EUR u Danskoj.

Procjena troškova sata rada, 2018.

U ovom se članku uspoređuju podaci o plaćama i troškovima rada (troškovi osoblja koje plaća poslodavac) u Europskoj uniji (EU) državama članicama i u zemljama kandidatkinjama te zemljama Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA).

Rad je važan čimbenik u funkcioniranju gospodarstva. Sa stajališta poduzeća rad je trošak (troškovi rada) koji, osim plaća isplaćenih zaposlenicima, obuhvaća troškove koji se obračunavaju na plaću, uglavnom socijalne doprinose koje plaća poslodavac. Rad je stoga ključan čimbenik konkurentnosti poduzeća, iako na nju utječu i troškovi kapitala (na primjer kamate na zajmove i dividende na vlasnički kapital) i necjenovni elementi kao što su poduzetništvo, vještine i produktivnost radne snage, inovacije i pozicioniranje marke/proizvoda na tržištu.


Cijeli članak


Komponente troškova rada

Kada je riječ o zaposlenicima, naknada koju primaju za svoj rad, koja se obično naziva plaćom ili dohotkom, u načelu je njihov glavni izvor prihoda i stoga ima velik utjecaj na njihovu mogućnost potrošnje i/ili štednje. Dok su u bruto plaće / bruto dohodak uključeni socijalni doprinosi koje plaća zaposlenik, neto dohodak izračunava se nakon odbitka tih doprinosa i svih iznosa koji se plaćaju državi, na primjer poreza na dohodak. Kako iznos poreza općenito ovisi o prihodima i sastavu kućanstva, neto dohodak se izračunava za nekoliko tipičnih situacija kućanstva.

U dijagramu 1. ukratko je prikazan odnos između neto dohotka, bruto dohotka / bruto plaća i troškova rada.

Dijagram 1.: Komponente troškova rada

Troškovi rada

Prema procjenama, u 2018. prosječni trošak rada po satu u EU-28 iznosio je 27,4 EUR, a u europodručju (EA-19) 30,6 EUR. Međutim, iza tog prosjeka kriju se znatne razlike među državama članicama EU-a jer se troškovi rada po satu kreću od 5,4 EUR u Bugarskoj do 43,5 EUR u Danskoj (vidjeti grafikon 1.). Prosjek je bio još veći (50,0 EUR) u Norveškoj.

Grafikon 1.: Procjena troškova rada po satu, 2018.
(EUR)
Izvor: Eurostat (lc_lci_lev)


Troškovi rada sastoje se od troškova plaća i troškova koji se obračunavaju na plaću, kao što su socijalni doprinosi poslodavaca. Udio troškova koji se obračunavaju na plaću u ukupnim troškovima rada za cijelo gospodarstvo bio je 2018. u skupini država EU-28 23,7 %, a u europodručju 25,6 %. Udio troškova koji se obračunavaju na plaću znatno je varirao među državama članicama EU-a. Najviši udio troškova koji se obračunavaju na plaću zabilježen je u Francuskoj (32,6 %), Švedskoj (32,3 %), Litvi (29,2 %) i Italiji (28,4 %), a najniži udio zabilježen je u Malti (6,1 %), Luksemburgu (11,1 %), Danskoj (14,1 %), Hrvatskoj (15,3 %) i Irskoj (15,4 %).

Bruto plaće/bruto dohodak

Medijalni dohodak

Na bruto dohodak otpada najveći dio troškova rada. Najviši medijalni bruto dohodak po satu u eurima zabilježen je 2014. u Danskoj (25,52 EUR), zatim u Irskoj (20,16 EUR), Švedskoj (18,46 EUR), Luksemburgu (18,38 EUR), Belgiji (17,32 EUR) i Finskoj (17,24 EUR). S druge strane, najniži medijalni bruto dohodak po satu u eurima zabilježen je u Bugarskoj (1,67 EUR) i Rumunjskoj (2,03 EUR), a zatim u Litvi (3,11 EUR), Latviji (3,35 EUR) i Mađarskoj (3,59 EUR). Drugim riječima, medijalni bruto dohodak po satu države članice EU-a s najvišom vrijednosti bio je 15 puta viši od medijalnog bruto dohotka po satu države članice s najnižom vrijednosti izraženoj u eurima. Kada se prilagodi prema cijenama (pretvaranjem u standarde kupovne moći (PPS)), najviši prosjek bio je pet puta veći od najnižeg prosjeka, a Danska i Bugarska ponovno su se nalazile na suprotnim krajevima ljestvice.

Grafikon 2.: Medijalni bruto dohodak po satu, svi zaposlenici (osim naučnika), 2014.
Izvor: Eurostat (earn_ses_pub2s)


Osobe s niskim dohotkom

Osobe s niskim dohotkom zaposlenici su koji zarađuju najviše dvije trećine nacionalnog medijalnog bruto dohotka po satu u određenoj zemlji. U skupini država EU-28 osobe s niskim dohotkom činile su 2014. ukupno 17,2 % svih zaposlenika, a u europodručju taj je udio bio 15,9 %. Udio osoba s niskim dohotkom 2014. se znatno razlikovao među državama članicama EU-a: najveći udio zabilježen je u Latviji (25,5 %), Rumunjskoj (24,4 %), Litvi (24,0 %) i Poljskoj (23,6 %), a zatim u Hrvatskoj (23,1 %), Estoniji (22,8 %), Njemačkoj (22,5 %) te Grčkoj (21,7 %). S druge strane, osobe s niskim dohotkom činile su manje od 10 % zaposlenika u Švedskoj (2,6 %), Belgiji (3,8 %), Finskoj (5,3 %), Danskoj (8,6 %), Francuskoj (8,8 %) i Italiji (9,4 %).

Grafikon 3.: Osobe s niskim dohotkom – zaposlenici (ne uzimajući u obzir naučnike) koji zarađuju dvije trećine medijalnog bruto dohotka po satu ili manje, 2014.
(% zaposlenika)
Izvor: Eurostat (earn_ses_pub1s)


Razlike u plaćama između spolova

Neprilagođene razlike u plaćama između spolova važan su pokazatelj za mjerenje razlike između prosječnog dohotka muškaraca i žena u EU-u. Žene su 2017. na cijelom području skupine država EU-28 bile plaćene u prosjeku 16,0 % manje nego muškarci, a u europodručju ta je razlika bila 16,1 %. Najmanje razlike u prosječnoj plaći između spolova zabilježene su u Rumunjskoj, Italiji, Luksemburgu, Belgiji, Poljskoj i Sloveniji (razlika manja od 10,0 %). Najveće razlike u plaćama između spolova zabilježene su u Estoniji (25,6 %), Češkoj(21,1 %), Njemačkoj (21 %) i Ujedinjenoj Kraljevini (20,8 %) – vidjeti grafikon 4.

Grafikon 4.: Neprilagođene razlike u plaćama između spolova, 2017.
(razlika između prosječnog bruto dohotka po satu muških i ženskih zaposlenika, izražena kao % bruto dohotka muškarca)
Izvor: Eurostat (earn_gr_gpgr2)


Tim razlikama u plaćama između spolova mogu pridonijeti različiti čimbenici, na primjer: razlike u sudjelovanju na tržištu rada, razlike u zanimanjima i djelatnostima u kojima obično dominira određeni spol, razlike u opsegu u kojem muškarci i žene rade s nepunim radnim vremenom te kadrovska politika koja se provodi unutar privatnog i javnog sektora u pogledu razvoja karijere i neplaćenog i/ili rodiljnog/roditeljskog dopusta. Sektorska i profesionalna segregacija, obrazovanje i osposobljavanje, informiranost i transparentnost te izravna diskriminacija među mogućim su objašnjenjima razlika u plaćama između spolova. Razlike u plaćama između spolova također rezultat su i drugih nejednakosti, posebno toga što su obiteljske obveze u nerazmjernoj mjeri prepuštene ženama, uz povezane poteškoće usklađivanja poslovnog i privatnog života. Mnoge žene rade u nepunom radnom vremenu ili imaju atipične ugovore: iako na taj način mogu ostati na tržištu rada i istodobno se posvetiti obiteljskim obvezama, to im može negativno utjecati na plaću, razvoj karijere, izglede za napredovanje i mirovinu.

Neto dohodak i porezno opterećenje

Svi se podaci temelje na općeprihvaćenom modelu koji je razvio OECD, a u kojem su podaci prikupljeni iz nacionalnih izvora (više informacija o tome modelu naći ćete na OECD - Benefits and wages).

Neto dohodak

Informacije o neto dohotku dopunjene su podacima o bruto dohotku u odnosu na raspoloživi dohodak, tj. nakon odbitka poreza na dohodak i zaposlenikovih doprinosa za socijalno osiguranje koji se plaćaju iz bruto iznosa i nakon dodatka obiteljskih doplataka (novčanih davanja koja se isplaćuju za ovisnu djecu) u slučaju kućanstava s djecom.

U 2018. neto dohodak samca bez djece koji ostvaruje 100 % prosječnog dohotka radnika u gospodarstvu kretao se od 5500 EUR u Bugarskoj do 41 900 EUR u Luksemburgu. U tim dvjema državama članicama EU-a zabilježen je najniži (6100 EUR) i najviši (56 300 EUR) prosječni neto dohodak bračnih parova s jednim dohotkom i dvoje djece (vidjeti grafikon 5.).

Grafikon 5.: Godišnji neto dohodak, 2018.
(EUR)
Izvor: Eurostat (earn_nt_net)


Kad oba supružnika rade (oboje primaju prosječni dohodak radnika), najviši godišnji neto dohodak zabilježen je u Luksemburgu, 93 400 EUR par s dvoje djece, a 85 800 EUR par bez djece. Najniži neto dohodak zabilježen je u Bugarskoj, 11 100 EUR kod para s dvoje djece te nešto manji, 11 000 EUR, kod para bez djece.

Porezno opterećenje

Cilj pokazatelja porezne stope (porezni klin na troškove rada, zamka nezaposlenosti i zamka niske plaće) jest praćenje privlačnosti rada. U tablici 1. oni su prikazani za nisko plaćenu osobu koja zarađuje dvije trećine (točnije, 67 %) prosječnog dohotka radnika u gospodarstvu (NACE Rev. 2., odjeljci od B do N), a samac je bez djece.

Prvim pokazateljem, poreznim klinom na troškove rada, mjeri se teret poreza i doprinosa za socijalno osiguranje u odnosu na trošak rada. Porezni klin na troškove rada definira se kao porez na bruto dohodak plus doprinosi za socijalno osiguranje zaposlenika i poslodavca, izražen kao postotak ukupnih troškova rada. U 2018. porezni klin za EU-28 iznosio je 38,2 % (40,9 % za europodručje). Najviše porezno opterećenje za osobe s niskim dohotkom 2018. zabilježeno je u Belgiji, Češkoj, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Austriji i Švedskoj (u svim državama iznad 40,0 %). S druge strane, najniže porezno opterećenje za osobe s niskim dohotkom zabilježeno je u Irskoj, Cipru, Malti i Ujedinjenoj Kraljevini (u svima ispod 30,0 %).

Tablica 1.: Pokazatelji porezne stope za osobe s niskim dohotkom — samci bez djece, 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (earn_nt_taxwedge), (earn_nt_unemtrp) i (earn_nt_lowwtrp)


Drugim pokazateljem, zamkom nezaposlenosti mjeri se udio (u postotku) u povećanju bruto dohotka koji apsorbira viši porez i doprinose za socijalno osiguranje zaposlenika i gubitak naknade za nezaposlenost i drugih socijalnih davanja kad se nezaposlena osoba ponovno zaposli. U 2018. zamka nezaposlenosti bila je 73,1 % u EU-28 (75,7 % u europodručju). Najviša stopa zabilježena je u Luksemburgu (90,8 %), a najniža u Estoniji (32,2 %).

Trećim pokazateljem, zamkom niske plaće mjeri se udio (u postotku) u povećanju bruto dohotka koji apsorbira porez kombiniranim učincima poreza na dohodak, doprinosima za socijalno osiguranje zaposlenika i gubitkom socijalnih prava zbog povećanja bruto dohotka s 33 % na 67 % prosječnog dohotka radnika. U 2018. zamka niske plaće bila je 39,0 % u EU-28 (42,2 % u europodručju), najniža stopa zabilježena je u Cipru (10,3 %), a najviša u Belgiji (59,7 %).

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Izvori podataka

Troškovi rada

Troškovi rada obuhvaćaju naknadu zaposleniku (uključujući plaće u novcu i naravi, doprinose poslodavaca za socijalno osiguranje), troškove strukovnog osposobljavanja i ostale izdatke (kao što su troškovi zapošljavanja, izdaci za radnu odjeću i porezi za zapošljavanje koji se smatraju troškovima rada umanjeni za primljene subvencije). Ove komponente troškova rada i njihovi elementi definirani su Uredbom 1737/2005 od 21. listopada 2005.

Statistika troškova rada hijerarhijski je sustav višegodišnjih, godišnjih i tromjesečnih statistika, namijenjen pružanju sveobuhvatne i iscrpne slike o razini, strukturi i kratkoročnom razvoju troškova rada u različitim sektorima gospodarskih djelatnosti u EU-u i određenim drugim zemljama. Svi statistički podaci utemeljeni su na usklađenoj definiciji troškova rada. Razine troškova rada temelje se na najnovijem istraživanju o troškovima rada (trenutačno 2016.) i ekstrapolaciji (na engleskom) na osnovi tromjesečnog indeksa troškova rada. Istraživanje o troškovima rada, u okviru kojeg se prikupljaju detaljni podaci o razinama troškova, provodi se svake četiri godine. Za potrebe ekstrapolacije s indeksom troškova rada, podaci se koriste samo na agregiranoj razini. Tromjesečnim indeksom troškova rada (Europokazatelj) (na engleskom) mjeri se troškovni pritisak prouzročen čimbenikom produktivnosti rada. Podaci obuhvaćeni prikupljanjem indeksom troškova rada odnose se na ukupni prosječni trošak rada po satu i na dvije kategorije troškova rada: plaće; doprinose poslodavaca za socijalno osiguranje i plaćene poreze umanjene za subvencije koje prima poslodavac. Podaci su u obliku broja radnih dana i sezoniranom obliku dostupni o europskim agregatima (EU i europodručje) i agregatu za države članice EU-a koji se odnosi na industriju, građevinarstvo i usluge (osim javne uprave, obrane i obveznog socijalnog osiguranja), obuhvaćene područjima NACE Rev. 2 od B do N i od P do S (podaci su razvrstani i prema ekonomskoj djelatnosti).

Bruto plaće/bruto dohodak

Glavne definicije dohodaka navedene su u Uredbi 1738/2005 od 21. listopada 2005. Podaci se temelje na anketi o strukturi dohotka (SES) koja se provodi svake četiri godine, a najnoviji su podaci iz listopada 2014. Bruto dohotkom je obuhvaćena naknada u novcu koju izravno plaća poslodavac prije odbitaka poreza i doprinosa za socijalno osiguranje koje plaćaju primatelji plaće, a zadržava poslodavac. Uključeni su svi dodaci, neovisno o tome isplaćuju li se redovito (kao što su 13. ili 14. mjesečna plaća, naknade za godišnji odmor, podjela dobiti, naknade za neiskorišteni godišnji odmor, povremene provizije itd.).

Podaci o medijalnom dohotku temelje se na bruto dohotku po satu svih zaposlenika (u punom i nepunom radnom vremenu, ali bez naučnika) koji rade u poduzećima sa 10 ili više zaposlenika i u svim sektorima gospodarstva, osim poljoprivrede, ribarstva, javne uprave, privatnih kućanstava i izvanteritorijalnih organizacija. Medijalni dohodak izračunava se tako da polovina stanovništva zarađuje manje od nje, a polovina više od nje.

Razlike u plaćama između spolova

Razlike u plaćama između spolova, bez prilagodbe, definiraju se kao razlike između prosječnog bruto dohotka po satu muških i ženskih plaćenih zaposlenika, izražene u postotku prosječnog bruto dohotka po satu plaćenih muških zaposlenika. Metodologija za izradu tog pokazatelja zasniva se na podacima iz ankete o strukturi dohotka (SES) koji se revidiraju svake četiri godine kada postanu dostupni novi podaci iz te ankete.

Prema korištenoj metodologiji, pokazateljem za neprilagođenu razliku u plaćama između spolova obuhvaćeni su svi zaposlenici (bez ograničenja za starost i odrađeni broj sati) poduzeća (s najmanje 10 zaposlenika) u industriji, građevinarstvu i uslugama (prema područjima od B do E osim O NACE Rev. 2.). Neke zemlje pružaju informacije i za područje O NACE-a Rev. 2 (javna uprava i obrana; obavezno socijalno osiguranje), iako to nije nužno. Nadalje, podaci se analiziraju i prema sektoru (javni ili privatni), radnom vremenu (puno ili nepuno radno vrijeme) i dobi zaposlenika.

Neto dohodak i porezno opterećenje

Neto dohodak se izvodi iz bruto dohotka i dio je naknade kojim zaposlenici stvarno raspolažu. U odnosu na bruto dohodak, u neto dohotku nisu sadržani doprinosi za socijalno osiguranje i porezi, no obiteljski doplaci jesu.

Zamka nezaposlenosti definira se kao razlika između bruto dohotka i povećanja neto dohotka pri prelasku iz nezaposlenosti u zaposlenost, izražena u postotku bruto dohotka.

Kontekst

Struktura i razvoj troškova rada i dohotka važna su obilježja svakog tržišta rada. U tim se obilježjima odražavaju ponuda i potražnja na tržištu rada.

EU nastoji promicati jednake mogućnosti, što podrazumijeva postupno uklanjanje razlike u plaćama između spolova. Člankom 157. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđeno je načelo o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, a člankom 157. stavkom 3. stvorena je pravna osnova za zakonodavstvo o jednakom postupanju prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja. U prosincu 2015. Europska komisijadonijela je Strategic engagement for gender equality 2016–2019. Ovim programom rada Europska komisija potvrdila svoju predanost daljnjem radu na promicanju ravnopravnosti muškaraca i žena. Jedno od tematskih prioritetnih područja jest smanjivanje razlike u plaćama, dohocima i mirovinama između spolova te, u skladu s time, sprečavanje siromaštva među ženama. Komisija je utvrdila ključne mjere koje se moraju provesti u ovom prioritetnom području. Jedna od njih je organiziranje godišnjeg European Equal Pay Day (na engleskom) kako bi se podigla razina svijesti o razlikama u plaćama između spolova i njihovim uzrocima

Izravan pristup
Ostali članci
Tablice
Baza podataka
Tematska stranica
Publikacije
Metodologija
Zakonodavstvo
Vizualizacije
Vanjske poveznice




  • Dohodak (t_earn) (na engleskom), vidjeti:
Razlika u plaćama između spolova u neprilagođenom obliku (tsdsc340)
indeks troškova rada prema NACE Rev. 2 (teilm100)
Indeks troškova rada prema NACE-u Rev. 2 – postotna promjena Q/Q-1 (teilm120)
Indeks troškova rada prema NACE-u Rev. 2 – postotna promjena Q/Q-4 (teilm130)
Indeks troškova rada prema NACE-u Rev. 2 – Index (2012.=100) (teilm140)