Statistički podatci o tercijarnom obrazovanju


Podatci dobiveni u rujnu 2018.

Planirano ažuriranje članka: ožujak 2020.

Glavni podaci
U EU-u 2016. bilo je 19,6 milijuna studenata u tercijarnom obrazovanju, od čega je 61 % studiralo na preddiplomskim studijima.

U 2016. žene su činile 54 % svih studenata u tercijarnom obrazovanju u EU-u. Muškarci su činili većinu studenata samo na doktorskim studijima.

Gotova jedna trećina studenata u tercijarnom obrazovanju u EU-u u 2016. studirala je društvene znanosti, novinarstvo, informacije, poslovanje, administraciju ili pravo.

Omjer studenata i akademskog osoblja u tercijarnom obrazovanju, 2016.

U ovom članku predstavljeni su statistički podatci o tercijarnom obrazovanju (razine ISCED-a 5 – 8) u Europskoj uniji (EU), a on čini dio internetske publikacije o obrazovanju i osposobljavanju u EU-u. Tercijarno obrazovanje, koje pružaju sveučilišta i druge ustanove za visoko obrazovanje, razina je obrazovanja koja slijedi nakon sekundarnog obrazovanja. Smatra se da ima ključnu ulogu u društvu jer potiče inovacije, povećava gospodarski razvoj i rast te općenito poboljšava dobrobit građana. Pojedina europska sveučilišta svrstana su među najprestižnija sveučilišta na svijetu.

Brojni komentatori predviđaju da će u nadolazećim godinama rasti potražnja za visokokvalificiranim osobama – u pojedinim državama članicama EU-a već postoji neusklađenost vještina i potreba na tržištu rada. Zbog digitalne tehnologije poslovi postaju fleksibilniji i složeniji, što je dovelo do toga da sve više poslodavaca traži zaposlenike koji imaju sposobnosti potrebne za upravljanje složenim informacijama, samostalno razmišljanje, kreativnost u radu, upotrebu resursa na pametan i učinkovit način te učinkovitu komunikaciju.

Relativno mnogo studenata u tercijarnom obrazovanju mobilno je na međunarodnoj razini i studira u inozemstvu: analiza te pojave dostupna je u zasebnom članku.

Cijeli članak

Sudjelovanje

U tablici 1. predstavljeni su podatci o broju studenata na svakoj od četiriju razina tercijarnog obrazovanja. Preddiplomska, diplomska i doktorska razina tercijarnog obrazovanja postoje u svim državama članicama EU-a, dok kratki stručni studiji, kojima je obično cilj razvoj praktičnih vještina i osposobljavanje za određeno zanimanje kako bi se studente pripremilo za tržište rada, nisu dio obrazovnog sustava u Bugarskoj, Estoniji, Grčkoj, Litvi, Rumunjskoj i Finskoj te u Lihtenštajnu, Sjevernoj Makedoniji ili Srbiji. Osim toga, ta je vrsta obrazovanja neuobičajena u nekolicini drugih zemalja, kao što su Češka, Njemačka, Hrvatska, Poljska ili Portugal.

Sudjelovanje prema razini obrazovanja

U EU-28 2016. bilo je 19,6 milijuna studenata u tercijarnom obrazovanju (vidjeti tablicu 1.), od čega je 7,3 % pohađalo kratke stručne studije, 61,3 % studiralo je na preddiplomskim studijima, 27,6 % studiralo je na diplomskim studijima, a 3,9 % studiralo je na doktorskim studijima.

U 2016. u Njemačkoj, najnaseljenijoj državi članici EU-a, bilo je 3.0 milijuna studenata u tercijarnom obrazovanju, što je najveći broj u EU-u te iznosi 15,5 % ukupnog broja u EU-28. Nakon nje najveći broj studenata imale su Francuska (12,7 % ukupnog broja), Ujedinjena Kraljevina (12,2 %), Španjolska (10,0 %), Italija (9,3 %) i Poljska (8,2 %) te zatim Nizozemska, čiji su studenti činili 4,3 % ukupnog broja studenata u tercijarnom obrazovanju u EU-28.

Kratki stručni studiji bili su najčešći u Francuskoj, gdje su činili jednu petinu (20,0 %) svih studenata u tercijarnom obrazovanju. Relativno su česti bili i u Španjolskoj, Latviji, Austriji i Malti, gdje su činili između 19 % i 15 %. U Turskoj su kratki stručni studiji bili još uobičajeniji i tek nešto više od jedne trećine (34,2 %) svih studenata u tercijarnom obrazovanju pohađalo je takve programe.

U 2016. u svim državama članicama EU-a više je studenata studiralo na preddiplomskim studijima nego na bilo kojoj drugoj razini tercijarnog obrazovanja. Francuska, Austrija i Luksemburg bili su jedine države članice u kojima je manje od 50 % svih studenata u tercijarnom obrazovanju studiralo na preddiplomskim studijima. S druge strane, u Irskoj (75,2 %), Nizozemskoj (76,0 %) i Litvi (76,6 %) više od tri četvrtine studenata u tercijarnom obrazovanju studiralo je na preddiplomskim studijima, dok je u Grčkoj taj udio iznosio gotovo devet desetina (87,2 %). Visoki udjeli zabilježeni su i u Srbiji (79,9 %) te Sjevernoj Makedoniji (94,6 %).

U 2016. u Nizozemskoj, Belgiji, Ujedinjenoj Kraljevini, Španjolskoj i Irskoj (te u Srbiji) manje od jedne petine svih studenata u tercijarnom obrazovanju studiralo je na diplomskim studijima, dok je u Grčkoj taj udio čak iznosio manje od jedne desetine (kao i u Turskoj i Sjevernoj Makedoniji). S druge strane, u Portugalu, Češkoj, Francuskoj, Luksemburgu, Hrvatskoj, Cipru, Slovačkoj i Italiji više od jedne trećine studenata u tercijarnom obrazovanju studiralo je na diplomskim studijima.

U 2016. najveći udio studenata u tercijarnom obrazovanju na doktorskim studijima u državama članicama EU-a zabilježen je u Luksemburgu (8,8 %), dok je u Lihtenštajnu zabilježen još veći udio (18,3 %) – vidjeti tablicu 1. Osim u tim relativno malim zemljama, sljedeći najveći udjeli (među državama članicama EU-a) zabilježeni su u Finskoj (6,6 %), Češkoj i Njemačkoj (u objema zemljama 6,5 %), dok je među zemljama koje nisu članice EU-a, a navedene su u tablici 1., zabilježen udio od 8,3 % u Švicarskoj. U EU-u najniži udio studenata na doktorskim studijima u ukupnom broju studenata u tercijarnom obrazovanju zabilježen je u Malti (0,9 %), gdje su ustanove tercijarnog obrazovanja osnovane tek nedavno te su u procesu proširivanja. Malo je niži udio zabilježen u Sjevernoj Makedoniji (0,7 %).

Sudjelovanje muškaraca i žena u tercijarnom obrazovanju

U 2016. procijenjeno je da žene čine 54,1 % svih studenata u tercijarnom obrazovanju u EU-28. Udio žena među studentima u tercijarnom obrazovanju bio je malo viši na diplomskoj razini (57,1 %) te nešto niži na preddiplomskoj razini (53,2 %) i na kratkim stručnim studijima (52,1 %). Međutim, na doktorskim studijima većina studenata (52,2 %) bili su muškarci.

U 2016. gotovo tri petine svih studenata u tercijarnom obrazovanju u Švedskoj, Slovačkoj, baltičkim državama članicama i Poljskoj činile su žene. Osim toga, žene su činile većinu studenata u tercijarnom obrazovanju u svim drugim državama članicama EU-a, osim u Grčkoj (gdje su činile 48,5 % studenata u tercijarnom obrazovanju) i Njemačkoj (48,2 %). Isto su tako bile u manjini među studentima u tercijarnom obrazovanju u Švicarskoj, Turskoj i Lihtenštajnu.

Kada je riječ o studentima na preddiplomskim studijima, Grčka (udio žena od 47,8 %) i Njemačka (45,9 %) bile su jedine države članice EU-a u kojima je u 2016. na toj razini studiralo više muškaraca nego žena. Ista je situacija zabilježena u Švicarskoj, Turskoj i Lihtenštajnu. Najviši udio žena među studentima na preddiplomskim studijima zabilježen je u Švedskoj (63,2 %). Među studentima na diplomskim studijima, žene su bile u većini u svim državama članicama EU-a, dok su u Turskoj i Lihtenštajnu bile u manjini. Najviši udio žena na toj razini zabilježen je u baltičkim državama članicama, Poljskoj, Cipru, Sloveniji, Hrvatskoj i Slovačkoj, gdje su one činile više od 60 % ukupnog broja studenata na diplomskim studijima.

Na preostalim dvjema razinama tercijarnog obrazovanja, koje imaju manji broj studenata, situacija je bila raznolikija. Podatci o kratkim stručnim studijima dostupni su za 22 države članice, a u njih osam bilo je više muških studenata, dok su među studentima na doktorskim studijima muškarci su činili većinu u polovini država članica EU-a (14 od 28), a žene su činile većinu u drugoj polovini.

Tablica 1.: Broj studenata u tercijarnom obrazovanju prema razini i spolu, 2016.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_enrt01)

Područja studiranja

U cijelom EU-28 u 2016. gotovo jedna trećina (32,0 %) svih studenata u tercijarnom obrazovanju studirala je društvene znanosti, novinarstvo, informacije, poslovanje, administraciju ili pravo (napominje se da su podatci za Nizozemsku za 2015.). Žene su činile 57,6 % svih studenata u tom obrazovnom području (na engleskom) — vidjeti grafikon 1. Drugo najzastupljenije obrazovno područje, s 15,7 % svih studenata u tercijarnom obrazovanju, bili su inženjerstvo, prerađivačka industrija i studiji povezani s građevinarstvom. U tom području gotovo tri četvrtine (74,1 %) svih studenata bili su muškarci. Treće najzastupljenije područje studiranja bilo je zdravstvo i socijalna skrb, uz udio od 13,4 % svih studenata u tercijarnom obrazovanju. U tom području žene su činile gotovo tri četvrtine (71,2 %) ukupnog broja studenata u tercijarnom obrazovanju. U preostalim obrazovanim područjima koja su prikazana u grafikonu 1. najveći udio ženskih studenata zabilježen je među studentima obrazovanja (78,0 % žena), a žene su činile i gotovo dvije trećine (64,5 %) svih studenata umjetnosti i humanističkih znanosti. S druge strane, u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija udio muškaraca u ukupnom broju studenata u tercijarnom obrazovanju iznosio je 61,1 %.

Grafikon 1.: Raspodjela studenata u tercijarnom obrazovanju prema području studiranja i spolu, EU-28, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_enrt03)

Osobe s diplomom

U 2016. u EU-28 otprilike 4,7 milijuna studenata steklo je diplomu u ustanovama tercijarnog obrazovanja. Napominje se da je to procjena na temelju najnovijih dostupnih informacija za svaku državu članicu EU-a, uključujući podatke za Nizozemsku za 2015. Francuska (773 000) je imala najveći broj osoba s diplomom u tercijarnom obrazovanju u 2016. Slijede je Ujedinjena Kraljevina (754 000), a zatim s malo većom razlikom Njemačka (557 000; napominje se da navedene brojke isključuju osobe s diplomom strukovnih akademija) i Poljska (488 000). Napominje se i da bi razlog za relativno velik broj osoba s diplomom u Ujedinjenoj Kraljevini i Francuskoj barem u određenoj mjeri moglo biti kraće prosječno trajanje programa – na primjer, Francuska je među državama članicama EU-a imala najveći udio studenata u tercijarnom obrazovanju koji polaze kratke stručne studije.

Tablica 2.: Broj osoba s diplomom u tercijarnom obrazovanju prema području studiranja, 2016.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_grad02)

Na temelju analize broja osoba s diplomom u EU-28 prema obrazovnom području (podatci za Nizozemsku dostupni su za 2015.) vidljivo je da je u 2016. više od trećine (34,1 %) svih studenata u tercijarnom obrazovanju steklo diplomu u području društvenih znanosti, novinarstva, informacija, poslovanja, administracije ili prava. Taj udio bio je veći od ekvivalentnog udjela (32,0 %) studenata u tercijarnom obrazovanju koji su 2016. još uvijek studirali u tom području, što ukazuje na to da je u proteklih nekoliko godina manje studenata započelo tu vrstu studija ili da su stope napuštanja školovanja ili prosječno trajanje programa bili veći u drugim područjima. Slična situacija primijećena je i u području zdravstva i socijalne skrbi – u tom području bilo je 13,7 % osoba s diplomom od 13,4 % studenata u tercijarnom obrazovanju, te u području studija obrazovanja (9,0 % osoba s diplomom, a 7,4 % studenata) i usluga (3,7 % osoba s diplomom, a 3,5 % studenata). U nekim drugim obrazovnim područjima primijećena je obrnuta situacija: u inženjerstvu, prerađivačkoj industriji i studijima povezanima s građevinarstvom (14,8 % osoba s diplomom, a 15,7 % studenata); u prirodnim znanostima, matematici, statistici; u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (11,0 % osoba s diplomom, a 12,3 % studenata); u umjetnosti i humanističkim znanostima (11,0 % osoba s diplomom, a 12,2 % studenata); u poljoprivredi, šumarstvu, ribarstvu i veterini (1,7 % osoba s diplomom, a 1,9 % studenata).

Tablica 3.: Broj osoba s diplomom u tercijarnom obrazovanju prema području studiranja, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_grad02)

Među državama članicama EU-a moguće je utvrditi nekoliko područja u kojima je, u usporedbi s prosjekom na razini EU-a, u 2016. studij završio osobito velik ili malen udio studenata u tercijarnom obrazovanju. Udio osoba s diplomom u području društvenih znanosti, novinarstva, informacija, poslovanja, administracije ili prava bio je relativno nizak u Finskoj i Španjolskoj, gdje su u 2016. navedena područja činila samo nešto više od jedne četvrtine svih osoba s diplomom, dok su u Luksemburgu (51,7 % svih osoba s diplomom) i Bugarskoj (49,0 %) zabilježeni mnogo veći udjeli. Slična analiza za studije inženjerstva, prerađivačke industrije i građevinarstva pokazuje da su u tom području relativno niske udjele osoba s diplomom imali Luksemburg, Nizozemska (podatci za 2015.), Malta i Ujedinjena Kraljevina, dok su relativno visoki udjeli zabilježeni u Austriji (20,5 %), Portugalu (21,3 %) te osobito u Njemačkoj (22,0 %). Udio osoba s diplomom u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija bio je relativno nizak u Belgiji, Cipru, Litvi i Bugarskoj, dok je u Njemačkoj (14,0 %), Irskoj (15,0 %) i Ujedinjenoj Kraljevini (17,2 %) bio osobito visok. Udio osoba s diplomom u području zdravstva i socijalne skrbi bio je relativno nizak u Luksemburgu, Bugarskoj, Njemačkoj, Austriji i Cipru, dok je u Finskoj (19,7 %), Danskoj (20,3 %), Švedskoj (22,2 %) te osobito u Belgiji (26,5 %) bio relativno visok. Naposljetku, udio osoba s diplomom u području studija obrazovanja bio je relativno nizak u Italiji, Francuskoj i Rumunjskoj, dok je u Španjolskoj (16,5 %), Mađarskoj (16,6 %), Cipru (17,0 %) i Malti (18,0 %) bio osobito visok.

U EU-28 gotovo tri petine (57,6 %) svih osoba s diplomom u 2016. bile su žene. Analiza prema orijentaciji programa u EU-28 (uključujući podatke za 2015. za Nizozemsku) pokazala je sljedeće: u području društvenih znanosti, novinarstva, informacija, poslovanja, administracije i prava udio žena bio je malo viši (60,7 %), u području umjetnosti i humanističkih znanosti iznosio je više od dvije trećine (66,9 %), u području zdravstva i socijalne skrbi iznosio je gotovo tri četvrtine (73,9 %), a u području obrazovanja dosegnuo je najvišu vrijednost, više od četiri petine (80,4 %) (vidjeti grafikon 2.). Muškarci s diplomom činili su gotovo tri petine (57,5 %) ukupnog broja osoba s diplomom u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija te gotovo tri četvrtine (72,3 %) ukupnog broja u području inženjerstva, prerađivačke industrije i područja povezanih s građevinarstvom. U dvama manjim područjima, točnije u području poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i veterine te u području usluga, broj muškaraca i žena s diplomom bio je gotovo jednak.

Grafikon 2.: Raspodjela osoba s diplomom u tercijarnom obrazovanju prema području studiranja i spolu, EU-28, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_grad02)

Broj osoba s diplomom u tercijarnom obrazovanju u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija posljednjih se godina povećao u odnosu na veličinu populacije u dobi od 20 do 29. U grafikonu 3. prikazana je razlika između broja muškaraca i žena s diplomom u tim područjima za 2016., a na razini EU-28 bilo je gotovo dvostruko više muškaraca s diplomom nego žena. Razlika s obzirom na spol osoba s diplomom u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija (u odnosu na veličinu populacije) bila je najveća u Austriji, gdje je broj muškaraca s diplomom bio 2,7 puta viši od broja žena s diplomom. Relativno velike razlike postojale su i u Belgiji, Finskoj, Nizozemskoj (podatci za 2015.), Malti, Luksemburgu, Irskoj i Njemačkoj. S druge strane, u Cipru, Rumunjskoj i Poljskoj broj muškaraca s diplomom u području prirodnih znanosti, matematike, statistike te informacijskih i komunikacijskih tehnologija (u odnosu na veličinu populacije) bio je manje od 40 % viši od broja žena s diplomom.

Grafikon 3.: Broj studenata koji su stekli diplomu u tercijarnom obrazovanju u području znanosti, matematike, računarstva, inženjerstva, prerađivačke industrije i građevinarstva, 2016.
(broj na 1000 stanovnika u dobi od 20 do 29 godina)
Izvor: Eurostat (educ_grad04)

Omjer nastavnog i akademskog osoblja te studenata

U 2016. u području tercijarnog obrazovanja u EU-28 bilo je 1,5 milijuna nastavnika (uključujući podatke za 2015. za Dansku i Irsku) (vidjeti tablicu 4.) od kojih je mali dio, otprilike 100 tisuća, radilo na kratkim stručnim studijima. Više od jedne četvrtine (27,1 %) nastavnog osoblja u području tercijarnog obrazovanja u EU-28 nalazilo se u Njemačkoj, dok se nešto više od jedne desetine nalazilo u Španjolskoj (11,1 %) i u Ujedinjenoj Kraljevini (10,2 %).

Tablica 4.: Nastavno osoblje u tercijarnom obrazovanju prema razini i spolu, 2016.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_perp01)

Za razliku od nastavnog osoblja u primarnom i sekundarnom obrazovanju, u kojem su većinu činile žene, u tercijarnom obrazovanju većinu nastavnog osoblja činili su muškarci. Gotovo tri petine (57,4 %) nastavnog osoblja u tercijarnom obrazovanju u EU-28 u 2016. činili su muškarci – u Grčkoj je taj udio bio skoro dvije trećine (66,2 %), i iznad 60 % u Luksemburgu, Malti, Italiji, Češkoj i Njemačkoj. S druge strane, žene su činile većinu nastavnog osoblja u tercijarnom obrazovanju u Finskoj (51,7 %), Latviji (55,3 %) i Litvi (56,5 %).

U 2016. omjer studenata i nastavnog osoblja u tercijarnom obrazovanju u EU-28 prosječno je iznosio 15,0. Među državama članicama EU-a najviši omjeri studenata i nastavnog osoblja zabilježeni su u Grčkoj (39,6), a omjeri veći od 20 studenata po članu nastavnog osoblja zabilježeni su i u Belgiji i Italiji. S druge strane, omjer studenata i nastavnog osoblja u Luksemburgu (7,6 studenata po članu nastavnog osoblja) i Malti (9,7) bio je jednoznamenkast, a u Švedskoj i Danskoj je bio relativno nizak (podatci za 2015.).

Tablica 5.: Omjer studenata i akademskog osoblja u tercijarnom obrazovanju, 2016.
(broj studenata po članu akademskog osoblja)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_perp04)

Financiranje

Podatci koji se odnose na udio javnih rashoda za tercijarno obrazovanje u bruto domaćem proizvodu (BDP) dostupni su za 27 država članica EU-a – vidjeti grafikon 4. U 2015. taj udio iznosio je od 0,5 % u Luksemburgu i 0,7 % u Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Grčkoj do 1,8 % u Austriji i 1,9 % u Švedskoj i Finskoj, te 2,4 % u Danskoj (podatci za 2014.) gdje je bio najveći. Prosjek za EU-28 iznosio je 1,2 %.

Grafikon 4.: Javni rashodi za tercijarno obrazovanje u odnosu na BDP, 2015.
(%)
Izvor: Eurostat (educ_uoe_fine06)

Izvori podataka za tablice i grafikone

Izvori podataka

Izvor

Standarde koji se odnose na međunarodne statističke podatke o obrazovanju utvrđuju tri međunarodne organizacije:

Podatci koji su upotrijebljeni u ovom članku preuzeti su iz zajedničke kolekcije podataka UNESCO-a/OECD-a/Eurostat-a (UOE) sa statističkim podatcima o obrazovanju, a to je temelj za glavne sastavnice baze podataka Eurostata sa statističkim podatcima o obrazovanju. Uz podatke za zajedničku kolekciju podataka Eurostat prikuplja i podatke o upisima na regionalnoj razini te o učenju stranih jezika.

Uredba br. 452/2008 od 23. travnja 2008. pravna je osnova za izradu i razvoj statistike EU-a o obrazovanju i cjeloživotnom učenju. Donesene su dvije uredbe Europske komisije povezane s provedbom prikupljanja podataka o obrazovanju i osposobljavanju. Prva, Uredba Komisije (EU) br. 88/2011 od 2. veljače 2011., odnosila se na podatke za školske godine 2010./2011. i 2011./2012., a druga, Uredba Komisije (EU) br. 912/2013 od 23. rujna 2013., odnosi se na podatke za školsku godinu 2012./2013. i naredne godine.

Više informacija o zajedničkoj kolekciji podataka dostupno je u članku o metodologiji UOE-a.

Klasifikacija

Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja (ISCED) temelj je za međunarodne statističke podatke o obrazovanju, a sadržava opise različitih razina obrazovanja. Izradio ju je UNESCO 1976., a revidirana je 1997. te 2011. U ISCED-u 2011. (na engleskom) postoji devet razina obrazovanja: rani odgoj i obrazovanje (razina 0); primarno obrazovanje (razina 1); niže sekundarno obrazovanje (razina 2); više sekundarno obrazovanje (razina 3); obrazovanje poslije sekundarnog koje nije tercijarno obrazovanje (razina 4); kratki stručni studiji (razina 5); preddiplomska ili jednakovrijedna razina (razina 6); magistarska ili jednakovrijedna razina (razina 7); doktorska ili jednakovrijedna razina (razina 8). Prvi rezultati koji se temelje na sustavu ISCED 2011. objavljeni su 2015., i to na temelju podataka za referentno razdoblje 2013. (podatci o studentima i nastavnom osoblju) te za referentno razdoblje 2012. (podatci o rashodima). Ta klasifikacija osnova je za sve statističke informacije iznesene u ovom članku.

Tercijarno obrazovanje nastavlja se na sekundarno obrazovanje te omogućuje aktivnosti učenja u specijaliziranim obrazovnim područjima. Tercijarno obrazovanje ne obuhvaća samo ono što se obično naziva „akademsko” obrazovanje, već i napredno strukovno ili stručno obrazovanje. Sadržaj programa na razini tercijarnog obrazovanja složeniji je i napredniji u odnosu na niže ISCED razine. Jedan preduvjet za tercijarno obrazovanje uspješan je završetak programa ISCED razine 3 na temelju kojih se omogućuje izravan pristup prvim programima tercijarnog obrazovanja (pristup može biti moguć i na temelju programa ISCED razine 4). Osim zahtjeva povezanih s kvalifikacijama, upis u obrazovne programe na tim razinama može ovisiti i o odabiru predmeta i/ili postignutim ocjenama. Nadalje, možda je potrebno i uspješno položiti prijemne ispite.

Obično postoji jasna hijerarhija kvalifikacija postignutih u programima tercijarnog obrazovanja. Međutim, prijelaz između različitih programa na razini tercijarnog obrazovanja nije uvijek posve jasan te može biti moguće kombinirati programe i prenositi bodove iz jednog programa u drugi. U određenim slučajevima bodove ostvarene u prethodno završenim obrazovnim programima moguće je ubrojiti u bodove potrebne za uspješan završetak programa na nekoj višoj ISCED razini. Neovisno o tome, za upis na ISCED razinu 8 obično je potreban uspješan završetak ISCED razine 7.

U ISCED-u 1997. i ISCED-u 2011. opisana su i područja obrazovanja i osposobljavanja, ali naknadno su zamijenjena klasifikacijom ISCED-F 2013 (na engleskom). Podatci Eurostata prema obrazovnim područjima klasificirani su u skladu s ISCED-om 1997. (koji je jednak kao ISCED 2011. kad je riječ o područjima obrazovanja) zaključno s godinom 2015. Podatci za 2016. i naredne godine klasificirat će se u skladu sa sustavom ISCED-F 2013. Opširne skupine obrazovnih područja u klasifikaciji ISCED 1997. jesu: opći programi; obrazovanje; umjetnost i humanističke znanosti; društvene znanosti, poslovanje i pravo; znanost, matematika i računarstvo; inženjerstvo, prerađivačka industrija i građevinarstvo; poljoprivreda i veterina; zdravstvo i socijalna skrb; te usluge.

Ključni pojmovi

Omjer studenata i akademskog osoblja u području tercijarnog obrazovanja izračunava se dijeljenjem broja studenata u ekvivalentu punog opterećenja s brojem članova akademskog osoblja u ekvivalentu punog radnog vremena. Taj omjer nije isto što i prosječna veličina razrednog odjela, koja se odnosi na broj studenata na određenom kolegiju ili u predavaonici.

Tablice koje su upotrijebljene u ovom članku sadržavaju sljedeće oznake:
Vrijednost navedena kosim slovima     vrijednost podataka je predviđena ili je riječ o privremenim ili procijenjenim podatcima, stoga postoji vjerojatnost da će se promijeniti;
: podatci nisu dostupni, povjerljivi su ili su nepouzdani.
nije primjenjivo.

Kontekst

Bolonjski proces

Uvođenje Bolonjskog procesa (vidjeti članak o statistici o obrazovanju i osposobljavanju) dovelo je do velika proširenja sustavâ visokog obrazovanja koje je bilo popraćeno znatnim reformama strukture stupnjeva i sustava za osiguranje kvalitete. Međutim, financijska i gospodarska kriza na različite je načine pogodila tercijarno obrazovanje – neke su države članice EU-a u njega ulagale više, dok su druge napravile velike rezove u rashodima za tercijarno obrazovanje. Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (na engleskom) objavila je 2018. pregled provedbe Bolonjskog procesa pod naslovom Europski prostor visokog obrazovanja u 2018.: izvješće o provedbi Bolonjskog procesa (na engleskom).

Uvođenjem Bolonjskog procesa pokrenut je niz reformi koje su provedene kako bi visoko obrazovanje u Europi bilo kompatibilnije, usporedivije, konkurentnije i privlačnije za studente, no to je samo jedan dio opširnijeg napora uloženog u visoko obrazovanje. Kako bi se uspostavile sinergije između Bolonjskog procesa i Kopenhaškog procesa (za poboljšanu europsku suradnju u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja), Europska komisija i države članice EU-a uspostavile su Europski kvalifikacijski okvir za cjeloživotno učenje (EQF) (na engleskom).

Referentne vrijednosti strategije Europa 2020. i okvira ET 2020

Ustanove za visoko obrazovanje ključni su partneri ostvarivanja strategije EU-a za poticanje i održavanje rasta. U okviru strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast postavljen je cilj da bi u EU-u do 2020. 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine trebalo imati visokoškolsku kvalifikaciju. Osim toga, poboljšanje rezultata sustavâ za obrazovanje i osposobljavanje na svim razinama te povećano sudjelovanje u tercijarnom obrazovanju nalaze se među integriranim smjernicama za gospodarstvo i zapošljavanje koje su revidirane u okviru strategije Europa 2020.

Vijeće je u svibnju 2009. donijelo ažurirani strateški okvir za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (poznat pod nazivom ET 2020.). U tom okviru zadana su četiri strateška cilja za obrazovanje i osposobljavanje u EU-u:

  • realizacija ideje cjeloživotnog učenja i mobilnosti
  • povećanje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja i osposobljavanja
  • promicanje jednakosti, socijalne kohezije i aktivnog građanstva te
  • poticanje kreativnosti i inovacija, uključujući poduzetništvo, na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja.

U strategiji je utvrđen niz referentnih vrijednosti koje bi trebalo postići do 2020., uključujući već navedeni cilj da udio osoba u dobi od 30 do 34 godine s visokoškolskom kvalifikacijom iznosi najmanje 40 %. U studenome 2011. Vijeće je utvrdilo dvije dodatne referentne vrijednosti za mobilnost učenja. Prva vrijednost obuhvaća cilj da do 2020. u prosjeku 20 % osoba s diplomom u visokom obrazovanju u EU-28 u okviru visokog obrazovanja ili osposobljavanja (uključujući stručne prakse) provede određeno razdoblje u inozemstvu, a to razdoblje trebalo bi donijeti najmanje 15 bodova u skladu s Europskim sustavom prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS) ili trajati najmanje tri mjeseca. Druga referentna vrijednost odnosi se na mogućnost zapošljavanja, a dodana je u svibnju 2012. – do 2020. u EU-28 udio zaposlenih osoba s diplomom u dobi od 20 do 34 godine koje su završile obrazovanje i osposobljavanje najviše tri godine prije referentne godine trebao bi iznositi najmanje 82 %.

Erasmus+

Program Erasmus bio je jedan od najpoznatijih europskih programa, a postojao je nešto više od četvrtine stoljeća – 2014. naslijedio ga je program EU-a za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport pod nazivom Erasmus+. U području visokog obrazovanja Erasmus+ studentima i akademskom osoblju pruža mogućnost razvoja vještina i povećanja izgleda za zapošljavanje. Studenti mogu studirati u inozemstvu do 12 mjeseci (tijekom svakog ciklusa tercijarnog obrazovanja). Očekuje se da će u programu Erasmus+ u razdoblju 2014. – 2020. sudjelovati više od dva milijuna studenata u visokom obrazovanju, a procjenjuje se da će od toga 25 000 studenata sudjelovati u združenim diplomskim programima.

Europska komisija je u svibnju 2018. donijela prijedloge o programu Erasmus za 2021. – 2027., uključujući udvostručenje proračuna na 30 milijardi EUR čime bi se trebalo omogućiti 12 milijuna osoba da sudjeluje u programu.

Izravan pristup
Ostalim člancima
Tablicama
Baza podataka
Tematskoj stranici
Publikacijama
Metodologiji
Zakonodavstvu
Vizualizacijama
Vanjskim poveznicama





Sudjelovanje u obrazovanju i osposobljavanju (educ_part)
Obrazovno osoblje (educ_uoe_per)
Financiranje obrazovanja (educ_uoe_fin)