Statistički podatci o obnovljivoj energiji


Podatci dobiveni u siječnju 2018. Najnoviji podatci: Dodatni podatci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: srpanj 2019.
Grafikon 1.: Udio energije iz obnovljivih izvora, 2004. i 2016.
(u % bruto konačne potrošnje energije)
Izvor: Eurostat (t2020_31)
Grafikon 2.: Udio obnovljivih izvora energije u prometu, 2016.
(u % bruto konačne potrošnje energije)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_335a)
Grafikon 3.: Primarna proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, EU-28, 1990. – 2016.
(Mtoe)
Izvor: Eurostat (nrg_110a)
Grafikon 4.: Bruto domaća potrošnja energije iz obnovljivih izvora, EU-28, 1990. – 2016.
(Mtoe)
Izvor: Eurostat (nrg_110a)
Tablica 1.: Udio obnovljivih izvora energije u bruto domaćoj potrošnji energije, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_100a) i (nrg_107a)
Tablica 2.: Udio energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije, 2004. – 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_335a)
Grafikon 5.: Bruto proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, EU-28, 1990. – 2016.
(TWh)
Izvor: Eurostat (nrg_105a)
Tablica 3.: Udio električne energije iz obnovljivih izvora u bruto potrošnji električne energije, 2004. – 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_335a)
Tablica 4.: Udio obnovljivih izvora energije u grijanju i hlađenju, 2004. – 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_335a)
Tablica 5.: Udio obnovljivih izvora energije u prometu, 2004. – 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_335a)
Grafikon 6.: Primarna proizvodnja tekućih biogoriva, EU-28, 1990. – 2016.
(Mtoe)
Izvor: Eurostat (nrg_110a)

U ovom se članku navode najnoviji statistički podatci o obnovljivim izvorima energije u Europskoj uniji (EU). Obnovljivi izvori energije obuhvaćaju energiju vjetra, solarnu energiju (termalnu, fotonaponsku i koncentriranu), hidroenergiju, energiju plime i oseke, geotermalnu energiju, biogoriva i obnovljivi dio otpada.

Uporaba obnovljive energije ima brojne potencijalne koristi, uključujući smanjenje emisija stakleničkih plinova, diversifikaciju opskrbe energijom te smanjenje ovisnost o tržištima fosilnih goriva (osobito nafte i plina). Rast obnovljivih izvora energije ujedno može potaknuti zapošljavanje u EU-u otvaranjem radnih mjesta u novim „zelenim” tehnologijama.

Glavni statistički nalazi

Posljednjih je godina obnovljiva energija u EU-u u snažnom porastu. Točnije, udio energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije posljednjih godina gotovo se udvostručio, s otprilike 8,5 % u 2004. na 17,0 % u 2016.

Taj su pozitivan rast potaknuli pravno obvezujući ciljevi za povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora propisani Direktivom 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Na razini EU-a ostvarit će se ciljevi za 2020., no neke države članice trebat će uložiti dodatni napor kako bi zadovoljile svoje obveze u pogledu dvaju glavnih ciljeva: ukupni udio energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije (vidjeti Grafikon 1.) i specifični udio energije iz obnovljivih izvora u prometu (vidjeti grafikon 2.).

Primarna proizvodnja energije iz obnovljivih izvora

Primarna proizvodnja obnovljive energije u EU-28 u 2016. iznosila je 211 milijuna tona ekvivalenta nafte (toe). U razdoblju od 2006. do 2016. količina obnovljive energije proizvedene u EU-28 ukupno se povećala za 66,6 %, a prosječno godišnje povećanje iznosi 5,3 %.

Među obnovljivim izvorima energije najvažniji izvori u EU-28 bili su drvo i druga kruta biogoriva te obnovljivi otpad, a činili su oko 49,4 % primarne proizvodnje iz obnovljivih izvora u 2016. (vidjeti grafikon 3.). Drugi najzastupljeniji izvor u kombinaciji obnovljivih izvora energije bila je hidroenergija (14,3 % ukupne proizvodnje), nakon koje je slijedila energija vjetra (12,4 %). Iako su razine njihove proizvodnje i dalje bile relativno male, došlo je do osobito brzog povećanja proizvodnje energije vjetra i solarne energije. Solarna energija činila je 6,3 % obnovljive energije proizvedene u 2016. u EU-28, dok je geotermalna energija činila 3,2 % ukupne proizvodnje. Količina energije proizvedene iz energije plime i oseke, valova i oceana trenutačno je vrlo niska, a te se tehnologije uglavnom nalaze u Francuskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.

Potrošnja energije iz obnovljivih izvora

Obnovljivi izvori energije u 2016. činili su 13,2 % udjela u bruto domaćoj potrošnji energije u EU-28. Drvo i druge vrste krute biomase i dalje su najzastupljeniji izvor u kombinaciji obnovljivih izvora energije. Hidroenergija i drvo već su 1990. imali udio od 91,5 %. Međutim, otad je zabilježena znatno niža stopa povećanja nego za druge izvore. Stoga je njihov zajednički udio pao na 59,3 % u 2016. Na grafikonu 4. grafički je prikazan razvoj bruto domaće potrošnje energije iz obnovljivih izvora (proizvodnja električne energije nije normalizirana).

Udio obnovljivih izvora u bruto domaćoj potrošnji (vidjeti tablicu 1.) bio je relativno velik u Danskoj (28,7 %), Austriji (29,6 %) i Finskoj (30,7 %), a jednu trećinu domaće potrošnje premašio je u Latviji (37,2 %) i Švedskoj (37,1 %), kao i u Islandu (82,7 %).

Udio obnovljivih izvora energije u bruto domaćoj potrošnji ne bi se smio miješati s udjelom obnovljivih izvora energije u bruto konačnoj potrošnji energije (potonja vrijednost službeni je pokazatelj za praćenje cilja za 2020. utvrđenog u Direktivi 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora). Točne definicije bruto domaće potrošnje i bruto konačne potrošnje energije mogu se pronaći u odjeljku Izvori i dostupnost podataka.

Udio energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije

EU nastoji do 2020. ostvariti 20 % svoje bruto domaće potrošnje energije iz obnovljivih izvora. Taj je cilj raspodijeljen među državama članicama EU-a u nacionalnim akcijskim planovima (na engleskom), koji su osmišljeni kako bi utrli put za izradu smjernica za razvoj obnovljive energije u svakoj državi članici. Na grafikonu 1. prikazani su najnoviji dostupni podatci o udjelu obnovljive energije u bruto konačnoj potrošnji energije te ciljevi postavljeni za 2020. Udio obnovljivih izvora energije u bruto konačnoj potrošnji energije u EU-28 u 2016. iznosio je 17,0 %, u usporedbi s 8,5 % u 2004.

S više od polovine (53,9 %) energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije Švedska je u 2016. imala daleko najveći udio među državama članicama EU-a, ispred Finske (38,7 %), Latvije (37,2 %), Austrije (33,5 %) i Danske (32,2 %). Na drugom kraju ljestvice najmanji udjeli energije iz obnovljivih izvora zabilježeni su u Luksemburgu (5,4 %), Malti i Nizozemskoj (obje zemlje 6,0 %), Belgiji (8,7 %) te Ujedinjenoj Kraljevini i Cipru (obje zemlje 9,3 %). U usporedbi s najnovijim podatcima dostupnima za 2016., Francuska, Nizozemska i Irska svoj udio obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije moraju povećati za najmanje 6,0 postotnih bodova kako bi ostvarile utvrđene ciljeve. S druge strane, jedanaest država članica već je ostvarilo svoj cilj za 2020., a Hrvatska, Švedska i Estonija premašile su svoje ciljeve u izrazito velikoj mjeri. Dio podataka o udjelu Grčke u 2016. procijenio je Eurostat.

Ako se prosjek u razdoblju 2015. – 2016. usporedi s okvirnim smjernicama iz Direktive o energiji iz obnovljivih izvora, može se vidjeti da su vrijednosti zabilježene u Francuskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj i bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji niže od vrijednosti utvrđenih za to razdoblje u okvirnim smjernicama, dok su sve druge zemlje zabilježile više vrijednosti.

U tablici 2. nalaze se podatci za sve države članice i vrijednosti iz okvirnih smjernica.

Udio energije iz obnovljivih izvora dijeli se na tri različite sastavnice (udio u električnoj energiji, udio u grijanju i hlađenju te udio u prometu).

Udio energije iz obnovljivih izvora – električna energija

U 2016. proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora činila je više od četvrtine (29,6 %) ukupne bruto potrošnje električne energije u EU-28. Najvažniji je izvor hidroenergija, a malo manji udio ima energija vjetra (vidjeti grafikon 5.). Treba uzeti u obzir da pravila za izračunavanje iz Direktive 2009/28/EZ propisuju da se električna energija proizvedena iz hidroenergije i energije vjetra treba normalizirati kako bi se uzele u obzir klimatske razlike na godišnjoj razini (hidroenergija normalizira se u zadnjih 15 godina, a energija vjetra u zadnjih 5). Porast udjela električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije tijekom razdoblja od 2006. do 2016. velikim dijelom odražava širenje triju obnovljivih izvora energije u EU-u, ponajprije energije vjetra, ali i solarne energije te krutih biogoriva (uključujući obnovljivi otpad). Iako je hidroenergija 2016. i dalje bila najveći obnovljivi izvor za proizvodnju električne energije u EU-28 (36,9 % ukupne proizvodnje), količina tako proizvedene energije bila je relativno slična razini zabilježenoj deset godina prije jer je proizvodnja porasla za ukupno 10,8 %. S druge strane, količina električne energije proizvedene u EU-28 iz solarne energije te u vjetroturbinama 2016. bila je za 44,4, odnosno 3,7 puta veća od razine zabilježene 2006. Zbog toga je 2016. udio energije vjetra i solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije porastao na 31,8 %, odnosno 11,6 %. Porast količine električne energije proizvedene iz solarne energije vrlo je upečatljiv – 2006. proizvedeno je samo 2,5 TWh, 2008. prestigla je geotermalnu energiju, a 2016. dosegnula je razinu od 110,8 TWh. Tijekom tog desetogodišnjeg razdoblja udio solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene u EU-28 iz obnovljivih izvora energije porastao je s 0,3 % na 11,6 %. U 2016. energija plime i oseke, valova i oceana činila je oko 0,05 % ukupne električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u EU-28.

Zabilježene su znatne razlike između država članica EU-a. U Austriji (72,6 %) i Švedskoj (64,9 %) najmanje su tri petine ukupne potrošene električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije (uglavnom je riječ o hidroenergiji i krutim biogorivima), dok je u Portugalu (54,1 %), Danskoj (53,7 %) i Latviji (51,3 %) više od polovine upotrijebljene električne energije bilo iz obnovljivih izvora energije. S druge strane, u Cipru, Mađarskoj, Luksemburgu i Malti udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora bio je manji od 10 % (vidjeti tablicu 3.).

Udio energije iz obnovljivih izvora – grijanje i hlađenje

U 2016. obnovljiva energija činila je 19,1 % ukupne potrošnje energije za grijanje i hlađenje u EU-28. To je znatno povećanje u odnosu na udio od 10,3 %, koji je zabilježen 2004. Tom porastu pridonijela su povećanja u industrijskim sektorima, u sektoru usluga te u uporabi u stambenim objektima (građevinski sektor). Uzeta je u obzir aerotermalna, geotermalna i hidrotermalna toplinska energija sakupljena toplinskim crpkama ako su države članice izvijestile o njoj. Udio energije iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju naveden je u tablici 4.

Udio energije iz obnovljivih izvora – promet

EU se usuglasio da će postaviti zajednički cilj od 10 % za udio obnovljive energije (uključujući tekuća biogoriva, vodik, biometan, „zelenu” električnu energiju itd.) u sektoru prometa do 2020.

Prosječni udio energije iz obnovljivih izvora u prometu povećao se s 1,4 % u 2004. na 7,1 % u 2016. Među državama članicama EU-a relativni udio obnovljive energije u potrošnji goriva u prometu bio je između 30,3 % u Švedskoj i 10,6 % u Austriji do manje od 2,0 % u Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji i Estoniji (vidjeti grafikon 2.).

U nekim državama članicama EU-a brzo je prihvaćena uporaba obnovljive energije kao transportnog goriva. To se osobito odnosi na Irsku, Grčku, Luksemburg i Finsku.

Više detalja o udjelu energije iz obnovljivih izvora u prometu nalazi se u tablici 5.

Kad je riječ o uporabi obnovljive energije u prometu, kao izvor energije najviše se koriste tekuća biogoriva, koja se obično miješaju s fosilnim gorivima. Na grafikonu 6. prikazan je razvoj proizvodnje tekućih biogoriva u Europskoj uniji posljednjih godina.

Zbog obvezujućeg cilja za 2020. proizvodnja tekućih biogoriva u EU-a znatno je povećana, a biodizel je tekuće biogorivo koje se najviše proizvodi. Nakon njega slijede biobenzin i ostala tekuća biogoriva.

Izvori i dostupnost podataka

Metodologija

Statistički podatci u ovom članku temelje se na podatcima prikupljenima u skladu s pravilima za izračunavanje navedenima u Direktivi 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te izračunatima na temelju energetske statistike obuhvaćene Uredbom 1099/2008 o energetskoj statistici, koja je posljednji put izmijenjena u studenome 2017. Uredbom 2017/2010.

Najnoviji dostupni podatci o udjelu energije iz obnovljivih izvora odnose se na referentnu godinu 2016. Podatci su dostupni za sve države članice EU-a (osim nekih podataka za Grčku u 2016., koje je procijenio Eurostat), kao i za zemlje Europskog gospodarskog prostora Island i Norvešku te za Albaniju, Crnu Goru i bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju. Općenito, podatci su potpuni, aktualni i pouzdano usporedivi po zemljama. Za općenite podatke o obnovljivoj energiji popis dostupnih zemalja i drugi podatci mogu malo varirati jer će datum rane objave ovog članka biti prije objave službenih energetskih bilanci Eurostata za 2016. Informacije dostupne u ovom članku bit će upotpunjene i ažurirane (po potrebi) kada se početkom veljače službeno objavi bilanca Eurostata za 2016. Pored toga, izvatci ažuriranih podataka napravljeni su iz interne operativne baze podataka (može joj se pristupiti samo u Eurostatu). Zbog toga poveznice na službene izvore podataka u Eurostatovoj javnoj bazi podataka neće pokazivati ažurirane podatke dok se službeno ne ažuriraju početkom veljače.

U okviru strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast udio obnovljive energije u bruto konačnoj potrošnji energije utvrđen je kao ključan pokazatelj za mjerenje napretka. Taj se pokazatelj može smatrati procjenom za potrebe praćenja Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Međutim, u određenim zemljama statistički sustav za neke tehnologije za energiju iz obnovljivih izvora još nije dovoljno razvijen da bi ispunio zahtjeve te direktive. Na primjer, malo zemalja izvješćuje o energiji okolne topline za toplinske crpke.

U svim izračunima uzimaju u obzir posebne odredbe kako su navedene u Direktivi 2009/28/EZ nakon njezine izmjene Direktivom (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora.

Važan aspekt koji je potrebno uzeti u obzir prilikom tumačenja podataka jesu statističke revizije. Najnoviji podatci za 2005. prikazuju manje varijacije u odnosu na podatke dostupne tijekom pripreme i donošenja te direktive u razdoblju 2007. – 2008. Promjene su nastale zbog revizija skupova podataka koje su poslale države članice u svojim odgovorima na godišnje upitnike o energiji. Zbog revizije podataka o potrošnji biomase u sektoru domaćinstava ažurirani podatci za Hrvatsku pokazuju da je njezina potrošnja energije iz obnovljivih izvora još od 2004. (prva godina za koju su dostupne vrijednosti) iznad njezina cilja za 2020. No Hrvatska nije jedini takav slučaj. Treba naglasiti da, na temelju Direktive o energiji iz obnovljivih izvora, zemlje mnogo podrobnije prate tijekove proizvoda obnovljive energije u svojim gospodarstvima. Izrazito je značajan slučaj potrošnja biomase, gdje zemlje provode nove, detaljnije upitnike, zahvaljujući kojima mogu prikupiti više podataka o konačnoj potrošnji biomase za energije. Zbog toga nekoliko zemalja revidira svoje podatke, što će dovesti do povećanja njihova udjela energije iz obnovljivih izvora (npr. Hrvatska, Francuska, Litva i Mađarska).

Bruto domaća potrošnja energije znači ukupna količina izvora energije korištenih u sve svrhe.

Energija dostupna za konačnu potrošnju znači ukupna količina izvora energije dostupna potrošačima (privatnim, komercijalnim i industrijskim). Ne obuhvaća energiju korištenu u transformacijskim postupcima (na primjer elektrane, rafinerije nafte, visoke peći). Obuhvaća i energetske proizvode koji bi se mogli upotrijebiti u neenergetske svrhe (na primjer, u kemijskim procesima).

Konačna bruto potrošnja energije definirana je u Direktivi 2009/28/EZ o energiji iz obnovljivih izvora kao energetski proizvod isporučen za energetske potrebe industriji, prometu, kućanstvima, sektoru usluga uključujući i javne usluge, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, uključujući potrošnju električne energije i topline koju upotrebljava energetski sektor za proizvodnju električne energije i topline te uključujući gubitke električne energije i topline u distribuciji i prijenosu.

Proizvodnja energije iz neobnovljivog komunalnog otpada izuzeta je iz udjela biomase u grijanju i proizvodnji električne energije. Potrošnja za prijevoz cjevovodima uključena je u bruto konačnu potrošnju energije u skladu sa sektorskom klasifikacijom iz Uredbe o energetskoj statistici. Da bi se poboljšala točnost nacionalne statistike i njezina dosljednost u izračunu udjela obnovljive energije, umjesto standardnih kaloričnih vrijednosti za pretvaranje količina svih energetskih proizvoda u energetske jedinice upotrijebljene su nacionalne kalorične vrijednosti, ako su dostupne.

Komisija je tek nedavno utvrdila konačne smjernice za izračunavanje energije iz toplinskih crpki. Neke zemlje još nisu poboljšale svoj nacionalni statistički sustav kako bi obuhvatile sve izvore obnovljive energije (na primjer, za obnovljivu energiju povezanu s toplinskim crpkama). Unatoč nepostojanju odobrene statističke metodologije u vrijeme prikupljanja podataka te radi cjelovitosti, udio obnovljive energije iz toplinskih crpki uzet je u obzir u slučajevima gdje su države članice poslale dostatne informacije. Zbog toga postoje male razlike između podataka upotrijebljenih u ovoj publikaciji i onih objavljenih u energetskoj bilanci.

U energetskoj statistici i energetskim bilancama koje objavljuje Eurostat ne pravi se razlika između održivih i neodrživih obnovljivih izvora energije. Ta je podjela moguća u alatu za izračunavanje (alat SHARES[1]) koji je razvio Eurostat, gdje zemlje izvjestiteljice trebaju dostaviti dodatne informacije povezane s time. Stoga valja imati na umu da, osim ako je eksplicitno navedeno drukčije, obnovljivi izvori obuhvaćaju sve obnovljive izvore energije – i one koji zadovoljavaju kriterije održivosti i one koji nisu u skladu s tim kriterijima.

Podatci za razdoblje 2004. – 2010.: Direktiva 2009/28/EZ nije još postojala ili je tek nedavno bila donesena. U većini europskih zemalja još nije bila prenesena u nacionalno zakonodavstvo. Vrijednosti u tim godinama ne upotrebljavaju se za mjerenje usklađenosti zakonodavstva s okvirnim smjernicama utvrđenima u dijelu B Priloga I. Direktivi. Direktivom 2009/28/EZ o energiji iz obnovljivih izvora propisuje se da za te ciljeve u obzir treba uzimati samo biogoriva i tekuća biogoriva koje ispunjavaju kriterije održivosti. Odlučeno je da će se za razdoblje 2004. – 2010. sva biogoriva i tekuća biogoriva uračunati u brojnik udjela energije iz obnovljivih izvora.

Podatci za razdoblje od 2011. nadalje: Sukladnost s člankom 17. (Kriteriji održivosti za pogonska biogoriva i druga tekuća biogoriva) potrebno je ocijeniti u odnosu na članak 18. (Provjera ispunjavanja kriterija održivosti za pogonska biogoriva i druga tekuća biogoriva). Od referentne godine 2011. zemlje kao sukladna trebaju prijaviti samo ona biogoriva i tekuća biogoriva za koja se može u potpunosti dokazati sukladnost i s člankom 17. i s člankom 18. Samo se biogoriva i tekuća biogoriva koja su prijavljena kao sukladna mogu uračunati u odgovarajuće udjele obnovljivih izvora energije. U nekim zemljama potrošnja biogoriva i tekućih biogoriva u razdoblju 2011. – 2015. nije bila prijavljena kao sukladna (održiva) zbog kasne provedbe Direktive 2009/28/EZ. Dok se udio obnovljivih izvora energije u cjelini neprestano povećava od 2004., između 2010. i 2011. njihov se udio u prometu smanjio. To se dijelom može pripisati činjenici da je nekoliko država članica EU-a prijavilo da uopće nema sukladnih biogoriva (zemlje su izvijestile da se upotrebljava određena količina biogoriva, ali 2011. ništa od toga nije bilo sukladno ili je sukladan bio vrlo malen dio). Kako neke zemlje još nisu u potpunosti provele sve odredbe Direktive o energiji iz obnovljivih izvora, neka se biogoriva i tekuća biogoriva u razdoblju 2011. – 2015. ne računaju kao sukladna (održiva).

Udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije definira se kao omjer između električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i bruto domaće potrošnje električne energije. Kako je propisano Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora 2009/28/EZ, bruto konačna potrošnja električne energije iz obnovljivih izvora znači električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije. To uključuje hidroelektrane (ali ne električnu energiju iz hidroenergije koja se proizvodi u crpnim hidroelektranama od vode koja je prethodno crpljena uzbrdo), kao i električnu energiju proizvedenu iz krutih biogoriva / krutog otpada, vjetra, sunca te geotermalnih instalacija. Osim toga, u skladu s Direktivom obvezna je normalizacija proizvodnje električne energije iz hidroenergije i energije vjetra. S obzirom na zahtjev za normalizaciju za proizvodnju hidroenergije u razdoblju od 15 godina i dostupnost energetske statistike (za EU-28, počevši od 1990.), za taj pokazatelj nisu dostupni duži vremenski nizovi.

U svrhu izračuna udjela obnovljive energije u grijanju i hlađenju, konačna potrošnja energije iz obnovljivih izvora definira se kao konačna potrošnja obnovljive energije u industriji, kućanstvima, sektoru usluga, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu za grijanje i hlađenje, uz centralizirano grijanje proizvedeno iz obnovljivih izvora. Ukupna konačna potrošnja za grijanje i hlađenje konačna je potrošnja svih energetskih proizvoda, osim električne energije, u svrhe osim prometa, uz potrošnju topline za vlastitu uporabu na električnim postrojenjima i toplanama i gubitke topline u mrežama. Za detaljniju definiciju vidjeti priručnik za alat SHARES.

Udio obnovljive energije u potrošnji goriva u sektoru prometa izračunava se na temelju energetske statistike, u skladu s metodologijom opisanom u Direktivi 2009/28/EZ. U izračun za taj pokazatelj do 2010. uključen je udio svih tekućih biogoriva. Od 2011. podatci za tekuća biogoriva u prometu ograničeni su samo na tekuća biogoriva koja su u skladu s Direktivom 2009/28/EZ (drugim riječima, zadovoljavaju kriterije održivosti).

Kontekst

Europska komisija donijela je nekoliko energetskih strategija za sigurnije i održivije niskougljično gospodarstvo. Osim suzbijanja klimatskih promjena smanjenjem emisija stakleničkih plinova, uporaba obnovljivih izvora energije trebala bi omogućiti i sigurniju opskrbu energijom, veću diversifikaciju opskrbe energijom, manje onečišćenje zraka te mogućnost otvaranja radnih mjesta u sektoru okoliša i obnovljive energije.

U okviru energetsko-klimatskog paketa za 2020. (na engleskom), donesenog u prosincu 2008., pružen je daljnji poticaj za povećanje uporabe obnovljivih izvora energije na 20 % ukupne potrošnje energije do 2020., uz poziv na smanjenje potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova za po 20 %. Direktivom 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora postavljen je opći cilj kojim se planira da će do 2020. na razini EU-a 20 % potrošnje energije biti iz obnovljivih izvora, a do istog bi roka obnovljivi izvori trebali činiti i 10 % udjela potrošnje goriva u sektoru prometa. Tom direktivom mijenja se pravni okvir za promicanje obnovljive električne energije, zahtijevaju se nacionalni akcijski planovi (na engleskom) kako bi se pokazalo na koji će se način obnovljiva energija razvijati u svakoj državi članici EU-a, stvaraju se mehanizmi za suradnju te se utvrđuju kriteriji održivosti za tekuća biogoriva (zbog zabrinutosti na temelju njihovih mogućih štetnih učinaka na cijene usjeva, opskrbu hranom, zaštitu šuma, bioraznolikost te resurse u vodi i tlu). U srpnju 2014. doneseno je izvješće o održivosti krutih i plinovitih biogoriva koja se upotrebljavaju za električnu energiju, grijanje i hlađenje (na engleskom, SWD(2014) 259).

Europska komisija predstavila je 6. lipnja 2012. komunikaciju pod naslovom „Obnovljiva energija: važan čimbenik na europskom energetskom tržištu” (COM(2012) 271 final), u kojoj se navode mogućnosti za politiku obnovljive energije za razdoblje nakon 2020. Osim toga, u komunikaciji je navedeno da bi trebalo utvrditi koordiniraniji europski pristup uspostavi i reformi programa potpore te pojačati trgovanje obnovljivom energijom među državama članicama EU-a. U siječnju 2014. Europska komisija predložila je skup energetskih i klimatskih ciljeva za 2030. (na engleskom), kojima se nastoji potaknuti privatna ulaganja u infrastrukturu i niskougljične tehnologije. Jedan je od ključnih predloženih ciljeva ostvarenje udjela obnovljive energije od najmanje 27 % do 2030. Ti se ciljevi smatraju korakom prema ostvarenju ciljeva za emisije stakleničkih plinova za 2050. predloženih u programu „Plan za prijelaz na konkurentno niskougljično gospodarstvo do 2050.” (na engleskom, COM (2011) 112 final).

Jedan od 10 prioriteta Europske komisije predloženih 2014. jest energetska unija. Europska energetska unija trebala bi osigurati sigurnu, održivu, konkurentnu i povoljnu energiju. U veljači 2015. Europska komisija objavila je u komunikaciju (COM(2015) 80 final) u kojoj je iznijela svoje planove za okvirnu strategiju za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom. U toj komunikaciji predlaže se pet dimenzija za strategiju, a jedna od njih je dekarbonizacija gospodarstva.

Vidjeti također

Dodatni podatci Eurostata

Publikacije

Glavne tablice

Energy statistics - main indicators (t_nrg_indic)
Energy statistics - quantities (t_nrg_quant)

Baza podataka

Energy statistics - quantities, annual data (nrg_quant)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodatci

Izvorni podatci za tablice i grafikone (MS Excel)

Vanjske poveznice

Napomene

  1. SHARES tool