Statistički podatci o obnovljivoj energiji


Podatci dobiveni u siječnju 2020.

Planirano ažuriranje članka: travanj 2021.

Glavni podaci

Obnovljiva energija 2018. činila je 18,9 % energije potrošene u EU-u, što je u skladu s planom za ostvarivanje cilja od 20 % za 2020.

Udio energije iz obnovljivih izvora koja se upotrebljava u prometu u EU-u 2018. dosegnuo je 8,3 %.

Udio energije iz obnovljivih izvora, 2018.
(u % bruto konačne potrošnje energije)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)

Prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. cilj je kojem teži European Green Deal (COM(2019) 640 final), najambiciozniji paket mjera koje bi europskim građanima i poduzećima trebale omogućiti da iskoriste održivu zelenu tranziciju.

Uporaba obnovljive energije ima brojne potencijalne koristi, uključujući smanjenje emisija stakleničkih plinova diversifikaciju opskrbe energijom te smanjenje ovisnost o tržištima fosilnih goriva (osobito nafte i plina). Rast obnovljivih izvora energije može i potaknuti zapošljavanje u EU-u otvaranjem radnih mjesta u novim „zelenim” tehnologijama.

U ovom se članku navode najnoviji statistički podaci o udjelu energije iz obnovljivih izvora ukupno i u trima sektorima potrošnje (bruto potrošnja električne energije, grijanje i hlađenje te prijevoz) u Europskoj uniji (EU). Obnovljivi izvori energije obuhvaćaju energiju vjetra, solarnu energiju (termalnu, fotonaponsku i koncentriranu), hidroenergiju, energiju plime i oseke, geotermalnu energiju, okolnu toplinu sakupljenu toplinskim crpkama, biogoriva i obnovljivi dio otpada.

Cijeli članak

Udio obnovljive energije gotovo se udvostručio od 2004. do 2018.

EU nastoji do 2020. ostvariti 20 % svoje bruto domaće potrošnje energije iz obnovljivih izvora. Taj je cilj raspodijeljen među državama članicama EU-a s nacionalnim akcijskim planovima (na engleskom), osmišljenima da utru put za izradu smjernica za razvoj obnovljive energije u svakoj državi članici. Na grafikonu 1. prikazani su najnoviji dostupni podatci o udjelu obnovljive energije u bruto konačnoj potrošnji energije te ciljevi postavljeni za 2020. Udio obnovljivih izvora energije u bruto konačnoj potrošnji energije u EU-u u 2018. iznosio je 18,9 % u odnosu na 9,6 % u 2004.

Taj su pozitivan rast potaknuli pravno obvezujući ciljevi za povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora propisani Directive 2009/28/EC Direktivom 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Na razini EU-a ostvarit će se ciljevi za 2020., no neke Member States države članice trebat će uložiti dodatni napor kako bi ispunile svoje obveze u pogledu dvaju glavnih ciljeva: ukupni udio energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije (vidjeti Grafikon 1.) i specifični udio energije iz obnovljivih izvora u prometu (o čemu više u ovome članku, u grafikonu 2. i tablici 4.).

Grafikon 1.: Udio energije iz obnovljivih izvora, 2018.
(% bruto konačne potrošnje energije)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)


S više od polovine (54,6 %) energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije Švedska je 2018. imala daleko najveći udio među državama članicama EU-a, ispred Finske (41,2 %), Latvije (40,3 %), Danske (36,1 %) i Austrije (33,4 %). Na drugom kraju ljestvice najmanji udjeli energije iz obnovljivih izvora zabilježeni su u Nizozemskoj (7,4 %), Malti (8,0 %), Luksemburgu (9,1nbsp;%) i Belgiji (9,4 %). U usporedbi s najnovijim podatcima dostupnima za 2018., Francuska i Nizozemska svoj udio obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije moraju povećati za najmanje 6,4 odnosno 6,6 postotnih bodova kako bi ostvarile utvrđene ciljeve. S druge strane, dvanaest država članica već je ostvarilo svoj cilj za 2020., a Hrvatska, Švedska, Danska i Estonija premašile su svoje ciljeve u izrazito velikoj mjeri, od 5 do 8 postotnih bodova.

U tablici 1. nalaze se podatci za sve zemlje izvjestiteljice i vrijednosti iz okvirnih smjernica.

Tablica 1.: Udio energije iz obnovljivih izvora, 2004.–2018.
(u % bruto konačne potrošnje energije)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)

Ostali statistički rezultati u ovome članku bave se kretanjem udjela energije iz obnovljivih izvora od 2004. do 2018. u trima sektorima potrošnje: bruto potrošnja električne energije, grijanje i hlađenje te prijevoz.

Energija vjetra najvažniji je obnovljivi izvor električne energije

Pravilima za izračunavanje iz Direktive 2009/28/EZ propisuje se da se električna energija proizvedena iz hidroenergije i energije vjetra treba normalizirati kako bi se uzele u obzir klimatske razlike na godišnjoj razini (hidroenergija se normalizira u zadnjih 15 godina, a energija vjetra u zadnjih pet). U ovom su članku predstavljeni rezultati u kojima se primjenjuju ta pravila.

Porast udjela električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u razdoblju od 2008. do 2018. velikim dijelom odražava širenje triju obnovljivih izvora energije u cijelom EU-u, ponajprije energije vjetra, ali i solarne energije te krutih biogoriva (uključujući obnovljivi otpad). U 2018. energija vjetra najveći je izvor za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora u EU-u. Naime, količina električne energije proizvedene iz hidroenergije bila je relativno slična razini zabilježenoj desetljeće ranije. S druge strane, količina električne energije proizvedene u EU-u iz solarne energije te u vjetroturbinama 2018. bila je za 15,5 odnosno 2,9 puta veća od razine zabilježene 2008. Količina električne energije proizvedene iz solarne energije dramatično se povećala – 2008. proizvedeno je samo 7,4 TWh, a 2018. dosegnula je razinu od 115,0 TWh.

Zabilježene su znatne razlike između država članica EU-a. U Austriji (73,1 %), Švedskoj (66,2 %) i Danskoj (62,4 %) najmanje su tri petine ukupne potrošene električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije (uglavnom je riječ o hidroenergiji i energiji vjetra), dok je u Latviji (53,5 %) i Portugalu (52,2 %) više od polovine upotrijebljene električne energije bilo iz obnovljivih izvora energije. S druge strane, u Cipru (9,4 %), Luksemburgu (9,1 %), Mađarskoj (8,3 %) i Malti (7,1 %) udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora bio je manji od 10 % (vidjeti tablicu 2.).

Tablica 2.: Udio električne energije iz obnovljivih izvora u bruto potrošnji električne energije, 2004. – 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)

Više od petine energije upotrijebljene za grijanje i hlađenje iz obnovljivih je izvora

Obnovljiva energija 2018. činila je 21,1 % ukupne potrošnje energije za grijanje i hlađenje u EU-u. To je znatno povećanje u odnosu na udio od 11,7 % koji je zabilježen 2004. Tom su porastu pridonijela povećanja u industrijskim sektorima, u sektoru usluga te u kućanstvima (građevinski sektor). Uzeta je u obzir aerotermalna, geotermalna i hidrotermalna toplinska energija sakupljena toplinskim crpkama ako su države izvijestile o njoj. Udio energije iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju naveden je u tablici 3.

Tablica 3.: Udio energije iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju, 2004. – 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)

U 2018. 8.3 % obnovljive energije upotrijebljeno je u prometu

EU se usuglasio da će postaviti zajednički cilj od 10 % za udio obnovljive energije (uključujući tekuća biogoriva, vodik, biometan, „zelenu” električnu energiju itd.) u sektoru prometa do 2020.

Prosječni udio energije iz obnovljivih izvora u prometu povećao se sa 1,5 %u 2004. na 8,3 % u 2018. Među državama članicama EU-a relativni udio obnovljive energije u potrošnji goriva u prometu bio je u rasponu od najviše 29,7 % u Švedskoj, 14,9 % u Finskoj i 9,8 % u Austriji do manje od 4,0 % u Hrvatskoj (3,9 %), Grčkoj (3,8 %), Estoniji (3,3 %) i Cipru (2,7 %), vidjeti grafikon 2.

Grafikon 2.: Udio energije iz obnovljivih izvora u prometu, 2018.
(u % bruto konačne potrošnje energije)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)

U nekim državama članicama EU-a brzo je prihvaćena uporaba obnovljive energije kao transportnog goriva. To se posebno odnosi na Irsku, Luksemburg, Maltu, Nizozemsku, Finsku i Švedsku.

Više detalja o udjelu energije iz obnovljivih izvora u prometu nalazi se u tablici 4.

Tablica 4.: Udio energije iz obnovljivih izvora u prometu, 2004.–2018.
(u % bruto konačne potrošnje energije)
Izvor: Eurostat (nrg_ind_ren)

Izvori podataka za tablice i grafikone

Izvori podataka

Statistički podatci u ovom članku temelje se na podatcima prikupljenima u skladu s pravilima za izračunavanje navedenima u Direktivi 2009/28/E/ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te izračunatima na temelju energetske statistike obuhvaćene Uredbom (EZ) br. (EZ) 1099/2008 o energetskoj statistici, koja je posljednji put izmijenjena u studenome 2017. Uredbom (EU) br. 2017/2010. Direktiva 2009/28/EZ upotrebljava se do referentne godine 2020. Od te godine pri izračunu udjela energije iz obnovljivih izvora primjenjivat će se računovodstvena pravila utvrđena u Direktivi 2018/2001/EU o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora.

Podaci su dostupni za sve države članice EU-a, kao i za Ujedinjenu Kraljevinu, Norvešku, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Srbiju, Albaniju, Tursku i Kosovo*. Općenito, podatci su potpuni, aktualni i pouzdano usporedivi po zemljama.

U okviru Europe 2020 strategy za pametan, održiv i uključiv rast (na engleskom) udio obnovljive energije u bruto konačnoj potrošnji energije utvrđen je kao ključan pokazatelj za mjerenje napretka. Taj se pokazatelj može smatrati procjenom za potrebe praćenja Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Međutim, u određenim zemljama statistički sustav za neke tehnologije za energiju iz obnovljivih izvora još nije dovoljno razvijen da bi ispunio zahtjeve te direktive. Na primjer, malo zemalja izvješćuje o energiji okolne topline za toplinske crpke.

U svim izračunima uzimaju u obzir posebne odredbe kako su navedene u Direktivi 2009/28/EZ nakon njezine izmjene Direktivom (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora.

Važan aspekt koji je potrebno uzeti u obzir prilikom tumačenja podataka jesu statističke revizije. Najnoviji podatci za 2005. prikazuju manje varijacije u odnosu na podatke dostupne tijekom pripreme i donošenja te direktive u razdoblju 2007. – 2008. Promjene su nastale zbog revizija skupova podataka koje su zemlje izvjestiteljice poslale u svojim odgovorima na godišnje upitnike o energiji. Zbog revizije podataka o potrošnji biomase u kućanstvima ažurirani podatci za Hrvatsku pokazuju da je njezina potrošnja energije iz obnovljivih izvora još od 2004. (prva godina za koju su dostupne vrijednosti) iznad njezina cilja za 2020. No Hrvatska nije jedini takav slučaj. Zbog Direktive o energiji iz obnovljivih izvora zemlje mnogo podrobnije prate tijekove proizvoda obnovljive energije u svojim gospodarstvima. Izrazito je značajan slučaj potrošnja biomase, gdje zemlje provode nove, detaljnije upitnike, zahvaljujući kojima mogu prikupiti više podataka o konačnoj potrošnji biomase za energije. Zbog toga nekoliko zemalja revidira svoje podatke, što će dovesti do povećanja njihova udjela energije iz obnovljivih izvora (npr. Hrvatska, Francuska, Litva i Mađarska).

Konačna bruto potrošnja energije definirana je u Direktivi 2009/28/EZ o energiji iz obnovljivih izvora kao energetski proizvod isporučen za energetske potrebe industriji, prometu, kućanstvima, sektoru usluga uključujući i javne usluge, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, uključujući potrošnju električne energije i topline koju upotrebljava energetski sektor za proizvodnju električne energije i topline te uključujući gubitke električne energije i topline u distribuciji i prijenosu.

Proizvodnja energije iz neobnovljivog komunalnog otpada izuzeta je iz udjela biomase u grijanju i proizvodnji električne energije. Potrošnja za prijevoz cjevovodima uključena je u bruto konačnu potrošnju energije u skladu sa sektorskom klasifikacijom iz Uredbe o energetskoj statistici. Da bi se poboljšala točnost nacionalne statistike i njezina dosljednost u izračunu udjela obnovljive energije, umjesto standardnih kaloričnih vrijednosti za pretvaranje količina svih energetskih proizvoda u energetske jedinice upotrijebljene su nacionalne kalorične vrijednosti, ako su dostupne.

Podatci za razdoblje 2004. – 2010.: Direktiva 2009/28/EZ nije još postojala ili je tek nedavno bila donesena. U većini europskih zemalja još nije bila prenesena u nacionalno zakonodavstvo. Vrijednosti u tim godinama ne upotrebljavaju se za mjerenje usklađenosti zakonodavstva s okvirnim smjernicama utvrđenima u dijelu B Priloga I. Direktivi. Direktivom 2009/28/EZ o energiji iz obnovljivih izvora propisuje se da za te ciljeve u obzir treba uzimati samo biogoriva i tekuća biogoriva koje ispunjavaju kriterije održivosti. Odlučeno je da će se za razdoblje 2004. – 2010. sva biogoriva i tekuća biogoriva uračunati u brojnik udjela energije iz obnovljivih izvora.

Podatci za razdoblje od 2011. nadalje: Sukladnost s člankom 17. (Kriteriji održivosti za pogonska biogoriva i druga tekuća biogoriva) potrebno je ocijeniti u odnosu na članak 18. (Provjera ispunjavanja kriterija održivosti za pogonska biogoriva i druga tekuća biogoriva). Od referentne godine 2011. zemlje kao sukladna trebaju prijaviti samo ona biogoriva i tekuća biogoriva za koja se može u potpunosti dokazati sukladnost i s člankom 17. i s člankom 18. Samo se biogoriva i tekuća biogoriva koja su prijavljena kao sukladna mogu uračunati u odgovarajuće udjele obnovljivih izvora energije. U nekim zemljama potrošnja biogoriva i tekućih biogoriva u razdoblju 2011. – 2015. nije bila prijavljena kao sukladna (održiva) zbog kasne provedbe Direktive 2009/28/EZ. Dok se udio obnovljivih izvora energije u cjelini neprestano povećava od 2004., između 2010. i 2011. njihov se udio u prometu smanjio. To se dijelom može pripisati činjenici da je nekoliko država članica EU-a prijavilo da uopće nema sukladnih biogoriva (zemlje su izvijestile da se upotrebljava određena količina biogoriva, ali 2011. ništa od toga nije bilo sukladno ili je sukladan bio vrlo malen dio). Kako neke zemlje još nisu u potpunosti provele sve odredbe Direktive o energiji iz obnovljivih izvora, neka se biogoriva i tekuća biogoriva u razdoblju 2011. – 2015. ne računaju kao sukladna (održiva).

Udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije definira se kao omjer između električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i bruto domaće potrošnje električne energije. Kako je propisano Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora 2009/28/EZ, bruto konačna potrošnja električne energije iz obnovljivih izvora znači električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije. To uključuje hidroelektrane (ali ne električnu energiju iz hidroenergije koja se proizvodi u crpnim hidroelektranama od vode koja je prethodno crpljena uzbrdo), kao i električnu energiju proizvedenu iz krutih biogoriva / krutog otpada, vjetra, sunca te geotermalnih instalacija. Osim toga, u skladu s Direktivom obvezna je normalizacija proizvodnje električne energije iz hidroenergije i energije vjetra. S obzirom na zahtjev za normalizaciju za proizvodnju hidroenergije u razdoblju od 15 godina i dostupnost energetske statistike (za EU, počevši od 1990.), za taj pokazatelj nisu dostupni duži vremenski nizovi.

U svrhu izračuna udjela obnovljive energije u grijanju i hlađenju, konačna potrošnja energije iz obnovljivih izvora definira se kao konačna potrošnja obnovljive energije u industriji, kućanstvima, sektoru usluga, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu za grijanje i hlađenje, uz centralizirano grijanje proizvedeno iz obnovljivih izvora. Ukupna konačna potrošnja za grijanje i hlađenje konačna je potrošnja svih energetskih proizvoda, osim električne energije, u svrhe osim prometa, uz potrošnju topline za vlastitu uporabu na električnim postrojenjima i toplanama i gubitke topline u mrežama. Za detaljniju definiciju vidjeti priručnik za alat SHARES.

Udio obnovljive energije u potrošnji goriva u prometu izračunava se na temelju energetske statistike, u skladu s metodologijom opisanom u Direktivi 2009/28/EZ. U izračun za taj pokazatelj do 2010. uključen je udio svih tekućih biogoriva. Od 2011. podatci za tekuća biogoriva u prometu ograničeni su samo na tekuća biogoriva koja su u skladu s Direktivom 2009/28/EZ (drugim riječima, zadovoljavaju kriterije održivosti).

Kontekst

Europska komisija donijela je nekoliko energetskih strategija za sigurnije i održivije niskougljično gospodarstvo. Osim suzbijanja klimatskih promjena smanjenjem emisija stakleničkih plinova, uporaba obnovljivih izvora energije trebala bi omogućiti i sigurniju opskrbu energijom, veću diversifikaciju opskrbe energijom, manje onečišćenje zraka te mogućnost otvaranja radnih mjesta u sektoru okoliša i obnovljive energije.

U okviru energetsko-klimatskog paketa za 2020. (na engleskom), donesenog u prosincu 2008., pružen je daljnji poticaj za povećanje uporabe obnovljivih izvora energije na 20 % ukupne potrošnje energije do 2020., uz poziv na smanjenje potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova za po 20 %. Direktivom 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora postavljen je opći cilj kojim se planira da će do 2020. na razini EU-a 20 % potrošnje energije biti iz obnovljivih izvora, a do istog bi roka obnovljivi izvori trebali činiti i 10 % udjela potrošnje goriva u sektoru prometa. Tom direktivom mijenja se pravni okvir za promicanje obnovljive električne energije, zahtijevaju se nacionalni akcijski planovi (na engleskom) kako bi se pokazalo na koji će se način obnovljiva energija razvijati u svakoj državi članici EU-a, stvaraju se mehanizmi za suradnju te se utvrđuju kriteriji održivosti za tekuća biogoriva (zbog zabrinutosti na temelju njihovih mogućih štetnih učinaka na cijene usjeva, opskrbu hranom, zaštitu šuma, bioraznolikost, te resurse u vodi i tlu). U srpnju 2014. doneseno je izvješće o održivosti krutih i plinovitih biogoriva koja se upotrebljavaju za električnu energiju, grijanje i hlađenje (na engleskom, SWD(2014) 259).

Europska komisija predstavila je 6. lipnja 2012. komunikaciju pod naslovom „Obnovljiva energija: važan čimbenik na europskom energetskom tržištu” (COM(2012) 271 final), u kojoj se navode mogućnosti energetske politike za obnovljive izvore energije u razdoblju nakon 2020. Osim toga, u komunikaciji je navedeno da bi trebalo utvrditi koordiniraniji europski pristup uspostavi i reformi programa potpore te pojačati trgovanje obnovljivom energijom među državama članicama EU-a. U siječnju 2014. Europska komisija predložila je skup energetskih i klimatskih ciljeva za 2030., radi poticanja privatnih ulaganja u infrastrukturu i niskougljične tehnologije. Jedan je od ključnih predloženih ciljeva ostvarenje udjela obnovljive energije od najmanje 27 % do 2030. Ti se ciljevi smatraju korakom prema ostvarenju ciljeva za emisije stakleničkih plinova za 2050. predloženih u programu „Plan za prijelaz na konkurentno niskougljično gospodarstvo do 2050.” (na engleskom COM (2011) 112 final).

U veljači 2015. Europska komisija objavila je u komunikaciju (COM(2015) 80 final) u kojoj je iznijela svoje planove za okvirnu strategiju za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom. U toj komunikaciji predlaže se pet dimenzija za strategiju, a jedna od njih je dekarbonizacija gospodarstva.

EU je 11. prosinca 2018 donio Direktivu 2018/2001/EU o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Novi regulatorni okvir uključuje obvezujući cilj EU-a u pogledu obnovljive energije za 2030. od 32 % s klauzulom o reviziji u svrhu povećanja do 2023. Time će se uvelike pridonijeti političkom prioritetu Komisije koji je 2014. izrazio predsjednik Juncker, a to je da Europska unija postane svjetski broj jedan u području obnovljivih izvora energije. Time će se Europi omogućiti da zadrži svoju ulogu predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena, prelasku na čistu energiju i ispunjavanju ciljeva postavljenih u Pariškom sporazumu.

Postati do 2050. prvi klimatski neutralan kontinent u svijetu najveći je izazov i prilika našeg doba. Da bi se to ostvarilo, Europska komisije predstavila je 11. prosinca 2019. Europski zeleni paket (COM(2019) 640 final), najambiciozniji paket mjera koje bi europskim građanima i poduzećima trebale omogućiti da iskoriste održivu zelenu tranziciju. Te mjere, kojima je priložen početni plan ključnih politika, kreću se od ambicioznog smanjenja emisija do ulaganja u vrhunsko istraživanje i inovacije radi očuvanja europskog prirodnog okoliša. Europski zeleni plan prije svega omogućuje socijalno pravednu tranziciju i osmišljen je tako da se u velikoj transformaciji koja nam predstoji ne zapostave ni jedan pojedinac ni regija.

Zeleni plan sastavni je dio strategije Komisije za provedbu Programa Ujedinjenih naroda do 2030. i ciljeva održivog razvoja te drugih prioriteta najavljenih u političkim smjernicama predsjednice Ursule von der Leyen. Komisija će zelenim planom preusmjeriti proces makroekonomske koordinacije u okviru europskog semestra kako bi integrirala ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda, smjestila održivost i dobrobit građana u središte ekonomske politike, a ciljeve održivog razvoja u središte donošenja politika i djelovanja EU-a.

Izravan pristup
Ostali članci
Tablice
Baza podataka
Tematska stranica
Publikacije
Metodologija
Zakonodavstvo
Vizualizacije
Vanjske poveznice





Energy statistics - main indicators (t_nrg_ind)
Energy statistics - quantities (t_nrg_quant)
Energy statistics - quantities, annual data (nrg_quanta)

Napomene

* Ovim se nazivom ne dovode u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s RVSUN-om 1244/1999 i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašavanju neovisnosti Kosova.