Statistics Explained

Statistika ekološke poljoprivrede



Podaci iz veljače 2022.

Planirano ažuriranje: Veljača 2023.

Highlights

Ukupna površina pod ekološkom poljoprivredom u EU-u i dalje raste, a 2020. je obuhvaćala 14,7 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta.

Ekološka površina 2020. činila je 9,1 % ukupnog poljoprivrednog zemljišta EU-a.

Švedska je 2020. imala najveći udio ekoloških žitarica (7,1 %) i svježeg povrća (17,8 %) u ukupnoj proizvodnji, dok je Grčka imala najveći udio životinja iz ekološkog uzgoja goveda (30,3 %).

Organic area 2020.png

Ovaj članak opisuje situaciju ekološka poljoprivreda u Europska unija . Gdje god je to moguće, napravljena je usporedba s poljoprivredom u cjelini.

Full article

Ključne poruke

Ekološka poljoprivreda u 2020. obuhvaćala je oko 14,7 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u EU-u, što je 9,1 % ukupnog poljoprivrednog zemljišta korištena poljoprivredna površina . Riječ je o naglom porastu u odnosu na 9,5 milijuna hektara korištenih za ekološku poljoprivrednu proizvodnju u 2012.
U razdoblju od 2012. do 2020. udio poljoprivredne površine koja se upotrebljava za ekološki uzgoj povećao se u svim državama članicama EU-a osim u Poljskoj.
Zemlje s najvećim udjelom površina ekoloških poljoprivrednih gospodarstava u ukupnom KPP-u u 2020. bile su Austrija (25 %), Estonija (22 %) i Švedska (20 %).
Stope pašnih životinja iz ekološkog uzgoja obično su veće nego za ostale stoke. Na primjer, nešto više od jedne trećine (36,0 %) ovaca i koza u Latviji i Austriji uzgojeno je u skladu s metodama ekološkog uzgoja. Isto tako, nešto manje od jedne trećine (30,3 %) goveda u Grčkoj bilo je ekološki uzgojeno. Međutim, stope su bile znatno niže za svinje, a najveći udio bio je u Danskoj (3,4 %).
Upravitelji ekoloških poljoprivrednih gospodarstava obično su mlađi od upravitelja neekoloških gospodarstava. Udio upravitelja poljoprivrednih gospodarstava mlađih od 40 godina bio je dvostruko veći za ekološka poljoprivredna gospodarstva (21,0 %) nego za neekološka poljoprivredna gospodarstva (10,5 %).

Ukupna ekološka površina

Ukupna ekološka površina i dalje raste u EU-u

Ukupno područje ekološke proizvodnje u EU iznosio je 14,7 milijuna hektara (ha) 2020., što je porast u odnosu na 13,8 milijuna hektara 2019. i 9,5 milijuna hektara u 2012. Povećanje ekološke površine od 2012. do 2020. iznosilo je 56 %(vidjeti tablicu 1.). Ukupna ekološka površina zbroj je „područja u prijelaznom razdoblju” i „certificiranog područja”[1]. Prije nego što se neka površina može certificirati kao „ekološka”, mora proći postupak konverzije, koji može trajati 2 – 3 godine, ovisno o usjevu.[2].

Tablica 1.: Ukupna ekološka površina (potpuno pretvorena i u postupku prijelaza), po zemljama, 2012. i 2020. Izvor: Eurostat (org_cropar)

Francuska je 2020. imala 2,5 milijuna hektara zemljišta za ekološku poljoprivrednu proizvodnju, što je najviša površina među državama članicama EU-a. Bio je gotovo jedan i pol puta veći od ekvivalentnog područja u 2012. Španjolska i Italija imale su i više od 2 milijuna hektara površine koja se koristila za ekološku poljoprivrednu proizvodnju u 2020., a dvije države članice dodale su dodatnih 1,6 milijuna hektara ekološke površine. Francuska (17,1 %), Španjolska (16,6 %), Italija (14,2 %) i Njemačka (10,8 %) zajedno su činile znatno više od polovine (58,7 %) ukupne ekološke površine EU-a 2020. (vidjeti sliku 1.).

Od 2012. do 2020. poljoprivredna površina koja se upotrebljava za ekološki uzgoj povećala se u svim državama članicama EU-a osim u Poljskoj. Područje se barem udvostručilo u Bugarskoj, Francuskoj, Hrvatskoj i Mađarskoj. U Poljskoj se ekološka površina smanjila za malo više od jedne petine (22,3 %).


Slika 1.: Udio ukupne ekološke površine u EU-u (potpuno prenamijenjena i u fazi prijelaza na ekološku proizvodnju), 2020.
(%)
Izvor: Eurostat (org_cropar)


Ekološka površina 2020. činila je 9,1 % poljoprivrednog zemljišta EU-a

Od 2012. do 2020., udio ukupne ekološke površine u ukupnom EU-u korištena poljoprivredna površina porastao sa 5,9 % na 9,1 %[3].

Zemlje s najvećim udjelom poljoprivrednih površina iz ekološkog uzgoja u ukupnom KPP-u u 2020. bile su Austrija[4](25 %), Estonija (22 %) i Švedska (20 %) – vidjeti sliku 2. Italija, Češka, Latvija, Finska, Slovačka, Danska, Slovenija i Grčka također su imale udjele iznad 10 %. S druge strane, udio ekološke poljoprivrede bio je manji od 5 % u osam država članica EU-a, s najnižim udjelom u Irskoj i Malti.

U svim državama članicama EU-a površine s ekološkim usjevima uglavnom su certificirane[5]. U 8 država članica EU-a (Litva, Nizozemska, Češka, Švedska, Irska, Estonija, Latvija i Luksemburg) 2020. više od 90 % površina ekoloških usjeva prijavljeno je kao certificirano. Ostalih 14 država članica EU-a imalo je udjele „certificiranih ekoloških proizvoda” od 70 % do 90 %. Najniži udio certificiranih područja zabilježen je u Mađarskoj (64,1 %), Malti (61,2 %) i Rumunjskoj (58,9 %), što znači da postoji velik potencijal za daljnji rast certificiranog područja u tim zemljama u narednim godinama. Zbog prijelaznog razdoblja od 2 – 3 godine poljoprivrednog zemljišta, potreban je visok udio površine u postupku prenamjene kako bi se izbjegla stagnacija u rastu certificiranog ekološkog područja.


Slika 2.: Ekološka površina, 2020
. (udio u ukupnoj korištenoj poljoprivrednoj površini) Izvor: Eurostat (org_cropar), (apro_cpsh1)


Ekološka poljoprivreda u regijama EU-a

Opseg ekološke poljoprivrede znatno se razlikuje među regijama EU-a (vidjeti kartu 1.). Zadnju referentnu godinu za regionalne podatke o ekološkom uzgoju iz Istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava razdoblje 2016.

U regiji Salzburg u Austriji otprilike polovina (52 %) ukupne korištene poljoprivredne površine koja se 2016. koristila za ekološki uzgoj, što je najveći udio među regijama EU-a. Bilo je još sedam regija u kojima je ekološka poljoprivreda činila više od četvrtine ukupne korištene poljoprivredne površine: Severozápad u Češkoj (30 %), Norra Mellansverige u Švedskoj i Kalabrija u Italiji (oba 29 %), Mellersta Norrland u Švedskoj (28 %), Gradišće u Austriji (27 %), Sicilija u Italiji (26 %) i Moravskoslezsko u Češkoj (25 %).


Karta 1.: Udio ekološke površine u korištenoj poljoprivrednoj površini (KPP), po regijama NUTS 2, 2016.
(% ukupne KPP-a) Izvor: Eurostat (ef_lus_main)


U usporedbi s 2013., najveće povećanje ekološke površine u KPP-u bilo je u Kalabriji u Italiji i Salzburgu u Austriji (svaka + 11 postotnih bodova), nakon čega su slijedili Sicilia u Italiji i Région de Bruxelles-Capitale u Belgiji (svaka + 9 postotnih bodova) te Åland u Finskoj (+ 8 postotnih bodova).

Ekološka proizvodnja

Švedska je 2020. imala najveći udio ekološke proizvodnje žitarica i svježeg povrća

Na slici 3. prikazana je ekološka proizvodnja od žitarice [6](dalje u tekstu „žitarice”) kao postotak ukupne proizvodnje žitarica. Ekološka proizvodnja žitarica 2020. činila je 7,1 % ukupne proizvodnje žitarica u Švedskoj i 6,1 % u Estoniji, nakon koje slijedi Italija s 5,8 %.


Slika 3.: Udio ekološke proizvodnje žitarica u ukupnoj proizvodnji žitarica, 2020.
(%) Izvor: Eurostat (org_croppro), (apro_cpsh1)


Švedska je također imala najveći udio u ekološkoj proizvodnji svježe povrće [7]proizvodnja u ukupnoj proizvodnji (17,8 %), nakon koje slijede Njemačka (10,4 %) i Italija (8,3 %) (vidjeti sliku 4.). U preostalim državama članicama EU-a[8]udio ekološke proizvodnje povrća kretao se od 0,05 % na Malti do 5,7 % u Nizozemskoj.


Slika 4.: Udio ekološke proizvodnje svježeg povrća u ukupnoj proizvodnji svježeg povrća, 2020.
(%) Izvor: Eurostat (org_croppro), (apro_cpsh1)



Obradivo zemljište 2020. činilo je gotovo polovicu ukupne ekološke poljoprivredne površine EU-a

Područje poljoprivredne proizvodnje podijeljeno je u tri glavne vrste uporabe: obradivo zemljište usjevi (uglavnom žitarice korjenasti usjevi, svježe povrće, zelena krma i industrijski usjevi), trajni travnjak (paše i livade), i trajni nasadi (voće i bobice, maslinici i vinogradi).

Površina ekološkog obradivog zemljišta 2020. iznosila je 6,8 milijuna hektara, što je 46 % ukupne ekološke poljoprivredne površine EU-a. Ekološki pašnjaci i livade (uglavnom se koriste za ispašu ekoloških životinja) činili su dodatnih 42 %, a ostali su činili ekološki trajni nasadi.

U 11 država članica EU-a ekološki ratarski usjevi činili su više od polovice njihove ukupne ekološke poljoprivredne površine, dok su u 13 država članica ekološki pašnjaci i livade obuhvaćali više od polovice njihove ukupne ekološke poljoprivredne površine (slika 5.). Ekološki ratarski usjevi činili su veliku većinu ekoloških poljoprivrednih površina u Finskoj (99,2 %), Danskoj (82,8 %) i Švedskoj (77,2 %). U Irskoj (89,0 %), Češkoj (81,9 %) i Sloveniji (80,5 %) dominiraju ekološki pašnjaci i livade.


Slika 5.: Organski nasadi na obradivom zemljištu, trajni travnjaci (pasme i livade) i trajni nasadi, 2020.
(% ukupne ekološke površine – potpuno pretvorena i u postupku prenamjene) Izvor: Eurostat (org_cropar)


U većini država članica EU-a ekološki trajni nasadi činili su najmanji udio tih triju glavnih kategorija korištenja zemljišta na ekološkim površinama (u 16 država članica EU-a to je bilo manje od 5 % ekološke površine) (slika 5.). Ekološki trajni nasadi 2020. činili su između 5 % i 20 % u Sloveniji, Francuskoj, Poljskoj, Grčkoj i Hrvatskoj, dok je u Portugalu, Bugarskoj, Italiji i Španjolskoj udio iznosio više od 20 %. Cipar i Malta imali su najveći udio, s 47,6 % odnosno 38,8 %.


4,6 milijuna životinja iz ekološkog uzgoja goveda

Sve veći broj goveda , ovce i koze uzgajaju se organskim metodama. Kao primjer u stadu EU-a76.5 million goveda su 2020. uzgajala 4,6 milijuna goveda ekološkim metodama.

Stope pašnih životinja iz ekološkog uzgoja obično su veće nego za ostale stoke. Na primjer, nešto više od jedne trećine (36 %) ovaca i koza u Latviji i Austriji uzgojeno je u skladu s metodama ekološkog uzgoja. Isto tako, nešto manje od jedne trećine (30,3 %) goveda u Grčkoj bilo je ekološki uzgojeno. Austrija je imala najveći udio mliječnih krava iz ekološkog uzgoja (22,0 %), a slijede je Grčka (21,8 %) i Švedska (18,8 %). Međutim, stope su bile znatno niže za svinje, a najveći udio bio je u Danskoj (3,4 %).

Slika 6.: Udio ekološke stoke u svim stokama, po zemljama s najvećim udjelima, 2020.
(% broja grla) Izvor: Eurostat (org_lstspec), (apro_mt_lscatl), (apro_mt_lspig), (apro_mt_lsgoat) and (apro_mt_lssheep)


Potpuno ekološka poljoprivredna gospodarstva

Poljoprivredno zemljište kojim upravljaju potpuno ekološka poljoprivredna gospodarstva

Prethodno prikazani godišnji statistički podaci dostupni su samo kao agregirane vrijednosti i u njima se ne navodi na kojoj se vrsti gospodarstva nalazi ekološka površina. U idealnom slučaju, cijelim gospodarstvom trebalo bi upravljati u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju na ekološku proizvodnju.[9]. Stvarnost je drugačija i postoji znatan broj poljoprivrednih gospodarstava s mješovitim organskim i neekološkim[10]proizvodnja u EU-u. Podaci iz Istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava može se upotrijebiti za daljnje opisivanje situacije. Posljednja dostupna referentna godina je 2016.
Udio KPP u 2016. godini kojima su upravljala poljoprivredna gospodarstva sa samo ekološkim površinama bilo je 4,2 % (vidjeti sliku 7.). Poljoprivredna gospodarstva s određenom ekološkom površinom (tj. poljoprivrednim gospodarstvima s neekološkom i ekološkom površinom) upravljala su 3,4 % ukupne KPP-a, dok su poljoprivredna gospodarstva sa samo neekološkom površinom upravljala preostalim 92,4 %. Pojmovi „samo ekološki”, „neki ekološki” i „neekološki” objašnjeni su u naslovu „Korištena terminologija” u odjeljku „Izvori podataka” .

Slika 7.: Korištena poljoprivredna površina (KPP) kojom upravljaju gospodarstva sa SAMO ekološkom površinom, ekološkim površinama SOME i neorganskom površinom, EU, 2016.
(% ukupne korištene poljoprivredne površine)
Izvor: Eurostat (istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava, 2016.)


Na razini zemalja 2016. oko 60 % potpuno ekoloških poljoprivrednih gospodarstava u EU-u nalazilo se u Francuskoj, Italiji ili Austriji (tablica 2.). Potpuno ekološka poljoprivredna gospodarstva u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji upravljala su s više od milijun hektara KPP-a. Najveći broj poljoprivrednih gospodarstava s ekološkim i neekološkim površinama zabilježen je u Poljskoj (17 500) i Španjolskoj (13 610). Dok su Španjolska i Francuska prijavile najveći broj hektara KPP-a na poljoprivrednim gospodarstvima bez ekološkog područja, Rumunjska je imala najveći broj poljoprivrednih gospodarstava s neekološkim površinama, što je vrlo vjerojatno zbog činjenice da Rumunjska ima velik broj malih poljoprivrednih gospodarstava.

Tablica 2.: Raspodjela poljoprivrednih gospodarstava i korištene poljoprivredne površine (KPP) za gospodarstva sa SAMO ekološkom površinom, ekološkim površinama SOME i neorganskim površinama, po zemljama, 2016.
Izvor: Eurostat (istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava, 2016.)


Većina ekoloških poljoprivrednih gospodarstava bila je potpuno ekološka u 14 država članica EU-a

Na slici 8. prikazana su poljoprivredna gospodarstva koja imaju sve svoje KPP u okviru ekološkog upravljanja („samo ekološka” poljoprivredna gospodarstva) kao udio svih poljoprivrednih gospodarstava s bilo kojom ekološkom površinom („samo ekološka” i „neka ekološka”) po državi članici EU-a[11]. Taj se udio kreće od 98,3 % u Češkoj do 10,8 % u Irskoj. Osim toga, taj je udio veći od 50 % u Češkoj, Austriji, Njemačkoj, Estoniji, Italiji, Sloveniji, Slovačkoj, Francuskoj, Finskoj, Švedskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, Španjolskoj i Bugarskoj.

Slika 8.: Udio gospodarstava s ekološkim područjem SAMO i SOME, po zemljama, 2016.
(% ukupnih gospodarstava s ekološkom površinom) Izvor: Eurostat (istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava, 2016.)


Na poljoprivrednim gospodarstvima s ekološkim zemljištem i drugim zemljištem prosječni udio ekološke površine u ukupnoj poljoprivrednoj površini varira od 86,8 % u Finskoj do 22,0 % u Bugarskoj (slika 9.). U 14 država članica EU-a prosječni udio ekološke površine na tim poljoprivrednim gospodarstvima bio je iznad 50 %.

Slika 9.: Udio ekološke površine na poljoprivrednim gospodarstvima s ekološkim i neekološkim površinama, po zemljama, 2016.
(% korištene poljoprivredne površine za gospodarstva s određenom ekološkom površinom) Izvor: Eurostat (istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava, 2016.)


Procjena gospodarske vrijednosti ekološke proizvodnje

Uspoređivanje standardni output poljoprivrednih gospodarstava koja imaju samo ekološku površinu i neekološko područje #Data sources daje uvid u razlike između novčane vrijednosti njihove proizvodnje.[12]Međutim, postoje određena metodološka razmatranja, dodatno objašnjena u nastavku, a usporedbu treba pažljivo tumačiti.

Omjer standardnog izlaza po godišnja jedinica rada radne snage na poljoprivrednim gospodarstvima (slika 10.) povećavaju se zajedno s veličinom poljoprivrednog gospodarstva, i to samo na ekološkim i neekološkim poljoprivrednim gospodarstvima. Međutim, za poljoprivredna gospodarstva ispod 20 ha taj je omjer veći samo za ekološka poljoprivredna gospodarstva nego za neekološka poljoprivredna gospodarstva. Omjer se zatim okreće u korist neekoloških poljoprivrednih gospodarstava jer veličina poljoprivrednog gospodarstva prelazi 20 ha. Omjer je ukupno nešto viši za ekološka poljoprivredna gospodarstva jer ima više gospodarstava ispod 20 ha nego kad veličina premašuje taj prag.

Slika 10.: Omjer standardnog outputa (SO) u eurima po jedinici godišnjeg rada (AWU) za gospodarstva sa SAMO organskom površinom i neorganskom površinom prema razredu veličine, EU, 2016.
(SO u eurima po AWU radne snage na poljoprivrednim gospodarstvima)
Izvor: Eurostat (istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava, 2016.)


Omjer standardni output po hektaru korištena poljoprivredna površina s druge strane, smanjuje se kako poljoprivredna gospodarstva postaju veća (slika 11.). Ovdje je omjer ponovno veći za samo ekološka gospodarstva ispod 20 ha, a zatim veći za neekološka poljoprivredna gospodarstva kako razredi veličine postaju veći.

Slika 11.: Omjer standardnog prinosa (SO) po korištenoj poljoprivrednoj površini (KPP) za gospodarstva sa SAMO ekološkom površinom i neorganskom površinom po razredu veličine, EU, 2016.
(SO u eurima po KPP-u)
Izvor: Eurostat (istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava, 2016.)


Pri razmatranju tih brojki potrebno je uzeti u obzir neka metodološka razmatranja. Prvo, standardni output izračunava se prema regiji, referentnom razdoblju i proizvodu. Ne postoje različiti standardni rezultati izračunani među poljoprivrednim gospodarstvima različitih razreda veličine ili između ekološke i neekološke proizvodnje – specifičnikoeficijentine prikupljaju se za takve kategorije i upotrebljavale bi isti koeficijent SO. Budući da se u standardnom rezultatu ne uzimaju u obzir moguće razlike u novčanoj vrijednosti među razredima veličine ili između ekološke i neekološke proizvodnje, trebalo bi razviti druge pokazatelje kako bi se imali precizniji načini usporedbe vrijednosti proizvodnje samo između ekoloških i neekoloških poljoprivrednih gospodarstava.

Drugo, na slikama 10. i 11. prikazana je ukupna standardna proizvodnja prema razredu veličine, svi proizvodi zajedno i ne pokazuju koji proizvodi pridonose obavijesti o utvrđenim činjenicama. Na primjer, može biti riječ o tome da obavijest o utvrđenim činjenicama za neekološka poljoprivredna gospodarstva potječe uglavnom iz usjeva, dok SO ekoloških poljoprivrednih gospodarstava uglavnom potječe s pašnjaka.

Kako je prikazano na slikama 12. i 13., među zemljama postoje velike razlike u omjeru obavijesti o utvrđenim činjenicama po jedinici godišnjeg rada i obavijesti o utvrđenim činjenicama po korištenoj poljoprivrednoj površini. Omjeri za samo ekološka poljoprivredna gospodarstva najviši su u Danskoj i Nizozemskoj. Vrijednosti su iznad prosjeka EU-a u oba omjera i za Belgiju, Njemačku, Francusku i Italiju.

Slika 12.: Omjer standardnog outputa (SO) u eurima po jedinici godišnjeg rada (AWU) za gospodarstva sa SAMO organskom površinom i neorganskom površinom, po zemljama, 2016.
(SO u eurima po AWU radne snage na poljoprivrednim gospodarstvima)
Izvor: Eurostat (istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava, 2016.)


Slika 13.: Omjer standardnog outputa (SO) u eurima po korištenoj poljoprivrednoj površini (KPP) za gospodarstva sa SAMO organskom površinom i neorganskom površinom, po zemljama, 2016.
(SO u eurima po KPP-u)
Izvor: Eurostat (istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava, 2016.)


Ekološki upravitelji poljoprivrednih gospodarstava obično su mlađi

Usporedba dobi i spola upravitelja poljoprivrednih gospodarstava na gospodarstvima s ekološkim područjem ili bez njih (slika 14.) pokazuje da su upravitelji poljoprivrednih gospodarstava sa samo ili nekim ekološkim područjem općenito mlađi od upravitelja neekoloških poljoprivrednih gospodarstava #Data sources .

Na neekološkim poljoprivrednim gospodarstvima udio upravitelja povećava se s povećanjem dobne skupine. Naime, više od svakog petog rukovoditelja (22,8 %) iznosi između 45 i 54, svaki četvrti (25,1 %) iznosi između 55 i 64, a svaki treći (33,3 %) stariji je od 65 godina.

Za poljoprivredna gospodarstva sa samo ili nekim ekološkim površinama najveći udio upravitelja nalazi se u dobnoj skupini 45 i 54 (29,7 %). Sličan udio upravitelja na ekološkim poljoprivrednim gospodarstvima pripada dobnoj skupini od 55 do 64 godine (24,1 %) kao i na neekološkim poljoprivrednim gospodarstvima. Za razliku od neekoloških poljoprivrednih gospodarstava, samo 13,5 % upravitelja ekološkim poljoprivrednim gospodarstvima starije je od 65 godina. Udio upravitelja ekoloških poljoprivrednih gospodarstava mlađih od 40 godina (21,0 %) dvostruko je veći od udjela neekoloških poljoprivrednih gospodarstava (10,5 %).

Udio žena na rukovodećim položajima nešto je veći na neekološkim poljoprivrednim gospodarstvima. Naime, 28,8 % poljoprivrednih gospodarstava s neekološkim površinama ima rukovoditelje, dok ta brojka iznosi 24,0 % za poljoprivredna gospodarstva sa samo ili nekim ekološkim područjem. Za razliku od toga, muški upravitelji čine veći udio za poljoprivredna gospodarstva sa samo ili nekim ekološkim područjem (76,0 %) nego za poljoprivredna gospodarstva s neekološkim površinama (71,2 %).

Na slici 14. prikazana je detaljna raščlamba upravitelja prema spolu i dobnoj klasi, kao udio u ukupnom broju upravitelja na neekološkim poljoprivrednim gospodarstvima i u ukupnom broju upravitelja na poljoprivrednim gospodarstvima sa samo ili nekim ekološkim područjem.

Slika 14.: Dob i spol upravitelja poljoprivrednih gospodarstava na gospodarstvima s ekološkim područjem SAMO i SOME te s neorganskom površinom, EU, 2016.
(% kategorije poljoprivrednog gospodarstva)
Izvor: Eurostat (istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava, 2016.)


Izvor podataka za tablice i grafikone

tablice i brojke poveznica =

Izvori podataka

Statistički podaci prikazani u ovoj publikaciji temelje se na Eurostat baza podataka, dostupna naEurostata. Podaci korišteni u ovom članku uključuju neobjavljene podatke.

Statistika ekološke poljoprivrede

Godišnje prikupljanje podataka. Podatke dostavljaju države članice EU-a, Island, Norveška, Švicarska, Turska, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Srbija na temelju usklađenog upitnika. Podaci iz ovog godišnjeg prikupljanja potječu iz administrativnih podataka nacionalnih tijela zaduženih za certificiranje subjekata uključenih u ekološki sektor. Do referentne godine 2007. pružanje podataka bilo je dobrovoljno. Od referentne godine 2008. nadalje, podaci se moraju dostaviti nakonCommission Regulation (EC) No 889/2008, implementing Council Regulation (EC) No 834/2007 .

Statistika o strukturi poljoprivrednih gospodarstava (FSS)

The Istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava provodi se svakih 10 godina (potpuni poljoprivredni popis) i međuistraživanja (na temelju uzorka). Dostupnost podataka po godini i državi može se pronaći[1]. Statistička jedinica je poljoprivredno gospodarstvo. U FSS organski podaci su prikupljeni od Popisa iz 2000.

Prikupljanje podataka u okviru sustava FSS i godišnje prikupljanje statističkih podataka o ekološkoj poljoprivredi nisu u potpunosti usporedive zbog metodoloških razlika. U ovom se članku podaci upotrebljavaju odvojeno i ne uspoređuju se dvije različite zbirke.

Terminologija koja se koristi u ovom članku

Potpuno ekološki uzgajalište/poljoprivredno gospodarstvo sa samo ekološkim područjem: poljoprivredno gospodarstvo s poljoprivrednim zemljištem koje je isključivo „certificirano ekološko” ili „u fazi prijelaza na ekološku proizvodnju”.
Djelomično ekološki uzgajalište/poljoprivredno gospodarstvo s nekim ekološkim područjem: poljoprivredno gospodarstvo s certificiranim poljoprivrednim zemljištem i/ili prijelazom na ekološki uzgoj i konvencionalno poljoprivredno zemljište na istom gospodarstvu.
Neekološko uzgajalište/poljoprivredno gospodarstvo s neekološkom površinom: uzgajalište koje nije proizvedeno u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 834/2007 i Uredbom Komisije (EZ) br. 889/2008.

Statistika o stočarstvu

The Istraživanje o stočarstvu podaci se upotrebljavaju za usporedbu podataka o ekološkom uzgoju stoke s podacima o ukupnoj stočarskoj proizvodnji. Riječ je o godišnjem prikupljanju podataka. Statistička jedinica je poljoprivredno gospodarstvo, u slučaju podataka koji se koriste u ovom članku, referentno razdoblje je određeni dan u mjesecu prosincu.

Statistika usjeva

Godišnji statistički podaci o usjevima upotrebljavaju se za usporedbu površine ekološkog usjeva s ukupnom korištenom poljoprivrednom površinom, odnosno „glavnom površinom”, koja odgovara površini zemljišnih parcela. Statistička jedinica je parcela koja se uzgaja za proizvodnju usjeva. Referentno razdoblje koje se upotrebljava za ovaj članak konačni su podaci za 2020.

Direct access to

Other articles
Tables
Database
Dedicated section
Publications
Methodology
Visualisations




Agriculture, forestry and fishery statistics — Izdanje za 2020. (Statistička knjiga)
Key figures on the European food chain — Izdanje 2021. (Statistička knjiga)



Ekološka poljoprivredavidjeti:
Ekološka poljoprivreda (org)
Ekološki subjekti prema statusu postupka registracije (od 2012. nadalje) (org_coptyp)
Površina ekološke kulture prema metodama poljoprivredne proizvodnje i usjevima (od 2012. nadalje) (org_cropar)
Ekološka proizvodnja usjeva po usjevima (od 2012. nadalje) (org_croppro)
Stoka iz ekološkog uzgoja (od 2012. nadalje) (org_lstspec)
Ekološka proizvodnja proizvoda životinjskog podrijetla (od 2012. nadalje) (org_aprod)
Ekološka proizvodnja proizvoda akvakulture (od 2012. nadalje) (org_aqtspec)
Prerađivači ekoloških proizvoda prema djelatnostima (C) NACE Rev. 2 (od 2012. nadalje) (org_cpreact)
Poljoprivredavidjeti:
Struktura poljoprivrednoga gospodarstva (ef)
Glavni pokazatelji za poljoprivredna gospodarstva po regijama razine NUTS 2 (ef_mainfarm)
Struktura poljoprivrednog gospodarstva – zakonodavstvo iz 2008. (od 2005. nadalje) (ef_main)
Poljoprivredna proizvodnja (apro)
Usjevi (apro_crop)
Proizvodnja usjeva (apro_cp)
Proizvodnja usjeva u standardnoj vlažnosti EU-a (od 2000. nadalje) (apro_cpsh)
Proizvodnja usjeva u standardnoj vlažnosti EU-a (apro_cpsh1)
Uzgoj životinja (apro_anip)
Stoka i meso (apro_mt)
Stoka (apro_mt_ls)
Populacija goveda – godišnji podaci (apro_mt_lscatl)
Populacija koza – godišnji podaci (apro_mt_lsgoat)
Populacija ovaca – godišnji podaci (apro_mt_lsovca)
Populacija svinja – godišnji podaci (apro_mt_lspig)



Organic farming statistics (ESMS datoteka metapodataka – org_esms)
Upitnici koji se upotrebljavaju za prikupljanje podataka
Farm structure survey (ESMS datoteka metapodataka – ef_sims)
Crop production statistics (ESMS datoteka metapodataka – apro_cp_esms)
Animal production statistics (ESMS datoteka metapodataka – apro_anip_esms)


Bilješke

  1. Podaci o ekološkim površinama za EU, Njemačku, Austriju i Švicarsku nisu odvojeni na područje „u prijelaznom razdoblju” i „certificirano ekološki uzgojeno” zbog nedostatka podataka. Prijavljuje se samo ukupna ekološka površina.
  2. Za bilje i biljne proizvode koji se certificiraju ekološki, pravila proizvodnje moraju se primjenjivati na zemljišnim parcelama tijekom prijelaznog razdoblja od najmanje dvije godine prije sjetve ili, u slučaju travnjaka ili višegodišnjih krmnih smjesa, najmanje dvije godine prije njihove upotrebe kao hrane za životinje iz ekološkog uzgoja ili, u slučaju višegodišnjih usjeva osim krmnog bilja, najmanje tri godine prije prve žetve ekoloških proizvoda.
  3. Ukupna KPP (glavna površina) iz godišnje statistike usjevaapro_cpsh1koristi se kao nazivnik.
  4. Ekološki podaci za Austriju za 2020. temelje se na podacima za 2019.
  5. Podaci o ekološkim površinama za EU, Njemačku, Austriju i Švicarsku nisu odvojeni na područje „u prijelaznom razdoblju” i „certificirano ekološki uzgojeno” zbog nedostatka podataka. Prijavljuje se samo ukupna ekološka površina.
  6. Žitarice (osim riže) odnose se na oznaku C1000 (iz popisa oznaka CROPS). U skladu s godišnjim statističkim priručnikom o usjevima (izdanje 2020.) obuhvaćene su sve žitarice, osim riže, koje se beru u suhom stanju za zrno, bez obzira na uporabu.
  7. Svježe povrće odnosi se na oznaku V0000 (iz popisa oznaka CROPS). Prema godišnjem priručniku za statistiku usjeva (izdanje 2020.), on uključuje sve kupusnjače, lisnato i uhočeno povrće, povrće koje se uzgaja za voće, korjenasto, gomoljasto i lukovicsko povrće, svježe mahunarke i drugo povrće ubrano u svježem stanju (nesuho).
  8. Podaci nisu dostupni za Dansku, Francusku, Luksemburg, Austriju i Portugal.
  9. Članak 9. stavak 2.Regulation (EU) No 2018/848 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda.
  10. U tom članku „neekološki” znači da zemljište nije certificirano u ekološkom uzgoju ili je u fazi prijelaza na ekološki uzgoj, u skladu s pravilima pravnog okvira kojim se uređuje ekološki uzgoj. Zemljištem bi se moglo upravljati na održiv način, ali izvan okvira kontrola ekološke proizvodnje.
  11. Isključivanje Malte i Luksemburga radi zaštite povjerljivosti zbog malog broja ekoloških poljoprivrednih gospodarstava.
  12. Za slike 10. do 13. nisu uključena poljoprivredna gospodarstva s KPP-om manjom od 2 ha. To je zato što postoje razlike u načinu na koji zemlje prikupljaju podatke o najmanjem razredu veličine (vidjetičlanakdodatne informacije). U nekim su zemljama poljoprivredna gospodarstva manja od 2 ha uključena u korištena poljoprivredna površina čak i kada se ne koriste za poljoprivrednu proizvodnju, već uglavnom za osobnu egzistenciju (kao vrtove). Stoga je teško donijeti zaključke o novčanoj vrijednosti poljoprivrednih gospodarstava ispod 2 ha jer je samo dio uzorka namijenjen poljoprivrednoj proizvodnji. Zbog toga su poljoprivredna gospodarstva ispod 2 ha isključena iz usporedbe.