Statistički podaci o migracijama i migrantnom stanovništvu


Podaci iz ožujka 2018.

Planirano ažuriranje članka: srpanj 2019.

Engleska inačica članka sadržava novije podatke.

Glavni podaci
U 2016. u EU je uselilo 2 milijuna državljana trećih zemalja.
U državama EU-a državljanstvo je 2016. dobilo gotovo milijun osoba.

Immigrants, 2016

U ovom članku predstavljena je statistika Europske unije (EU) o međunarodnim migracijama (tokovi), broju domaćlih i stranih državljana u populaciji te podaci o stjecanju državljanstva. Na migraciju utječe kombinacija gospodarskih, okolišnih, političkih i društvenih čimbenika: u državi podrijetla migranta (čimbenik poticanja) ili u zemlji odredišta (čimbenik privlačenja). Povijesno se smatra da su relativno gospodarsko blagostanje i politička stabilnost EU-a imali znatni učinak privlačenja na useljenike.

U odredišnim zemljama međunarodne migracije mogu se upotrebljavati kao alat za uklanjanje određenih nedostataka na tržištu rada. Međutim, samim migracijama gotovo sigurno se neće obrnuti postojeći trend starenja stanovništva koji postoji u mnogim dijelovima EU-a.


Cijeli članak

Migracijski tokovi: 2 milijuna useljenika iz trećih zemalja

U 2016. u neku od država članica EU-28 uselilo je ukupno 4,3 milijuna osoba, a registrirano je najmanje 3,0 milijuna iseljenika iz država članica EU-a. No ovim ukupnim podacima nisu obuhvaćeni migracijski tokovi u EU / iz EU-a u cjelini jer oni uključuju i tokove među državama članicama EU-a.

Od tih 4,3 milijuna useljenika iz 2016. otprilike 2,0 milijuna bili su državljani zemalja koje nisu članice EU-a, 1,3 milijuna državljani neke druge države članice, otprilike 929 tisuća osobe koje su migrirale u državu članicu EU-a čije državljanstvo imaju (na primjer, državljani koji se vraćaju ili državljani rođeni u inozemstvu) i otprilike 16 tisuće osobe bez državljanstva.

Tablica 1.: Useljavanje prema državljanstvu, 2016.
Izvor: Eurostat (migr_imm1ctz)

Njemačka: najveći broj useljenika i iseljenika

Njemačka je 2016. prijavila najveći broj useljenika (1 029,9 tisuća), a za njom slijede Ujedinjena Kraljevina (589,0 tisuća), Španjolska (414,7 tisuća), Francuska (378,1 tisuću) i Italija (300,8 tisuća). Njemačka je 2016. prijavila i najveći broj iseljenika (533,8 tisuća), a zatim Ujedinjena Kraljevina (340,4 tisuće), Španjolska (327,3 tisuće), Francuska (309,8 tisuća), Poljska (236,4 tisuće) i Rumunjska (207,6 tisuća). U ukupno 21 državi članici u 2016. zabilježeno je više useljavanja nego iseljavanja, ali u Bugarskoj, Hrvatskoj, Latvji, Litvi, Poljskoj, Portugalu i Rumunjskoj broj iseljenika bio je veći od broja useljenika.

U odnosu na veličinu rezidentnog stanovništva u Luksemburgu je 2016. zabilježena najviša stopa useljavanja (39 useljenika na 1 000 osoba), a slijede Malta (38 useljenika na 1 000 osoba) – vidjeti Grafikon 1. Najviša stopa iseljavanja zabilježena je 2016. u Luksemburgu (23 iseljenika na 1 000 osoba), Malti, Litvi i Cipru (po 18 emiseljenika na 1 000 osoba) te Irskoj (13 iseljenika na 1 000 osoba).

Grafikon 1.: Useljenici, 2016.
(na 1 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (migr_imm1ctz) i (migr_pop1ctz)

Najveći udio useljenika s državljanstvom u Rumunjskoj, a najmanji u Luksemburgu

Relativni udio useljenika s državljanstvom, odnosno useljenika koji imaju državljanstvo države članice EU-a u koju useljavaju, u ukupnom broju useljenika u 2016. bio je najveći u Rumunjskoj (87 % svih useljenika), Litvi (71 %), Latviji (59 %), Mađarskoj (56 %), Hrvatskoj (55 %) i Slovačkoj (53 %). Jedino su te države članice EU-a prijavile da je useljavanje osoba s državljanstvom te iste države činilo više od polovine ukupnog broja useljenika – vidjeti grafikon 2. S druge strane, udio useljavanja osoba s državljanstvom u Luksemburgu nije bio 2016. bio veći od 6 % ukupnog useljavanja.

Grafikon 2.: Razdioba useljenika prema državljanstvu, 2016.
(% svih useljenika)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)

Istraživanja o useljenicima sa stranim podrijetlom često se temelje na podacima o državljanstvu. Međutim, s obzirom na to da osoba tijekom života može promijeniti državljanstvo, korisno je analizirati podatke i prema državi rođenja. Relativni udio useljenika koji useljavaju u zemlju u kojoj su rođeni u ukupnom broju useljenika bio je najveći u Rumunjskoj (66 % svih useljenika), zatim u Poljskoj (58 %) i Litvi (57 %). S druge strane, Luksemburg i Austrija prijavili su relativno malen udio useljenika koji useljavaju u zemlju u kojoj su rođeni, manje od 6 % ukupnog useljavanja 2016.

Tablica 2.: Useljavanje prema državi rođenja, 2016.
Izvor: Eurostat (migr_imm3ctb)

polovica useljenika u dobi ispod 28

Kada je riječ o podjeli useljenika u države članice EU-a prema spolu, 2016. je bilo nešto više muškaraca nego žena (55 %, odnosno 45 %). Država članica koja je prijavila najveći udio muških useljenika bila je Slovenija (63 %). s druge strane, najveći udio ženskih useljenika zabilježen je u Francuskoj (51 %).

Grafikon 3.: Useljenici prema spolu, 2016.
(% svih useljenika)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)

Useljenici u države članice EU-a bili su 2016. u prosjeku znatno mlađi od stanovništva koje već boravi u zemlji odredišta. 1. siječnja 2017. medijan dobi cjelokupnog stanovništva skupine država EU-28 bio je 42,9 godina, a 2016. za useljenike u skupini država EU-28 bio je 27,9 godina.

Grafikon 4.: Dobna struktura useljenika prema državljanstvu, EU, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)

Prethodno boravište: 2,4 milijuna useljenika ušlo je 2016. u EU

Tijekom 2016. otprilike 2,4 milijuna useljenika iz zemalja koje nisu članice EU-a uselilo je u skupinu država EU-28. Osim toga, 1,8 milijuna osoba koje su prethodno živjele u jednoj od država članica EU-a preselilo je u drugu državu članicu.

Na temelju analize prema prethodnom boravištu, Luksemburg je prijavio najveći udio useljenika iz drugih država članica EU-a (93 % ukupnog broja useljenika 2016.), a zatim Slovačka (80 %) i Rumunjska (74 %); relativno malen udio prijavile su Švedska (24 % svih useljenika) te Italija (25 %) – vidjeti Tablicu 3.

Tablica 3.: Useljavanje prema prethodnoj državi boravišta, 2016.
Izvor: Eurostat (migr_imm5prv)

Migranti: gotovo 22 milijuna državljana trećih zemalja koji žive u EU-u

Osoba koje borave u državi članici EU-a, a imaju državljanstvo zemlje koja nije članica EU-a, bilo je 1. siječnja 2017. ukupno 21,6 milijuna, odnosno 4,2 % stanovništva skupine država EU-28. Nadalje, 1. siječnja 2017. ukupno je 16,9 milijuna državljana jedne države članice EU-a živjelo u nekoj drugoj državi članici.

Ukupno 36,9 milijuna osoba rođenih izvan skupine država EU-28 živjelo je u državama članicama EU-a 1. siječnja 2017., a 20,4 milijuna osoba rođenih u EU-u boravilo je u državi članici EU-a u kojoj su se nisu rodili. Broj osoba rođenih u drugim državama članicama EU-a bio je veći od broja osoba rođenih izvan skupine država EU-28 jedino u Mađarskoj, Irskoj, Luksemburgu, Slovačkoj i Cipru.

Tablica 4.: Stanovništvo rođeno u inozemstvu prema državi rođenja, 1. siječnja 2017.
Izvor: Eurostat (migr_pop3ctb)

Najveći udio stranih stanovnika u Luksemburgu, najmanji u Poljskoj

U apsolutnim vrijednostima, najveći broj stranih državljana koji su živjeli u državama članicama EU-a 1. siječnja 2017. zabilježen je u Njemačkoj (9,2 milijuna osoba), Ujedinjenoj Kraljevini (6,1 milijuna), Italiji (5,0 milijuna), Španjolskoj (4,6 milijuna) i Francuskoj (4,4 milijuna). Strani državljani u tih pet država članica zajedno su činili 76 % ukupnog broja stranih državljana koji žive u svim državama članicama EU-a, a tih istih pet država članica imalo je udio od 63 % u stanovništvu skupine zemalja EU-28.

U relativnom smislu, država članica EU-a s najvećim udjelom stranih državljana bio je Luksemburg, u kojem su strani državljani činili 48 % ukupnog stanovništva. Velik udio stranih državljana (10 % ili više rezidentnog stanovništva) zabilježen je i u Cipru, Austriji, Estoniji, Latviji, Belgiji, Irskoj, Malti i Njemačkoj. S druge strane, strani državljani činili manje od 1 % stanovništva u Poljskoj i Rumunjskoj (po 0,6 %) te u Litvi (0,7 %).

Grafikon 5.: Udio nedržavljana u rezidentnom stanovništvu, 1. siječnja 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)

Strano stanovništvo u većini država članica jesu državljani zemalja koje nisu članice EU-a

Belgija, Irska, Cipar, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Slovačka i Ujedinjena Kraljevina bile su 2016. jedine države članice EU-a u kojima su strani državljani bili većinom državljani druge države članice. To znači da su u većini država članica EU-a većina stranih državljana bili državljani zemalja koje nisu članice EU-a (vidjeti tablicu 5.). U Latviji i Estoniji udio državljana iz zemalja koje nisu članice posebno je velik zbog velikog broja priznatih stanovnika bez državljanstva (uglavnom državljana bivšeg Sovjetskog Saveza koji u tim zemljama imaju prebivalište, ali nisu stekli nijedno drugo državljanstvo.).

Tablica 5.: Stanovništvo bez državljanstva zemlje boravišta prema skupini državljanstva, 1. siječnja 2017.
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)

U tablici 6. prikazan je sažetak pet glavnih skupina stranih državljana i stanovništva rođenog u inozemstvu za države članice EU-a i zemlje EFTA-e (podložno dostupnosti podataka).

Tablica 6.: Glavne zemlje državljanstva i rođenja stranog stanovništva / stanovništva rođenog u inozemstvu, 1. siječnja 2017.
(u apsolutnim vrijednostima i kao postotak ukupnog broja stranog stanovništva / stanovništva rođenog u inozemstvu)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz) i (migr_pop3ctb)

Rumunjski, poljski, talijanski, portugalski i njemački državljani činili su pet najvećih skupina državljana EU-a koji žive u drugim državama članicama EU-a 2017. (vidjeti grafikon 6.).


Grafikon 6.: Broj državljana EU-a koji imaju uobičajeno boravište u ostalim državama EU-a od 1. siječnja 2017.
(u milijunima)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)

Strani državljani mlađi su od državljana država članica

Analiza dobne strukture stanovništva pokazuje da je, za skupinu država EU-28 u cjelini, strano stanovništvo bilo mlađe od domaćeg stanovništva. Na temelju podjele stranaca prema dobi može se zaključiti da je udio relativno mladih odraslih osoba radne dobi kod stranih državljana viši od tog istog udjela kod domaćeg stanovništva. Medijan dobi državljana skupine država EU-28 bio je 1. siječnja 2017. 44 godine, a medijan dobi stranih državljana koji žive u EU-u 36 godina.

Grafikon 7.: Dobna struktura domaćeg i stranog stanovništva, EU-28, 1. siječnja 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_pop2ctz)

Stjecanje državljanstva: Gotovo milijun osoba dobio je 2016. državljanstvo država članica EU-a

Državljanstvo država članica EU-a steklo je 2016. ukupno 994,8 tisuća osoba, odnosno 18 % više nego 2015.

Grafikon 8.: Broj osoba koje su stekle državljanstvo države članice EU-a, EU-28, 2009. – 2016.
(u tisućama)
Izvor: Eurostat (migr_acq)

Tijekom 2016. najviše je osoba, odnosno 201,6 tisuća (ili 20 % ukupnog broja u skupini država EU-28)., steklo državljanstvo u Italiji. Ostale države u kojima su zabilježene najviše stope stjecanja državljanstva bile su Španjolska (150,9 tisuća), Ujedinjena Kraljevina (149,4 tisuće), Francuska (119,2 tisuće) i Njemačka (112,8 tisuća).

Tablica 7.: Osobe koje su stekle državljanstvo zemlje koja izvještava, 2016.
Izvor: Eurostat (migr_acq)

U apsolutnim vrijednostima, najveći porast u odnosu na 2015. zabilježen je u Španjolskoj, u kojoj je 36 600 stanovnika više nego prethodne godine dobilo španjolsko državljanstvo, a za njom slijede Ujedinjena Kraljevina (31,4 tisuće), Italija (23 600.), Grčka (19 300) i Švedska (12 300). S druge strane, najveća apsolutna smanjenja zabilježena su u Irskoj (irsko državljanstvo dobilo je 3 500 osoba manje nego 2015.) i Poljskoj (300).

Najviša stopa naturalizacije u Hrvatskoj, Švedskoj i Portugalu

Pokazatelj koji se često upotrebljava jest „stopa naturalizacije” koja se definira kao omjer ukupnog broja dodijeljenih državljanstava i ukupnog broja osoba koje borave u predmetnoj zemlji bez državljanstva te zemlje na početku iste godine. Država članica s najvišom stopom naturalizacije 2016. bila je Hrvatska (9,7 stečenih državljanstava na 100 stanovnika sa stranim državljanstvom), a nakon nje slijede Švedska i Portugal (sa 7,9 odnosno 6,5 stečenih državljanstava na 100 stanovnika sa stranim državljanstvom).

Grafikon 9.: Stopa naturalizacije, 2016.
(na 100 stanovnika bez državljanstva zemlje boravišta)
Izvor: Eurostat (migr_acq) i (migr_pop1ctz)

Glavni korisnici: Marokanci, Albanci i Indijci

Kao i prethodnih godina, najveća su skupina bili državljani Maroka (101 300 ili 10,2 % svih dodijeljenih državljanstava), zatim državljani Albanije (67 500 ili 6,8 %), Indije (41 700 ili 4,2 %), Pakistana (32 900 ili 3,3 %) i Turske (32 800 ili 3,3 %). U odnosu na 2015. broj marokanskih državljana koji su stekli državljanstvo neke od država članica EU-a povećao se za 17,7 %. Većina Marokanaca stekla je novo državljanstvo u Španjolskoj (37 %), Italiji (35 %) ili Francuskoj (18 %), a većina Albanaca dobia je talijansko (55 %) ili grčko državljanstvo (42 %). Velika većina Indijaca (59 %) dobila je britansko državljanstvo, otprilike polovina Pakistanaca dobila je britansko državljanstvo (51 %), a polovina Turaka dobila je njemačko državljanstvo (50 %).

15 % bili slu bivši državljani drugih država članica EU-a

Otprilike 863,3 tisuće državljana zemalja koje nisu članice EU-a s boravištem u jednoj od država članica EU-a steklo je državljanstvo 2016., odnosno 19 % više nego 2015. Time su državljani zemalja koje nisu članice činili 87 % svih osoba koje su 2016. stekle državljanstvo neke od država članica EU-a. Ti novi državljani država iz skupine EU-28 bili su većinom iz Afrike (30 % ukupnog broja stečenih državljanstava), Azije (21 %), Europe izvan skupine država EU-28 (20 %), a Sjeverne i Južne Amerike (15 %).

Broj državljana država članica EU-a koji su stekli državljanstvo druge države članice EU-a iznosio je 120,2 tisuće, tj. 12,1 % ukupnog broja stečenih državljanstava. U apsolutnim vrijednostima, najveću skupinu državljana skupine država EU-28 koji su stekli državljanstvo druge države članice EU-a činili su Rumunji koji su postali državljani Italije (13,0 tisuća osoba) ili Njemačke (3,8 tisuća osoba), Poljaci koji su postali državljani Njemačke (6,7 tisuća osoba) ili Ujedinjene Kraljevine (4,4 tisuće osoba), Talijani koji su postali državljani Njemačke (3,6 tisuća osoba) ili Ujedinjene Kraljevine (1,3 tisuće osoba), Bugari koji su postali državljani Njemačke (1,7 tisuća osoba) ili Ujedinjene Kraljevine (1,2 tisuća osoba), Britanci koji su postali državljani Njemačke (2,7 tisuća osoba) ili Švedske (1,0 tisuća osoba) te Portugalci koji su postali državljani Francuske (2,6 tisuća osoba) ili Luksemburga (1,1 tisuću osoba).

U Luksemburgu, Mađarskoj i Malti većina novih državljanstava dodijeljena je državljanima drugih država članica EU-a. U Luksemburgu su najveći udio činili portugalski državljani, nakon kojih su slijedili francuski, talijanski, njemački i belgijski državljani, a u Mađarskoj su među državljanima država članica EU-a državljanstvo stjecali gotovo isključivo Rumunji.

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Izvori podataka

Osobito je teško mjeriti iseljavanje; teže je brojiti ljude koji napuštaju zemlju, nego one koji dolaze. Analizom kojom se uspoređuju podaci o useljavanju u države članice EU-a i iseljavanju iz njih tijekom 2016. (zrcalna statistika) potvrđeno je da je tako u mnogim zemljama pa je stoga ovaj članak usmjeren na podatke o useljavanju.

Eurostat izrađuje statističke podatke o nizu pitanja povezanih s međunarodnim migracijskim tokovima, ukupnim brojem građana koji nemaju državljanstvo zemlje boravišta i stjecanjem državljanstva. Podaci se prikupljaju svake godine, a Eurostatu ih dostavljaju nacionalna statistička tijela država članica EU-a.

Osnova za prikupljanje podataka

Prikupljanje podataka o migracijama, državljanstvu i azilu temelji se od 2008. na Uredbi 862/2007; analiza i sastav pojedinih skupina za zemlje EU-a, EFTA-e i zemlje kandidatkinje 1. siječnja referentne godine navedeni su u Provedbenoj uredbi 351/2010. Tom se Uredbom definira ključni skup statističkih podataka o međunarodnim migracijskim tokovima, ukupnom broju stranih državljana, stjecanju državljanstva, boravišnim dozvolama, azilu i mjerama za suzbijanje nezakonitog ulaska i boravka. Iako se države članice EU-a mogu i dalje koristiti svim primjerenim podacima u skladu s nacionalnom dostupnošću i praksom, statistički podaci prikupljeni u skladu s Uredbom moraju se temeljiti na zajedničkim definicijama i pojmovima. Većina država članica EU-a temelji svoje statističke podatke na izvorima administrativnih podataka, na primjer registrima stranih državljana, registrima boravišnih ili radnih dozvola, registrima zdravstvenog osiguranja i registrima poreznih obveznika. Neke se zemlje pri izradi statističkih podataka o migracijama koriste zrcalnom statistikom, anketnim uzorcima ili metodama procjene. Očekuje se da će se provedbom Uredbe povećati dostupnost i usporedivost statističkih podataka o migracijama i državljanstvu.

Podaci o stjecanju državljanstva u načelu se prikupljaju iz administrativnih sustava. Očekuje se da će se provedbom Uredbe povećati dostupnost i usporedivost statističkih podataka o migracijama i državljanstvu.

Kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 862/2007, izračunom su obuhvaćeni svi useljenici koji borave (ili za koje se očekuje da će boraviti) na državnom području države članice EU-a u razdoblju od najmanje 12 mjeseci, kao i iseljenici koji žive u inozemstvu dulje od 12 mjeseci. Prema tome, podaci koje prikuplja Eurostat odnose se na migracije u razdoblju od 12 mjeseci ili duže: pojmom „migranti”obuhvaćene su stoga osobe koje su migrirale na razdoblje od godinu dana ili više kao i osobe koje su trajno migrirale.

Kada je riječ o definiciji „dobi” za potrebe mjerenja migracijskih tokova, treba napomenuti da se podaci za 2016. odnose na navršenu dob ispitanika ili na dob na kraju referentne godine za sve države članice EU-a osim Irske, Grčke, Austrije, Malte, Rumunjske, Slovenije i Ujedinjene Kraljevine (u kojima se podaci odnose na navršenu dob ispitanika ili na njihov posljednji rođendan).

Države članice i zemlje EFTA-e prema uključivanju / isključivanju tražitelja azila i izbjeglica u podatke o stanovništvu prijavljene Eurostatu u okviru ujednačenog prikupljanja demografskih podataka za referentnu godinu 2016.

Broj stanovnika 01.01.2017 Uključeni Isključeni
Tražitelji azila s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal, Ujedinjena Kraljevina, Norveška, Švicarska Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Island, Lihtenštajn
Izbjeglice s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Cipar, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Austrija, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina, Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska

Napomena: Norveška (nisu uključeni tražitelji azila i izbjeglice bez boravišne dozvole)


Države članice i zemlje EFTA-e prema uključivanju / isključivanju tražitelja azila i izbjeglica u podatke o migracijama prijavljene Eurostatu u okviru ujednačenog prikupljanja demografskih podataka za referentnu godinu 2016.

Migracije za 2016. Uključeni Isključeni
Tražitelji azila s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Njemačka, Estonija, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal, Ujedinjena Kraljevina, Švicarska, Norveška Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Irska, Hrvatska, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Island, Lihtenštajn
Izbjeglice s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Austrija, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina, Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska Cipar

Napomena: Norveška (nisu uključeni tražitelji azila i izbjeglice bez boravišne dozvole); Irska (izbjeglice koji ne žive u privatnom kućanstvu nisu uključeni)

Pojam 'izbjeglica' ne odnosi se samo na osobe kojima je odobren status izbjeglice (kako je definirano u članku 2. točki (e) Direktive 2011/95/EZ u smislu članka 1. Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. kako je izmijenjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967.), već i na osobe kojima je odobrena supsidijarna zaštita (definirana u članku 2. točki (g) Direktive 2011/95/EZ) i na osobe obuhvaćene odlukom kojom im se odobrava boravak iz humanitarnih razloga u skladu s nacionalnim pravom o međunarodnoj zaštiti.

Tražitelj azila: Zahtjevi za azil koji su podneseni prvi puta specifični su za države i ne uključuju vremensko ograničenje. Stoga tražitelj azila može prvi puta podnijeti zahtjev u jednoj zemlji te potom ponovno prvi puta u bilo kojoj drugoj zemlji. Ako tražitelj azila ponovno podnese zahtjev u istoj državi nakon bilo kojeg vremenskog razdoblja, neće se smatrati da je zahtjev podnio prvi puta.

Podatke o stjecanju državljanstva Eurostat prikuplja u skladu s odredbama članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe (EZ) br. 862/2007 kojima se navodi sljedeće: „Države članice Komisiji (Eurostatu) dostavljaju statističke podatke o broju (...) osoba koje imaju uobičajeno boravište na državnom području države članice i koje su tijekom referentne godine dobile državljanstvo zemlje članice (...) razvrstane prema (...) prethodnom državljanstvu tih osoba i prema tome je li osoba prethodno bila bez državljanstva”.

Kada je riječ o definiciji dobi za potrebe stjecanja državljanstva, treba napomenuti da se podaci za 2015. odnose navršenu dob ispitanika ili dob na kraju referentne godine za sve države članice EU-a osim Njemačke, Irske, Austrije, Liitve, Malte, Rumunjske, Slovenije i Ujedinjene Kraljevine (u ovim državama podaci se odnose na navršenu dob ispitanika ili dob prilikom posljednjeg rođendana).

„Stopom naturalizacije” treba se oprezno koristiti jer se brojnik odnosi na sve načine stjecanja državljanstva, a ne samo na naturalizaciju stranih državljana s boravištem u predmetnoj državi članici koji ispunjavaju uvjete, dok se nazivnikom obuhvaćaju svi stranci, a ne oni stranci koji ispunjavaju uvjete za naturalizaciju.

Kontekst

Državljani država članica EU-a mogu slobodno putovati i slobodno se kretati u okviru unutarnjih granica EU-a. Migracijske politike unutar EU-a koje se odnose na državljane zemalja koje nisu članice EU-a sve su više usmjerene na privlačenje određenog profila migranata, često radi smanjivanja nedostatka određenih vještina. Odabir se može temeljiti na znanju jezika, radnom iskustvu, obrazovanju i dobi. S druge strane, poslodavci mogu izvršiti odabir kako bi migranti već imali posao u trenutku dolaska.

Osim na politike za poticanje zapošljavanja, politika useljavanja često je usmjerena na dva područja: sprječavanje zabranjenih migracija i nezakonitog zapošljavanja migranata kojima nije dopušteno raditi te na promicanje integracije useljenika u društvo. Uložena su znatna sredstva u borbu protiv krijumčarenja i trgovanja ljudima u EU-u.

Neki od najvažnijih tekstova donesenih u području useljavanja su:

Unutar Europske komisije za europsku migracijsku politiku odgovorna je Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove. Europska komisija ponovno je 2005. pokrenula raspravu o potrebi za zajedničkim skupom pravila za prihvat ekonomskih migranata donošenjem dokumenta Green paper on an EU approach to managing economic migration (COM(2004) 811 final) (na engleskom) što je krajem 2005. dovelo do prihvaćanja policy plan on legal migration (COM(2005) 669 final) (na engleskom). U srpnju 2006. Europska komisija donijela je Komunikaciju opolicy priorities in the fight against illegal immigration of third-country nationals (COM(2006) 402 final) (na engleskom) kojom se nastoji postići ravnoteža između sigurnosti i osnovnih prava pojedinaca tijekom svih faza procesa nezakonitog useljavanja. U rujnu 2007. Europska komisija predstavila je svojethird annual report on migration and integration (COM(2007) 512 final) (na engleskom). U Komunikaciji Europske komisije donesenoj u listopadu 2008. isticala se važnost jačanja globalnog pristupa migracijama: povećavanje usklađenosti, povezanosti i sinergije (COM(2008) 611 final) (na engleskom) kao aspekta vanjske i razvojne politike. Čelnici država i vlada EU-a prihvatili su u prosincu 2009. Stockholm programme (na engleskom) kojim su utvrđeni okvir i niz načela za trajni razvoj europskih politika o pravosuđu i unutarnjim poslovima za razdoblje od 2010. do 2014., a središnji su dio tog programa pitanja povezana s migracijama. Kako bi se uvele dogovorene promjene, Europska komisija donijela je 2010. action plan implementing the Stockholm programme – delivering an area of freedom, security and justice for Europe’s citizens (COM(2010) 171 final) (na engleskom).

Europska komisija objavila je u svibnju 2013. EU Citizenship Report 2013’ (COM(2013) 269 final) (na engleskom). U izvješću se napominje da građanstvo EU-a sa sobom donosi nova prava i nove prilike. Pravo koje se najviše povezuje s građanstvom EU-a jest pravo na slobodno kretanje i život unutar EU-a. S obzirom na suvremenu tehnologiju i činjenicu da je sada lakše putovati, slobodom kretanja Europljanima se omogućuje da svoj vidokrug prošire izvan državnih granica, da na kraće ili duže vrijeme napuste svoju zemlju, da iz svoje zemlje odlaze raditi, studirati ili osposobljavati se u druge članice EU-a ili da tamo putuju poslovno ili kao turisti, odnosno da idu kupovati preko granice. Slobodom kretanja mogle bi se poboljšati društvena i kulturološka interakcija unutar EU-a i stvoriti veća povezanost među Europljanima. Osim toga, njome bi se poduzećima i potrošačima mogla omogućiti uzajamna gospodarska korist, među ostalim i onima koji ostaju kod kuće, s obzirom na to da se unutarnje prepreke kontinuirano uklanjaju.

Europska komisija predstavila je 13. svibnja 2015. Europski migracijski program (COM(2015) 240 final) kojim se utvrđuju hitne mjere koje treba poduzeti u cilju rješavanja krizne situacije u Sredozemlju i koraci koje treba poduzeti sljedećih godina radi boljeg upravljanja svim aspektima migracija.

Izvješće European migration network annual report on immigration and asylum (2016) objavljeno je u travnju 2017. Ovim se izvješćem daje pregled glavnih promjena u zakonima i politikama koje se odvijaju diljem EU-a u cjelini i unutar zemalja sudionica. Ono je sveobuhvatni dokument kojim su pokriveni svi aspekti migracijske politike i politike azila Glavne uprave za migracije i unutarnje poslove (na engleskom) i agencija EU-a.

Zakonodavni instrumenti - European Agenda on Migration (na engleskom)

Materijali za tisak - European Agenda on Migration (na engleskom)

Izravan pristup
Ostalim člancima
Tablicama
Baza podataka
Tematskoj stranici
Publikacijama
Metodologiji
Zakonodavstvu
Vizualizacijama
Vanjskim poveznicama





Podaci o migracijama i migrantnom stanovništvu
Immigration (migr_immi)
Immigration by age and sex (migr_imm8)
Immigration by five year age group, sex, and citizenship (migr_imm1ctz)
Immigration by five year age group, sex and country of birth (migr_imm3ctb)
Immigration by age , sex and broad group of citizenship (migr_imm2ctz)
Immigration by age, sex and broad group of country of birth (migr_imm4ctb)
Immigration by sex, citizenship and broad group of country of birth (migr_imm6ctz)
Immigration by sex, country of birth and broad group of citizenship (migr_imm7ctb)
Immigration by five year age group, sex, and country of previous residence (migr_imm5prv)
Immigration by age group, sex and level of human development of the country of citizenship (migr_imm9ctz)
Immigration by age group, sex and level of human development of the country of birth (migr_imm10ctb)
Immigration by age group, sex and level of human development of the country of previous residence (migr_imm11prv)
Emigration (migr_emi)
Emigration by age and sex (migr_emi2)
Emigration by five year age group, sex and citizenship (migr_emi1ctz)
Emigration by five year age group, sex and country of birth (migr_emi4ctb)
Emigration by five year age group, sex, and country of next usual residence (migr_emi3nxt)
Acquisition and loss of citizenship (migr_acqn)
Acquisition of citizenship by sex, age group and former citizenship (migr_acq)
Residents who acquired citizenship as a share of residents non-citizens by former citizenship and sex(%) (migr_acqs)
Acquisition of citizenship by sex, age group and level of human development of former citizenship (migr_acq1ctz)
Loss of citizenship by sex and new citizenship (migr_lct)
Population (demo_pop)
Population on 1 January by age, sex and broad group of citizenship (migr_pop2ctz)
Population on 1 January by age group, sex and citizenship (migr_pop1ctz)
Population on 1 January by age group, sex and country of birth (migr_pop3ctb)
Population on 1 January by age, sex and broad group of country of birth (migr_pop4ctb)
Population on 1 January by sex, citizenship and broad group of country of birth (migr_pop5ctz)
Population on 1 January by sex, country of birth and broad group of citizenship (migr_pop6ctb)
Population on 1 January by age group, sex and level of human development of the country of citizenship (migr_pop7ctz)
Population on 1 January by age group, sex and level of human development of the country of birth (migr_pop8ctb)
građani EU-a i EFTA-e koji 1. siječnja imaju uobičajeno boravište u drugoj zemlji EU-a/EFTA-e (migr_pop9ctz)