Statistički podaci o migracijama i migrantnom stanovništvu


Podaci iz ožujka 2019.

Planirano ažuriranje članka: rujan 2020.

Engleska inačica članka sadržava novije podatke.

Glavni podaci
U EU je 2017. ušlo 2,4 milijuna useljenika iz zemalja koje nisu članice EU-a.
Od ukupno 512,4 milijuna osoba koje su 1. siječnja 2018. živjele u EU-u, njih 22,3 milijuna (4,4 %) bili su državljani zemalja koje nisu članice EU-a.
U državama članicama EU-a državljanstvo je 2017. dobilo 825 tisuća osoba.

Imigranti, 2017.

U ovom članku predstavljena je statistika Europske unije (EU) o međunarodnim migracijama (tokovi) i broju domaćih i stranih državljana u stanovništvu te se navode podaci o stjecanju državljanstva. Na migraciju utječe kombinacija gospodarskih, okolišnih, političkih i društvenih čimbenika: u državi podrijetla migranta (čimbenik poticanja) ili u zemlji odredišta (čimbenik privlačenja). Povijesno se smatra da su relativno gospodarsko blagostanje i politička stabilnost EU-a imali znatni učinak privlačenja na useljenike.

U odredišnim zemljama međunarodne migracije mogu se upotrebljavati kao alat za uklanjanje određenih nedostataka na tržištu rada. Međutim, samim migracijama gotovo sigurno se neće obrnuti postojeći trend starenja stanovništva koji postoji u mnogim dijelovima EU-a.


Cijeli članak

Migracijski tokovi: U EU je 2017. uselilo 2,4 milijuna osoba iz država koje nisu članice EU-a

U države članice EU-28 2017. uselilo je ukupno 4,4 milijuna osoba, a registriran je najmanje 3,1 milijun iseljenika iz država članica EU-a. Međutim, ti ukupni podaci nisu pokazatelj migracijskih tokova u EU / iz EU-a u cjelini jer uključuju i tokove među državama članicama EU-a.

Od tih 4,4 milijuna useljenika 2017. otprilike 2,0 milijuna bili su državljani zemalja koje nisu članice EU-a, 1,3 milijuna bili su državljani neke druge države članice EU-a, otprilike 1,0 milijuna bile su osobe koje su migrirale u državu članicu EU-a čiji su državljani (na primjer državljani koji se vraćaju ili državljani rođeni u inozemstvu), a oko 11 tisuća bile su osobe bez državljanstva.

Tablica 1.: Useljavanje prema državljanstvu, 2017.
Izvor: Eurostat (migr_imm1ctz)

Njemačka: najveći broj useljenika i iseljenika

Njemačka je 2017. prijavila najveći ukupni broj useljenika (917,1 tisuća), a za njom slijede Ujedinjena Kraljevina (644,2 tisuće), Španjolska (532,1 tisuća), Francuska (370,0 tisuća) i Italija (343,4 tisuće). Njemačka je 2017. prijavila i najveći broj iseljenika (560,7 tisuća), a za njom slijede Španjolska (368,9 tisuća), Ujedinjena Kraljevina (359,7 tisuća), Francuska (312,6 tisuća), Rumunjska (242,2 tisuće) i Poljska (218,5 tisuća). Ukupno su 22 države članice EU-a izvijestile da su 2017. zabilježile više useljavanja nego iseljavanja, a u Bugarskoj, Hrvatskoj, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj broj iseljenika bio je veći od broja useljenika.

Grafikon 1.: Useljenici, 2017.
(na 1 000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (migr_imm1ctz) i (migr_pop1ctz)

U odnosu na veličinu rezidentnog stanovništva u Malti je 2017. zabilježena najviša stopa useljavanja (46 useljenika na 1 000 osoba), a slijedi Luksemburg (41 useljenik na 1 000 osoba) – vidjeti grafikon 1. Najviša stopa iseljavanja zabilježena je 2017. u Luksemburgu (23 iseljenika na 1 000 osoba), Cipru (18 iseljenika na 1 000 osoba), Litvi (17 iseljenika na 1 000 osoba) te Malti (15 iseljenika na 1 000 osoba).

Grafikon 2.: Razdioba useljenika prema državljanstvu, 2017.
(% svih useljenika)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)

Najveći udio useljenika s državljanstvom u Rumunjskoj, a najmanji u Luksemburgu

Relativni udio useljenika s državljanstvom (useljenika koji imaju državljanstvo države članice EU-a u koju useljavaju) u ukupnom broju useljenika 2017. bio je najveći u Rumunjskoj (82 % svih useljenika), Poljskoj (63 %), Slovačkoj (60 %), Portugalu (55 %), Bugarskoj (51 %) i Hrvatskoj (51 %). Jedino su te države članice EU-a prijavile da je useljavanje osoba s državljanstvom te iste države činilo više od polovine ukupnog broja useljenika – vidjeti grafikon 2. S druge strane, udio useljavanja osoba s državljanstvom u Luksemburgu 2017. iznosio je samo 5 % ukupnog useljavanja.

Tablica 2.: Useljavanje prema državi rođenja, 2017.
Izvor: Eurostat (migr_imm3ctb)

Istraživanja o useljenicima sa stranim podrijetlom često se temelje na podacima o državljanstvu. Međutim, s obzirom na to da osoba tijekom života može promijeniti državljanstvo, korisno je analizirati podatke i prema državi rođenja. Relativni udio useljenika koji useljavaju u zemlju u kojoj su rođeni u ukupnom broju useljenika bio je najveći u Rumunjskoj (54 % svih useljenika), a slijede Bugarska (49 %) i Estonija (44 %). S druge strane, Luksemburg je prijavio relativno malen udio useljenika koji useljavaju u zemlju u kojoj su rođeni, manji od 5 % ukupnog useljavanja 2017.

Tablica 3.: Useljavanje prema prethodnoj državi boravišta, 2017.
Izvor: Eurostat (migr_imm5prv)

Prethodno boravište: U EU je 2017. ušlo 2,4 milijuna useljenika

Tijekom 2017. otprilike 2,4 milijuna useljenika iz zemalja koje nisu članice EU-a uselilo je u skupinu država EU-28. Osim toga, 1,9 milijuna osoba koje su prethodno živjele u jednoj od država članica EU-a preselilo je u drugu državu članicu.

Na temelju analize prema prethodnom boravištu, Luksemburg je prijavio najveći udio useljenika iz drugih država članica EU-a (94 % ukupnog broja useljenika 2017.), a slijede Slovačka (79 %) i Rumunjska (69 %); relativno malen udio prijavile su Italija (22 % svih useljenika) te Slovenija, Švedska i Španjolska (po 28 %) – vidjeti tablicu 3.

Grafikon 3.: Useljenici prema spolu, 2017.
(% svih useljenika)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)

Kada je riječ o podjeli useljenika u države članice EU-a prema spolu, 2017. bilo je nešto više muškaraca nego žena (54 % odnosno 46 %). Država članica koja je prijavila najveći udio muških useljenika bila je Litva (70 %); s druge strane, najveći udio ženskih useljenika zabilježen je u Irskoj (53 %).

Grafikon 4.: Dobna struktura useljenika prema državljanstvu, EU, 2017.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)

Polovica useljenika u dobi ispod 28

Useljenici u države članice EU-a bili su 2017. u prosjeku znatno mlađi od stanovništva koje već boravi u zemlji odredišta. Medijan dobi ukupnog stanovništva skupine država EU-28 1. siječnja 2018. iznosio je 43,1 godinu, a 2017. za useljenike u skupinu država EU-28 iznosio je 28,3 godine.

Tablica 4.: Stanovništvo bez državljanstva zemlje boravišta prema skupini državljanstva, 1. siječnja 2018.
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)

Migranti: u EU-u su 1. siječnja 2018. živjela 22,3 milijuna državljana zemalja koje nisu članice EU-a

Osoba koje borave u državi članici EU-a, a imaju državljanstvo države koja nije članica EU-a, bilo je 1. siječnja 2018. ukupno 22,3 milijuna, odnosno 4,4 % stanovništva skupine država EU-28. Nadalje, 1. siječnja 2018. ukupno je 17,6 milijuna državljana jedne države članice EU-a živjelo u nekoj drugoj državi članici.

U apsolutnim vrijednostima, najveći broj stranih državljana koji su živjeli u državama članicama EU-a 1. siječnja 2018. zabilježen je u Njemačkoj (9,7 milijuna osoba), Ujedinjenoj Kraljevini (6,3 milijuna), Italiji (5,1 milijun), Francuskoj (4,7 milijuna) i Španjolskoj (4,6 milijuna). Strani državljani u tih pet država članica zajedno su činili 76 % ukupnog broja stranih državljana koji žive u svim državama članicama EU-a, a tih istih pet država članica imalo je udio od 63 % u stanovništvu skupine država EU-28.

Strano stanovništvo u većini država članica jesu državljani zemalja koje nisu članice EU-a

Belgija, Irska, Cipar, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Austrija, Rumunjska, Slovačka i Ujedinjena Kraljevina bile su 1. siječnja 2018. jedine države članice EU-a u kojima su strani državljani bili većinom državljani druge države članice. To znači da su u većini država članica EU-a većina stranih državljana bili državljani zemalja koje nisu članice EU-a (vidjeti tablicu 5.). U Latviji i Estoniji udio državljana iz zemalja koje nisu članice posebno je velik zbog velikog broja priznatih stanovnika bez državljanstva (uglavnom državljana bivšeg Sovjetskog Saveza koji u tim zemljama imaju prebivalište, ali nisu stekli nijedno drugo državljanstvo.).

Grafikon 5.: Udio stranih državljana u rezidentnom stanovništvu, 1. siječnja 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)

Najveći udio stranih stanovnika u Luksemburgu, najmanji u Rumunjskoj

U relativnom smislu, država članica EU-a s najvećim udjelom stranih državljana bio je Luksemburg, u kojem su strani državljani činili 48 % ukupnog stanovništva. Velik udio stranih državljana (10 % ili više rezidentnog stanovništva) zabilježen je i u Cipru, Austriji, Estoniji, Malti, Latviji, Belgiji, Irskoj i Njemačkoj. S druge strane, strani državljani činili su manje od 1 % stanovništva u Poljskoj i Rumunjskoj (po 0,6 %) te u Litvi (0,9 %).

Tablica 5.: Stanovništvo rođeno u inozemstvu prema državi rođenja, 1. siječnja 2018.
Izvor: Eurostat (migr_pop3ctb)

Ukupno 38,2 milijuna osoba rođenih izvan skupine država EU-28 živjelo je u državama članicama EU-a 1. siječnja 2018., a 21,8 milijuna osoba rođenih u EU-u boravilo je u državi članici EU-a u kojoj su se nisu rodili. Broj osoba rođenih u drugim državama članicama EU-a bio je veći od broja osoba rođenih izvan skupine država EU-28 jedino u Irskoj, Cipru, Luksemburgu, Mađarskoj, Malti i Slovačkoj.

Tablica 6.: Glavne zemlje državljanstva i rođenja stranog stanovništva / stanovništva rođenog u inozemstvu, 1. siječnja 2018.
(u apsolutnim vrijednostima i kao postotak ukupnog broja stranog stanovništva / stanovništva rođenog u inozemstvu)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz) i (migr_pop3ctb)

U tablici 6. prikazan je sažetak pet glavnih skupina stranih državljana i stanovništva rođenog u inozemstvu za države članice EU-a i zemlje EFTA-e (podložno dostupnosti podataka).

Grafikon 6.: Broj državljana EU-a koji imaju uobičajeno boravište u ostalim državama EU-a od 1. siječnja 2018.,
(u milijunima)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)

Rumunjski, poljski, talijanski, portugalski i britanski državljani činili su pet najvećih skupina državljana EU-a koji žive u drugim državama članicama EU-a 2018. (vidjeti grafikon 6.).

Grafikon 7.: Dobna struktura domaćeg i stranog stanovništva, EU-28, 1. siječnja 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_pop2ctz)

Strani državljani mlađi su od državljana država članica

Analiza dobne strukture stanovništva pokazuje da je, za skupinu država EU-28 u cjelini, strano stanovništvo bilo mlađe od domaćeg stanovništva. Na temelju podjele stranaca prema dobi može se zaključiti da je udio relativno mladih odraslih osoba radne dobi kod stranih državljana viši od tog istog udjela kod domaćeg stanovništva. Medijan dobi državljana skupine država EU-28 1. siječnja 2018. iznosio je 44 godine, a medijan dobi stranih državljana koji žive u EU-u 36 godina.


Grafikon 8.: Broj osoba koje su stekle državljanstvo države članice EU-a, EU-28, 2009. – 2017. (1000)
Izvor: Eurostat (migr_acq)


Stjecanje državljanstva: U državama članicama EU-a državljanstvo je 2017. dobilo 825 tisuća osoba

Stjecanje državljanstva smanjilo se za 17 % tijekom 2017.


Državljanstvo država članica EU-a 2017. steklo je ukupno 825,4 tisuća osoba, odnosno 17 % manje nego 2016. Tijekom 2017. najviše je osoba, odnosno 146,6 tisuća (ili 18 % ukupnog broja u skupini država EU-28)., steklo državljanstvo u Italiji. Ostale države u kojima su, nakon Italije, zabilježene najviše stope stjecanja državljanstva bile su Ujedinjena Kraljevina (123,1 tisuća), Njemačka (115,4 tisuće), Francuska (114,3 tisuće) i Švedska (68,9 tisuća).

U apsolutnim vrijednostima, najveći porast broja stečenih državljanstava u odnosu na 2016. zabilježen je u Švedskoj, čije je državljanstvo steklo 7 600 stanovnika više nego prethodne godine, a slijedi je Belgija (5 500). S druge strane, najveća apsolutna smanjenja zabilježena su u Španjolskoj (španjolsko državljanstvo dobilo je 84 400 osoba manje nego 2016.), a slijede Italija (55 000) i Ujedinjena Kraljevina (26 300).

Tablica 7.: Stjecanja državljanstva prema skupini prethodnog državljanstva u skupini država EU-28 i zemljama EFTA-e, 2017.
Izvor: Eurostat (migr_acq)

Otprilike 673,0 tisuće državljana zemalja koje nisu članice EU-a s boravištem u jednoj od država članica EU-a steklo je državljanstvo 2017., što je smanjenje od 22 % u odnosu na 2016. Time su državljani zemalja koje nisu članice EU-a činili 82 % svih osoba koje su 2017. stekle državljanstvo neke od država članica EU-a. Ti novi državljani država iz skupine EU-28 bili su većinom iz Afrike (27 % ukupnog broja stečenih državljanstava), europskih zemalja izvan skupine država EU-28 (21 %), Azije (21 %) te Sjeverne i Južne Amerike (11 %). Broj državljana država članica EU-a koji su stekli državljanstvo druge države članice EU-a iznosio je 137,8 tisuća, tj. 17 % ukupnog broja stečenih državljanstava. U apsolutnim vrijednostima, najveće skupine državljana država iz skupine EU-28 koji su stekli državljanstvo druge države članice EU-a bili su Rumunji koji su postali državljani Italije (8,0 tisuća osoba) ili Njemačke (4,3 tisuće osoba), Poljaci koji su postali državljani Ujedinjene Kraljevine (7,1 tisuća osoba) ili Njemačke (6,3 tisuće osoba), Britanci koji su postali državljani Njemačke (6,9 tisuća osoba) ili Francuske (1,7 tisuća osoba), Talijani koji su postali državljani Njemačke (4,2 tisuće osoba) ili Ujedinjene Kraljevine (3,5 tisuća osoba).

U Luksemburgu, Mađarskoj i Malti većina novih državljanstava dodijeljena je državljanima drugih država članica EU-a. U Luksemburgu su najveći udio činili portugalski državljani, nakon kojih su slijedili francuski, britanski, talijanski i belgijski državljani, a u Mađarskoj su među državljanima država članica EU-a državljanstvo stjecali gotovo isključivo Rumunji.

Kao i prethodnih godina, najveću skupinu novih državljana u državama članicama EU-a 2017. činili su državljani Maroka (67,9 tisuća, odnosno 8,2 % svih dodijeljenih državljanstava), zatim državljani Albanije (58,9 tisuća ili 7,1 %), Indije (31,6 tisuća ili 3,8 %), Turske (29,9 tisuća ili 3,6 %) i Pakistana (23,1 tisuća ili 2,8 %). U odnosu na 2016. broj marokanskih državljana koji su stekli državljanstvo neke od država članica EU-a smanjio se za 33 %. Većina Marokanaca stekla je novo državljanstvo u Italiji (33 %), Španjolskoj (25 %) ili Francuskoj (25 %), a većina Albanaca dobila je grčko (51 %) ili talijansko državljanstvo (46 %). Većina Indijaca (52 %) dobila je britansko državljanstvo, otprilike polovina Turaka dobila je njemačko državljanstvo (50 %), a gotovo polovina Pakistanaca dobila je britansko državljanstvo (45 %).


Grafikon 9.: Stopa naturalizacije (stjecanje državljanstva na 100 rezidentnih stranih državljana), 2017.
Izvor: Eurostat (migr_acq)i (migr_pop1ctz)

Najviše stope naturalizacije u Švedskoj i Rumunjskoj

Pokazatelj koji se često upotrebljava jest „stopa naturalizacije” koja se definira kao omjer ukupnog broja dodijeljenih državljanstava i ukupnog broja osoba koje borave u predmetnoj zemlji bez državljanstva te zemlje na početku iste godine. Država članica s najvišom stopom naturalizacije 2017. bila je Švedska (8,2 stečena državljanstva na 100 stanovnika sa stranim državljanstvom), a slijede Rumunjska i Finska (s 5,9 odnosno 5,0 stečenih državljanstava na 100 stanovnika sa stranim državljanstvom).


Izvorni podaci za tablice i grafikone

Izvori podataka

Posebno je teško mjeriti iseljavanje. Teže je pratiti broj osoba koje napuštaju zemlju od onih koje dolaze u zemlju jer za migranta je često važnije o svojoj migraciji komunicirati s tijelima zemlje primateljice nego s tijelima zemlje koju napušta. Analizom kojom se uspoređuju podaci o useljavanju u države članice EU-a i iseljavanju iz njih tijekom 2017. (zrcalna statistika) potvrđeno je da je tako u mnogim zemljama; stoga je ovaj članak usmjeren na podatke o useljavanju.

Eurostat izrađuje statističke podatke o nizu pitanja povezanih s međunarodnim migracijskim tokovima, ukupnim brojem građana koji nemaju državljanstvo zemlje boravišta i stjecanjem državljanstva. Podaci se prikupljaju svake godine, a Eurostatu ih dostavljaju nacionalna statistička tijela država članica EU-a.

Pravni izvori

Prikupljanje podataka o migracijama i međunarodnoj zaštiti od 2008. temelji se na Uredbi br. 862/2007, a analiza i sastav pojedinih skupina za zemlje EU-a, EFTA-e i zemlje kandidatkinje 1. siječnja referentne godine navedeni su u Provedbenoj uredbi br. 351/2010. Tom se Uredbom definira ključni skup statističkih podataka o međunarodnim migracijskim tokovima, ukupnom broju stranih državljana, stjecanju državljanstva, boravišnim dozvolama, azilu i mjerama za suzbijanje nezakonitog ulaska i boravka. Iako se države članice EU-a mogu i dalje koristiti svim primjerenim izvorima podataka u skladu s nacionalnom dostupnošću i praksom, statistički podaci prikupljeni u skladu s Uredbom moraju se temeljiti na zajedničkim definicijama i pojmovima. Većina država članica EU-a temelji svoje statističke podatke na izvorima administrativnih podataka, na primjer registrima stranih državljana, registrima boravišnih ili radnih dozvola, registrima zdravstvenog osiguranja i registrima poreznih obveznika. Neke se zemlje pri izradi statističkih podataka o migracijama koriste zrcalnom statistikom, anketnim uzorcima ili metodama procjene. Očekuje se da će se provedbom Uredbe povećati dostupnost i usporedivost statističkih podataka o migracijama.

Kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 862/2007, izračunom su obuhvaćeni svi useljenici koji borave (ili za koje se očekuje da će boraviti) na državnom području države članice EU-a u razdoblju od najmanje 12 mjeseci, kao i iseljenici koji žive u inozemstvu dulje od 12 mjeseci. Prema tome, podaci koje prikuplja Eurostat odnose se na migracije u razdoblju od 12 mjeseci ili dulje: pojmom „migranti” obuhvaćene su stoga osobe koje su migrirale na razdoblje od godinu dana ili više kao i osobe koje su trajno migrirale. Podatke o stjecanju državljanstva Eurostat prikuplja u skladu s odredbama članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe (EZ) br. 862/2007 kojima se navodi sljedeće: „Države članice Komisiji (Eurostatu) dostavljaju statističke podatke o broju [...] osoba koje imaju uobičajeno boravište na državnom području države članice i koje su tijekom referentne godine dobile državljanstvo zemlje članice [...] razvrstane prema [...] prethodnom državljanstvu tih osoba i prema tome je li osoba prethodno bila bez državljanstva”.

Definicije

Dob: Kada je riječ o definiciji „dobi” za potrebe mjerenja migracijskih tokova, treba napomenuti da se podaci za 2017. odnose na navršenu dob ispitanika ili na dob na kraju referentne godine za sve države članice EU-a osim Irske, Grčke, Austrije, Malte, Rumunjske, Slovenije i Ujedinjene Kraljevine (u kojima se podaci odnose na navršenu dob ispitanika ili na njihov posljednji rođendan). Kada je riječ o definiciji dobi za potrebe stjecanja državljanstva, treba napomenuti da se podaci za 2017. odnose na navršenu dob ispitanika ili dob na kraju referentne godine za sve države članice EU-a osim Njemačke, Grčke, Irske, Austrije, Litve, Malte, Rumunjske, Slovenije i Ujedinjene Kraljevine (u tim državama podaci se odnose na navršenu dob ispitanika ili dob na njihov posljednji rođendan).

Države članice i zemlje EFTA-e prema uključenosti/isključenosti tražitelja azila i izbjeglica u podacima o stanovništvu prijavljenima Eurostatu u okviru ujednačenog prikupljanja demografskih podataka za referentnu godinu 2017.

Broj stanovnika 1.1.2018. Uključeni Isključeni
Tražitelji azila s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Belgija, Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal, Ujedinjena Kraljevina, Norveška, Švicarska Bugarska, Češka, Danska, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Island, Lihtenštajn
Izbjeglice s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Cipar, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Austrija, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina, Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska

Napomena: Norveška (nisu uključeni tražitelji azila i izbjeglice bez boravišne dozvole)


Države članice i zemlje EFTA-e prema uključenosti/isključenosti tražitelja azila i izbjeglica u podacima o migracijama prijavljenima Eurostatu u okviru ujednačenog prikupljanja demografskih podataka za referentnu godinu 2017.

Migracije za 2017. Uključeni Isključeni
Tražitelji azila s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Belgija, Njemačka, Estonija, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal, Ujedinjena Kraljevina, Švicarska, Norveška Bugarska, Češka, Danska, Irska, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Island, Lihtenštajn
Izbjeglice s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Cipar, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Austrija, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina, Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska

Napomena: Norveška (nisu uključeni tražitelji azila i izbjeglice bez boravišne dozvole); Irska (izbjeglice koji ne žive u privatnom kućanstvu nisu uključeni)

Izbjeglica: Pojam se ne odnosi samo na osobe kojima je odobren status izbjeglice (kako je definirano u članku 2. točki (e) Direktive 2011/95/EZ u smislu članka 1. Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. kako je izmijenjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967.) već i na osobe kojima je odobrena supsidijarna zaštita (definirana u članku 2. točki (g) Direktive 2011/95/EZ) i na osobe obuhvaćene odlukom kojom im se odobrava boravak iz humanitarnih razloga u skladu s nacionalnim pravom o međunarodnoj zaštiti.

Tražitelj azila: Zahtjevi za azil koji su podneseni prvi puta specifični su za države i ne uključuju vremensko ograničenje. Stoga tražitelj azila može prvi puta podnijeti zahtjev u jednoj zemlji te potom ponovno prvi puta u bilo kojoj drugoj zemlji. Ako tražitelj azila ponovno podnese zahtjev u istoj državi nakon bilo kojeg vremenskog razdoblja, neće se smatrati da je zahtjev podnio prvi put.

Stopa naturalizacije: Pojmom „stopa naturalizacije” treba se oprezno koristiti jer se brojnik odnosi na sve načine stjecanja državljanstva, a ne samo na naturalizaciju stranih državljana s boravištem u predmetnoj državi članici koji ispunjavaju uvjete, dok su nazivnikom obuhvaćeni svi stranci, a ne oni stranci koji ispunjavaju uvjete za naturalizaciju.

Kontekst

Državljani država članica EU-a mogu slobodno putovati i slobodno se kretati u okviru unutarnjih granica EU-a. Migracijske politike unutar EU-a koje se odnose na državljane zemalja koje nisu članice EU-a sve su više usmjerene na privlačenje određenog profila migranata, često radi smanjivanja nedostatka određenih vještina. Odabir se može temeljiti na znanju jezika, radnom iskustvu, obrazovanju i dobi. S druge strane, poslodavci mogu izvršiti odabir kako bi migranti već imali posao u trenutku dolaska.

Osim na politike za poticanje zapošljavanja, politika useljavanja često je usmjerena na dva područja: sprječavanje zabranjenih migracija i nezakonitog zapošljavanja migranata kojima nije dopušteno raditi te promicanje integracije useljenika u društvo. Uložena su znatna sredstva u borbu protiv krijumčarenja i trgovanja ljudima u EU-u.

Unutar Europske komisije za europsku migracijsku politiku odgovorna je Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove. Europska komisija ponovno je 2005. pokrenula raspravu o potrebi za zajedničkim skupom pravila za prihvat ekonomskih migranata donošenjem dokumenta Green paper on an EU approach to managing economic migration (COM(2004) 811 final) (na engleskom) što je krajem 2005. dovelo do prihvaćanja policy plan on legal migration (COM(2005) 669 final) (na engleskom). U srpnju 2006. Europska komisija donijela je Komunikaciju opolicy priorities in the fight against illegal immigration of third-country nationals (COM(2006) 402 final) (na engleskom) kojom se nastoji postići ravnoteža između sigurnosti i osnovnih prava pojedinaca tijekom svih faza procesa nezakonitog useljavanja. U rujnu 2007. Europska komisija predstavila je svojethird annual report on migration and integration (COM(2007) 512 final) (na engleskom). U Komunikaciji Europske komisije donesenoj u listopadu 2008. isticala se važnost jačanja globalnog pristupa migracijama: povećavanje usklađenosti, povezanosti i sinergije (COM(2008) 611 final) (na engleskom) kao aspekta vanjske i razvojne politike. Čelnici država i vlada EU-a prihvatili su u prosincu 2009. Stockholm programme (na engleskom) kojim su utvrđeni okvir i niz načela za trajni razvoj europskih politika o pravosuđu i unutarnjim poslovima za razdoblje od 2010. do 2014., a središnji su dio tog programa pitanja povezana s migracijama. Kako bi se uvele dogovorene promjene, Europska komisija donijela je 2010. action plan implementing the Stockholm programme – delivering an area of freedom, security and justice for Europe’s citizens (COM(2010) 171 final) (na engleskom).

Europska komisija objavila je u svibnju 2013. EU Citizenship Report 2013’ (COM(2013) 269 final) (na engleskom). U izvješću se napominje da građanstvo EU-a sa sobom donosi nova prava i nove prilike. Pravo koje se najviše povezuje s građanstvom EU-a jest pravo na slobodno kretanje i život unutar EU-a. S obzirom na suvremenu tehnologiju i činjenicu da je sada lakše putovati, slobodom kretanja Europljanima se omogućuje da svoj vidokrug prošire izvan državnih granica, da na kraće ili duže vrijeme napuste svoju zemlju, da iz svoje zemlje odlaze raditi, studirati ili osposobljavati se u druge članice EU-a ili da tamo putuju poslovno ili kao turisti, odnosno da idu kupovati preko granice. Slobodom kretanja mogle bi se poboljšati društvena i kulturološka interakcija unutar EU-a i stvoriti veća povezanost među Europljanima. Osim toga, njome bi se poduzećima i potrošačima mogla omogućiti uzajamna gospodarska korist, među ostalim i onima koji ostaju kod kuće, s obzirom na to da se unutarnje prepreke kontinuirano uklanjaju.

Europska komisija predstavila je 13. svibnja 2015. program European Agenda on Migration (na engleskom) (COM(2015) 240 final), u kojem su utvrđene hitne mjere koje treba poduzeti u cilju rješavanja krizne situacije u Sredozemlju i koraci koje treba poduzeti sljedećih godina radi boljeg upravljanja svim aspektima migracija.

Izvješće annual report on immigration and asylum (na engleskom) mreže European migration network (na engleskom) za 2016. objavljeno je u travnju 2017. Ovim se izvješćem daje pregled glavnih promjena u zakonima i politikama koje se odvijaju diljem EU-a u cjelini i unutar zemalja sudionica. Ono je sveobuhvatni dokument kojim su pokriveni svi aspekti migracijske politike i politike azila glavne uprave Directorate-General for Migration and Home Affairs (na engleskom) i agencija EU-a.

Ažurirani program European Agenda on Migration (na engleskom) 15. studenoga 2017. bio je usmjeren na izbjegličku krizu, zajedničku viznu politiku i Schengen. Teme su uključivale preseljenje i premještanje, financijsku potporu Grčkoj i Italiji te objekte namijenjene izbjeglicama. Ciljevi su uključivali omogućavanje izbjeglicama da dođu u Europu zakonitim i sigurnim putevima, pri čemu se osigurava da svaka država članica preuzme svoj dio odgovornosti za premještanje, uz integraciju migranata na lokalnoj i regionalnoj razini.

Europska komisija 24. srpnja 2018. objavila je a couple of factsheets highlighting the importance of cooperation and efficiency (na engleskom). Razvoj kontroliranih centara na teritoriju EU-a temeljio bi se na pristupu zajedničkih nastojanja s državama članicama. Koncept regionalnih platformi za iskrcavanje podrazumijevao bi blisku suradnju s relevantnim trećim zemljama.

Komisija je 4. prosinca 2018. objavila a progress report (na engleskom) o provedbi Europskog migracijskog programa, u kojem su ispitani napredak i nedostaci u provedbi Europskog migracijskog programa. Izvješće je bilo usmjereno na način na koji klimatske promjene, demografija i gospodarski čimbenici stvaraju nove razloge za odlazak te je njime potvrđeno da su pokretači migracijskog pritiska u Europi strukturne prirode, zbog čega je iznimno važno suočiti se s problemom na učinkovit i ujednačen način.

Neki od najvažnijih tekstova donesenih u području useljavanja su:

Zakonodavni instrumenti – European Agenda on Migration (na engleskom)

Materijali za tisak – European Agenda on Migration (na engleskom)

Izravan pristup
Ostali članci
Tablice
Baza podataka
Tematska stranica
Publikacije
Metodologija
Zakonodavstvo
Vizualizacije
Vanjske poveznice






Migration and acquisition of citizenship data
International migration (t_migr_int)
Immigration (tps00176)
Emigration (tps00177)
Acquisition of citizenship (tps00024)
Population (t_demo_pop)
Population without the citizenship of the reporting country (tps00157)
Foreign-born population (tps00178)
Acquisition of citizenship (tps00024)
Podaci o migracijama i migrantnom stanovništvu
Immigration (migr_immi)
Immigration by age and sex (migr_imm8)
Immigration by five year age group, sex, and citizenship (migr_imm1ctz)
Immigration by five year age group, sex and country of birth (migr_imm3ctb)
Immigration by age , sex and broad group of citizenship (migr_imm2ctz)
Immigration by age, sex and broad group of country of birth (migr_imm4ctb)
Immigration by sex, citizenship and broad group of country of birth (migr_imm6ctz)
Immigration by sex, country of birth and broad group of citizenship (migr_imm7ctb)
Immigration by five year age group, sex, and country of previous residence (migr_imm5prv)
Immigration by age group, sex and level of human development of the country of citizenship (migr_imm9ctz)
Immigration by age group, sex and level of human development of the country of birth (migr_imm10ctb)
Immigration by age group, sex and level of human development of the country of previous residence (migr_imm11prv)
Emigration (migr_emi)
Emigration by age and sex (migr_emi2)
Emigration by five year age group, sex and citizenship (migr_emi1ctz)
Emigration by five year age group, sex and country of birth (migr_emi4ctb)
Emigration by five year age group, sex, and country of next usual residence (migr_emi3nxt)
Acquisition and loss of citizenship (migr_acqn)
Acquisition of citizenship by sex, age group and former citizenship (migr_acq)
Residents who acquired citizenship as a share of residents non-citizens by former citizenship and sex(%) (migr_acqs)
Acquisition of citizenship by sex, age group and level of human development of former citizenship (migr_acq1ctz)
Loss of citizenship by sex and new citizenship (migr_lct)
Population (demo_pop)
Population on 1 January by age, sex and broad group of citizenship (migr_pop2ctz)
Population on 1 January by age group, sex and citizenship (migr_pop1ctz)
Population on 1 January by age group, sex and country of birth (migr_pop3ctb)
Population on 1 January by age, sex and broad group of country of birth (migr_pop4ctb)
Population on 1 January by sex, citizenship and broad group of country of birth (migr_pop5ctz)
Population on 1 January by sex, country of birth and broad group of citizenship (migr_pop6ctb)
Population on 1 January by age group, sex and level of human development of the country of citizenship (migr_pop7ctz)
Population on 1 January by age group, sex and level of human development of the country of birth (migr_pop8ctb)
građani EU-a i EFTA-e koji 1. siječnja imaju uobičajeno boravište u drugoj zemlji EU-a/EFTA-e (migr_pop9ctz)