Statistički podaci o migracijama i migrantnom stanovništvu - Statistics Explained
    

Statistički podaci o migracijama i migrantnom stanovništvu


Podaci iz svibnja 2020.

Planirano ažuriranje članka: srpanj 2021.

Glavni podaci

U EU-27 2018. ušlo je 2,4 milijuna useljenika iz zemalja izvan EU-27.

Od 446,8 milijuna osoba koje su 1. siječnja 2019. živjele u EU-27 njih 21,8 milijuna (4,9 %) bili su državljani zemalja izvan EU-27.

U državama članicama EU-27 državljanstvo je 2018. dobilo 672 tisuće osoba.

Imigranti, 2018.

U ovom članku predstavljena je statistika Europske unije (EU) o međunarodnim migracijama (tokovi), broju domaćih i stranih državljana u stanovništvu te se navode podaci o stjecanju državljanstva. Na migraciju utječe kombinacija gospodarskih, okolišnih, političkih i društvenih čimbenika: u matičnoj zemlji migranta (čimbenik poticanja) ili u zemlji odredišta (čimbenik privlačenja). Povijesno se smatra da su relativno gospodarsko blagostanje i politička stabilnost EU-a imali znatan učinak privlačenja na useljenike.

U odredišnim zemljama međunarodne migracije mogu se upotrebljavati kao alat za uklanjanje određenih nedostataka na tržištu rada. Međutim, samim migracijama gotovo se sigurno neće obrnuti postojeći trend starenja stanovništva koji postoji u mnogim dijelovima EU-a.

Cijeli članak

Migracijski tokovi: U države EU-27 2018. uselilo se 2,4 milijuna osoba iz zemalja izvan EU-27

Ukupno se 3,9 milijuna osoba uselilo u države članice EU-27 tijekom 2018., a registrirano je 2,6 milijuna iseljenika iz država članica EU-27. Međutim, ti ukupni podaci nisu pokazatelj migracijskih tokova u/iz EU-27 u cjelini jer uključuju i tokove među državama članicama EU-27. U 2018. bilo je 2,4 milijuna useljenika u države članice EU-27 iz država izvan EU-27, a oko 1,1 milijun osoba iselilo se iz država članica EU-27 u državu izvan EU-27 – vidjeti grafikon 1. Osim toga, 1,4 milijuna osoba koje su prethodno živjele u jednoj od država članica EU-27 preselilo se u drugu državu članicu.

Grafikon 1.: Iseljenici iz zemalja izvan EU-27 i useljenici u zemlje izvan EU-27, EU-27, 2013.– 2018.
(u milijunima)
Izvor: Eurostat (migr_imm12prv) i (migr_emi5nxt)

Njemačka: najveći broj useljenika i iseljenika

Njemačka je 2018. zabilježila najveći ukupni broj useljenika (893,9 tisuća), a za njom slijede Španjolska (643,7 tisuća), Francuska (386,9 tisuća) i Italija (332,3 tisuće). Njemačka je 2018. zabilježila i najveći broj iseljenika (540,4 tisuće), a za njom slijede Španjolska (309,5 tisuća), Francuska (341,4 tisuće), Rumunjska (231,7 tisuća) i Poljska (189,8 tisuća). U ukupno 22 države članice EU-27 u 2018. zabilježeno je više useljavanja nego iseljavanja, ali u Bugarskoj, Hrvatskoj, Latviji, Litvi i Rumunjskoj broj iseljenika bio je veći od broja useljenika.

Tablica 1.: Useljavanje prema državljanstvu, 2018.
Izvor: Eurostat (migr_imm1ctz)

U odnosu na veličinu rezidentnog stanovništva, u Malti su 2018. zabilježene najviše stope useljavanja (55 useljenika na 1 000 osoba), a zatim slijede Luksemburg (41 useljenik na 1 000 osoba) – vidjeti grafikon 2. Kad je riječ o iseljavanju, najviše su stope 2018. zabilježene u Luksemburgu (23 iseljenika na 1 000 osoba), Malti (19 iseljenika na 1 000 osoba), Cipru (18 iseljenika na 1 000 osoba) i Rumunjskoj (12 iseljenika na 1 000 osoba).

Grafikon 2: Useljenici, 2018.
(na 1000 stanovnika)
Izvor: Eurostat (migr_imm1ctz) i (migr_pop1ctz)

Najveći udio useljenika s državljanstvom u Rumunjskoj, a najmanji u Luksemburgu

Relativni udio useljenika s državljanstvom 2018. (useljenika s državljanstvom države članice EU-27 u koju useljavaju) u ukupnom broju useljenika bio je najviši u Rumunjskoj (82 % svih useljenika), Slovačkoj (60 %), Litvi (57 %), Poljskoj (55 %) i Bugarskoj (55 %). Jedino je u tim državama članicama EU-27 zabilježeno da je useljavanje osoba s državljanstvom te iste države činilo više od polovine ukupnog broja useljenika – vidjeti grafikon 3. S druge strane, udio useljavanja osoba s državljanstvom u Luksemburgu 2018. iznosio je samo 5 % ukupnog useljavanja.

Grafikon 3: Razdioba useljenika prema državljanstvu, 2018.
(% svih useljenika)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)

Istraživanja o useljenicima sa stranim podrijetlom često se temelje na podacima o državljanstvu. Međutim, s obzirom na to da se državljanstvo tijekom života osobe može promijeniti, isto je tako korisno analizirati podatke prema državi rođenja. Relativni udio useljenika koji useljavaju u zemlju u kojoj su rođeni u ukupnom broju useljenika bio je najveći u Bugarskoj i Litvi (51 % svih useljenika), zatim u Rumunjskoj (43 %) i Estoniji (40 %). S druge strane, Luksemburg je zabilježio relativno malen udio useljenika koji su i rođeni u toj zemlji, manji od 5 % ukupnog useljavanja 2018.

Tablica 2.: Useljavanje prema državi rođenja, 2018.
Izvor: Eurostat (migr_imm3ctb)

Prethodno boravište: 2,4 milijuna useljenika ušlo je 2018. u EU-27

Na temelju analize prema prethodnom boravištu, Luksemburg je prijavio najveći udio useljenika iz drugih država članica EU-27 (93 % ukupnog broja useljenika u 2018.), a zatim Slovačka (65 %) i Austrija (62 %); relativno malen udio prijavile su Španjolska (19 % svih useljenika), kao i Italija i Slovenija (obje 20 %) – vidjeti tablicu 3.

Tablica 3.: Useljavanje prema prethodnoj državi boravišta, 2018.
Izvor: Eurostat (migr_imm5prv)

Kada je riječ o podjeli useljenika u države članice EU-27 prema spolu, 2018. bilo je nešto više muškaraca nego žena (54 % odnosno 46 %). Država članica koja je prijavila najveći udio muških useljenika bila je Hrvatska (75 %); s druge strane, najveći udio ženskih useljenika zabilježen je u Portugalu (53 %).

Grafikon 4: Useljenici prema spolu, 2018.
(% svih useljenika)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)

Polovica je useljenika bila mlađa od 29 godina

Useljenici u države članice EU-27 bili su 2018. u prosjeku znatno mlađi od cjelokupnog stanovništva koje već boravi u zemlji odredišta. Na dan 1. siječnja 2019. medijan dobi cjelokupnog stanovništva država EU-27 bio je 43,7 godina, a 2018. za useljenike u države EU-27 bio je 29,2 godine.

Grafikon 5: Dobna struktura useljenika prema državljanstvu, EU, 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_imm2ctz)

Migrantno stanovništvo: 21,8 milijuna državljana zemalja izvan EU-27 živjelo je u državama članicama EU-27 1. siječnja 2019.

Osoba koje borave u državi članici EU-a, a imaju državljanstvo zemlje koja nije članica EU-a, bilo je 1. siječnja 2019. ukupno 21,8 milijuna, odnosno 4,9 % stanovništva država EU-27. Nadalje, 1. siječnja 2019. ukupno je 13,3 milijuna državljana jedne države članice EU-27 živjelo u nekoj drugoj državi članici EU-27.

U apsolutnim vrijednostima, najveći broj stranih državljana koji su živjeli u državama članicama EU-27 1. siječnja 2019. zabilježen je u Njemačkoj (10,1 milijun osoba), Italiji (5,3 milijuna), Francuskoj (4,9 milijuna) i Španjolskoj (4,8 milijuna). Strani državljani u tim četirima državama članicama zajedno su činili 71 % ukupnog broja stranih državljana koji žive u svim državama članicama EU-27, a te iste četiri države članice imale su udio od 58 % u stanovništvu zemalja EU-27.

Tablica 4.: Stanovništvo bez državljanstva zemlje boravišta prema skupini državljanstva, 1. siječnja 2019.
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)

Strano stanovništvo u većini država članica EU-27 jesu državljani zemalja izvan EU-27

Dana 1. siječnja 2019., Belgija, Irska, Luksemburg, Austrija i Slovačka bile su države članice EU-27 u kojima su strani državljani većinom bili državljani druge države članice EU-27. To znači da su u većini država članica EU-27 većina stranih državljana bili državljani zemalja izvan EU-27 (vidjeti tablicu 5.). U Latviji i Estoniji udio državljana iz zemalja koje nisu članice posebno je velik zbog velikog broja priznatih stanovnika bez državljanstva tih država (uglavnom državljana bivšeg Sovjetskog Saveza koji u tim zemljama imaju prebivalište, ali nisu stekli nijedno drugo državljanstvo).

Grafikon 6.: Udio stranih državljana u rezidentnom stanovništvu, 1. siječnja 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)

Najveći udio stranih stanovnika u Luksemburgu, najmanji u Rumunjskoj

U relativnom smislu, država članica EU-27 s najvećim udjelom stranih državljana bio je Luksemburg, u kojem su strani državljani činili 47 % ukupnog stanovništva. Velik udio stranih državljana (10 % ili više rezidentnog stanovništva) zabilježen je i u Cipru, Malti, Austriji, Estoniji, Latviji, Irskoj, Belgiji, Njemačkoj i Španjolskoj. S druge strane, strani državljani činili su manje od 1 % stanovništva u Poljskoj (0,8 %) i Rumunjskoj (0,6 %). Relativni udio stanovništva rođenog u inozemstvu u ukupnom stanovništvu bio je najviši u Luksemburgu (47 % rezidentnog stanovništva), zatim u Cipru (21 %) i Malti (20 %). S druge strane, Poljska je zabilježila malen udio stanovništva rođenog u inozemstvu, 2 % ukupnog stanovništva 1. siječnja 2019., zatim Bugarska (2,5 %), Rumunjska (3,2 %) i Slovačka (3,6 %).

Tablica 5.: Stanovništvo rođeno u inozemstvu prema državi rođenja, 1. siječnja 2019.
Izvor: Eurostat (migr_pop3ctb)

U tablici 6. prikazan je sažetak pet glavnih skupina stranih državljana i stanovništva rođenog u inozemstvu za države članice EU-27, Ujedinjenu Kraljevinu i zemlje EFTA-e (podložno dostupnosti podataka).

Tablica 6.: Glavne zemlje državljanstva i rođenja stranog stanovništva / stanovništva rođenog u inozemstvu, 1. siječnja 2019.
(u apsolutnim vrijednostima i kao postotak ukupnog broja stranog stanovništva / stanovništva rođenog u inozemstvu)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz) i (migr_pop3ctb)

Rumunjski, poljski, talijanski i portugalski državljani bili su četiri najveće skupine državljana članica EU-27 koji žive u drugoj državi članici EU-27 u 2019. (vidjeti grafikon 7.).

Grafikon 7.: Broj državljana EU-27 koji imaju uobičajeno boravište u ostalim državama EU-27 od 1. siječnja 2019.
(u milijunima)
Izvor: Eurostat (migr_pop1ctz)

Strani državljani mlađi su od državljana država članica

Analiza dobne strukture stanovništva pokazuje da je, za skupinu država EU-27 u cjelini, strano stanovništvo bilo mlađe od domaćeg stanovništva. Na temelju podjele stranaca prema dobi može se zaključiti da je udio relativno mladih odraslih osoba radne dobi kod stranih državljana viši od tog istog udjela kod domaćeg stanovništva. Medijan dobi državljana skupine država EU-27 bio je 1. siječnja 2019. 45 godina, a medijan dobi stranih državljana koji žive u EU-27 36 godina.

Grafikon 8.: Dobna struktura domaćeg i stranog stanovništva, EU-27, 1. siječnja 2019.
(%)
Izvor: Eurostat (migr_pop2ctz)

Stjecanje državljanstva: U državama članicama EU-27 državljanstvo je 2018. dobilo 672 tisuće osoba.

Stjecanje državljanstva smanjilo se za 4 % u 2018.

Državljanstvo država članica EU-27 steklo je 2018. ukupno 672,3 tisuće osoba, odnosno 4 % manje nego 2017. Tijekom 2018. najviše je osoba, odnosno 116,8 tisuća (ili 17 % ukupnog broja u skupini država EU-27) steklo državljanstvo u Njemačkoj. Sljedeće države u kojima su zabilježene najviše stope stjecanja državljanstva bile su Italija (112,5 tisuća), Francuska (110,0 tisuća), Španjolska (90,8 tisuća) i Švedska (63,8 tisuća).

Grafikon 9.: Broj osoba koje su stekle državljanstvo države članice EU-27, EU-27, 2009. – 2018.
(1 000) Izvor: Eurostat (migr_acq)

U apsolutnim vrijednostima, najveći je pad u odnosu na 2017. zabilježen u Italiji, u kojoj je 34 100 stanovnika manje dobilo talijansko državljanstvo, a zatim u Grčkoj (-6 400), Švedskoj (-5 100), Danskoj (-4 400) i Francuskoj (-4 300). S druge strane, najveće povećanje u apsolutnim vrijednostima zabilježeno je u Španjolskoj (24 300 stanovnika više dobilo je španjolsko državljanstvo u usporedbi s 2017.), zatim u Portugalu (+3 300) i Luksemburgu (+2 000).

Tablica 7.: Stjecanje državljanstva prema skupini prethodnog državljanstva, 2018.
Izvor: Eurostat (migr_acq)

Otprilike 566,1 tisuća državljana zemalja koje nisu članice EU-27 s boravištem u jednoj od država članica EU-27 steklo je državljanstvo države članice EU-27 u 2018., odnosno 5 % manje nego 2017. Time su državljani zemalja koje nisu članice EU-27 činili 84 % svih osoba koje su 2018. stekle državljanstvo države članice EU-27. Ti novi državljani država članica EU-27 bili su većinom iz Afrike (28 % ukupnog broja stečenih državljanstava), Europe izvan EU-27 (25 %), Azije (16 %) te iz Sjeverne i Južne Amerike (14 %). Broj državljana država članica EU-27 koji su stekli državljanstvo druge države članice EU-27 iznosio je 89,6 tisuće, tj. 13 % ukupnog broja stečenih državljanstava. U apsolutnim vrijednostima, glavne skupine državljana članica EU-27 koji su stekli državljanstvo druge države članice EU-27 bili su Rumunji koji su stekli državljanstvo Italije (6500 osoba) i Njemačke (4300 osoba), oko polovina Poljaka koji su stekli državljanstvo druge države postali su državljani Njemačke (6200 osoba), a polovina Talijana koji su stekli državljanstvo druge države postala je državljanima Njemačke (4000 osoba).

U Luksemburgu i Mađarskoj većina novih državljanstava dodijeljena je državljanima drugih država članica EU-27. U Luksemburgu su najveći udio činili portugalski državljani, nakon kojih su slijedili francuski, talijanski i belgijski državljani, a u Mađarskoj su među državljanima država članica EU-27 državljanstvo stjecali gotovo isključivo Rumunji.

Kao i prethodnih godina, najveću skupinu novih državljana u državama članicama EU-27 u 2018. činili su državljani Maroka (67,2 tisuće, odnosno 10 % svih dodijeljenih državljanstava), zatim državljani Albanije (47,4 tisuće ili 7,1 %), Turske (28,4 tisuće ili 4,2 %) i Brazila (23,1 tisuća ili 3,4 %). U odnosu na 2017. broj marokanskih državljana koji su stekli državljanstvo neke od država članica EU-27 smanjio se za 2 %. Većina Marokanaca stekla je novo državljanstvo u Španjolskoj (38 %), Italiji (23 %) ili Francuskoj (23 %), dok je većina Albanaca stekla grčko državljanstvo (51 %) ili talijansko državljanstvo (46 %). Većina je Turaka (59 %) stekla njemačko državljanstvo, a oko pola Brazilaca steklo je talijansko državljanstvo (46 %).

Najviša stopa naturalizacije u Švedskoj i Rumunjskoj

Pokazatelj koji se često upotrebljava jest „stopa naturalizacije” koja se definira kao omjer ukupnog broja dodijeljenih državljanstava i ukupnog broja osoba koje borave u predmetnoj zemlji bez državljanstva te zemlje na početku iste godine. Država članica EU-27 s najvišom stopom naturalizacije 2018. bila je Švedska (7,2 stečena državljanstva na 100 stanovnika sa stranim državljanstvom), a nakon nje slijede Rumunjska i Portugal (s 5,6 odnosno 5,1 stečena državljanstva na 100 stanovnika sa stranim državljanstvom).

Grafikon 10.: Stopa naturalizacije (stjecanje državljanstva na 100 rezidentnih stranaca), 2018.
Izvor: Eurostat (migr_acq)i (migr_pop1ctz)

Izvori podataka

Posebno je teško mjeriti iseljavanje. Teže je pratiti broj osoba koje napuštaju zemlju od onih koje dolaze u zemlju jer za migranta je često važnije o svojoj migraciji komunicirati s tijelima zemlje primateljice nego s tijelima zemlje koju napušta. Analizom kojom se uspoređuju podaci o useljavanju u države članice EU-27 i iseljavanju iz njih tijekom 2018. (zrcalna statistika) potvrđeno je da je tako u mnogim zemljama pa je stoga ovaj članak usmjeren na podatke o useljavanju.

Eurostat izrađuje statističke podatke o nizu pitanja povezanih s međunarodnim migracijskim tokovima, ukupnim brojem građana koji nemaju državljanstvo zemlje boravišta i stjecanjem državljanstva. Podaci se prikupljaju svake godine, a Eurostatu ih dostavljaju nacionalna statistička tijela država članica EU-27.

Pravni izvori

Od 2008. prikupljanje podataka o migracijama i međunarodnoj zaštiti temelji se na Uredbi 862/2007, a analiza i sastav skupina EU-a, EFTA-e i država kandidatkinja od 1. siječnja referentne godine dani su u Uredbi 351/2010. Tom se Uredbom definira ključni skup statističkih podataka o međunarodnim migracijskim tokovima, ukupnom broju stranih državljana, stjecanju državljanstva, boravišnim dozvolama, azilu i mjerama za suzbijanje nezakonitog ulaska i boravka. Iako se države članice EU-a mogu i dalje koristiti svim primjerenim izvorima podataka u skladu s nacionalnom dostupnošću i praksom, statistički podaci prikupljeni u skladu s Uredbom moraju se temeljiti na zajedničkim definicijama i pojmovima. Većina država članica EU-a temelji svoje statističke podatke na izvorima administrativnih podataka na primjer registrima stranih državljana, registrima boravišnih ili radnih dozvola, registrima zdravstvenog osiguranja i registrima poreznih obveznika. Neke se države pri izradi statističkih podataka o migracijama koriste zrcalnom statistikom, anketnim uzorcima ili metodama procjene. Očekuje se da će se provedbom Uredbe povećati dostupnost i usporedivost statističkih podataka o migracijama.

Kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 862/2007, izračunom su obuhvaćeni svi useljenici koji borave (ili za koje se očekuje da će boraviti) na državnom području države članice EU-a u razdoblju od najmanje 12 mjeseci, kao i iseljenici koji žive u inozemstvu dulje od 12 mjeseci. Prema tome, podaci koje prikuplja Eurostat odnose se na migracije u razdoblju od 12 mjeseci ili duže: pojmom „migranti” obuhvaćene su stoga osobe koje su migrirale na razdoblje od godinu dana ili više, kao i osobe koje su trajno migrirale. Podatke o stjecanju državljanstva Eurostat prikuplja u skladu s odredbama članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe (EZ) br. 862/2007, u kojima se navodi sljedeće: „Države članice Komisiji (Eurostatu) dostavljaju statističke podatke o broju (...) osoba koje imaju uobičajeno boravište na državnom području države članice i koje su tijekom referentne godine dobile državljanstvo zemlje članice (...) razvrstane prema (...) prethodnom državljanstvu tih osoba i prema tome je li osoba prethodno bila bez državljanstva”.

Definicije

Ukupnim podacima o stjecanju državljanstva u skupini država EU-27 za 2012., 2011. i 2010. obuhvaćeni su podaci iz Rumunjske za 2009.

Podaci o stjecanju državljanstva za Njemačku privremeno se za 2018. zaokružuju na najbliži višekratnik broja 5.

Podaci o stjecanju državljanstva za pojedinačne bivše državljane nisu dostupni za Rumunjsku za 2017. i 2018.

Ukupnim podacima za EU-27 o useljavanju prema državi prethodnog boravka za razdoblje 2013. – 2018. obuhvaćeni su podaci za UK u sastavu EU-a jer podaci za EU-27 nisu dostupni za Cipar.

Ukupnim podacima za EU-27 o stanovništvu prema državljanstvu od 1. siječnja 2019. obuhvaćeni su podaci za UK u sastavu EU-a jer podaci za EU-27 nisu dostupni za Cipar i Maltu.

Dob:

Kada je riječ o definiciji „dobi” za potrebe mjerenja migracijskih tokova, treba napomenuti da se podaci za 2018. odnose na navršenu dob ispitanika ili na dob na kraju referentne godine za sve države članice EU-27 osim Irske, Grčke, Austrije, Malte, Rumunjske i Slovenije. U tim državama kao i u Ujedinjenoj Kraljevini podaci se odnose na navršenu dob ispitanika ili na njihov zadnji rođendan. Kada je riječ o definiciji „dobi” za potrebe stjecanja državljanstva, treba napomenuti da se podaci za 2018. odnose na navršenu dob ispitanika ili na dob na kraju referentne godine za sve države članice EU-27 osim Njemačke, Grčke, Irske, Austrije, Litve, Malte, Rumunjske i Slovenije. U tim državama kao i u Ujedinjenoj Kraljevini podaci se odnose na navršenu dob ispitanika ili na njihov zadnji rođendan.

Države članice i zemlje EFTA-e prema uključivanju/isključivanju tražitelja azila i izbjeglica u podatke o stanovništvu prijavljene Eurostatu u okviru ujednačenog prikupljanja demografskih podataka za referentnu godinu 2018.

Broj stanovnika 1.1.2019. Uključeni Isključeni
Tražitelji azila s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Belgija, Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal, Ujedinjena Kraljevina, Norveška, Švicarska Bugarska, Češka, Danska, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Island, Lihtenštajn
Izbjeglice s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Cipar, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Austrija, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina, Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska

Napomena: Norveška (nisu uključeni tražitelji azila i izbjeglice bez boravišne dozvole)


Države članice i zemlje EFTA-e prema uključivanju/isključivanju tražitelja azila i izbjeglica u podatke o migracijama prijavljene Eurostatu u okviru ujednačenog prikupljanja demografskih podataka za referentnu godinu 2018.

Migracije za 2018. Uključeni Isključeni
Tražitelji azila s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Belgija, Njemačka, Estonija, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal, Ujedinjena Kraljevina, Švicarska, Norveška Bugarska, Češka, Danska, Irska, Hrvatska, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Island, Lihtenštajn
Izbjeglice s uobičajenim boravištem tijekom posljednjih 12 mjeseci Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Njemačka, Estonija, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Cipar, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Austrija, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina, Island, Lihtenštajn, Norveška, Švicarska

Napomena: Norveška (nisu uključeni tražitelji azila i izbjeglice bez boravišne dozvole); Irska (izbjeglice koji ne žive u privatnom kućanstvu nisu uključeni)

Izbjeglica: Pojam se ne odnosi samo na osobe kojima je odobren status izbjeglice (kako je definirano u članku 2. točki (e) Direktive 2011/95/EZ u smislu članka 1. Ženevske konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. kako je izmijenjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967.) već i na osobe kojima je odobrena supsidijarna zaštita (definirana u članku 2. točki (g) Direktive 2011/95/EZ) i na osobe obuhvaćene odlukom kojom im se odobrava boravak iz humanitarnih razloga u skladu s nacionalnim pravom o međunarodnoj zaštiti.

Tražitelj azila: Zahtjevi za azil koji su podneseni prvi put specifični su za države i ne uključuju vremensko ograničenje. Stoga tražitelj azila može prvi put podnijeti zahtjev u jednoj zemlji te potom ponovno prvi put u bilo kojoj drugoj zemlji. Ako tražitelj azila ponovno podnese zahtjev u istoj državi nakon bilo kojeg vremenskog razdoblja, neće se smatrati da je zahtjev podnio prvi put.

Stopa naturalizacije: Pojmom „stopa naturalizacije” treba se oprezno koristiti jer se brojnik odnosi na sve načine stjecanja državljanstva, a ne samo na naturalizaciju stranih državljana s boravištem u predmetnoj državi članici koji ispunjavaju uvjete, dok su nazivnikom obuhvaćeni svi stranci, a ne oni stranci koji ispunjavaju uvjete za naturalizaciju.

Kontekst

Državljani država članica EU-a mogu slobodno putovati i slobodno se kretati u okviru unutarnjih granica EU-a. Migracijske politike unutar EU-a koje se odnose na državljane zemalja koje nisu članice EU-a sve su više usmjerene na privlačenje određenog profila migranata, često u cilju smanjivanja manjka određenih vještina. Odabir se može temeljiti na znanju jezika, radnom iskustvu, obrazovanju i dobi. S druge strane, poslodavci mogu izvršiti odabir kako bi migranti već imali posao u trenutku dolaska.

Osim na politike za poticanje zapošljavanja, politika useljavanja često je usmjerena na dva područja: sprječavanje zabranjenih migracija i nezakonitog zapošljavanja migranata kojima nije dopušteno raditi te promicanje integracije useljenika u društvo. Uložena su znatna sredstva u borbu protiv krijumčarenja i trgovanja ljudima u EU-u.

Unutar Europske komisije za europsku migracijsku politiku odgovorna je Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove. Europska komisija ponovno je 2005. pokrenula raspravu o potrebi za zajedničkim skupom pravila za prihvat ekonomskih migranata donošenjem dokumenta Zelene knjige o pristupu EU-a prema upravljanju gospodarskim migracijama (COM(2004) 811 final) (na engleskom) što je krajem 2005. dovelo do prihvaćanja plana politika o zakonitim migracijama (COM(2005) 669 final) (na engleskom). U srpnju 2006. Europska komisija donijela je Komunikaciju o prioritetnoj politici u borbi protiv nezakonitog useljavanja državljana trećih zemalja (COM(2006) 402 final) (na engleskom), kojom se nastoji postići ravnoteža između sigurnosti i osnovnih prava pojedinaca tijekom svih faza procesa nezakonitog useljavanja. U rujnu 2007. Europska komisija predstavila je svoje treće godišnje izvješće o migracijama i integracijama (COM(2007) 512 final) (na engleskom). U Komunikaciji Europske komisije donesenoj u listopadu 2008. isticala se važnost jačanja globalnog pristupa migracijama: povećavanje usklađenosti, povezanosti i sinergije (COM(2008) 611 final) (na engleskom) kao aspekta vanjske i razvojne politike. Čelnici država i vlada EU-a donijeli su u prosincu 2009. Stockholmski program (na engleskom), kojim su utvrđeni okvir i niz načela za trajni razvoj europskih politika o pravosuđu i unutarnjim poslovima za razdoblje od 2010. do 2014.; a središnji su dio tog programa pitanja povezana s migracijama. Kako bi se uvele dogovorene promjene, Europska komisija donijela je 2010. akcijski plan o provedbi Stockholmskog programa – omogućivanje slobode, sigurnosti i pravde građanima Europe (COM(2010) 171 final) (na engleskom).

Europska komisija objavila je u svibnju 2013. „Izvješće o građanstvu EU-a za 2013.” (na engleskom) (COM(2013) 269 final). U izvješću se napominje da građanstvo EU-a sa sobom donosi nova prava i nove prilike. Pravo koje se najviše povezuje s građanstvom EU-a jest pravo na slobodno kretanje i život unutar EU-a. Uz modernu tehnologiju te zbog činjenice da je danas jednostavnije putovati, slobodom kretanja Europljanima se omogućuje da svoj vidokrug prošire izvan državnih granica, da na duže ili kraće vrijeme napuste svoju zemlju, da iz svoje zemlje odlaze raditi, studirati ili osposobljavati se u druge države članice EU-a ili da tamo putuju poslovno ili kao turisti odnosno da idu kupovati preko granice. Slobodom kretanja mogle bi se poboljšati društvena i kulturološka interakcija unutar EU-a i stvoriti veća povezanost među Europljanima. Osim toga, njome bi se poduzećima i potrošačima mogla omogućiti uzajamna gospodarska korist, među ostalim i onima koji ostaju kod kuće, s obzirom na to da se unutarnje prepreke kontinuirano uklanjaju.

Europska komisija predstavila je 13. svibnja 2015. Europski migracijski program (COM(2015) 240 final) kojim se utvrđuju hitne mjere koje treba poduzeti u cilju rješavanja krizne situacije u Sredozemlju i koraci koje treba poduzeti sljedećih godina radi boljeg upravljanja svim aspektima migracija.

Izvješće Europske migracijske mreže annual report on immigration and asylum (na engleskom) (2016) objavljeno je u travnju 2017. To izvješće sadržava pregled glavnih promjena u zakonima i politikama koje se odvijaju diljem EU-a u cjelini i unutar zemalja sudionica. To je sveobuhvatni dokument kojim su pokriveni svi aspekti migracijske politike i politike azila Glavne uprave za migracije i unutarnje poslove (na engleskom) i agencija EU-a.

Ažurirani Europski migracijski program (na engleskom) 15. studenoga 2017. bio je usmjeren na izbjegličku krizu, zajedničku viznu politiku i Schengen. Teme su uključivale preseljenje i premještanje, financijsku potporu Grčkoj i Italiji te objekte namijenjene izbjeglicama. Ciljevi su uključivali omogućavanje izbjeglicama da dođu u Europu zakonitim i sigurnim putevima, pri čemu se osigurava da svaka država članica preuzme svoj dio odgovornosti za premještanje, uz integraciju migranata na lokalnoj i regionalnoj razini.

Komisija je 4. prosinca 2018. objavila izvješće o napretku (na engleskom) o provedbi Europskog migracijskog programa, u kojem su ispitani napredak i nedostaci u provedbi Europskog migracijskog programa. Izvješće je bilo usmjereno na način na koji klimatske promjene, demografija i gospodarski čimbenici stvaraju nove razloge za odlazak te je njime potvrđeno da su pokretači migracijskog pritiska u Europi strukturne prirode, zbog čega je iznimno važno suočiti se s problemom na učinkovit i ujednačen način. Komisija je 16. listopada 2019.objavila [1] (na engleskom) o provedbi Europskog migracijskog programa, fokusirajući se na ključne korake koji su posebno potrebni na sredozemnim rutama, kao i na radnje za konsolidaciju alata EU-a za migracije, granice i azil.

Među najvažnijim pravnim tekstovima donesenima u području useljavanja su:

Zakonodavni instrumenti – Europski migracijski program (na engleskom)

Materijali za tisak – Europski migracijski program (na engleskom)

Izravan pristup
Ostali članci
Tablice
Baza podataka
Tematska stranica
Publikacije
Metodologija
Zakonodavstvo
Vizualizacije
Vanjske poveznice






Podaci o migracijama i stjecanju državljanstva
Međunarodne migracije (t_migr_int)
Immigration (tps00176)
Emigration (tps00177)
Acquisition of citizenship (tps00024)
Population (t_demo_pop)
Population without the citizenship of the reporting country (tps00157)
Foreign-born population (tps00178)
Acquisition of citizenship (tps00024)
Podaci o migracijama i migrantnom stanovništvu
Immigration (migr_immi)
Immigration by age and sex (migr_imm8)
Immigration by five year age group, sex, and citizenship (migr_imm1ctz)
Immigration by five year age group, sex and country of birth (migr_imm3ctb)
Immigration by age , sex and broad group of citizenship (migr_imm2ctz)
Immigration by age, sex and broad group of country of birth (migr_imm4ctb)
Immigration by sex, citizenship and broad group of country of birth (migr_imm6ctz)
Immigration by sex, country of birth and broad group of citizenship (migr_imm7ctb)
Immigration by five year age group, sex, and country of previous residence (migr_imm5prv)
Immigration by age group, sex and level of human development of the country of citizenship (migr_imm9ctz)
Immigration by age group, sex and level of human development of the country of birth (migr_imm10ctb)
Immigration by age group, sex and level of human development of the country of previous residence (migr_imm11prv)
Immigration by broad group of country of previous residence (migr_imm12prv)
Emigration (migr_emi)
Emigration by age and sex (migr_emi2)
Emigration by five year age group, sex and citizenship (migr_emi1ctz)
Emigration by five year age group, sex and country of birth (migr_emi4ctb)
Emigration by five year age group, sex, and country of next usual residence (migr_emi3nxt)
Emigration by broad group of country of next usual residence (migr_emi5nxt)
Acquisition and loss of citizenship (migr_acqn)
Acquisition of citizenship by sex, age group and former citizenship (migr_acq)
Residents who acquired citizenship as a share of residents non-citizens by former citizenship and sex(%) (migr_acqs)
Acquisition of citizenship by sex, age group and level of human development of former citizenship (migr_acq1ctz)
Loss of citizenship by sex and new citizenship (migr_lct)
Stanovništvo (t_demo_pop)
Population on 1 January by age, sex and broad group of citizenship (migr_pop2ctz)
Population on 1 January by age group, sex and citizenship (migr_pop1ctz)
Population on 1 January by age group, sex and country of birth (migr_pop3ctb)
Population on 1 January by age, sex and broad group of country of birth (migr_pop4ctb)
Population on 1 January by sex, citizenship and broad group of country of birth (migr_pop5ctz)
Population on 1 January by sex, country of birth and broad group of citizenship (migr_pop6ctb)
Population on 1 January by age group, sex and level of human development of the country of citizenship (migr_pop7ctz)
Population on 1 January by age group, sex and level of human development of the country of birth (migr_pop8ctb)
EU and EFTA citizens who are usual residents in another EU/EFTA country as of 1 January (migr_pop9ctz)