Statistički podaci o dohodovnom siromaštvu


Podaci iz svibnja 2018.

Planirano ažuriranje članka: listopad 2019.

Glavni podaci

Stopa opasnosti od siromaštva (nakon socijalnih transfera) u EU-u ostala je u 2016. nepromijenjena, 17,3 %.

U 2016. socijalnim transferima 8,6 % stanovništva EU-a podignuto je iznad praga siromaštva.

U 2016. onih 20 % stanovništva s najvišim raspoloživim dohotkom u EU-u dobilo je 5,2 puta više dohotka od najnižih 20 %.

At-risk-of-poverty rate, 2016

U ovom članku pruža se pregled najnovijih statističkih podataka o novčanom siromaštvu i dohodovnim nejednakostima u Europskoj uniji (EU). Usporedbe životnog standarda među državama članicama često se temelje na bruto domaćem proizvodu (BDP) po stanovniku, što u monetarnom smislu znači koliko je jedna zemlja bogatija od druge. Međutim, na temelju ovog osnovnog pokazatelja teško je doći do zaključaka o raspodjeli dohodaka u nekoj zemlji te se njime ne razmatraju nenovčani čimbenici koji mogu znatno utjecati na kvalitetu života stanovništva. S jedne strane, nejednakosti u raspodjeli dohotka mogu potaknuti osobe da poboljšaju svoju situaciju radom, inovacijama ili stjecanjem novih vještina. S druge strane, često se smatra da su te dohodovne nejednakosti povezane sa zločinom, siromaštvom i socijalnom isključenošću.

Cijeli članak

Stope i pragovi opasnosti od siromaštva

Stopa opasnosti od siromaštva (nakon socijalnih transfera) u EU-28 ostala je gotovo stabilna od 2010. do 2013.: narasla je sa 16,5 % na 16,7 %. Od 2013. do 2014. stopa opasnosti od siromaštva povećala se za 0,5 postotnih bodova, a zatim se u 2015. blago povećala (0,1 postotni bod), došla na 17,3 % i na toj se razini zadržala u 2016.</newarticle>

Tom stopom za EU-28, koja se izračunava kao ponderirani prosjek podataka iz država članica, prikrivaju se znatne razlike među državama članicama EU-a (vidjeti grafikon 1.). U osam država članica, odnosno u Rumunjskoj, (25,3 %), Bugarskoj (22,9 %), Španjolskoj (22,3 %), Litvi (21,9 %), Latviji (21,8 %), Estoniji (21,7 %), Grčkoj (21,2 %) i Italiji (20,6 %), smatralo se da je jedna petina stanovništva ili više u opasnosti od siromaštva; a tako je bilo i u Srbiji (25,5 %), Turskoj (22,5 %, podaci iz 2015.) i bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji (21,9 %). Najniži udio osoba kojima prijeti opasnost od siromaštva zabilježen je u Češkoj (9,7 %), Finskoj (11,6 %) i Danskoj, (11,9 %), a Island (8,8 %) također je prijavio relativno nizak udio stanovništva u opasnosti od siromaštva.

Grafikon 1.: Stope i pragovi opasnosti od siromaštva, 2016.
Izvor: Eurostat (ilc_li01) i (ilc_li02)


Prag opasnosti od siromaštva (prikazan na grafikonu 1.) iznosi 60 % nacionalnog medijana raspoloživog ekvivalentnog dohotka. Za prostorne usporedbe on se često izražava standardima kupovne moći (SKM) kako bi se njime uzele u obzir razlike u troškovima života među zemljama. Taj se prag 2016. znatno razlikovao među državama članicama EU-a, od 2,9 tisuće SKM-a u Rumunjskoj do 13,5 tisuća SKM-a u Austriji, a u Luksemburgu (16,8 tisuća SKM-a) prag je iznad tog raspona; prag siromaštva bio je relativno nizak i u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji (2,9 tisuća SKM-a), Srbiji (3,2 tisuće SKM-a) i Turskoj (3,4 tisuće SKM-a, podaci iz 2015.), a relativno visok u Švicarskoj (16,3 tisuće SKM-a) i Norveškoj (17,2 tisuće SKM-a).

Za različite skupine u društvu novčano siromaštvo predstavlja prijetnju u različitim mjerama. U 2016. razlika u stopi opasnosti od siromaštva (nakon socijalnih transfera) između spolova bila je za EU-28 razmjerno malena, najnovija stopa iznosila je 16,6 % za muškarce, a relativno više (17,9 %) za žene (vidjeti grafikon 2). Najveća razlika među spolovima uočena je 2016. u baltičkim državama članicama (2,7 – 4,8 bodova više za žene), Sloveniji (2,7 bodova) i Njemačkoj (2,6 bodova), a u Bugarskoj, Češkoj, Cipru, Švedskoj i Belgiji stopa opasnosti od siromaštva za žene bila je 2,0 ili više postotnih bodova viša od stope za muškarce, a isto vrijedi i za Norvešku. S druge strane, u pet država članica EU-a stopa opasnosti od siromaštva bila je malo veća među muškarcima nego među ženama, bilo je to u Danskoj, Malti, Nizozemskoj, Finskoj i Španjolskoj, kao i u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji i Srbiji.

Grafikon 2.: Stope opasnosti od siromaštva nakon socijalnih transfera, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (ilc_li02)


Razlike u stopi opasnosti od siromaštva veće su kod razvrstavanja stanovništva prema statusu aktivnosti (vidjeti tablicu 1). Nezaposlene osobe posebno su ranjiva skupina: gotovo polovina (48,6 %) svih nezaposlenih osoba u skupini država EU-28 bila je 2016. u opasnosti od siromaštva, a daleko najveća stopa zabilježena je u Njemačkoj (70,5 %), dok je sedam drugih država članica EU-a (tri baltičke države, Bugarska, Češka, Švedska i Rumunjska) izvijestilo da je najmanje polovina nezaposlenih osoba 2016. bila u opasnosti od siromaštva.

Tablica 1.: Stope opasnosti od siromaštva nakon socijalnih transfera prema najčešćim radnim statusima, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (ilc_li04)

Otprilike svaka sedma (13,8 %) umirovljena osoba u EU-28 bila je 2016. u opasnosti od siromaštva. Najmanje dvostruko veća stopa od prosjeka EU-28 zabilježena je u svim trima baltičkim državama članicama: Litva (30,6 %), Latvija (41,9 %), a Estonija (45,0 %).

Zaposlene osobe bile su u daleko manjoj opasnosti od siromaštva (u prosjeku 9,6 % u cijelom EU-28 u 2016.). Relativno visok udio zaposlenih osoba u opasnosti od siromaštva zabilježen je u Rumunjskoj (18,9 %) i u manjoj mjeri u Grčkoj (14,1 %) i Španjolskoj (13,1 %), a Luksemburg, Italija, Bugarska, Portugal i Poljska prijavili su da je 2016. u opasnosti od siromaštva bilo više od desetine njihove radne snage.

Stope opasnosti od siromaštva nisu ujednačeno raspoređene među kućanstvima s različitim udjelima odraslih osoba i uzdržavane djece. Opasnosti od siromaštva najviše su bila izložena kućanstva bez uzdržavane djece (vidjeti grafikon 3.) ili osobe koje žive same, a u toj se situaciji 2016. nalazilo 25,6 % kućanstava s jednom osobom. S druge strane, stopa opasnosti od siromaštva za kućanstva s dvije ili više odraslih osoba bila je niža od polovine te stope i iznosila je 11,5 %. Ako se posebno promotre kućanstva s dvije odrasle osobe u kojima najmanje jedna osoba ima 65 godina ili više, stopa opasnosti od siromaštva bila je malo niža, odnosno 11,0 %.

Grafikon 3.: Stope opasnosti od siromaštva prema vrsti kućanstva, kućanstva bez uzdržavane djece, 2016.
(% navedenog stanovništva)
Izvor: Eurostat (ilc_li03)


Većina država članica EU-a prijavila je sličan uzorak: najviše stope opasnosti od siromaštva među kućanstvima bez uzdržavane djece zabilježene su za kućanstva s jednom odraslom osobom u svim državama članicama osim u Malti u kojoj je stopa bila veća za kućanstva s dvije odrasle osobe od kojih najmanje jedna ima 65 ili više godine; slična situacija kao u Malti ponovila se u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji, ali su kućanstva s jednom osobom imala najnižu stopu od tri analizirane kategorije. U neznatnoj većini država članica (15 od 28) stopa opasnosti od siromaštva za kućanstva s dvije odrasle osobe u kojima najmanje jedna osoba ima 65 godina ili više bila je niža od stope za širu kategoriju svih kućanstava s dvije ili više odraslih osoba, najviše u Grčkoj u kojoj je razlika iznosila 7,5 postotnih bodova. Druga je krajnost bila Malta u kojoj je stopa opasnosti od siromaštva za kućanstva s dvije odrasle osobe u kojima najmanje jedna osoba ima 65 godina ili više bila 13,2 boda veća više nego za sva kućanstva s dvije ili više odraslih osoba, a velika razlika zabilježena je i u Švicarskoj (9,0 bodova).

Kada je riječ o kućanstvima s uzdržavanom djecom (vidjeti grafikon 4.), najviša stopa opasnosti od siromaštva u EU-28 zabilježena je u kućanstvima s jednom osobom s uzdržavanom i bila je više od jedne trećine (34,0 %). Kada se usporede stope za kućanstva s dvije odrasle osobe, kućanstva sa samo jednim uzdržavanim djetetom (13,6 %) zabilježila su opasnost od siromaštva nešto veću od polovine opasnosti zabilježene za kućanstva s troje ili više uzdržavane djece (26,9 %). U pogledu tri vrste kućanstava prikazanih u grafikonu 4., sve države članice osim Slovenije izvijestile su da su kućanstva koja se sastoje od dvije odrasle osobe i jednog djeteta u najmanjoj opasnosti od siromaštva; potrebno je napomenuti da je u Sloveniji zabilježen najniži rizik od siromaštva među kućanstvima koja se sastoje od dvije odrasle osobe s troje ili više uzdržavane djece. Većina država članica EU-a izvijestila je i da je stopa opasnosti od siromaštva najviša za neudane ili neoženjene osobe s uzdržavanom djecom, iako postoji niz iznimaka u kojima je ta stopa bila viša u kućanstvima od dvije odrasle osobe s troje ili više djece: posebno Bugarska i Rumunjska, a u manjoj mjeri Portugal, Italija, Slovačka, Španjolska i Grčka; tako je bilo i u sve tri zemlje kandidatkinje za koje postoje podaci.

Grafikon 4.: Stope opasnosti od siromaštva prema vrsti kućanstva, kućanstva s uzdržavanom djecom, 2016.
(% navedenog stanovništva)
Izvor: Eurostat (ilc_li03)


Mjere socijalne zaštite mogu se upotrijebiti kao sredstvo za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti. To se, primjerice, može ostvariti raspodjelom davanja. Jedan od načina za ocjenjivanje uspjeha mjera socijalne zaštite usporedba je pokazatelja opasnosti od siromaštva prije i nakon socijalnih transfera (vidjeti grafikon 5). Socijalnim transferima stopa opasnosti od siromaštva stanovništva u skupini država EU-28 smanjena je 2016. sa 25,9 % prije transfera na 17,3 % nakon transfera, čime je 8,6 % osoba koje bi inače bile u opasnosti od siromaštva podignuto iznad praga siromaštva; bez socijalnih transfera te bi osobe bile u opasnosti od siromaštva. Ako se usporede stope opasnosti od siromaštva prije i nakon socijalnih transfera, relativni učinak socijalnih davanja bio je nizak – pomaknuo je najviše 6,0 % stanovnika iznad praga siromaštva – u Grčkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Poljskoj, Italiji, Slovačkoj, Portugalu, Litvi i Latviji te Turskoj (podaci iz 2015.) i bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji. Kad je riječ o relativnom utjecaju, polovina ili više osoba koje su bile u opasnosti od siromaštva u Finskoj, Irskoj i Danskoj podignuta je iznad praga zahvaljujući socijalnim transferima, što je bio slučaj i u Islandu i Norveškoj.

Grafikon 5.: Stope opasnosti od siromaštva nakon socijalnih transfera, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (ilc_li02) i (ilc_li10)

Nejednakost u raspodjeli dohotka

Vlade, kreatori politika i društvo u cjelini ne mogu se boriti protiv siromaštva i socijalne isključenosti bez analize nejednakosti u društvu, bez obzira na to jesu li ekonomske ili socijalne prirode. Podaci o ekonomskim nejednakostima posebno su važni za procjenu relativnog siromaštva jer raspodjela ekonomskih resursa može izravno utjecati na opseg i stupanj siromaštva.

Postojale su velike nejednakosti u raspodjeli dohotka (na engleskom) u 2016.: prema prosjeku podataka svih država članica EU-a koji su ponderirani u odnosu na veličinu stanovništva (vidjeti grafikon 6.), gornjih 20 % stanovnika (s najvišim raspoloživim ekvivalentnim dohotkom) zarađivalo je 5,2 puta više od donjih 20 % (s najnižim raspoloživim ekvivalentnim dohotkom). Taj se omjer znatno razlikovao među državama članicama, kretao se od 3,5 u Češkoj Republici i 3,6 u Sloveniji, Slovačkoj i Finskoj, do više od 6,0 u Latviji, Italiji, Španjolskoj i Grčkoj te više od 7,0 u Litvi i Rumunjskoj, a najviši je bio u Bugarskoj, 7,9. Među zemljama nečlanicama prikazanima u grafikonu 6., Island (3,3) i Norveška (3,7) također su prijavili posebno niske omjere nejednakosti u raspodjeli dohotka, a u Turskoj (8,6, podaci za 2015.) i Srbiji (9,7) ti su omjeri bili viši nego u bilo kojoj državi članici EU-a.

Grafikon 6.: Nejednakosti u raspodjeli dohotka, 2016.
(kvintilni omjer dohotka)
Izvor: Eurostat (ilc_di11)


Postoji interes za kreiranje politika u području nejednakosti koje su prisutne u mnogim različitim skupinama u društvu. Jedna skupina od posebnog interesa jesu starije osobe što je djelomice posljedica rastućeg udjela stanovništva EU-a u dobi od 65 godina i više. Mirovinski sustavi mogu imati važnu ulogu u uklanjanju siromaštva među starijim osobama. U tom je pogledu zanimljivo usporediti dohodak starijih osoba s dohocima ostatka stanovništva.

U svim državama skupine EU-28 medijan dohodaka osoba u dobi od 65 godina i više iznosio je 2016. 93 % medijana dohodaka stanovništva mlađeg od 65 godina (vidjeti grafkon 7.). U šest država članica EU-a (Luksemburgu, Grčkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Mađarskoj) medijan dohodaka starijih osoba bio je jednak medijanu dohodaka osoba mlađih od 65 godina ili veći od njega, a tako je bilo i u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji, Srbiji i Turskoj (podaci iz 2015.). U austriji, Poljskoj, Rumunjskoj, Portugalu i Slovačkoj medijan dohodaka starijih osoba bio je najmanje 90 % dohodaka osoba mlađih od 65 godina, a tako je bilo i u Islandu i Norveškoj. Omjeri ispod 80 % zabilježeni su u Češkoj Republici, Cipru, Švedskoj, Belgiji, Danskoj, Malti, Litvi, Latviji i Estoniji. Relativno niski omjeri mogu općenito biti odraz prava na mirovine.

Grafikon 7.: Omjer relativnih medijana dohodaka, 2016.
(omjer medijana raspoloživih ekvivalentnih dohodaka osoba u dobi od 65 godina i više i medijana raspoloživih ekvivalentnih dohodaka osoba mlađih od 65 godina)
Izvor: Eurostat (ilc_pnp2)


Stupanj siromaštva, na temelju kojeg se određuje mjera siromaštva siromašnih, može se mjeriti relativnim medijanom jaza opasnosti od siromaštva. Medijan dohodaka osoba koje su u opasnosti od siromaštva u skupini država EU-28 bio je u prosjeku 25,0 % ispod praga siromaštva 2016. (vidjeti grafikon 8.); taj prag iznosi 60 % nacionalnog medijana ekvivalentnih raspoloživih dohodaka svih osoba. Među državama članicama EU-a relativni medijan jaza opasnosti od siromaštva bio je najveći u Rumunjskoj (36,2 %), a jaz iznad 25,0 % prijavljen je i za Grčku, Italiju, Španjolsku, Bugarsku, Hrvatsku, Litvu, Portugal i Slovačku. Taj je jaz bio još viši u Srbiji (38,1 %) i razmjerno visok u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji (32,9 %) te u Turskoj (27.8 %, podaci iz 2015.). Najniži jaz opasnosti od siromaštva među državama članicama zabilježen je u Finskoj (13,9 %), a zatim u Malti (15,9 %).

Grafikon 8.: Relativni medijan jaza opasnosti od siromaštva, 2016.
(%)
Izvor: Eurostat (ilc_li11)

Izvorni podaci za tablice i grafikone

Izvori podataka

Statistika EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC) pokrenuta je 2003. na temelju sporazuma između Eurostata, šest država članica EU-a (Austrija, Belgija, Danska, Grčka, Irska, Luksemburg) i Norveška. EU-SILC uveden je u cilju osiguravanja osnovnih podataka za pokazatelje koji se odnose na dohodak i životne uvjete – zakonodavna osnova za prikupljanje podataka jest Uredba (EZ) br. 1177/2003 Europskog parlamenta i Vijeća.

Prikupljanje tih statističkih podataka službeno je pokrenuto 2004. u 15 država članica i prošireno 2005. na sve preostale države skupine EU-25 zajedno s Islandom i Norveškom. Bugarska i Turska pokrenule su EU-SILC 2006., Rumunjska 2007., Švicarska 2008., a Hrvatska je uvela tu anketu 2010. (podaci za Hrvatsku iz 2009. temelje se na drugom izvoru podataka, odnosno na rezultatima ankete o proračunu kućanstava (HBS) (na engleskom)). Podaci za bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju dostupni su od 2010., a za Srbiju od 2013. EU-SILC-om obuhvaćena je transverzalna i longitudinalna dimenzija.

Raspoloživi dohodak kućanstva je zbroj svih novčanih dohodaka koje je svaki član obitelji primio iz bilo kojeg izvora (uključujući dohodak od posla, ulaganja i socijalnih davanja) i dohodaka primljenih na razini kućanstva te oduzimanjem poreza i plaćenih doprinosa za socijalno osiguranje. Kako bi se njime odražavale razlike u veličini i sastavu kućanstava, ukupni iznos dijeli se brojem „ekvivalentnih odraslih osoba” primjenom standardne ljestvice (ekvivalentnosti), odnosno takozvane „izmijenjene OECD-ove” ljestvice kojom se prvoj odrasloj osobi u kućanstvu pripisuje vrijednost od 1,0, svim ostalim članovima obitelji u dobi od 14 godina i više vrijednost od 0,5 te članovima kućanstva mlađima od 14 vrijednost od 0,3. Rezultat se naziva „ekvivalentni raspoloživi dohodak” i pripisuje se svakom članu kućanstva. U svrhe pokazatelja siromaštva, ekvivalentni raspoloživi dohodak izračunava se dijeljenjem ukupnog raspoloživog dohotka svakog kućanstva s ekvivalentnom veličinom kućanstva; Uslijed toga, za svaku osobu u kućanstvu smatra se da ima isti ekvivalentni dohodak.

Referentno razdoblje za dohodak utvrđeno je kao razdoblje od 12 mjeseci (primjerice, prethodna kalendarska ili porezna godina) za sve zemlje osim Ujedinjene Kraljevine za koju je referentno razdoblje za dohodak tekuća godina u kojoj se provodi anketa i Irske u kojoj se anketa trajno provodi, a podaci o dohotku prikupljaju se za 12 mjeseci prije ankete.

Stopa opasnosti od siromaštva definira se kao udio stanovnika s ekvivalentnim raspoloživim dohotkom koji je ispod praga opasnosti od siromaštva (izražen paritetom kupovne moći — PPS), koji iznosi 60 % nacionalnog medijana ekvivalentnog raspoloživog dohotka. U skladu s odlukama Europskog vijeća, stopa opasnosti od siromaštva mjeri se u odnosu na stanje u svakoj državi članici EU-a, a ne primjenom zajedničkog praga. Stopa opasnosti od siromaštva može se izraziti prije ili nakon socijalnih transfera, a razlika između te dvije vrijednosti predstavlja hipotetski učinak nacionalnih socijalnih transfera na smanjenje opasnosti od siromaštva. Starosne mirovine i mirovine za nadživjele članove obitelji računaju se kao dohodak prije transfera, a ne kao socijalni transferi. Dostupne su razne analize ovog pokazatelja, primjerice: prema dobi, spolu, statusu aktivnosti, vrsti kućanstva ili razini obrazovanja. Treba napomenuti da se pokazateljem ne mjeri bogatstvo nego je on relativna mjera niskog trenutačnog dohotka (u odnosu na druge osobe u istoj državi), što ne podrazumijeva nužno nizak standard života. Podaci za EU-28 i europodručje jesu prosječni podaci ponderirani u odnosu na veličinu stanovništva država članica.

Kontekst

Na sastanku Europskog vijeća u Laekenu održanom u prosincu 2001. europski čelnici država i vlada prihvatili su prvi skup zajedničkih statističkih pokazatelja za socijalnu isključenost i siromaštvo koje kontinuirano razrađuje podskupina za pokazatelje (ISG) odbora za socijalnu zaštitu (SPC). Ti su pokazatelji ključni element otvorene metode koordinacije (OMC) za praćenje napretka koji su države članice ostvarile u pogledu ublažavanja siromaštva i socijalne isključenosti.

EU-SILC referentni je izvor za statističke podatke EU-a o dohotku i životnim uvjetima, a posebno za pokazatelje koji se odnose na socijalnu uključenost. U kontekstu strategije Europe 2020 strategy, Europsko vijeće donijelo je u lipnju 2010. glavni cilj za socijalnu uključenost: do 2020. u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti trebalo bi biti najmanje 20 milijuna ljudi manje nego 2008. EU-SILC je izvor koji se upotrebljava za praćenje napretka prema ostvarenju tog glavnog cilja koji se mjeri pokazateljem koji je kombinacija stope opasnosti od siromaštva, stope teške materijalne deprivacije i udjela osoba koje žive u kućanstvima s vrlo niskim radnim intenzitetom. Više informacija dostupno je u članku ljudi u opasnosti od socijalne isključenosti.

Izravan pristup
Ostalim člancima
Tablicama
Baza podataka
Tematskoj stranici
Publikacijama
Metodologiji
Zakonodavstvu
Vizualizacijama
Vanjskim poveznicama





Statističke publikacije

Priopćenja za tisak

Statistika u prvom planu

Raspodjela dohotka i novčano siromaštvo (ilc_ip)
Novčano siromaštvo (ilc_li)
Novčano siromaštvo starijih osoba (ilc_pn)
Siromaštvo zaposlenih (ilc_iw)
Raspodjela dohotka (ilc_di)