Statistički podaci o državnim financijama


Podaci dobiveni 23. travnja 2018.

Planirano ažuriranje članka: listopad 2019.

Engleska inačica članka sadržava novije podatke.

Glavni podaci


Udio državnog deficita u BDP-u u EU-28 smanjio se s –1,6 % u 2016. na –1,0 % u 2017.

Udio državnog duga u BDP-u u EU-28 smanjio se s 83,3 % na kraju 2016. na 81,6 % na kraju 2017.

Udio državnog duga u BDP-u na kraju 2017. iznosio je od 9,0 % u Estoniji do 178,6 % u Grčkoj.

General government debt, 2017

U ovom se članku razmatra kretanje ključnih statističkih pokazatelja za državne financije u Europskoj uniji (EU) i europodručju (EA-19). Konkretno, razmatra se deficite (opće države), bruto dug opće države, ukupne prihode i ukupne rashode opće države te poreze i socijalne doprinose, koji su glavni izvori državnih prihoda.

Cijeli članak


Uvod

Statistički podaci o državnim financijama sadržavaju ključne pokazatelje za utvrđivanje zdravlja gospodarstva država članica EU-a. Na temelju uvjeta Pakta o stabilnosti i rastu (SGP) EU-a, države članice obvezale su se zadržati svoj deficit i dug ispod određenih granica: državni deficit države članice ne smije premašiti 3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP), a njezin dug ne smije premašiti 60 % BDP-a. Ako određena država članica ne poštuje ta ograničenja, aktivira se takozvani postupak u slučaju prekomjernog deficita (EDP). On se sastoji od nekoliko koraka – uključujući mogućnost sankcija – kako bi se predmetnu državu članicu potaknulo na poduzimanje prikladnih mjera za ispravljanje situacije. Ta ograničenja deficita i duga kriteriji su i za ekonomsku i monetarnu uniju (EMU), a time i za pristupanje europodručju. Nadalje, posljednja provedena revizija integriranih ekonomskih smjernica i smjernica za zapošljavanje (na engleskom) (revidirano u okviru strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast) sadržava i smjernice za osiguranje kvalitete i održivosti javnih financija.

U 2017. državni se deficit (neto uzajmljivanje konsolidiranog sektora opće države iskazano kao udio u BDP-u) u odnosu na 2016. smanjio i u EU-28 i u europodručju (EA-19). Zabilježeno je i smanjenje udjela duga opće države u BDP-u.

Suficit/deficit opće države

Udio državnog deficita u BDP-u u EU-28 smanjio se s –1,6 % u 2016. na –1,0 % u 2017., dok se u EA-19 smanjio s –1,5 % na –0,9 %. U 2017. 12 država članica EU-a zabilježilo je suficit opće države — Malta (+3,9 %), Cipar (+1,8 %), Češka (+1,6 %), Luksemburg (+1,5 %), Švedska i Njemačka (+1,3 %), Nizozemska (+1,1 %), Danska (+1,0 %), Bugarska (+0,9 %), Grčka i Hrvatska (+0,8 %) te Litva (+0,5 %).

Slovenija je zabilježila bilancu opće države od 0,0 % BDP-a.

U 13 država članica EU-a – Estoniji, Irskoj, Latviji, Finskoj, Austriji, Belgiji, Slovačkoj, Poljskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Mađarskoj, Italiji, Francuskoj i Rumunjskoj – u 2017. zabilježen je deficit od najviše 3,0 % BDP-a. Najmanji deficit opće države kao postotak BDP-a zabilježile su Estonija i Irska (–0,3 %), Latvija (–0,5 %) te Finska (–0,6 %).

Dvije su države članice zabilježile deficit od 3 % BDP-a ili više, a to su Španjolska (–3,1 %) i Portugal (–3,0 %) (vidjeti grafikon 1).

Grafikon 1.: Proračunska bilanca, 2016. i 2017.
(neto uzajmljivanje ili neto pozajmljivanje sektora opće države, % BDP-a)
Izvor: Eurostat (tec00127)


U Španjolskoj je prijavljeni deficit (u odnosu na BDP) bio veći od 3,0 % u sve tri prethodne godine, dakle u cijelom razdoblju iz tablice 1., no zabilježen je trend smanjenja deficita.

Tablica 1.: Proračunska bilanca i dug opće države, 2014. – 2017.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (tec00127) i (tsdde410)


Saldo opće države (u odnosu na BDP) u 2017. poboljšao se u usporedbi s 2016. u 24 države članice EU-a, a najveća poboljšanja (više od dva postotna boda BDP-a) ostvarili su Malta (+2,9 postotnih bodova BDP-a) i Slovenija (+2,0 postotnih bodova BDP-a). Nakon deficita u 2016. Danska i Hrvatska u 2017. ostvarile su suficit. Bugarska, Cipar, Češka, Njemačka, Grčka, Litva, Malta, Nizozemska i Švedska u 2017. su zabilježili veći suficit nego u 2016. Nakon suficita u 2016. Latvija je u 2017. zabilježila deficit. Slovenija je u 2016. zabilježila deficit, a u 2017. uravnotežen proračun. Mađarska i Portugal u 2017. su zabilježili veći deficit nego u 2016., dok je u Estoniji udio deficita u BDP-u u 2016. i u 2017. bio jednak.

Državni dug

Udio državnog duga u BDP-u u EU-28 smanjio se s 83,3 % na kraju 2016. na 81,6 % na kraju 2017., dok se u EA-19 smanjio s 89,0 % na 86,7 % (vidjeti grafikon 2.).

Na kraju 2017. ukupno 15 država članica EU-a prijavilo je udio duga veći od 60 % BDP-a – najveći udio zabilježila je Grčka (178,6 %), nakon koje slijede Italija (131,8 %), Portugal (125,7 %), Belgija (103,1 %) i Španjolska (98,3 %). Najmanji udio državnog duga u BDP-u zabilježili su Estonija (9,0 %), Luksemburg (23,0 %), Bugarska (25,4 %), Češka (34,6 %), Rumunjska (35,0 %) i Danska (36,4 %).

Grafikon 2.: Dug opće države, 2016. i 2017.
(konsolidirani bruto dug opće države, % BDP-a)
Izvor: Eurostat (tsdde410)


Na kraju 2017. u dvije države članice EU-a udio državnog duga u BDP-u bio je veći nego na kraju 2016., dok se u 26 država članica taj udio smanjio, a među njima posebno valja istaknuti Cipar (–9,1 postotni bod BDP-a), Maltu (–5,4 postotna boda), Austriju (–5,1 postotni bod) te Nizozemsku (–5,0 postotnih bodova). Povećanja udjela duga u BDP-u od kraja 2016. do kraja 2017. zabilježena su u Luksemburgu (2,2 postotna boda) i Francuskoj (0,4 postotna boda).

Državni prihodi i rashodi

Važnost sektora opće države u gospodarstvu može se mjeriti vrijednostima ukupnih prihoda i rashoda opće države iskazanima u obliku postotka BDP-a. U 2017. u EU-28 ukupni državni prihodi iznosili su 44,9 % BDP-a (povećanje u odnosu na 44,7 u 2016.), dok su rashodi iznosili 45,8 % BDP-a (smanjenje u odnosu na 46,3 % u 2016.). U 2017. u EA-19 ukupni rashodi opće države iznosili su 47,1 % BDP-a (smanjenje u odnosu na 47,6 % u 2016.), dok su ukupni prihodi iznosili 46,2 % BDP-a (povećanje u odnosu na 46,1 % u 2016.) – vidjeti grafikon 3.

Grafikon 3.: Kretanje ukupnih rashoda i ukupnih prihoda, 2007. – 2017.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)


Ukupni rashodi u EU-28 i EA-19 iskazani kao postotak BDP-a naglo su narasli u razdoblju od 2007. do 2009. i dosegnuli su 50,1 % BDP-a u EU-28 te 50,7 % BDP-a u EA-19. U oba ta područja ukupni rashodi iskazani kao udio u BDP-u zatim su se smanjivali u razdoblju od 2009. do 2011., povećali su se 2012. te su se opet polako smanjivali sve do 2017., osim što je vrijednost za EA-19 ostala nepromijenjena u razdoblju 2012. – 2013.

U apsolutnima vrijednostima ukupni su rashodi opće države u razdoblju od 2007. do 2017. relativno polako rasli i u EU-28 i u EA-19 (osim blagog smanjenja u EA-19 u razdoblju 2010. – 2011.; vidjeti grafikon 4.). Ukupni rashodi u milijardama eura u EU-28 smanjili su se u razdoblju 2015. – 2016., ponajviše zbog učinaka valute (deprecijacija britanske funte). Prihodi su tijekom razdoblja od 2009. do 2017. i u EU-28 i u EA-19 rasli nešto brže od rashoda, zbog čega je došlo do smanjenja deficita.

Grafikon 4.: Kretanje ukupnih rashoda i ukupnih prihoda, 2007. – 2017.
(milijarde EUR)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)


U razdoblju od 2009. do 2017. u EU-28 rashodi opće države ukupno su se povećali za 857 milijardi EUR, a prihodi opće države povećali su se za 1 525 milijardi EUR. U razdoblju od 2016. do 2017. državni rashodi povećali su se za 118 milijardi EUR, a državni prihodi povećali su se za 213 milijardi EUR. U razdoblju od 2009. do 2017. u EA-19 rashodi opće države povećali su se za 544 milijarde EUR, a prihodi su se povećali za 1 026 milijardi EUR.

Razina rashoda i prihoda opće države znatno se razlikuje među državama članicama EU-a (vidjeti grafikon 5.). Države članice u kojima je 2017. zabilježen najveći udio kombiniranih državnih rashoda i prihoda u BDP-u (veći od 100 %) bile su Francuska, Finska, Danska i Belgija, a i Norveška je zabilježila udio veći od 100 %. U 2017. deset država članica – Irska, Rumunjska, Litva, Bugarska, Latvija, Malta, Cipar, Španjolska, Češka i Slovačka – zabilježilo je relativno nizak kombinirani udio (manje od 80 %BDP-a).

Grafikon 5.: Državni prihodi i rashodi, 2017.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)


U cijelom EU-28 glavne su sastavnice ukupnih prihoda opće države porezi i neto socijalni doprinosi (vidjeti grafikon 6.). Porezi su 2017. činili 59,8 % ukupnih prihoda u EU-28 i 56,6 % u EA-19, a neto socijalni doprinosi iznosili su 29,7 % ukupnih prihoda u EU-28 i 33,1 % u EA-19. Udio tržišne proizvodnje, proizvodnje za vlastitu krajnju upotrebu i plaćanja za netržišnu proizvodnju („prodaja/naknade” i investicije u kapital za vlastiti račun) iznosio je 6,8 % ukupnih prihoda u EU-28, kao i u EA-19. Prihod od imovine (uglavnom kamate, dividende i najamnine) iznosio je 1,7 % ukupnih prihoda u EU-28, odnosno 1,5 % u EA-19.

Grafikon 6.: Sastav ukupnih prihoda, 2017.
(% ukupnih prihoda)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)


Ako se svaka država članica EU-a gleda pojedinačno, vidljive su znatne razlike u relativnoj važnosti različitih kategorija prihoda. Na primjer, porezi su 2017. činili manje od 50 % državnih prihoda u Slovačkoj i Češkoj, ali 87,6 % ukupnih prihoda opće države u Danskoj i 81,5 % u Švedskoj. Najveći udio neto socijalnih doprinosa zabilježen je u Litvi i Slovačkoj (37,5 % ukupnih prihoda u 2017.) te Češkoj i Njemačkoj (37,2 %), a najmanji u Danskoj (1,7 %). Najveći udio prihoda od imovine zabilježen je u Norveškoj (22.1%) (vidjeti grafikon 7.).

Grafikon 7.: Glavne sastavnice državnih prihoda, 2017.
(% ukupnih prihoda)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)


U 2017. najveći udio državnih rashoda u EU-28 bio je povezan s redistribucijom prihoda u obliku socijalnih transfera u gotovini ili u naravi (vidjeti grafikone 8. i 9.). Socijalni transferi (socijalne naknade i socijalni transferi u naravi – kupljena tržišna proizvodnja) činili su 45,1 % ukupnih rashoda u EU-28, odnosno 47,9 % u EA-19. Naknade zaposlenima činile su 21,7 % državnih rashoda u EU-28, odnosno 20,9 % u EA-19. Intermedijarna potrošnja činila je 12,6 % ukupnih rashoda u EU-28, odnosno 10,9 % u EA-19. Isplaćeni dohodak od imovine – koji se najvećim dijelom sastoji od isplate kamata – činio je 4,3 % državnih rashoda u EU-28, odnosno 4,2 % u EA-19. Bruto investicije u fiksni kapital činile su 6,0 % ukupnih rashoda u EU-28, odnosno 5,5 % u EA-19.

Grafikon 8.: Sastav ukupnih rashoda, 2017.
(% ukupnih rashoda)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)


Grafikon 9.: Glavne sastavnice državnih rashoda, 2017.
(% ukupnih rashoda)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)


Glavne su vrste državnih prihoda tekući porezi na dohodak i bogatstvo, itd., porezi na proizvodnju i uvoz te neto socijalni doprinosi. U EU-28 u 2017. porezi na proizvodnju i uvoz iznosili su 13,4 % BDP-a, tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd. iznosili su 13,2 % BDP-a, a neto socijalni doprinosi iznosili su 13,3 % BDP-a. U EU-28 udio prihoda od poreza na proizvodnju i uvoz u BDP-u rastao je u razdoblju od 2009. do 2014. te je njegov udio u BDP-u porastao za 1,0 postotnih bodova (vidjeti grafikon 10.). U razdoblju od 2014. do 2017. udio poreza na proizvodnju i uvoz u BDP-u bio je relativno stabilan. Tekući porezi na dohodak i bogatstvo itd. dosegnuli su 2010. najmanji udio u BDP-u, 12,1 %, nakon čega je on porastao i 2017. iznosio je 13,2 % BDP-a. Udio neto socijalnih doprinosa u EU-28 u razdoblju od 2012. do 2014. bio je gotovo stabilan na 13,3 % BDP-a, zatim je 2015. pao na 13,1 % BDP-a, a 2016. se oporavio i ponovno dosegnuo 13,3 % BDP-a. U razdoblju 2016. – 2017. udio neto socijalnih doprinosa u BDP-u bio je stabilan.

Grafikon 10.: Glavne kategorije poreza i socijalnih doprinosa, EU-28, 2007. – 2017.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)


U 2017. postojale su velike razlike među državama članicama EU-a u strukturi poreznih prihoda (vidjeti grafikon 11.). Kao što se može očekivati, države članice koje su prijavile relativno visoke razine rashoda uglavnom su bile one koje su isto tako za opću državu prikupile više poreza (iskazano kao udio u BDP-u). Na primjer, u 2017. najveći je omjer prihoda u odnosu na BDP iz glavnih kategorija poreza i socijalnih doprinosa zabilježila Francuska (48,0 %), a sljedeća je bila Danska (47,0 %). Udio BDP-a iz takvih prihoda bio je manji od 30 % u četiri države članice (Irska, Rumunjska, Bugarska i Litva).

Grafikon 11.: Glavne kategorije poreza i socijalnih doprinosa, 2017.
(% BDP-a)
Izvor: Eurostat (gov_10a_main)


Izvorni podaci za tablice i grafikone

Izvori podataka

Na temelju postupka u slučaju prekomjernog deficita države članice EU-a dužne su Europskoj komisiji svake godine do 1. travnja i 1. listopada dostaviti statističke podatke o svojem državnom deficitu i dugu . Osim toga, Eurostat prikuplja detaljnije statističke podatke o državnim financijama u okviru programa prijenosa podataka(na engleskom), u okviru kojega se dostavljaju podaci iz nacionalnih računa. Glavni agregati prikupljeni za opću državu dostavljaju se Eurostatu dvaput godišnje, dok bi se statistički podaci o funkcijama države (COFOG) trebali poslati u roku od godinu dana od kraja referentnog razdoblja, a statistički podaci o detaljnim primitcima od poreza i socijalnih doprinosa u roku od devet mjeseci od kraja referentnog razdoblja. Podaci o tromjesečnim nefinancijskim i financijskim računima te tromjesečni podaci o bruto dugu opće države dostavljaju se četiri puta godišnje.

Podaci prikazani u ovom članku odgovaraju određenim glavnim pokazateljima sektora opće države, koji su prikupljeni na temelju nacionalnih računa (ESA 2010).

Razlika između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda – uključujući kapitalne rashode (posebno bruto investicije u fiksni kapital) – jednaka je neto pozajmljivanju / neto uzajmljivanju opće države, što je ujedno jedna izravnavajuća stavka državnih nefinancijskih računa.

Razgraničenje opće države

Sektor opće države sastoji se od institucijskih jedinica koje su netržišni proizvođači čija je proizvodnja namijenjena pojedinačnoj i zajedničkoj potrošnji i koje se financiraju obveznim plaćanjima koje su izvršile jedinice koje pripadaju drugim sektorima, kao i od institucijskih jedinica koje se uglavnom bave preraspodjelom nacionalnog dohotka i bogatstva (ESA 2010 §2.111). Sektor opće države dijeli se na sljedeća četiri podsektora: središnja država, savezna država (ako je primjenjivo), lokalna država i fondovi socijalne sigurnosti (ako je primjenjivo).

Definicija glavnih pokazatelja

Proračunska bilanca definira se kao neto uzajmljivanje / neto pozajmljivanje opće države prijavljeno radi postupka u slučaju prekomjernog deficita i iskazuje se u odnosu na BDP. Na temelju Protokola o postupku u slučaju prekomjernog deficita, državni je dug jednak nominalnoj vrijednosti konsolidiranog bruto duga sektora opće države u valuti i depozitima, dužničkim vrijednosnim papirima i nepodmirenim zajmova preostalima na kraju godine.

Glavni prihodi opće države sastoje se od poreza, socijalnih doprinosa, prihoda od prodaje i imovine. ESA 2010 definira ih pozivajući se na popis kategorija: tržišna proizvodnja, proizvodnja za vlastitu krajnju upotrebu, plaćanja za netržišnu proizvodnju, porezi na proizvodnju i uvoz, ostale subvencije za proizvodnju, prihod od imovine, tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd., neto socijalni doprinosi, ostali tekući transferi i kapitalni transferi.

Glavne stavke rashoda sastoje se od naknada za (državne) zaposlenike, socijalnih naknada (socijalne naknade i socijalni transferi u naravi za tržišnu proizvodnju koju kupuje država), kamata na javni dug, subvencija i bruto investicija u fiksni kapital. ESA 2010 ukupne rashode opće države definira pozivajući se na popis kategorija: intermedijarna potrošnja, bruto investicije u kapital, naknade za zaposlenike, ostali porezi na proizvodnju, subvencije, prihod od imovine, tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd., socijalne naknade uz iznimku socijalnih transfera u naravi, socijalni transferi u naravi – kupljena tržišna proizvodnja, ostali tekući transferi, prilagodbe za promjenu u mirovinskim pravima, kapitalni transferi i transakcije koje se odnose na neproizvedena sredstva.

Za određene transakcije u nacionalnim računima mora se konsolidirati podatke opće države dostavljene za glavne agregate opće države u okviru ESA 2010, što znači da se specifične transakcije među institucijskim jedinicama u sektoru opće države – prihod od imovine, ostali tekući transferi i kapitalni transferi – uklanjaju ili poništavaju. U slučaju tih transakcija treba konsolidirati podsektorske podatke unutar svakog podsektora, ali ne i između njih. Time bi podaci na sektorskoj razini trebali biti ekvivalentni zbroju podsektorskih podataka, uz iznimku stavki koje obuhvaćaju prihod od imovine, ostale tekuće transfere i kapitalne transfere, koje se konsolidiraju. Za potonje stavke, i u skladu s tim za ukupne prihode i rashode, podsektorski zbroj trebao bi premašiti sektorsku vrijednost.

Porezi i socijalni doprinosi odgovaraju prihodima koje (u gotovini ili u naravi) ubiru središnja država, savezna država, lokalna država i fondovi socijalne sigurnosti. Ti su nameti (o kojima se općenito govori kao o porezima) organizirani u tri glavna područja obuhvaćena u sljedećoj podjeli:

  • porezi na prihod, bogatstvo itd., koji obuhvaćaju sva obvezna plaćanja koja opća država periodično ubire na prihode i bogatstvo poduzeća i kućanstava,
  • porezi na proizvodnju i uvoz, koji obuhvaćaju sva obvezna plaćanja koja opća država ubire na temelju proizvodnje i uvoza robe i usluga, zapošljavanja radne snage te vlasništva nad zemljištem, objektima i drugom imovinom koji se upotrebljavaju u proizvodnji ili korištenja njima,
  • neto socijalni doprinosi, koji obuhvaćaju sve stvarne socijalne doprinose poslodavaca i kućanstava, imputirane socijalne doprinose koji predstavljaju protustranu socijalnim naknadama koje poslodavci plaćaju izravno, kao i dodatne dvije imputirane stavke (dodatci za socijalne doprinose kućanstava i naknade za usluge programa socijalnog osiguranja).

Kontekst

Financijska i ekonomska kriza iz 2007. – 2008. dovela je mnoge europske vlade pred ozbiljne izazove. Glavni su problemi povezani sa sposobnošću nacionalnih uprava da otplaćuju svoje dugove i poduzimaju nužne radnje kako bi osigurale da se njihova javna potrošnja dovede pod kontrolu, a da istovremeno pokušaju poticati gospodarski rast.

Svrha je disciplinskih mjera iz Pakta o stabilnosti i rastu održavanje opće sinkroniziranosti ekonomskih kretanja u EU-u, a posebno u državama članicama europodručja. Uz to, svrha je Pakta sprečavanje država članica u poduzimanju političkih mjera koje bi neprimjereno koristile njihovim gospodarstvima na štetu ostalih. Dva su ključna načela u Paktu: deficit (planirani ili stvarni) ne smije prekoračiti 3 % BDP-a, a udio duga u BDP-u ne smije biti veći od 60 % (ili se treba spuštati prema toj vrijednosti). Pakt o stabilnosti i rastu suštinski je ojačan 2011., kao i gospodarsko upravljanje u EU-u općenito.

Države članice EU-a svake godine dostavljaju Europskoj komisiji detaljne informacije o svojim ekonomskim politikama i stanju svojih javnih financija. Države članice europodručja te informacije dostavljaju u okviru svojih programa za stabilnost, a ostale države članice u okviru programa konvergencije. Europska komisija procjenjuje jesu li politike u skladu s dogovorenim gospodarskim, socijalnim i okolišnim ciljevima te može izdati upozorenje ako smatra da deficit postaje abnormalno visok. Na temelju toga Vijeće može utvrditi da postoji prekomjeran deficit, nakon čega je potrebno odrediti rok za njegovo ispravljanje.

Izravan pristup
Ostalim člancima
Tablicama
Baza podataka
Tematskoj stranici
Publikacijama
Metodologiji
Zakonodavstvu
Vizualizacijama
Vanjskim poveznicama







Government finance statistics (EDP and ESA2010) (t_gov_gfs10)


Government finance statistics (EDP and ESA2010) (gov_gfs10)
Government contingent liabilities and potential obligations (gov_cl)