Statistički podaci o stanovanju

This article has been archived, for updated data see Living conditions in Europe - housing.


Podaci iz svibnja 2020.

Planirano ažuriranje članka: listopad 2021.

Glavni podaci

Većina stanovništva u svakoj državi članici EU-27 u 2018. stanovala je u stambenom objektu koji posjeduje. Raspon se kretao od 51,4 % u Njemačkoj pa sve do 96,4 % u Rumunjskoj. Prosjek država EU-27 iznosio je 70,0 %.

U prenapučenim stambenim objektima 2018. živjelo je 17,1 % stanovništva u državama EU-27. Najviša stopa među državama članicama EU-27 bila je u Rumunjskoj (46,3 %).

U državama EU-27 4,3 % stanovništva 2018. trpjelo je krajnju stambenu nezbrinutost.

Među državama članicama EU-27 stopa preopterećenosti stanara koji su plaćali tržišnu stanarinu 2018. bila je najviša u Grčkoj, gdje 83,1 % stanara troši više od 40 % dohotka na stanarinu.

[[File:Housing statistics interactive_SILC2020-HR.XLSX]]

Stopa preopterećenosti troškovima stanovanja: udio stanovništva koje živi u kućanstvima koja na stanovanje troše najmanje 40 % raspoloživog dohotka, 2018.

U ovom članku pruža se pregled najnovijih statističkih podataka o stanovanju u Europskoj uniji (EU), Ujedinjenoj Kraljevini, trima državama članicama EFTA-e i četirima državama kandidatkinjama, uz naglasak na vrstama stambenih objekata, statusu stanovanja (vlasništvo ili najam nekretnine), kvaliteti stanovanja i cjenovnoj pristupačnosti.

Pristojno stanovanje, po pristupačnoj cijeni i u sigurnom okruženju, osnovna je potreba, a mnogi ga smatraju i ljudskim pravom. Osiguravanje zadovoljavanja ove potrebe, čime bi se moglo smanjiti siromaštvo i socijalno isključivanje, još uvijek predstavlja izazov u nizu europskih zemalja.

Cijeli članak

Vrsta stambenog objekta

U 2018., 46,0 % stanara u EU-27 živjelo je u stanu, gotovo jedna petina (18,6 %) u dvojnom objektu i više od jedne trećine (34,7 %) u samostojećoj kući (vidjeti grafikon 1.).

Među državama članicama EU-a 2018. udio stanovništva koji stanuje u stanu bio je minimalno 60,0 % u Latviji (66,2 %), Španjolskoj (64,9 %), Estoniji(61,5 %) i Grčkoj (60,6 %) te nešto niži u Litvi (59,5 %). Sličan udio osoba koje žive u stanu je i u Švicarskoj (62,5 %). Udio osoba koje stanuju u samostojećim kućama bio je najveći u Hrvatskoj (69,7 %), Sloveniji (66,2 %), Rumunjskoj (65,2 %) i Mađarskoj (64,6 %). Danska i Poljska jedine su države članice u kojima većina populacije živi u samostojećim kućama. Sjeverna Makedonija (74,6 %), Srbija (63,6 %) i Norveška (57,5 %) isto su tako prijavile velik udio stanovnika koji stanuju u samostojećim kućama. Najveći udio stanovnika koji stanuju u dvojnim objektima među državama članicama EU-a zabilježen je u Nizozemskoj (58,0 %), Irskoj (52,1 %), Malti (41,5 %) i Belgiji (40,6 %). To su bile jedine države članice u kojima dvije petine stanovništva (ili više) živi u dvojnom objektu. U Ujedinjenoj Kraljevini taj udio je još viši, oko 60,8 %.

Grafikon 1.: Podjela stanovnika prema vrsti stambenog objekta, 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (ilc_lvho01)

Status stanovanja

Jedna četvrtina (24,9 %) stanovnika država članica EU-27 stanovala je 2018. u stambenom objektu koji posjeduje i za koji otplaćuje hipoteku ili kredit, a više od dvije petine (45,1 %) stanovnika stanovale su u stambenom objektu koji posjeduju i koji nije opterećen kreditom ili hipotekom (vidjeti grafikon 2). Prema tome, sedam od deset (70,0 %) osoba u državama EU-27 stanovalo je u stambenom objektu koji posjeduje, dok su jedna petina (20,8 %) bili stanari koji plaćaju najamninu po tržišnoj vrijednosti, a otprilike jedna desetina (9,3 %) bili su stanari u besplatnom smještaju ili smještaju sa sniženom najamninom.

Grafikon 2.: Podjela stanovnika prema statusu stanovanja 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (ilc_lvho02)

Više od polovine stanovništva u svakoj državi članici EU-a stanovalo je 2018. u stambenom objektu koji posjeduje. Raspon se kretao od 51,4 % u Njemačkoj, pa sve do 96,4 % u Rumunjskoj. S druge strane, u Švicarskoj je udio osoba koje stanuju u unajmljenim stambenim objektima bio veći od udjela osoba koje stanuju u stambenim objektima koje posjeduju, a stanari u unajmljenim objektima činili su otprilike 57,5 % stanovništva.

U Nizozemskoj (60,5 %) i Švedskoj (51,7 %) više od pola stanovništva stanovalo je u stambenim objektima koje posjeduju i za koje otplaćuju kredit ili hipoteku. Tako je bilo i na Islandu (63,9 %, podaci iz 2016.) i u Norveškoj (60,1 %).

Udio osoba koje stanuju u unajmljenim stambenim objektima za koje plaćaju najamninu po tržišnoj cijeni bio je 2018. manji od 10,0 % u 11 država članica EU-a. S druge strane, gotovo dvije petine stanovništva Njemačke (40,8 %) i Danske (39,4 %) živjele su u unajmljenim objektima i plaćale najamninu po tržišnoj cijeni, kao i više od jedne trećine stanovništva Švedske (35,0 %), približno tri desetine stanovništva Nizozemske (30,2 %) i Austrije (29,7 %) te približno jedna petina stanovništva Luksemburga (23,4 %), Grčke (21,3 %) i Belgije (19,4 %). Udio stanovništva koje stanuje u stambenom objektu za koji plaća najamninu po tržišnoj cijeni bio je još viši u Švicarskoj u kojoj je prešao polovinu (51,1 %).

Udio stanovnika koji besplatno stanuju u stambenom objektu ili sa sniženom najamninom bio je manji od 20,0 % u svim državama članicama EU-a i u osam država nečlanica za koje su prikazani podaci.

Kvaliteta stanovanja

Jedna od ključnih dimenzija za ocjenjivanje kvalitete stanovanja jest dostupnost dovoljno životnog prostora u stambenom objektu. Stopa prenapučenosti odnosi se na udio osoba koje stanuju u prenapučenom stambenom objektu koji se utvrđuje na temelju broja dostupnih soba u kućanstvu, veličine kućanstva te dobi članova kućanstva i njihovih obiteljskih odnosa.

U prenapučenim stambenim objektima 2018. živjelo je 17,1 % stanovništva u državama članicama EU-27

Najveća stopa prenapučenosti među državama članicama EU-a (vidjeti sliku 3.) zabilježena je u Rumunjskoj (46,3 %), a stope iznad 50 % zabilježene su u Crnoj Gori (57,7 %; podaci iz 2017.) i Srbiji (53,3 %). Cipar (2,5 %), Irska (2,7 %), Malta (3,4 %), Nizozemska (4,1 %) i Španjolska (4,7 %), imaju najniže stope prenapučenosti, sve manje od 5,0 %, dok je sedam drugih država članica, kao što su Ujedinjena Kraljevina, Norveška, Švicarska i Island (podaci iz 2016.) prijavilo da manje od 10,0 % njihova stanovništva stanuje u prenapučenim stambenim objektima.

Grafikon 3.: Stopa prenapučenosti, 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (ilc_lvho05a)

Među stanovnicima koji su u riziku od siromaštva (drugim riječima, među osobama koje stanuju u kućanstvima s ekvivalentnim raspoloživim dohotkom po osobi manjim od 60 % nacionalnog medijana), stopa prenapučenosti u državama EU-27 iznosila je 28,9 % u 2018., odnosno 11,8 postotnih bodova iznad stope za cijelo stanovništvo (vidjeti grafikon 3.).

Najveće stope prenapučenosti među stanovništvom koje je u riziku od siromaštva zabilježene su u Rumunjskoj (56,4 %), Slovačkoj (54,9 %), Bugarskoj (48,7 %) i Poljskoj(47,7 %). Visoku stopu prenapučenosti među stanovništvom koje je u riziku od siromaštva prijavile su i Turska (70,7 %; podaci iz 2017.), Crna Gora (69,6 %; podaci iz 2017.), Sjeverna Makedonija i Srbija (obje 60,6 %). S druge strane, najniže stope prenapučenosti za osobe koje su u riziku od siromaštva zabilježene su na otocima, u Malti (7,0 %), Cipru (5,2 %) i Irskoj (4,2 %). Ove tri države članice EU-a prijavile su da manje od jedne u deset osoba u riziku od siromaštva živi u prenapučenim uvjetima, a takvo je stanje i u Ujedinjenoj Kraljevini (9,8 %).

Pored prenapučenosti, drugi aspekti stambene nezbrinutosti – kao što je nepostojanje kupaonice ili nužnika, krov koji prokišnjava ili stambeni objekt u kojem nema dovoljno svjetla – uzimaju se u obzir pri izradi pokazatelja kvalitete stanovanja. Stopa krajnje stambene nezbrinutosti definira se kao udio osoba koje stanuju u stambenom objektu koji se smatra prenapučenim, a istovremeno vrijedi najmanje jedna od navedenih mjera stambene nezbrinutosti.

U državama EU-27 u cjelini 4,3 % stanovništva trpjelo je u 2018. krajnju stambenu nezbrinutost

U trima državama članicama EU-a više od jedne od svakih deset osoba u 2018. živjelo je u oskudnim stambenim uvjetima. Bugarska je prijavila udio od 10,1 %, a više stope zabilježene su u Latviji (14,9 %) i Rumunjskoj (16,1 %); ovakva je situacija i u državama kandidatkinjama za koje su podaci (za 2017. ili 2018.) prikazani u grafikonu 4. S druge strane, manje od 1,0 % populacije u Finskoj (0,9 %) i Irskoj (0,8 %) trpjelo je krajnju stambenu nezbrinutost 2018., što je bio slučaj i u Norveškoj.

Grafikon 4.: Stopa krajnje stambene nezbrinutosti, za 2017. i 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (ilc_mdho06a)

Ukupni udio osoba u državama EU-27 koje su trpjele krajnju stambenu nezbrinutost neznatno se smanjio u razdoblju od 2017. do 2018., za 0,2 postotna boda. Među državama članicama EU-a najveće povećanje udjela osoba koje trpe krajnju stambenu nezbrinutost zabilježeno je u Francuskoj, gdje se udio povećao za 0,6 postotnih bodova između 2017. i 2018., a slijede Danska, Njemačka i Španjolska, gdje se udio povećao za 0,5 postotnih bodova. Do najvećeg smanjenja među državama članicama EU-a došlo je u Mađarskoj, gdje se udio smanjio za 8,4 postotna boda, s 15,9 % na 7,5 %, iako treba napomenuti da postoji prekid u nizu podataka. Smanjenje od 1,1 do 1,5 postotnih bodova zabilježeno je u Slovačkoj, Litvi, Austriji, Poljskoj i Rumunjskoj. Relativno veliko smanjenje (od 3,4 postotna boda) zabilježeno je i u Srbiji.

Cjenovna pristupačnost stanovanja

Tijekom 2018. 9,6 % stanovništva država EU-27 stanovalo je u kućanstvima koja su trošila 40 % ili više svojeg ekvivalentnog raspoloživog dohotka na stanovanje

Udio stanovništva čiji su troškovi stanovanja prelazili 40 % njihova ekvivalentnog raspoloživog dohotka bio je najviši među stanarima koji su plaćali najamnine po tržišnoj cijeni (25,1 %), a najniži kod osoba koje stanuju u stambenim objektima koje posjeduju i za koje otplaćuju kredit ili hipoteku (4,0 %). (vidjeti tablicu 1.).

Tablica 1.: Stopa opterećenosti troškom stanovanja prema statusu stanovanja, 2018.
(%)
Izvor: Eurostat (ilc_lvho07c)

Prosjek u EU-27 prikriva znatne razlike među državama članicama EU-a: s jedne strane, u većem broju zemalja relativno mali udio stanovništva živi u kućanstvima čiji troškovi prekoračuju 40 % raspoloživog dohotka u 2018., prije svega u Malti (1,7 %) i Cipru (2,0 %). S druge strane, dvije od pet osoba (39,5 %) u Grčkoj i više od jednog od šest (17,9 %) stanovnika Bugarske trošili su na stanovanje više od 40 % svojeg ekvivalentnog raspoloživog dohotka, a u Danskoj (14,7 %) i u Njemačkoj (14,2 %) to je bila otprilike jedna od sedam osoba.

Promatrajući status stanovanja s najvećim udjelom stanovništva kojemu troškovi stanovanja prelaze 40 % raspoloživog dohotka, odnosno stanare koji plaćaju najamninu po tržišnoj cijeni, postoje i velike razlike među državama članicama EU-a. U 2018. u šest država članica više od trećine stanovništva koje plaća najamninu po tržišnoj cijeni trošilo je više od 40 % svojeg ekvivalentnog raspoloživog dohotka na stanovanje, dok je taj udio prelazio dvije petine stanovništva u Rumunjskoj (46,3 %) i Mađarskoj (46,9 %), dosegao polovinu u Bugarskoj (50,1 %) i premašio četiri petine (83,1 %) u Grčkoj. S druge strane, Malta (12,1 %), Latvija (11,5 %) i Cipar (11,3 %) zabilježile su najniže stope opterećenosti troškom stanovanja za stanare koji plaćaju najamninu po tržišnoj cijeni.

Izvori podataka za tablice i grafikone

Izvori podataka

Podaci u ovom članku većinom su izvedeni iz mikropodataka iz Statistike EU-a o dohotku i životnim uvjetima (EU-SILC). Anketa EU-SILC provodi se na godišnjoj razini i to je glavna anketa s pomoću koje se prikupljaju podaci o dohotku i životnim uvjetima u Europi. Referentno stanovništvo čine sva privatna kućanstva i njihovi trenutačni članovi koji borave na državnom području države članice EU-a u trenutku prikupljanja podataka. Osobe koje žive u kolektivnim kućanstvima i institucijama u načelu nisu dio ciljnog stanovništva. Podaci za EU i europodručje ponderirani su prosjek podataka za države članice.

Tablice upotrijebljene u ovom članku sadržavaju sljedeće oznake:

Vrijednosti označene italics     podaci su predviđeni ili privremeni i velika je vjerojatnost da će se promijeniti;
: podaci nisu dostupni, povjerljivi su ili su nepouzdani.

Kontekst

Uvjeti u domu na više načina utječu na kvalitetu života kućanstva: omogućuju zaklon, sigurnost, privatnost i prostor za opuštanje, učenje, rad i život. Dom se može promatrati i u svjetlu mikrolokacije, odnosno dostupnosti skrbi za djecu, obrazovnih ustanova, zaposlenja, mogućnosti rekreacije, trgovina, javnih službi itd. Financiranje stanovanja, kupnjom ili najmom, velik je problem mnogim kućanstvima, što je često povezano s kvalitetom stanovanja.

EU nema specifične odgovornosti u pogledu stanovanja. Nacionalne vlade razvijaju vlastite politike stanovanja. Neovisno o tome mnoge države članice EU-a suočavaju se sa sličnim izazovima, npr.: na primjer, kako obnoviti stambene objekte, kako planirati i sprečavati iseljavanje iz gradova u predgrađa, kako promicati održivi razvoj, kako pomoći mladima i osobama u nepovoljnom položaju pri ulasku na tržište nekretnina ili kako promicati energetsku učinkovitost među vlasnicima kuća.

Pitanja socijalnih stanova, beskućništva i integracije imaju važnu ulogu u programu socijalne politike EU-a. U Povelji o temeljnim pravima u glavi IV. članku 34. propisano je da s „ciljem borbe protiv socijalne isključenosti i siromaštva Unija priznaje i poštuje pravo na socijalnu pomoć i pomoć u vezi sa stanovanjem kako bi se osigurao dostojan život svima koji nemaju dovoljno sredstava, u skladu s pravilima utvrđenima pravom Unije te nacionalnim zakonodavstvima i praksom”. U tom je kontekstu na sastanku Europskog vijeća u Nici 2000. postignut dogovor o nizu zajedničkih ciljeva za strategiju EU-a za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, uključujući dva cilja koja se odnose na stanovanje, a to su: „provoditi politike s ciljem da svima bude dostupan pristojan i higijenski smještaj te osnovne usluge nužne za normalan život uzimajući u obzir lokalne uvjete (električna energija, voda, grijanje itd.)”, i „uspostaviti politike kojima se nastoje spriječiti životne krize koje mogu dovesti do situacija socijalne isključenosti, kao što su zaduženost, isključivanje iz školovanja i beskućništvo.” Područje primjene prošireno je 2010. kada je u okviru Europske platforme za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenost (COM(2010) 758 final) (na engleskom) utvrđen niz mjera kojima bi se trebalo pridonijeti smanjenju broja osoba koje su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti za najmanje 20 milijuna osoba do 2020. (u usporedbi s 2008.) – vidjeti i članak o ljudima u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti.

Izravan pristup
Ostali članci
Tablice
Baza podataka
Tematska stranica
Publikacije
Metodologija
Zakonodavstvo
Vizualizacije
Vanjske poveznice




Living conditions (t_ilc_lv)
Housing conditions (t_ilc_lvho)
Overcrowding rate (t_ilc_lvho_or)
Housing cost burden (t_ilc_lvho_hc)
Material deprivation (t_ilc_md)
Housing deprivation (t_ilc_mdho)
Living conditions (ilc_lv)
Housing conditions (ilc_lvho)
Overcrowding rate (ilc_lvho_or)
Under-occupied dwellings (ilc_lvho_uo)
Housing cost burden (ilc_lvho_hc)
Material deprivation (ilc_md)
Housing deprivation (ilc_mdho)