Podaci iz siječnja 2014. Najnoviji podaci: Dodatni podaci Eurostata, glavne tablice i baza podataka. Planirano ažuriranje članka: rujan 2016. Engleska inačica članka sadržava novije podatke
Grafikon 1.: Evidentirana kaznena djela, EU-28, 2002. – 2012. (1)
(u milijunima) – Izvor: Eurostat (crim_gen)
Grafikon 2.: Kaznena djela koja je evidentirala policija, EU-28, 2007. – 2012. (1)
(2007. = 100) – Izvor: Eurostat (crim_gen)
Tablica 1.: Kaznena djela koja je evidentirala policija, 2002. – 2012. – Izvor: Eurostat (crim_gen)
Tablica 2.: Kaznena djela s obilježjem nasilja koja je evidentirala policija, 2002. – 2012. – Izvor: Eurostat (crim_gen)
Tablica 3.: Ubojstva koja je evidentirala policija, 2002. – 2012. – Izvor: Eurostat (crim_gen)
Grafikon 3.: Godišnji prosječni broj ubojstava za 2007. – 2009. i 2010. – 2012.
(na 100 000 stanovnika) – Izvor: Eurostat (crim_gen), (demo_pjan) i (demo_r_d2jan)
Tablica 4.: Razbojništva koja je evidentirala policija, 2002. – 2012. – Izvor: Eurostat (crim_gen)
Tablica 5.: Provale u obiteljske kuće i stanove koje je evidentirala policija, 2002. – 2012. – Izvor: Eurostat (crim_gen)
Tablica 6.: Otuđenja motornih vozila koja je evidentirala policija, 2002. – 2012. – Izvor: Eurostat (crim_gen)
Tablica 7.: Neovlaštena trgovina drogom koju je evidentirala policija, 2002. – 2012. – Izvor: Eurostat (crim_gen)
Tablica 8.: Policijski službenici, 2002. – 2012. – Izvor: Eurostat (crim_plce)
Grafikon 4.: Godišnji prosječni broj policijskih službenika za 2007. – 2009. i 2010. – 2012.
(na 100 000 stanovnika) – Izvor: Eurostat (crim_plce), (demo_pjan) i (demo_r_d2jan)
Tablica 9.: Zatvorenici, 2002. – 2012. – Izvor: Eurostat (crim_pris)
Grafikon 5.: Godišnji prosječni broj zatvorenika za 2007. – 2009. i 2010. – 2012.
(na 100 000 stanovnika) – Izvor: Eurostat (crim_pris), (demo_pjan) i (demo_r_d2jan)

U članku se iznose novi statistički podaci o kriminalu i kaznenom pravosuđu u Europskoj uniji (EU). Trenutačno dostupni statistički podaci odražavaju raznovrsnost policijskih i pravosudnih sustava u EU-u. Zbog toga se za usporedbu statističkih podataka o kriminalu u državama članicama EU-a treba usredotočiti na vremenske trendove, a ne na izravnu usporedbu razina kriminala među zemljama u danoj godini jer na podatke može utjecati više faktora, među ostalim različite razine kriminalizacije, učinkovitost sustava kaznenog pravosuđa i policijska praksa evidentiranja kaznenih djela. Osim toga, policija nema evidenciju o svim kaznenim djelima.

Glavni statistički nalazi

Kaznena djela koja je evidentirala policija

Statističkim podacima o kriminalu navedenima u ovom članku obuhvaćena su kaznena djela koja je evidentirala policija u državama članicama EU-a i pojedinim drugim europskim zemljama. Podacima nije obuhvaćen sav kriminal u Europi. Neke se kriminalne radnje ne prijave, a na promjene stopa pojedinih kaznenih djela mogu utjecati nove strategije rada policije ili metodološke promjene.

Vrste i razine kriminala među zemljama najčešće nije moguće izravno uspoređivati zbog toga što se pravni sustavi i sustavi kaznenog pravosuđa razlikuju u područjima kao što su: definicije kaznenih djela [1] metode izvješćivanja, evidencije i izračuna broja kaznenih djela te omjeri evidentiranog i neevidentiranog kriminala – vidjeti poglavlje Izvori i dostupnost podataka.

Nacionalni podaci zbrojeni su kako bi se dobili procijenjeni podaci za cjelokupnu Europsku uniju radi utvrđivanja općih trendova. Svako izvođenje zaključaka koje se odnosi na EU ili države članice treba se temeljiti na vremenskom trendu.

Ukupni evidentirani kriminal

Podaci o ukupnom evidentiranom kriminalu odnose se samo na kaznena djela i ne uključuju manje ozbiljna djela (prekršaje). Broj evidentiranih kaznenih djela u EU-28 postojano opada od 2003. (vidjeti grafikon 1.). U 2012. je u EU-28 evidentirano 12 % manje kaznenih djela nego prije devet godina. Podaci o ukupnom broju evidentiranih kaznenih djela uključuju više vrsta kaznenih djela nego što je u analizama u nastavku navedeno za odabrana kaznena djela s obilježjem nasilja, ubojstva, razbojništva, kaznena djela protiv imovine i kaznena djela povezana s drogom, a zbroj tih odabranih kaznenih djela nije jednak ukupnom broju svih evidentiranih kaznenih djela.

Posljednjih godina primjetna je opća tendencija opadanja broja evidentiranih kaznenih djela. Broj većine vrsta kaznenih djela koja je evidentirala policija u EU-28 smanjio se od 2007. do 2012., što je vidljivo iz grafikona 2. Broj kaznenih djela neovlaštene trgovine drogom, razbojništva i kaznenih djela s obilježjem nasilja smanjio se za između 4 % i 10 % od 2007. do 2012., a istovremeno se u istom razdoblju broj otuđenja motornih vozila smanjio za znatno veći postotak (–37 %), u skladu s dugoročnim trendom. Za razliku od navedenoga, provale u obiteljske kuće i stanove kategorija je kaznenih djela koja je u porastu u EU-28. U 2012. evidentirano je 14 % više provala u obiteljske kuće i stanove nego u 2007.

Iz tablice 1. vidljivo je da se broj kaznenih djela od 2007. do 2012.povećao u 10 država članica EU-a (vremenski niz nije dostupan za Irsku i Francusku). Suprotno tome, ukupni broj evidentiranih kaznenih djela smanjio se u ostalih 16 država članica EU-a. Smanjenje je bilo najveće u Grčkoj (–54 %), dijelovima Ujedinjene Kraljevine (–25 % u Engleskoj i Walesu, –29 % u Škotskoj), Estoniji (–19 %) i Slovačkoj (–18 %). Potrebno je napomenuti da vremenski niz za Grčku nije potpun, čime se može djelomično objasniti osobito veliko smanjenje.

Engleska i Wales najviše su pridonijeli silaznom trendu u EU-28 tijekom tog razdoblja. U njima je zabilježen najveći pad kaznenih djela mjereno evidentiranim slučajevima, više od 1,2 milijuna manje u 2012. u odnosu na 2007. Kad je riječ o državama koje nisu članice EU-a navedenima u tablici 1., ukupni broj kaznenih djela koja je evidentirala policija u primjerice, Turskoj, povećao se za 96 % od 2007. do 2012.

Kaznena djela s obilježjem nasilja

Podacima o kaznenim djelima s obilježjem nasilja obuhvaćeni su nasilje nad osobama (nasilni napad), razbojništva (nasilna krađa ili krađa uz prijetnju nasilja) i seksualni delikti (uključujući silovanja i seksualno nasilje). Tu je vrstu kaznenih djela teško detaljno analizirati jer se standardna definicija ne upotrebljava u svim državama članicama. Osim toga, zbog toga što podacima o kaznenim djelima s obilježjem nasilja u Francuskoj u 2012. nisu obuhvaćena kaznena djela koja je evidentirala žandarmerija (nepotpun vremenski niz), usporedbe s ukupnim brojem kaznenih djela s obilježjem nasilja evidentiranih u referentnoj 2011. godini ne odgovaraju stvarnom stanju. Međutim, iz općeg trenda za EU-28 vidljivo je da se broj kaznenih djela s obilježjem nasilja evidentiranih od 2007. do 2012. smanjio za otprilike 10 %. Tom općem padu bitno su pridonijeli podaci iz Engleske i Walesa u kojima se broj kaznenih djela s obilježjem nasilja evidentiranih od 2007. do 2012. smanjio za 166 tisuća (tablica 2.). Kad se u obzir uzmu druge države članice EU-a, podaci više nisu tako jednoznačni: od 2007. do 2012. bilježi se znatno povećanje u Luksemburgu (38 %), Mađarskoj (26 %) i Danskoj (23 %), a znatno smanjenje u Litvi (–42 %), Hrvatskoj (–33 %), Škotskoj (–32 %), Latviji i Slovačkoj (u objema po –30 %) i Malti (–27 %).

Ubojstva

Ubojstvo je definirano kao čin namjernog ubijanja osobe, uključujući teško ubojstvo, usmrćenje i prouzročenje smrti iz nehaja, eutanaziju i čedomorstvo. Ne uključuje smrt uzrokovanu obijesnom vožnjom, pobačaj i sudjelovanje u samoubojstvu. Vrste ubojstava evidentiraju se prilično dosljedno, a njihove se definicije među zemljama razlikuju manje nego što je to slučaj za druge vrste kaznenih djela. Podaci se odnose na izvršena ubojstva, osim za Latviju za koju uključuju i pokušaje ubojstva. U nekim zemljama policija kao ubojstvo evidentira svaku smrt čiji uzrok nije poznat te su stoga te brojke možda veće nego u stvarnosti.

Broj ubojstava po zemlji navodi se u tablici 3. Iz stope ubojstava na 100 tisuća stanovnika (vidjeti grafikon 3.) vidljiv je silazni trend prosjeka za 2010. – 2012. u odnosu na 2007. – 2009. za sve zemlje osim Grčke, Malte i Austrije. Unatoč tome što se stopa ubojstava u trima baltičkim državama članicama smanjila, broj ubojstava na 100 tisuća stanovnika i dalje je veći nego u bilo kojoj drugoj državi članici.

Razbojništva

Razbojništvo je posebna vrsta kaznenog djela s obilježjem nasilja. Definirano je kao nasilna krađa ili krađa uz prijetnju nasiljem. Uključuje uličnu pljačku (otimanje torbica) i krađu uz uporabu nasilja. Zbog toga što podacima o razbojništvu u Francuskoj u 2012. nisu obuhvaćena kaznena djela koja je evidentirala žandarmerija (nepotpun vremenski niz), usporedbe s ukupnim brojem razbojništava evidentiranih u referentnoj 2011. godini ne odgovaraju stvarnom stanju. Broj razbojništava nije se bitno mijenjao na razini EU-28. Od 2007. do 2012. smanjio se za 4 %. Unatoč znatno manjem broju razbojništava evidentiranom u baltičkim državama članicama (prosječno –46 % za 2007. – 2012.) i Škotskoj (–40 %), u nekoliko je zemalja zabilježeno veliko povećanje broja razbojništava. U Cipru, Danskoj i Grčkoj se više nego udvostručio od 2007. do 2012. (vidjeti tablicu 4.).

Kaznena djela protiv imovine

Kaznena djela protiv imovine uključuju krađu i oštećenje tuđe imovine. Podaci o provalama u obiteljske kuće i stanove i o otuđenjima motornih vozila nalaze se u tablicama 5. i 6. i pokazuju različite trendove. Zbog toga što podacima o provalama u obiteljske kuće i stanove i o otuđenjima motornih vozila u Francuskoj u 2012. nisu obuhvaćena kaznena djela koja je evidentirala žandarmerija (nepotpun vremenski niz), usporedbe s ukupnim brojem provala u obiteljske kuće i stanove i otuđenja motornih vozila evidentiranim u referentnoj 2011. godini ne odgovaraju stvarnom stanju. Provala u obiteljske kuće i stanove definirana je kao provaljivanje u obiteljske kuće i stanove u cilju krađe stvari. Od 2007. do 2012. njihov se broj povećao za 14 % na razini EU-28 (grafikon 2.). Od država članica s potpunim vremenskim nizom za to razdoblje, broj evidentiranih provala u obiteljske kuće i stanove najviše je porastao u Grčkoj (76 %), Španjolskoj (74 %), Italiji (42 %), Rumunjskoj (41 %) i Hrvatskoj (40 %). S druge strane, zabilježen je veliki pad u Litvi (–36 %) i Slovačkoj (–29 %) u petogodišnjem razdoblju obuhvaćenom indeksom u tablici 5. Potrebno je napomenuti da vremenski niz za Španjolsku nije potpun, čime se može djelomično objasniti osobito veliko povećanje.

Otuđenje motornih vozila uključuje krađu automobila, motocikala, autobusa i teretnih vozila te građevinskih i poljoprivrednih vozila. Broj otuđenja motornih vozila u EU-u postojano je opadao posljednjih godina, djelomično zbog tehničkih poboljšanja u uređajima za odvraćanje od otuđenja vozila. Broj kaznenih djela evidentiranih u EU-u u ovoj kategoriji smanjio se za 37 % od 2007. do 2012. Broj otuđenja motornih vozila više se nego prepolovio u Engleskoj i Walesu te u Škotskoj (–53 % u oba slučaja). Broj otuđenja motornih vozila u Grčkoj od 2007. do 2012. povećao se za 38 % (tablica 6.).

Kaznena djela povezana s drogom

Neovlaštena trgovina drogom dio je šire kategorije kaznenih djela povezanih s drogom. Uključuje neovlašteno posjedovanje, uzgajanje, proizvodnju, puštanje u promet, prijevoz, uvoz, izvoz te financiranje aktivnosti povezanih s drogom. Zbog toga što podacima o neovlaštenoj trgovini drogom u Francuskoj u 2012. nisu obuhvaćena kaznena djela koja je evidentirala žandarmerija (nepotpun vremenski niz), usporedbe s ukupnim brojem slučajeva neovlaštene trgovine drogom evidentiranih u referentnoj 2011. godini ne odgovaraju stvarnom stanju. Za razliku od trendova vidljivih za neke druge vrste kaznenih djela, broj evidentiranih slučajeva neovlaštene trgovine drogom u EU-28 relativno se malo smanjio (–5 %) od 2007. do 2012. (vidjeti grafikon 2.). Znatan pad slučajeva neovlaštene trgovine drogom evidentiran je u Škotskoj (–48 %) i Estoniji (–40 %) (vidjeti tablicu 7.), a manji u nekima od najvećih država članica EU-a među kojima je najveći pad zabilježen u Njemačkoj (–26 %). Znatno smanjenje evidentirano je u Mađarskoj, što se uglavnom objašnjava nepotpunim vremenskim nizom. Međutim, u većini država članica (u njih 18 te u Sjevernoj Irskoj, Engleskoj i Walesu) evidentirana su povećanja ukupnog broja kaznenih djela neovlaštene trgovine drogom od 2007. do 2012. Najveća su zabilježena u Litvi i Švedskoj u kojima se broj kaznenih djela neovlaštene trgovine drogom više nego udvostručio od 2007. do 2012. Osim toga, kad je primjerice riječ o državama koje nisu članice EU-a navedenima u tablici 7., broj kaznenih djela povezanih s neovlaštenom trgovinom drogom u Turskoj više se nego utrostručio od 2007. do 2012.

Broj policijskih službenika nije se bitno mijenjao

Policijski službenici su članovi kriminalističke policije, prometne policije, pogranične policije, žandarmerije, uniformirani policijski službenici, gradska straža i općinska policija. Ne uključuju civilno osoblje, carinske službenike, porezne inspektore, vojnu policiju, agente obavještajnih službi, rezervne pripadnike specijalne policije, policijske kadete i pravosudnu policiju. Međutim, potrebno je napomenuti da se ta definicija razlikuje među pravosudnim sustavima.

Ukupni broj policijskih službenika u EU-28 nije se bitno mijenjao posljednjih godina. Uz iznimku Sjeverne Irske i Bugarske, broj policijskih službenika u EU-u povećao se za 2,3 % od 2007. do 2012. (vidjeti tablicu 8.). Države članice s najviše policijskih službenika u 2012. bile su Italija, Španjolska i Njemačka. Na njih se odnosilo 45 % njihova ukupnog broja u EU-u.

U odnosu na broj stanovnika, najviše policijskih službenika u razdoblju 2010. – 2012. imao je Cipar (631 na 100 tisuća stanovnika), a najmanje Finska (151 na 100 tisuća stanovnika) – vidjeti grafikon 4. Od 2007. do 2009. i od 2010. do 2012. broj policijskih službenika u odnosu na broj stanovnika znatno je porastao u Mađarskoj i Estoniji (s tim da vremenski niz za to razdoblje nije potpun za te države članice) te u Belgiji, Španjolskoj i Grčkoj. Za razliku od toga, Francuska i Cipar zabilježili su tijekom istog razdoblja najveće smanjenje broja policijskih službenika u odnosu na broj stanovnika.

Broj zatvorenika postojano se povećava

Podaci o broju zatvorenika odnose se na osuđene maloljetne i odrasle zatvorenike i pritvorenike u svim vrstama zatvora. Ne odnose se na zatvorenike zadržane iz administrativnih razloga (npr. istraga o imigracijskom statusu) koji nisu povezani s kaznenim djelom.

U 2012. bilo je otprilike 643 000 zatvorenika u EU-28 (osim Škotske), a od 2007. do 2012. ukupni broj zatvorenika u EU-28 (opet osim Škotske) povećao se za 7 % (vidjeti tablicu 9.). Tijekom tog razdoblja broj zatvorenika u Malti povećao se za nešto više od polovine (53 %), a za nešto više od trećine u Italiji (35 %) i Slovačkoj (34 % ). Kad je riječ o državama koje nisu članice EU-a navedenima u tablici 9., velika povećanja (relativno gledano) zabilježena su u Lihtenštajnu (97 %), Crnoj Gori (51 %) i Turskoj (41 % od 2007. do 2011.). Potrebno je napomenuti da se nepotpunošću vremenskog niza može djelomično objasniti veliko povećanje u Crnoj Gori.

Analiza broja zatvorenika u odnosu na njihov ukupan broj prikazana je u grafikonu 5. kao prosjek razdoblja 2007. – 2009. i 2010. – 2012. U oba je razdoblja najviši omjer zatvorenika i stanovnika evidentiran u trima baltičkim državama: omjer u Latviji nije se bitno promijenio između dvaju razdoblja, u Litvi se povećao, a u Estoniji se smanjio. Ne uključujući Škotsku, prosjek u EU-28 iznosio je 128 zatvorenika na 100 tisuća stanovnika za razdoblje 2010. – 2012., a 125 za razdoblje 2007. – 2009. Najniži omjeri u razdoblju 2010. – 2012. bili su u nordijskim državama članicama i Sloveniji (između 60 i 72 zatvorenika na 100 tisuća stanovnika).

Izvori i dostupnost podataka

Eurostat objavljuje statistike o kriminalu i o sustavima kaznenog pravosuđa u kojima se od 1950. navode podaci o ukupnom broju evidentiranih kaznenih djela, a od 1993. podaci po vrstama posebnih kaznenih djela. U bazi podataka se od 1987. navode i statistički podaci o broju zatvorenika, a od 1993. i o broju policijskih službenika.

Podaci za Ujedinjenu Kraljevinu raščlanjeni su po zasebnim jurisdikcijama Engleske i Walesa, Škotske i Sjeverne Irske.

Opće je pravilo da se usporedbe statističkih podataka o kriminalu i sustavima kaznenog pravosuđa trebaju više temeljiti na trendovima nego na pojedinačnim vrijednostima, pod pretpostavkom da se osobine sustava za evidentiranje u određenoj zemlji bitno ne mijenjaju tijekom vremena. Međutim, broj prekida vremenskih nizova je velik, a znatne su i druge razlike u pogledu metodologije/definiranja.

Brojni čimbenici mogu utjecati na usporedbu statističkih podataka o kriminalu među zemljama, npr.:

  • različiti pravni sustavi i sustavi kaznenog pravosuđa,
  • stopa kaznenih djela koje policija evidentira ili joj se prijave,
  • različito vremensko evidentiranje kaznenih djela (npr. u trenutku prijave policiji, identifikacije osumnjičenika itd.),
  • razlike među pravilima prema kojima se određuju višestruka kaznena djela,
  • razlike među popisima kaznenih djela uključenima u ukupne podatke o kriminalu.

Slijedom toga, podatke je potrebno pažljivo analizirati.

I na podatke o broju zatvorenika može utjecati niz čimbenika, npr.:

  • broj predmeta koje rješavaju sudovi,
  • udio osuđenih počinitelja kojima je izrečena kazna zatvora,
  • trajanje izrečene kazne,
  • broj pritvorenika,
  • datum provedbe istraživanja (posebno ako su moguća pomilovanja ili drugi oblici puštanja na slobodu).

Broj zatvorenika treba za svaku godinu odgovarati ukupnom broju odraslih i maloljetnih zatvorenika (uključujući pritvorenike) na dan 1. rujna. Podaci uključuju broj počinitelja kaznenih djela u administrativnim objektima zatvora, maloljetničkim zatvorima, ustanovama za liječenje ovisnosti o drogama, psihijatrijskim i drugim vrstama bolnica.

Trenutačno se radi na poboljšanju usporedivosti statističkih podataka o kriminalu u državama članicama EU-a. Razvoj sustava kojim bi se omogućila jednostavnija usporedba statističkih podataka o kriminalu i kaznenom pravosuđu tema je Komunikacije Europske komisije pod naslovom „Measuring Crime in the EU: Statistics Action Plan 2011–2015” (na engleskom) (COM(2011) 713 završna verzija).

Kontekst

Postupnim ukidanjem graničnih kontrola u EU-u bitno je olakšano slobodno kretanje europskih građana, ali i obavljanje kriminalnih aktivnosti, posebno zbog toga što je jurisdikcija sustava kaznenog pravosuđa i službi nadležnih za provedbu zakona u pravilu ograničena na područje unutar nacionalnih granica.

Otkad je donesen Ugovor iz Amsterdama, cilj je EU-a osigurati zajedničko područje slobode, sigurnosti i pravde. Taj je cilj dodatno razrađen u Haškom programu iz 2004. u kojem je navedeno 10 ključnih područja: jačanje temeljnih prava i građanstva, protuterorističke mjere, određivanje uravnoteženog pristupa migracijama, razvoj integriranog upravljanja vanjskim granicama EU-a, uspostava zajedničkog postupka traženja i ishođenja azila, najveće moguće povećanje pozitivnog učinka useljavanja, postizanje ravnoteže između zaštite privatnosti i sigurnosti pri razmjeni informacija, razvoj strateškog pristupa suzbijanju organiziranog kriminala, osiguravanje istinskog europskog područja pravde i podjela odgovornosti i solidarnost.

Međusobno priznavanje odluka koje donesu nacionalni suci bit će kamen temeljac pravosudne suradnje u kaznenim pitanjima, a brojni su alati razvijeni kako bi se olakšala praktična prekogranična suradnja.

U okviru rada na usklađivanju i razvijanju statistike o kriminalu i sustavima kaznenog pravosuđa, države članice EU-a dogovorile su se da će ujednačiti definicije kaznenih djela i visinu kazni za određene vrste kaznenih djela.

Vidjeti također

Dodatni podaci Eurostata

Publikacije

Baza podataka

Crimes recorded by the police (crim_gen)
Crimes recorded by the police - NUTS 3 regions (crim_gen_reg)
Crimes recorded by the police: homicide in cities (crim_hom_city)
Crimes recorded by the police: historical data (total crime) 1950-2000 (crim_hist)
Police officers (crim_plce)
Prison population (crim_pris)
Prison population: historical data 1987-2000 (crim_pris_hist)

Posebni odjeljak

Metodologija / Metapodaci

Izvorni podaci za tablice i grafikone (MS Excel)

Ostale informacije

Vanjske poveznice


Napomene

  1. Primjerice, Grčka, Cipar, Luksemburg, Island i Lihtenštajn nemaju pojam „provale u obiteljske kuće i stanove” te zajedno ubrajaju sve slučajeve provale (u trgovinama, garažama i sl.). Njihove podatke nije moguće izravno uspoređivati s podacima za druge zemlje koje pod provalom podrazumijevaju samo provale u obiteljske kuće ili stanove.