chevron-down chevron-left chevron-right chevron-up home circle comment double-caret-left double-caret-right like like2 twitter epale-arrow-up text-bubble cloud stop caret-down caret-up caret-left caret-right file-text

EPALE

e-Platforma za obrazovanje odraslih u Europi

 
 

Blog

Kako se ponašaju razvijena društva?

28/12/2017
by Denis Fazlic
Jezik: HR

Daleko bi nas odvelo kada bismo samo registrirali ono što su poduzele i poduzimaju razvijene zemlje Evrope i svijeta u oblasti obrazovanja odraslih, odnosno cjeloživotnog učenja, kako na individualnom tako i na internacionalnom planu. Ilustracije radi pomenut ćemo sljedeće: Još sredinom prošlog stoljeća (1953) osnovan je Evropski ured za obrazovanje odraslih (EBEA), koji je kasnije izrastao u “krovnu udrugu nacionalnih koordinacijskih ustanova za obrazovanje odraslih”6 , s ciljem da se ono promovira i koliko to god bude više moguće harmonizira na internacionalnom planu. Godine 1999. Evropska asocijacija za obrazovanje odraslih (EAEA) “preoblikovana je u međunarodnu neprofitnu udrugu”7 u kojoj danas djeluje preko 100 organizacija iz niza zemalja participirajući u različitim segmentima edukcije odraslih, kao što su: profesionalno-stručno, osposobljavanje za razvoj zajednice, za rad sa sindikatima, medijima, ustanovama za savjetovanje, obrazovanje žena… Razvijena je čitava lepeza edukacijskih sadržaja, i to ne samo onih formalnih nego i tzv. neformalnih i informalnih. U toku su aktivnosti na priznavanju certifikata/diploma/uvjerenja koja se izdaju za te vidove obučavanja na širem planu, a ne samo na lokalnoj razini. Mogli bismo se, u pozitivnom smislu, ugledati i na susjede, posebno na Hrvatsku i Sloveniju, gdje se također cjeloživotnom učenju, a to znači i obrazovanju odraslih, pridaje velik značaj.8 Valja, također, imati u vidu da je kontinuirana edukacija ljudi prakticirana kroz cjelokupni povijesni razvoj čovječanstva. U modernim društvima ona je dodatno dobila na značaju zbog dinamike življenja. Najkraće kazano, ne samo da je cjeloživotno učenje prihvaćeno kao nezaobilazna potreba u modernom dobu nego se ubrzano usavršavaju njegove forme i sadržaji, uključujući i već pomenute neformalne i informalne modalitete, a ne samo tzv. formalne. Osim toga, pokušavaju se iznaći rješenja za priznavanje tako zanovljenih znanja i vještina na širem planu, a ne samo na lokalnoj razini, što je do sada važilo samo za formalne vidove edukacije, o čemu je i prethodno bilo govora. 

 

prof.dr. Jusuf Žuga

Share on Facebook Share on Twitter Share on Google+ Share on LinkedIn