chevron-down chevron-left chevron-right chevron-up home circle comment double-caret-left double-caret-right like like2 twitter epale-arrow-up text-bubble cloud stop caret-down caret-up caret-left caret-right file-text

EPALE

e-Platforma za obrazovanje odraslih u Europi

 
 

Blog

ZAŠTO SE ZANEMARUJE OBRAZOVANJE ODRASLIH U BOSNI I HERCEGOVINI?

28/12/2017
by Denis Fazlic
Jezik: HR

Iako nije cilj ovog teksta da se bavimo formalno-sadržajnim segmentom cjeloživotnog učenja, koje uključuje i obrazovanje odraslih, njegovom aktualnom ekspanzijom u svijetu, pogotovo u razvijenim društvima, već sagledavanjem razloga zbog kojih se ono zanemaruje u Bosni i Hercegovini, čini se svrsishodnim naglasiti sljedeće: Cjeloživotno učenje, uključujući i kontinuiranu edukaciju odraslih, danas se u razvijenim društvima svijeta smatra nezaobilaznim, i to iz više razloga.  Pomenut ćemo samo neke. Prvo, zbog sveopće temporalnosti života i ubrzanog razvoja nauke, reducirana je i nadasve vremenski skraćena “upotrebljivost” prethodno stečenih znanja i vještina u svim oblastima, te ih je, kao takve, nužno zanavljati. Drugo, svjedoci smo sve učestalije primjene novih tehnika i tehnologija, za čije opsluživanje su također potrebna nova znanja i vještine. Treće, biti u obrazovnom smislu inertan spram zahtjeva vremena i prostora, znači personalno se izložiti riziku svakovrsnog marginaliziranja i društvenog isključivanja, a na kolektivnom planu dovesti se u neokolonijalno potčinjavanje razvijenim, čija superiornost uglavnom proizlazi iz znanstveno-tehnološke nadmoći. I dok se u razvijenim društavima insistira na kontinuiranoj edukaciji, bez obzira na razinu prethodno stečenih akademskih znanja i vještina, u Bosni i Hercegovini se cjeloživotnom učenju, a posebno kontinuiranom obrazovanju odraslih, ne pridaje odgovarajuća pažnja. Ovdje se na to, još uvijek, gleda stereotipski, tj. kao na puko “opismenjavanje/obučavanje nepismenih”, “večernju školu”, “kurs za polupismene” i tome sl. Ono što se poduzima u ovom segmentu obrazovne djelatnosti uglavnom je zasluga nevladinih organizacija, potpomognutih izvana. Kada je, zahvaljujući angažiranju Instituta za međunarodnu saradnju Njemačkog saveza visokih narodnih škola (dvv international) - Ureda u Sarajevu, te još nekih nevladinih organizacija za obrazovanje odraslih, prije desetak godina došlo do pokretanja određenih aktivnosti u toj oblasti, činilo se da će one, u nadolazećem vremenu, imati svoju uzlaznu putanju u smislu širenja obuhvata onih koji će prepoznati potrebu zanavljanja ranije stečenih znanja i vještina, podizanja kvaliteta takve edukcije, slično onome što se ranije desilo u razvijenim zemaljama Evrope i svijeta. Nažalost, to se ipak nije dogodilo. Kao ilustraciju inertnosti i nezainteresiranosti ovdašnjeg društva prema obrazovanju odraslih pomenut ćemo iskustvo vezano za andragoški časopis “Obrazovanje odraslih”, jedini te vrste u ovoj zemlji. Unatoč višekratnim zamolnicama i aplikacijama uredništva časopisa za materijalnu pomoć, upućenim na više adresa, uključujući i prijavljivanje na redovne godišnje konkurse koje raspisuju namjenski formirani entitetski i kantonalni fondovi za podršku naučnoj i kulturnoj djelatnost, osim dvije jednokratne donacije Ministarstva za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo, svi ti pokušaji bili su uzaludni. Da apsurd bude veći, važnost ovakvog jednog časopisa koji ima ulogu promoviranja obrazovanja odraslih kao segmenta cjeloživotnog učenja prepoznao je i kao takvog finansijski ga podržao dvv international - Ured u Sarajevu. Zahvaljujući toj pomoći, te entuzijazmu malobrojne Redakcije, ovaj časopis, unatoč svim nedaćama koje ga prate, nekako uspijeva opstati. U njemu su, u proteklom periodu, uz domicilne, objavljivali svoje radove i poznati autori iz drugih zemalja svijeta, što je, za ovdašnje prilike, više nego vrijedno pomena. Ali, za one koji bi to trebali respektirati (čitaj aktuelni establišment), to je očito nevažna činjenica. 

prof.dr. Jusuf Žuga

Share on Facebook Share on Twitter Epale SoundCloud Share on LinkedIn