Uključivo i povezano visoko obrazovanje

Visoko obrazovanje mora odigrati svoju ulogu u suočavanju Europe sa socijalnim i demokratskim izazovima. To znači osigurati da visoko obrazovanje bude uključivo, otvoreno nadarenim ljudima iz svih sredina te da visoka učilišta budu obrazovne zajednice koje su dobro povezane sa svojim zajednicama i usmjerene na njihovu dobrobit.

O čemu je riječ?

Da bi sustavi visokog obrazovanja bili uključivi i povezani s društvom potrebni su pravi uvjeti za uspjeh studenata iz različitih sredina. To nadilazi pitanje financijske potpore za skupine u nepovoljnom položaju, iako je ona bitna za sve koji potječu iz skupina s niskim primanjima.

Radi promicanja uspješnog završavanja studija, visoka učilišta trebala bi

  • sveobuhvatno razmotriti kako su organizirani upisi, nastava i ocjenjivanje,
  • uvesti mjere za mentoriranje studenata te
  • pružati akademsku i neakademsku potporu.

Potrebno je razviti strategije za pomoć studentima u nepovoljnom položaju da pristupe visokom obrazovanju te ga uspješno završe. Fleksibilne mogućnosti studiranja (izvanredni studij ili učenje na daljinu) i šire priznavanje prethodnog učenja također su potrebni kako bi visoko obrazovanje postalo pristupačnije, pogotovo odraslima.

Zašto je to potrebno?

Visoko obrazovanje mora odigrati svoju ulogu u suočavanju Europe sa socijalnim i demokratskim izazovima. To znači osigurati da visoko obrazovanje bude uključivo, otvoreno nadarenim ljudima iz svih sredina te da visoka učilišta budu obrazovne mreže koje su dobro povezane sa svojim zajednicama i usmjerene na njihovu dobrobit. Profil populacije studenata koji upisuju i završavaju visoko obrazovanje trebao bi odražavati šire društvo.

Vjerojatnije je da socijalne skupine koje su najmanje zastupljene u visokom obrazovanju neće imati osnovne vještine (pismenost, matematičku pismenost i digitalnu kompetenciju), iskustvo samostalnog učenja ni jasnu predodžbu o tome što visoko obrazovanje obuhvaća. Vjerojatnost da će osobe u nepovoljnom socioekonomskom položaju i migranti upisati i završiti visoko obrazovanje i dalje je mnogo manja. Pripadnike akademske zajednice i osobe s diplomom prečesto se doživljava odsječenima od ostatka društva te i dalje prevladava rodna segregacija prema području studija.

Što je dosad učinjeno?

Europska komisija prati probleme povezane sa stjecanjem visokoškolskih kvalifikacija u državama članicama EU-a kao i postignuti napredak u ostvarenju ciljeva. Jačanje socijalne dimenzije visokog obrazovanja važan je stup Bolonjskog procesa, što je ponovno potvrđeno 2018. u priopćenju iz Pariza.

U obnovljenom Programu EU-a za visoko obrazovanje Europska komisija obvezala se:

  • usmjeriti potporu u okviru programa Erasmus+ na pomoć visokim učilištima pri razvoju i provedbi integriranih institucijskih strategija za uključivanje, rodnu ravnopravnost i studijski uspjeh od upisa do diplome, među ostalim u suradnji sa školama i ustanovama strukovnog obrazovanja i osposobljavanja;
  • promicati razvoj i ispitivanje fleksibilnog i modularnog oblikovanja studijskih programa radi potpore pristupu visokom obrazovanju putem posebnih prioriteta za strateška partnerstva programa Erasmus+;
  • podupirati visoka učilišta koja studentima žele dodijeliti ECTS bodove za dobrovoljne aktivnosti i društveni rad na temelju postojećih pozitivnih primjera;
  • poduprijeti priznavanje kvalifikacija izbjeglica kako bi im se olakšao pristup visokom obrazovanju.

Kako bi prikupila dokaze o socijalnoj dimenziji visokog obrazovanja, Europska komisija sufinancira projekt Eurostudent. Njime se dokumentiraju socijalni i ekonomski uvjeti života studenata u Europi. Eurostudent redovito provodi ankete među više od 320 000 studenata u 28 zemalja sudionica u Europskom prostoru visokog obrazovanja.

Podaci Eurostudenta obuhvaćaju sve aspekte studentskog života: pristup visokom obrazovanju, uvjete studiranja, života i rada tijekom studija, iskustva mobilnosti (uključujući informacije o preprekama mobilnosti), te procjene studenata o njihovoj situaciji. Rezultati su javno dostupni na eurostudent.eu.

U drugoj studiji razmatran je učinak sustava upisa na ishode visokog obrazovanja, posebno u odnosu na to kako škole, visoka učilišta i sami studenti odabiru studijske programe. Na temelju politika i strategija pojedinih zemalja koje se odnose na usmjeravanje u sekundarnom obrazovanju i autonomiju visokih učilišta provedeno je mapiranje selektivnih, otvorenih i kombiniranih sustava upisa.

Dubinske analize pojedinih zemalja na primjeru njih osam dovele su do 10 preporuka za potporu školama pri odabiru potencijalnih učenika, učenicima pri odabiru visokih učilišta te visokim učilištima pri odabiru odgovarajućih studenata. Polovina njih može se usvojiti u većini zemalja, dok ostale mogu dovesti do pilot-inicijativa i dodatnog istraživanja.

Kako učenici odabiru visoka učilišta i programe studija?

  • Poboljšati dostupne informacije, savjete i smjernice o visokom obrazovanju.
  • Poboljšati strukturu mogućnosti koje se nude učenicima.

Kako škole odabiru učenike koji mogu postati studenti?

  • Provesti pilot projekte s promjenama organizacije usmjeravanja učenika pri upisu u sekundarno obrazovanje i po njegovu završetku.
  • Provesti pilot projekte s promjenama oblika nastave u zadnjoj godini srednjoškolskog obrazovanja.
  • Dati prioritet zajedničkom radu različitih sektora školskog i visokog obrazovanja.

Kako visoka učilišta odabiru nove studente?

  • Povezati politiku upisa s potražnjom među učenicima i na tržištu rada.
  • Poticati predanost socijalnoj uključenosti visokih učilišta u okviru sustava financiranja.
  • Koristiti se alatima Bolonjskog procesa kako bi se olakšao prijelaz kroz korake u visokom obrazovanju.
  • Provesti pilot projekt s većim brojem metoda za prepoznavanje potencijala studenata koje bi omogućile veću autonomnost visokih učilišta.