Klimatska politika

Klimatska politika EU-a

Sprečavanje opasnih klimatskih promjena ključni je prioritet Europske unije. Europa ulaže velike napore u znatno smanjenje emisija stakleničkih plinova uz istovremeno poticanje drugih naroda i regija da učine isto.

Ključni ciljevi EU-a za 2020.

  • smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20 % u odnosu na 1990.
  • 20 % ukupne potrošnje energije iz obnovljivih izvora
  • povećanje energetske učinkovitosti za 20 %

Ključni ciljevi EU-a za 2030.

  • smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % u odnosu na 1990.
  • najmanje 27 % ukupne potrošnje energije iz obnovljivih izvora
  • povećanje energetske učinkovitosti za najmanje 27 %

Dugoročni cilj

Cilj je EU-a do 2050. znatno smanjiti emisije – za 80 – 95 % u odnosu na razine iz 1990., u okviru napora koji se očekuju od razvijenih zemalja kao cjeline.

Razvojem energetski visokoučinkovitog i niskougljičnog europskog gospodarstva potaknut će se gospodarski rast, otvaranje novih radnih mjesta i povećanje konkurentnosti Europe.

Svjetski ugljični otisak © Hemera

Mjere za postizanje klimatskih ciljeva

EU radi na postizanju klimatskih ciljeva kombinacijom financijske potpore i propisa.

Financijska potpora

  • Najmanje 20 % proračuna EU-a za razdoblje od 2014. do 2020., što bi moglo iznositi čak 180 milijardi EUR, trebalo bi biti potrošeno na očuvanje klime. Ta se sredstva pribrajaju sredstvima iz država članica.
  • Od prihoda od prodaje emisijskih dozvola EU financira demonstracijske projekte za niskougljičnu energiju. To obuhvaća tehnologije za zadržavanje ugljikovog dioksida iz elektrana i drugih industrijskih postrojenja te njegovo pohranjivanje u zemlju, takozvano hvatanje i skladištenje ugljika (CCS).

Propisi

Prilagodba klimatskim promjenama

Europska komisija donijela je Strategiju prilagodbe EU-a i želi da sve države članice do 2017. donesu nacionalne planove kako bi se nosile s neizbježnim posljedicama klimatskih promjena. Mnoge države članice već su razvile strategije prilagodbe.

To, primjerice, obuhvaća mjere kao što su:

  • korištenje manje vode
  • prilagodba građevinskih propisa
  • izgradnja infrastrukture za obranu od poplava
  • razvoj kultura koje su otpornije na sušne uvjete

Zadržanje globalnog zatopljenja ispod 2 °C

Kako bi se spriječile ozbiljne posljedice klimatskih promjena i moguće katastrofalne promjene u okolišu na svjetskoj razini, globalno zatopljenje mora se ograničiti na manje od 2 °C u usporedbi s prosječnom temperaturom u predindustrijsko doba.

O tome su se 1992. složile gotovo sve zemlje svijeta u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC).

Kako bi se to postiglo, u svijetu se do 2020. mora zaustaviti rast emisija stakleničkih plinova i smanjiti ih za 60 % do 2050. u odnosu na 2010.

Iz najnovijih znanstvenih istraživanja vidljivo je da, ako se poduzme malo ili ništa kako bi se smanjile emisije na svjetskoj razini, do kraja ovog stoljeća globalno zatopljenje vjerojatno će premašiti krajnju vrijednost od 2 °C te bi moglo iznositi čak do 5 °C.

Međunarodne aktivnosti

EU je potpisnik  novog svjetskog sporazuma o klimi, koji je sklopljen 2015., a trebao bi se provoditi od 2020.

EU se obvezao na drugu fazu Kyotskog protokola, kojom je obuhvaćeno razdoblje od 2013. do 2020.

Kao vodeći svjetski pružatelj razvojne pomoći, EU dodjeljuje i znatna financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena.

Links
Informacije koje tražite dostupne su na sljedećem jeziku/sljedećim jezicima:English (en)