Current portal location

Website content

Često postavljana pitanja

Other linguistic versions available via language menu

Partnerstvo za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP) naziv je trgovinskog sporazuma o kojem pregovaraju Europska unija i Sjedinjene Američke Države. Cilj je pregovora uklanjanje prepreka trgovini (carine, nepotrebni propisi, ograničavanje ulaganja itd.) u širokom rasponu gospodarskih sektora kako bi se olakšala kupovina i prodaja robe i usluga između EU-a i SAD-a. EU i SAD također žele svojim poduzećima olakšati međusobna ulaganja u njihova gospodarstva.

Ideja sporazuma o trgovini između EU-a i SAD-a nije nova. U stvari, vlade te poslovna i znanstvena zajednica o tome raspravljaju već dugo vremena. Posljednjih su godina EU i SAD počeli smatrati da je to ideja čije je vrijeme došlo.

Prije nego što su odlučili započeti pregovore, EU i SAD su 2011. osnovali radnu skupinu vladinih stručnjaka kako bi ustanovili kakav bi se sporazum o trgovini i ulaganju između dvije gospodarske sile mogao pripremiti. Skupinom su zajednički predsjedali povjerenik EU-a za trgovinu i predstavnik SAD-a za trgovinu. Takozvana radna skupina na visokoj razini za radna mjesta i rast temeljito je analizirala mogućnosti i potencijalne poteškoće koje bi sporazum mogao uzrokovati. Zaključila je da bi sveobuhvatni sporazum koji obuhvaća sve sektore bio izuzetno pozitivan, njime bi se otvorila trgovina i uveo dobrodošli poticaj gospodarskom rastu i stvaranju radnih mjesta s obje strane Atlantika. Skupina je preporučila pokretanje pregovora.

Odluka o početku pregovora u velikoj se mjeri može pripisati dugotrajnoj gospodarskoj krizi i zastoju u multilateralnim pregovorima o trgovini u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji – takozvani Razvojni program iz Dohe. Osim toga reforma zajedničke poljoprivredne politike EU-a i visoke cijene robe značile su da su obje strane bile spremne za raspravu o poljoprivredi i pregovore o otvaranju svojih tržišta.

Sporazum o trgovini i ulaganjima između dvije najveće svjetske gospodarske sile predstavlja priliku za poticanje rasta i stvaranje radnih mjesta s obje strane Atlantika.

Kao i uvijek prije odluke o pregovorima o sporazumu o trgovini, EU je izvršio ocjenu utjecaja potencijalnih učinaka sporazuma. Osim potencijalnog gospodarskog utjecaja, ocjenom se ispitivalo i moguće učinke na društvo i okoliš. Promatralo se što bi se moglo dogoditi kao posljedica različitih stupnjeva liberalizacije trgovine između EU-a i SAD-a. U svakom slučaju, sveukupni ishod za EU je pozitivan; ali bilo je jasno da će, što liberalizacija bude veća, i sveukupni rezultat biti bolji.

Jedna studija na kojoj se temeljila ocjena utjecaja Komisije bila je neovisno izvješće koji je EU naručio od Centra za istraživanje ekonomske politike (Centre for Economic Policy Research – CEPR) sa sjedištem u Londonu. U toj se studiji naslovljenoj „Smanjivanje prepreka transatlantskoj trgovini”, navode gospodarski učinci TTIP-a kako za EU tako i za SAD.

U studiji se sugerira da bi gospodarstvo EU-a moglo imati korist od 119 milijardi EUR godišnje – što odgovara iznosu od dodatnih 545 EUR za prosječno kućanstvo u EU-u. Prema studiji , gospodarstvo SAD-a moglo bi zaraditi dodatnih 95 milijardi EUR godišnje ili 655 EUR po američkoj obitelji. Ove koristi vrlo bi malo koštale jer bi bile rezultat ukidanja carina i uklanjanja nepotrebnih pravila i birokratskih zapreka koje otežavaju kupovinu i prodaju preko Atlantika. Od dodatnog gospodarskog rasta za koji se očekuje da će proizaći iz TTIP-a svi će imati koristi. Poticanje trgovine dobar je način poticanja naših gospodarstava stvaranjem povećane potražnje i ponude bez potrebe da se poveća javna potrošnja ili zaduživanje. TTIP bi bio najjeftiniji zamislivi poticajni paket.

Iako su carine između EU-a i SAD-a već niske (u prosjeku 4 %), udružena veličina gospodarstava EU-a i SAD-a i njihove međusobne trgovine znači da će ukidanje carina biti povoljno za radna mjesta i rast. Područje u kojem bi se ovim pregovorima mogle donijeti značajne uštede poslovanju, stvoriti radna mjesta i donijeti bolju vrijednost potrošačima je uklanjanje nepotrebnih pravila i propisa - takozvane necarinske prepreke ili NTB. NTB su posljedica razlika u propisima i normama. Njihovo uklanjanje moglo bi bili komplicirano jer, iako i EU i SAD imaju dobro razvijene sustave za osiguravanje sigurnosti i zaštite potrošača, često primjenjuju različite pristupe za postizanje istog cilja. Sukladnost sa dva različita skupa pravila može koštati vremena i novaca.

Trošak bavljenja s nepotrebnom birokracijom može cijeni robe dodati vrijednost koja odgovara carini od 10-20 % , što je dodatni trošak koji plaća potrošač. I doista, u neovisnoj studiji koju je izradio Centar za istraživanje ekonomske politike sa sjedištem u Londonu (CEPR) naslovljena „Smanjivanje prepreka transatlantskoj trgovini” iznosi se izračun da bi do 80 % gospodarskih koristi TTIP-a bilo kao posljedica rezanja troškova koje određuju birokracija i propisi te liberalizacije trgovine uslugama i vladinim javnim natječajima. Praktični primjeri ovoga bili bi:

  • I EU i SAD imaju visoke standarde sigurnosti automobila. TTIP-om bi se moglo omogućiti EU-u i SAD-u uzajamno priznavanje standarda tako da se automobili za koje je dokazano da su sigurni na jednoj strani Atlantika mogu prodavati na drugoj bez da moraju prolaziti dodatna ispitivanja ili da ih se mora prilagođavati kako bi zadovoljili dodatne specifikacije.
  • Otvaranje javnih natječaja vlade SAD-a europskim građevinskim poduzećima moglo bi značiti da se mogu natjecati za velike projekte gradnje i javnog prijevoza u SAD-u.

Europska poduzeća, radnici i građani imali bi iznimnih koristi od otvorenijeg tržišta SAD-a. EU ima mnoga visoko konkurentna poduzeća koja proizvode vrhunske proizvode i pružaju vrhunske usluge, uključujući mnoge svjetske lidere i vrhunske brandove. U poljoprivredi su, na primjer,. propisima SAD-a o biljnom zdravstvu zabranjene europske jabuke, a prema njihovim propisima o sigurnosti hrane uvoz mnogih europskih sireva je nezakonit. Ukidanjem carina i drugih prepreka trgovini omogućit će se europskim proizvođačima da prodaju više Amerikancima: to je dobro za poslovanje i za radna mjesta. Uklanjanje prepreka EU-a proizvodima SAD-a i ulaganja značit će više izbora i niže cijene za ljude ovdje u Europi. Ono što je jasno je da će obje strane mnogo dobiti od daljnjeg otvaranja svojih tržišta trgovini i ulaganjima. To će biti situacija koja je povoljna za obje strane.

Čak i u trenutnoj situaciji kada se europodručje oporavlja od gospodarske krize, trgovanje s Europom nudi ogromne mogućnosti za naše partnere iz SAD-a. EU je najveće gospodarstvo na svijetu: njegovih 500 milijuna građana imaju prosječan prihod po stanovniku od 25 000 EUR.

To znači i da je EU najveće tržište na svijetu. EU je najveći uvoznik proizvedene robe i usluga, ima najveći broj ulaganja u inozemstvu i najveći je svjetski primatelj ulaganja stranih poduzeća.
EU je bio najveći ulagač u SAD-u (2011.), drugo najveće odredište za izvoz robe iz SAD-a (2012.) i najveće tržište za izvoz usluga iz SAD-a (2010.)

Europska unija je vrlo dobra u dogovaranju sporazuma o slobodnoj trgovini. Na primjer, složeni i sveobuhvatni sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini s Južnom Korejom i Singapurom finalizirani su relativno brzo u samo četiri godine. EU naporno radi na otvaranju tržišta putem pregovora s ostalim zemljama poput Indije, Japana, Vijetnama i Malezije. Kao jedno od najotvorenijih gospodarstava na svijetu, ostaje predana slobodnoj trgovini.

U trgovinskoj politici Europska komisija pregovara u ime EU-a i njezinih 28 država članica: jedan glas koji predstavlja 500 milijuna ljudi mnogo je učinkovitiji nego da svaka država članica pokušava pregovarati zasebno. TTIP nije iznimka tako da Komisija, pod vodstvom povjerenika EU-a za trgovinu, predstavlja EU za pregovaračkim stolom. Komisija pregovara na temelju smjernica koje usuglasi Vijeće, u kojem su predstavljene vlade svih država članica EU-a. Odjel za trgovinu Europske komisije vodi pregovore uz blisku suradnju s ostalim odjelima Komisije, posebno onima koji se bave područjima koja su glavni fokus pregovora. Popis glavnih pregovarača EU-a dostupan je javnosti.

Glavni pregovarač za SAD jest predstavnik SAD-a za trgovinu (USTR).

Tijekom pregovora Europska komisija obavješćuje  države članice EU-a preko Vijeća i Europskog parlamenta o razvoju događaja. Na kraju, kada pregovarači postignu sporazum, Vijeće će, zajedno s Europskim parlamentom, ispitati te odobriti ili odbaciti konačni sporazum. Na strani SAD-a to će provesti Kongres SAD-a.

Službeni pregovori počeli su u srpnju 2013., a nastavljaju se u okviru rundi u razmacima od nekoliko tjedana.

I EU i SAD žele izbjeći trajanje pregovora godinama. Glavna je ideja da treba biti moguće postići sporazum unutar nekoliko godina, ali, naravno, najvažnija je stvar postići dobar rezultat.
Radna skupina na visokoj razini koju su osnovali EU i SAD kako bi ispitala potencijalne učinke sporazuma o trgovini i ulaganjima sastavila je izvješće u kojem se navodi više preporuka.

Ovim se preporukama pregovaračima osigurava dobra osnova za početak.

Pregovori za TTIP obuhvatit će mnoge dijelove gospodarstva, uključujući proizvodnju, usluge i poljoprivredu. Uklanjanjem prepreka trgovini dat će poticaj gospodarskom rastu, otvarati radna mjesta i snižavati cijene. U neovisnoj studiji Centra za istraživanje ekonomske politike (CEPR) sa sjedištem u Londonu pretpostavlja se da bi gospodarstvo EU-a moglo ostvarivati korist od 119 milijardi EUR godišnje, što odgovara vrijednosti od 545 EUR za prosječno kućanstvo u EU-u, a gospodarstvo SAD-a 95 milijardi EUR godišnje.

Očekuje se porast izvoza iz svih dijelova gospodarstva, što je dobro za radna mjesta. U nekim će se sektorima vjerojatno povećati izvoz više nego u drugima. Predviđa se, na primjer, da će izvoz motornih vozila iz EU-a u SAD porasti za 149 %. Ovo djelomično odražava važnost dvosmjerne trgovine dijelovima i komponentama i očekivanu daljnju integraciju te dvije industrije preko Atlantika.

Ne očekuje se da će se proširiti samo trgovina između EU-a i SAD-a: kao posljedica povećane potražnje za sirovinama, dijelovima i ostalim ulaznim materijalima, predviđa se i povećanje izvoza iz EU-a u druge zemlje. Predviđa se da će izvoz metalnih proizvoda u ostatak svijeta porasti za + 12 %, prerađene hrane za + 9 %, kemikalija za + 9 %, druge industrijski proizvedene robe za + 6 % i ostale prometne opreme za + 6 %. TTIP će biti sporazum o trgovini primjeren 21. stoljeću - povećano poslovanje neće biti od koristi samo za multinacionalna poduzeća, nego i za mala i srednja poduzeća, bilo izravnim izvozom ili kao dobavljača većim poduzećima.

Gospodarski rast i povećana produktivnost koja će nastati zbog sporazuma bit će od koristi za radnike u EU-u i SAD-u u pogledu ukupnih plaća kao i novih mogućnosti zapošljavanja i za visoko i nisko kvalificirane radnike.

Sami pregovori vjerojatno će trajati nekoliko godina. Nakon toga, sporazum će na strani EU-a trebati odobriti Europski parlament i sve države članice EU-a,, a Kongres SAD-a na strani Amerikanaca. Željeli bismo vidjeti ukidanje carina i uklanjanje drugih prepreka u najvećoj mogućoj mjeri onog trenutka kada sporazum bude odobren i postane zakon. Što brže dođe do toga, prije ćemo početi ubirati koristi. Doduše, neke će se promjene možda provoditi u fazama tijekom vremena.

Općenito, svi u EU-u trebali bi imati koristi od TTIP-a i to za oko 545 EUR za prosječno kućanstvo u EU-u. Te će se koristi ostvariti u obliku jeftinije robe i usluga. Cijene će pasti zato što će doći do ukidanja uvoznih carina na robu iz SAD-a, a nepotrebna pravila kojima se nameću troškovi na kupovinu i prodaju između EU-a i SAD-a bit će uklonjena. Ali imat ćemo koristi i od dogovora između EU-a i SAD-a o međusobnom prihvaćanju različitih tehničkih normi u brojnim područjima te će proizvođači moći slijediti samo jedan skup pravila i za EU i za SAD umjesto da robu proizvode prema dva odvojena skupa specifikacija. Ovim smanjivanjem birokracije smanjit će se troškovi, a s njima i cijene.

Ne. Nećemo pregovarati o postojećim razinama zaštite radi jednog sporazuma. Visoka razina zaštite koju imamo ovdje u Europi nije nešto o čemu se može pregovarati. Ali, nemojmo zaboraviti da i SAD vrlo ozbiljno shvaća zaštitu svojih građana. I EU i SAD obvezuju se na visoku razinu zaštite svojih građana, no to provode na različite načine. EU se ponekad više oslanja na propise, a SAD na parničenje. Oba su pristupa učinkovita, no ni jedan nije besprijekoran i dvije su strane u mogućnosti mnogo međusobno naučiti.

Tu nije riječ o nazadnom regulatornom razvoju. Međusobno usklađivanje propisa ne znači spuštanje na razinu najmanjeg zajedničkog nazivnika, već prepoznavanje nepotrebnih razlika. Neće biti nikakvih kompromisa u pogledu sigurnosti, zaštite potrošača ili okoliša. Ali, postojat će spremnost da se na pragmatičan način razmotri mogu li se stvari obavljati bolje i na povezaniji način. Naravno, svaka će strana zadržati pravo na uređivanje pitanja koja se odnose na okoliš, sigurnost i zdravlje na razini koju svaka strana smatra odgovarajućom.

Pregovori o TTIP-u uključuju poljoprivredu. Otvaranje poljoprivrednih tržišta bit će obostrano od čega će koristi imati i EU i SAD. SAD je zainteresiran povećati prodaju svojih poljoprivrednih proizvoda kao što su kukuruz i soja. Izvoz iz EU-a u SAD uglavnom čine prehrambeni proizvodi više vrijednosti, kao što su alkoholna pića, vino, pivo i prerađena hrana (npr. sir i šunka i čokolada). EU-u je svakako u interesu da u SAD-u može prodati više hrane vrhunske kvalitete koju proizvodi bez nepotrebnih carinskih ili necarinskih prepreka. Neki europski prehrambeni proizvodi, uključujući npr. različite sireve, mliječne proizvode te jabuke i kruške, suočavaju se sa znatnim necarinskim preprekama kojima se ograničava njihov pristup tržištu SAD-a. Ostali proizvodi koji podliježu visokim carinama u SAD-u jesu: konzervirane marelice do 30 %, sir prošaran plavom plijesni, kao što su Gorgonzola, više od 25 % i čokolada više od 20 %. Uklanjanje tih i drugih prepreka pomoglo bi povećati izvoz EU-a u SAD.

Ne, neće. Osnovni zakoni, kao što su oni koji se odnose na GMO ili koji postoje da bi se zaštitili ljudski život i zdravlje, zdravlje i dobrobit životinja, ili okoliš i interesi potrošača neće biti dio pregovora.

Prema pravilima EU-a, GMO-i koji su odobreni za upotrebu kao hrana, stočna hrana ili za sjetvu usjeva već se mogu prodavati u EU. Zahtjeve za odobrenje procjenjuje Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) i zatim se šalju državama članicama EU-a na mišljenje. Do sada su odobrena 52 GMO-a. Pregovori neće utjecati na ocjenjivanje sigurnosti koje provodi EFSA prije nego što se GMO stavi na tržište niti na postupak upravljanja rizikom.

EU i SAD već razmjenjuju informacije o politici, propisima i tehničkim pitanjima koje se odnose na GMO. Suradnjom ove vrste pomaže se minimalizirati učinak trgovine na naše sustave za odobravanje GMO-a. Mi na TTIP gledamo kao na priliku da podržimo ovu suradnju

Ne, neće. Pregovori neće uključivati kompromise u pogledu zdravlja naših potrošača zbog komercijalne dobiti. Strogi zakoni EU-a, kao što su oni koji se odnose na hormone, ili oni koji postoje da bi se zaštitili ljudski život i zdravlje, zdravlje i dobrobit životinja, ili okoliš i interese potrošača neće biti dio pregovora.

Ne, neće.

Kao prvo, naša kina i televizijski kanali već prikazuju mnogo američkih filmova. Europa nije zatvorena za američke filmove.

Drugo, vitalnu europsku filmsku industriju neće dokrajčiti poplava novih američkih filmova i televizijskih serija. EU ima pravila za zaštitu europske kulturne različitosti, kao što je bogatstvo koje dolazi iz mnoštva jezika koji se govore na našem kontinentu. EU i države članice imaju zakone za zaštitu i promicanje kulturne različitosti, u primjerice filmskoj produkciji i televizijskim programima – takozvani audiovizualni sektor. EU neće ugroziti ovo pravo i sposobnost da zaštiti europsku kulturnu baštinu.

U smjernicama za pregovore, države članice su dale na znanje Komisiji da audiovizualni sektor neće biti dio pregovora koji se odnose na usluge i na pravo na osnivanje.

Ne. TTIP-om se neće automatski poništiti, staviti izvan snage, ili izmijeniti zakoni i propisi EU-a. Sve promjene zakona, pravila ili propisa EU-a u cilju liberalizacije trgovine moraju odobriti države članice EU-a u Vijeću i Europski parlament.

Sporazum o trgovini između EU-a i SAD-a imat će učinke prelijevanja na svjetsko gospodarstvo. Na primjer, povećanim prometom između dva gospodarska diva povećat će se potražnja za sirovinama, komponentama i drugim ulaznim materijalima koje proizvode ostale države. Očekuje se da će to pridonijeti dodatnih 100 milijardi EUR svjetskom gospodarstvu povrh dodatne trgovine između EU-a i SAD-a. Što dogovor između EU-a i SAD-a bude opsežniji, veće će biti koristi za ostatak svijeta.

Usklađivanjem tehničkih normi EU-a i SAD-a mogla bi se osigurati osnova za globalne norme: veličina transatlantskog tržišta je tolika da bi u slučaju jednog skupa pravila bilo u interesu ostalih zemalja da ih također prihvate. Na taj način, one samo moraju proizvesti robu prema jednom skupu specifikacija, što bi učinilo trgovinu širom svijeta jednostavnijom i jeftinijom.

Ne. Cilj ACTA-e – „Trgovinskog sporazuma protiv krivotvorenja”– bio je okončavanje trgovine krivotvorenom robom. Podrazumijeva se da će se pozicija Europskog parlamenta– koji je glasao protiv ACTA-e – u potpunosti poštovati. Neće biti „ ACTA-e koja ulazi na mala vrata”.

TTIP će biti mnogo opsežniji sporazum kojim će se obuhvatiti mnogi gospodarski sektori. Pitanja prava intelektualnog vlasništva (Intellectual Property Rights -IPR) - kao što su pravila o autorskim pravima i žigovima – bit će samo jedan njegov element. I EU i SAD već imaju učinkovita pravila za zaštitu sustava prava intelektualnog vlasništva, čak i ako ponekad imaju različite pristupe kako bi je postigli. Nemamo namjeru usklađivati zakone EU-a i SAD-a o pravima intelektualnog vlasništva. Omogućavajući nam da promotrimo ograničen broj važnih pitanja koja se odnose na prava intelektualnog vlasništva i za EU i za SAD, TTIP-om bi se međusobna trgovina mogla učiniti jednostavnijom bez oslabljivanja pravila.

Europska komisija, države članice EU-a i Europski parlament svi vjeruju da je odredba o rješavanju sporova između investitora i države Investor to State Dispute Settlement (ISDS) važan alat za zaštitu investitora iz EU-a u inozemstvu.

Činjenica da neka zemlja ima snažan pravni sustav ne jamči uvijek stranim investitorima da će biti zaštićeni na odgovarajući način. Vlada može izvlastiti investitora (npr. nacionalizacijom) ili donijeti zakone koji čine njihovo ulaganje bezvrijednim, na primjer, iznenadnom zabranom proizvoda koji se proizvodi u tvornici čiji je vlasnik strani investitor bez plaćanja naknade, a bez zabrane proizvoda koje proizvode domaća poduzeća. Ako su investitori spriječeni u odlasku na lokalne sudove ili lokalni sudovi nisu u stanju na učinkovit način postupiti u pogledu potraživanja, onda nemaju gdje podnijeti zahtjev za naknadu štete. U takvim okolnostima, odredba o ISDS-u u sporazumu o ulaganju daje sigurnost investitorima jer im jamči forum gdje mogu podnijeti zahtjev za naknadu štete.

Iako su EU i SAD razvijena gospodarstva, investitori se i dalje susreću s problemima koji utječu na njihova ulaganja koja njihovi nacionalni sudski sustavi nisu uvijek u stanju učinkovito riješiti. To je razlog zašto vjerujemo da postoji jasna dodana vrijednost pri uključivanju odredbi u TTIP koje štite investitore. I, budući da povezuje dva najveća svjetska gospodarstva, TTIP-om će se postaviti standardi za budućnost.

Uključivanje mjera koje štite investitore ne sprečava vlade od donošenja zakona, niti dovodi do toga da se zakoni stavljaju izvan snage. U najboljem slučaju, može dovesti do plaćanja naknade. Države članice EU-a već godinama donose propise iako već imaju u funkciji oko 1 400 takvih sporazuma. Osam država članica imaju sporazum o ulaganju sa SAD-om. Ovi ih sporazumi nisu spriječili u usklađivanju s čitavom pravnom stečevinom EU-a tijekom njihovih pregovora o pristupanju EU-u. U svakom slučaju, EU radi na osiguravanju čak i veće jasnoće kako bi se osiguralo da se pravo regulatorno djelovanje ne može uspješno osporiti.

Europska komisija priznaje da se mogu učiniti poboljšanja sustava i bila je vrlo aktivna na izradi novih pravila Ujedinjenih naroda za transparentnost za ISDS. U bilateralnim trgovinskim sporazumima o kojima pregovara, EU nastoji postići bolja pravila, npr. o državnoj kontroli arbitara, o kodeksu ponašanja za arbitre itd.

Ne, nimalo. Činjenica da su EU i SAD odlučili započeti bilateralne pregovore ne znači da više nismo posvećeni multilateralnom pristupu koji uključuje što je više moguće zemalja. Naprotiv, uložili smo puno napora u postizanje sporazuma na sastanku Svjetske trgovinske organizacije (WTO) na Baliju sa 159 zemalja o mjerama kojima će se za svjetsko gospodarstvo i posebice za zemlje u razvoju omogućiti velike koristi. Još važnije, sporazum iz Balija ojačava WTO i multilateralni sustav te će ponovo pokrenuti multilateralne trgovinske pregovore WTO-a – takozvani krug iz Dohe. Isto tako, TTIP bi mogao ohrabriti druge da ponovo pokrenu pregovore s WTO-om. Nadalje, ako su EU i SAD u stanju uskladiti mnoge od svojih propisa i normi, to bi moglo stvoriti osnovu za stvaranje globalnih pravila sa svim uštedama troškova i gospodarskim koristima koje bi to donijelo.

Kako bi pregovori o trgovini bili uspješni, potreban je određeni stupanj povjerljivosti, inače bi to bilo kao otkrivanje karata drugom igraču u kartaškoj igri.

Tijekom pregovora Europska komisija će ipak nastaviti kontaktirati s industrijom, trgovinskim udruženjima, organizacijama potrošača i drugim predstavnicima civilnog društva.

Europska komisija će obavješćivati države članice - u Vijeću – i Europski parlament o razvoju događaja. Na kraju pregovora, ove će dvije institucije -Vijeće koje čine predstavnici vlada država članica i izravno izabran Europski parlament - prihvatiti ili odbaciti sporazum.

Prema procjeni utjecaja Europske komisije utvrđeno je da će sveukupni utjecaj na okoliš TTIP-a sa SAD-om biti skroman. Čak i u slučaju znatne liberalizacije, predviđa se samo vrlo ograničeno povećanje globalnih emisija CO2. Iznosi se i mišljenje da bi druge moguće nuspojave TTIP-a – kao što su povećana količina otpada, smanjivanje bioraznolikosti, pojačano korištenje prirodnih resursa – trebale uvelike biti nadmašene koristima veće trgovine ekološkim proizvodima i uslugama.

Sada kada su pregovori započeli, Europska komisija će pokrenuti ocjenu utjecaja na trgovinsku održivost (Trade SIA). U ocjeni utjecaja na trgovinsku održivost posebno će se razmatrati potencijalni utjecaji TTIP-a na okoliš i društvo. Izradit će je neovisni izvođač i uključivat će proces savjetovanja s predstavnicima koji uključuje dionike i civilno društvo iz EU-a i SAD-a. Tim će se procesom osigurati prave prilike za savjetovanje, prikupljanje informacija i širenje rezultata.

Ne. Eu i SAD odavno su prihvatili da privatnost podataka reguliraju na različit način. Međutim pregovori o TTIP-u nisu odgovarajuće mjesto za rješavanje tih razlika. Već smo razvili prikladne načine rukovanja transatlantskim protokom podataka – primjerice Sporazum o sigurnoj luci (Safe Harbour Agreement). Osim toga trenutačno vodimo razgovore s SAD-om o pristupu podacima za tijela za provedbu zakona. Cilj je postizanje „krovnog sporazuma” o  zaštiti podataka kako bismo ojačali zajedničke napore u borbi protiv terorizma i teškog kriminala. TTIP neće utjecati na te razgovore.

Ne, usklađivanje nije na dnevnom redu. I EU i SAD imaju brojne norme i propise. Gdje se propisi razlikuju, proizvođačima se mogu nametnuti dodatni troškovi, primjerice obvezom odvojenih proizvodnih linija. Naposljetku ti se dodatni troškovi prenose na potrošača.

Cilj TTIP-a nije međusobno uvjeravanje kako treba mijenjati pojedinačne sustave, već je riječ o pronalaženju načina kako bi naši sustavi bolje funkcionirali. Vozila, medicinski uređaji i farmaceutski proizvodi tri su područja na kojima je osobito moguće regulatorno približavanje.