Prof Pirkko Pitkänen i dr Amalia Sabiescu dijele svoja razmišljanja o projektu EduMAP i tome kako obrazovanje odraslih može integrisati ranjive kategorije odraslih lica.

Sprečavanje socijalne inkluzije putem obrazovanja odraslih

U najskorijoj politici i naučnim diskusijama obrazovanje odraslih posmatra se kao ključno sredstvo za podršku građanstvu, jednakim šansama i socijalnoj koheziji u Evropi. U praksi, međutim, evropski sistem obrazovanja odraslih ima ozbiljne probleme odgovora na obrazovne potrebe većine ranjivih kategorija, kao što su oni sa niskim nivoima osnovne ili funkcionalne pismenosti ili deficitarnim jezičkim ili kulturološkim vještinama.

Da bi se unaprijedile prilike za ranjive polaznike za aktivno političko, socijalno i društveno učešće, obrazovni akteri treba da uzmu u obzir njihove dnevne okolnosti i komunikativne prakse. Na primjer, sve veća dostupnost digitalnih medija i sredstava komunikacije znači mnoge nove načine da ljudi praktikuju svoje građanstvo. Globalizacija u porastu je dalje proširila sferu građanstva. Neko lice može biti aktivno angažovano kod raznih nacionalnih i međunarodnih zajednica putem novih informacionih i komunikacionih tehnologija.

Kao posljedica toka, naročito među mladim ljudima, građanstvo ne varira samo od socijalnih i političkih do ekonomskih aktivnosti, već takođe obuhvata nove i manje konvencionalne oblike aktivnog učešća, kao što je učešće u virtuelnim zajednicama, jednokratna politika i odogovorna potrošnja.

Postati aktivan građanin

Pitanje aktivnog građanstva je veoma značajno za legitimitet demokratskog upravljanja. Razlog tome jeste zato što ono zavisi od mjere u kojoj pojedinci „posjeduju“ demokratske strukture i prakse.

Međutim u praksi, mlađe generacije su pasivinije u pogledu političkog i društvenog angažmana od starijih, makar kada je u pitanju tradicionalno učešće. Umjesto socijalnog učešća od vrha prema dolje, oni koji su rođeni u eri informacija mogu preferirati grupe i virtuelne zajednice koje su primarno organizovane kao vršnjačke mreže gdje pojedinci i njihove zajednice mogu postati sile koje oblikuju svijet i pokretači promjene.

Uloga obrazovanja odraslih je značajna u prevenciji političke frustracije, društvene izolacije i nezaposlenosti u našim društvima. Tekući projekat Obrazovanje odraslih kao sredstvo aktivnog participatornog građanstva (EduMAP) istražuje nove načine da evropski obrazovni sistem više odgovara na obrazovne potrebe ranjiivih kategorija lica i da joj omogući da se redovno čuju njihova mišljenja. Fokus ovog projekta jesu ranjivi mladi ljudi uzrasta 16 do 30 godina. Osnovni cilj jeste da se pruži pomoć evropskim, nacionalnim i lokalnim sačiniocima politika, obrazovnim organima i edukatorima da usklade politike obrazovanja odraslih i prakse kako bi se izašlo u susret potrebama ranjivih mladih odraslih lica.

Identifikovanje komunikativnih ekologija ranjivih mladih odraslih

EduMAP počiva na opservaciji da svi mi živimo, u interakciji smo i komuniciramo u međusobno povezanim „komunikativnim ekologijama“ koje čine društvene mreže, kanali i alatke i tehnologije. Ove komunikativne ekologije stvaraju nevidljive granice oko poruka koje dobijamo i šaljemo, ljudi sa kojima komuniciramo, i vrstom obrazovnih i profesionalnih prilika koje su nam dostupne.

EduMAP analizira komunikativne ekologije u oblasti obrazovanja odraslih i ranjivih grupa, identifikujući poklapanja, nepoklapanja i prilike za unapređenjem interakcije između obrazovnih provajdera i ranjivih odraslih. Dok je istraživanje na terenu i dalje u ranim fazama, u nastavku su neki nalazi pilot studije koja sprovedena u Rumuniji, koja identifikuje komunikativne prakse i obrazovne potrebe ranjivih mladih Roma u siromašnim naseljima u Bukureštu:

• Uprkos nedostatku finansija, mladi ljudi pronađu načine da pristupe internetu, većinom putem pametnog telefona. Oni najčešće koriste Facebook i Messenger radi zabave i povezivanja sa porodicom i prijateljima.
• Postoje jasne granice, ali i tačke susreta između društvenih mreža kojima pristupaju ljudi u formalne i u neformalne svrhe. Na primjer, upotreba društvenih medija kao što je Facebook nastoji biti ograničena na neformalnu komunikaciju i zabavu. S druge strane, mnogi mladi ljudi pronalaze informalcije o obrazovanju i poslovima putem neformalnih mreža, ili putem centara zajednice u NVO koje sprovode projekte za razvoj zajednice.
• Privatnost i granice razlikuju se od slučaja do slučaja i nijesu uvijek skoncentrisane na pojedinca. Na primjer, dijeljenje telefona među članovima porodice otkriveno je kao česta praksa, a u nekim slučajevima, porodice dijele čak i isti nalog na Facebook-u.

• Upotreba interneta i digitalnih medija za obrazovanje i traženje posla praćena je pogrešnim koncepcijama i mitovima, a potencijal interneta za pristup obrazovanju i osposbljavanju često je neiskorišćen. Mnogi brojni ljudi ne vjeruju tačnost oglasa na internetu za obrazovanje, osposobljavanje i poslove, a u isto vrijeme nijesu sposobni da naprave razliku između pouzdanih i nepouzdanih informacija. Oni mogu vjerovati, umjesto toga, lokalnim društvenim mrežama i informativnim tačkama.

EduMAP će nastaviti da izučava komunikativne ekologije obrazovnih provajdera i ranjivih mladih u ostalim evropskim zemljama. Očekuje se da rezultati studije pomognu edukatorima i obrazovnim organima vlasti da bolje razumiju komunikacione prilike i barijere među ranjivim mladim ljudima i njihove implikacije za obrazovanje odraslih. Nalazi istraživanja će se koristiti za kreiranje platformi i foruma za unapređenje dijaloga između provajdera i potencijalnih korisnika obrazovnih inicijativa. Na ovom stadijumu, postoji nekoliko zaključaka koje možemo podijeliti:

• Da bi se učinile prilike za obrazovanjem odraslih pristupačnijim za ranjive mlade odrasle,  postoji potreba da se dotaknu njihove komunikativne prakse i identifikuju one platforme i mreže koje se mogu koristiti i proširiti (uključujući digitalne platforme kao što je Facebook, kao i lokalne društvene mreže i inforativni centri).
• Informaciona pismenost je značajna tema koju treba razmotriti prilikom procjenjivanja adekvatnosti digitalnih platformi za dostizanje do ranjivih mladih. Postoji potreba da se kreiraju boljedržeće i sistematičnije platforme i centri za dijalog koje obuhvataju obrazovanje za informacionu pismenost i podršku.  

Najzad, treba da gledamo izvan sporadičnih, ad-hoc rješenja, ka putevima okupljanja provajdera obrazovanja odraslih i drugih aktera socijalne njege i razvoja zajednice kako bi se bolje odgovorilo na potrebe ranjivih grupa i zajednica na sistematičan, integrisan način.

Professor Pirkko Pitkänen je koordinatorka projekta EduMAP. Ona je profesor obrazovnih politika i multikulturalnog obrazovanja i direktor istraživanja u Istraživačkom centru o transnacionalizmu i transformaciji (TRANSIT) na Univerzitetu Tampere, Finska.

Email: pirkko.pitkanen@uta.fi

Dr. Amalia G. Sabiescu radi kao istraživač na projektu EduMAP. Ona je saradnik za istraživanja na Institutu za medije i kreativne industrije na Univerzitetu Loughborough University London.

Email: a.g.sabiescu@lboro.ac.uk