Navigacijski put

Reakcija na financijsku krizu

Responding to the financial crisis

Kako bi spriječile potpuni kolaps bankarskog sustava, europske su vlade spasile svoje banke hitnom podrškom neviđenih razmjera. Doznačeno je 1,6 trilijuna eura, tj. 13% godišnjeg BDP-a EU-a između 2008. i 2011. godine. EU je također pokrenuo program oporavka na europskoj razini kako bi očuvala radna mjesta i razine socijalne zaštite te pružila podršku gospodarskim ulaganjima. Na ovaj su način navale na banke izbjegnute, a europska štednja zaštićena. Euro je na široj razini zadržao svoju vrijednost i uspješno obranio zemlje europodručja od najgoreg učinka gospodarske krize tako da je poduzećima EU-a omogućio stabilno područje djelovanja za međunarodnu trgovinu i ulaganje. No taj je poduhvat imao negativni učinak, pogotovo zato jer je većina ovog novca trebala biti posuđena.

Gospodarska i financijska kriza pokazale su da je bankarski sustav EU-a osjetljiv na negativne učinke. Problem u jednoj banci može se brzo proširiti na druge što pogađa deponente, ulaganje i sveukupno gospodarstvo. Kao odgovor tome, EU i države članice jačaju nadzor financijskog sektora. U sklopu reformi uspostavljena su tri europska nadzorna tijela koja pomažu u koordiniranju rada nacionalnih regulatora te u osiguravanju dosljedne primjene propisa EU-a.

  • Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) nadležno za nadzor banaka, uključujući nadzor dokapitalizacije banaka
  • Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržište kapitala (ESMA) nadležno za nadzor tržišta kapitala i izravan nadzor agencija za procjenu kreditnog rizika i trgovinskih repozitorija i
  • Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) nadležno za nadzor osiguranja.

Pojačan je europski financijski nadzor kako bi banke bile bolje kapitalizirane, kako bi se ponašale odgovorno te kako bi mogle posuditi novac kućanstvima i poduzećima. To otvara put bankarskoj uniji u osiguravanju zaštite depozita građana, a porezni obveznici nisu prisiljeni plaćati za neuspjeh banaka.

Bankarska unija prirodno se nadopunjuje s ekonomskom i monetarnom unijom. U okviru bankarske unije rješavaju se slabosti koje su otkrivene tijekom krize. Uskoro će u svakoj državi koja se koristi eurom banke podnositi izvješća Europskoj središnjoj banci, zajedničkoj nadzornici. Nadalje, odluke o posrnulim bankama donosit će se centralno, u skladu sa zajedničkim pravilima koja su osmišljena kako bi se troškovi za porezne obveznike sveli na najmanju moguću mjeru. I deponenti diljem Europe bit će bolje zaštićeni. S pomoću tih mjera i još 30-ak drugih, EU radi na uspostavi učinkovitijeg financijskog sektora temeljenog na snažnijim i otpornijim bankama te zdravijem uređenju i nadzoru.

Europska središnja banka (ESB), kao neovisno tijelo nadležno za monetarnu politiku europodručja, značajno je pridonijela svladavanju krize s pomoću inovativnih politika. Odluka Europske središnje banke da bankama daje neograničene zajmove po niskim stopama na razdoblje do tri godine, omogućujući im time pokrivanje njihovih kratkoročnih potreba, umirila je tržišta. Kada su tržišta postala u tolikoj mjeri nefunkcionalna da su zahtijevala pretjeranu dobit od pozajmljivanja sredstava vladama, ESB je osmislio program Izravne monetarne transakcije (OMT) u okviru kojeg se obvezao kupiti obveznice država u poteškoćama, osiguravajući tako prihvatljivu stopu, pod uvjetom da se i države obvežu na program gospodarskih reformi uz potporu Europskog stabilizacijskog mehanizma (sredstva pomoći europodručja). Iako još ni jedna država nije zatražila korištenje programom OMT, već je samo njegovo postojanje umirilo financijska tržišta.

Saznajte više

Dodatni alati

  • Verzija za ispis 
  • Smanji tekst 
  • Povećaj tekst