Navigacijski put

Euro

Euro je jedinstvena valuta koju (trenutno) dijeli 17 država članica Europske unije, a koje zajedno čine europodručje. Uvođenje eura 1999. godine predstavljalo je velik korak u europskoj integraciji. Ono je također jedan od najvećih uspjeha Europske unije: približno 330 milijuna građana EU-a sada ga upotrebljava kao svoju valutu i koristi se njegovim prednostima, koje će se još više širiti s uvođenjem eura u ostalim zemljama EU-a.

Euro je jedinstvena valuta koju (trenutno) dijeli 17 država članica Europske unije, a koje zajedno čine europodručje. Uvođenje eura 1999. godine predstavljalo je velik korak u europskoj integraciji: približno 330 milijuna građana EU-a sada ga upotrebljava kao svoju valutu.

Kada je euro uveden 1. siječnja 1999. godine, postao je novom službenom valutom 11 zemalja članica, zamijenivši stare nacionalne valute – poput njemačke marke i francuskog franka – u dvije faze. Euro je prvo uveden kao obračunska valuta za negotovinska plaćanja i u računovodstvene svrhe, dok su se stare valute i dalje upotrebljavale za gotovinska plaćanja. Od 1. siječnja 2002. euro cirkulira u fizičkom obliku, u obliku novčanica i kovanica. Euro nije valuta svih država članica EU-a. vije zemlje (Danska i Ujedinjeno kraljevstvo) u Ugovoru imaju klauzule o „izuzimanju” koje ih oslobađaju od sudjelovanja, dok ostale države članice (nekoliko njih koje su nedavno pristupile EU-u i Švedska) još moraju zadovoljiti uvjete za uvođenje jedinstvene valute.

Koje su zemlje uvele euro - i kada?

Euro i Gospodarska i monetarna unija

Sve države članice EU-a čine Gospodarsku i monetarnu uniju (EMU), koja se može opisati kao napredna faza gospodarske integracije koja se temelji na jedinstvenom tržištu. Ona uključuje usku koordinaciju gospodarskih i fiskalnih politika te, za one zemlje koje ispunjavaju određene uvjete, jedinstvenu monetarnu politiku i jedinstvenu valutu – euro. Proces gospodarske i monetarne integracije u EU-u odvijao se usporedno s povijesti same Unije. Kada je EU osnovana 1957. godine, države članice usredotočile su se na izgradnju „zajedničkog tržišta”. Međutim, s vremenom je postalo jasno da je uska gospodarska i monetarna suradnja poželjna kako bi se unutarnje tržište nastavilo razvijati i napredovati. No, cilj postizanja EMU-a s jedinstvenom valutom nije bio u planu sve do 1992. godine kada je potpisan Maastrichtski ugovor (Ugovor o Europskoj uniji), koji je postavio osnovna pravila za njezino uvođenje. Ta pravila opisuju ciljeve EMU-a, tko je odgovoran za što te koje uvjete države članice moraju ispuniti kako bi mogle uvesti euro. Ti su uvjeti poznati kao „konvergencijski kriteriji” (ili „maastrichtski kriteriji'), a uključuju nisku i stabilnu inflaciju, stabilnost tečaja i solidne javne financije.

Tko njime upravlja?

Lansiranjem eura, monetarna politika postala je odgovornost nezavisne Europske središnje banke (ESB-a) koja je osnovana u tu svrhu, te nacionalnih središnjih banaka država članica koje su uvele euro. One zajedno čine Eurosustav. Fiskalna politika (javni prihodi i rashodi) ostaje u rukama pojedinačnih državnih tijela – iako su ona obvezana na pridržavanje općeprihvaćenih pravila o javnim financijama poznatih kao Pakt o stabilnosti i rastu. Države članice također snose cjelokupnu odgovornost za svoje strukturne politike (tj. tržišta rada, mirovinska tržišta i tržišta kapitala), ali su suglasne s njihovim usklađivanjem kako bi se postigli zajednički gospodarski ciljevi.

Tko ga upotrebljava?

Euro je valuta 330 milijuna ljudi koji žive u 17 zemalja europodručja. Također se upotrebljava formalno kao zakonsko sredstvo plaćanja ili u praktične svrhe i u drugim zemljama, poput bliskih susjednih zemalja i bivših kolonija. Stoga nije iznenađujuće da je euro vrlo brzo postao druga najznačajnija međunarodna valuta nakon dolara.

Zašto nam je euro potreban?

Osim što čini putovanje unutar EU-a jednostavnijim, jedinstvena valuta logična je u gospodarskom i političkom smislu. Okvir unutar kojega se upravlja eurom podupire njegovu stabilnost, pridonosi niskoj inflaciji i potiče razumne javne financije. Jedinstvena valuta također je logična dopuna jedinstvenom tržištu koja pridonosi povećanju njegove učinkovitosti. Uporaba zajedničke valute povećava transparentnost cijena, eliminira troškove mijenjanja valuta, olakšava međunarodnu trgovinu i omogućuje EU-u veći utjecaj u svijetu. Veličina i snaga europodručja štite područje od vanjskih gospodarskih udaraca, kao što su neočekivan rast cijene nafte ili nestabilnost deviznih tržišta. Naposljetku, za građane EU-a euro predstavlja opipljiv simbol njihova europskog identiteta.

U kontekstu trenutne dužničke krize poduzete su važne mjere za poboljšanje gospodarskog upravljanja u EU-u, a posebice u europodručju. Države članice EU-a ojačale su Pakt o stabilnosti i rastu, uvele su novi mehanizam za sprječavanje ili ispravljanje makroekonomskih neravnoteža i sve više usklađuju strukturne politike. To su ključni koraci za jačanje „E-a” -ekonomske komponente - unutar EMU-a i osiguravanje dugoročnog uspjeha eura.